Svaki tjedan ima svoj pseudodogađaj, nekada je, rijetko, to namjerno, a vrlo često medijsko dizanje čitanosti vlastitih izdanja pričama koje diraju elementarne ljudske emocije.
Tjedan za nama takav je događaj dobio u posjetu Judith Reisman i njenim kontroverznim stajalištima. "Potpomognut" konfliktnim studentima i hrvatskom intelektualnom elitom ovaj je pseudodogađaj sakrio važan društveni fenomen sviju ljudskih zajednica. Odnos prema radniku i radu kao takvome.Ministar je Vrdoljak tako prigodom jednog obraćanja zahvalio poslodavcima što hrane radnike, zahvalio im je i što mu "daju" plaću. Dakako, ministru je netko usput rekao kako u Hrvatskoj i radnici plaćaju porez pa je dan poslije i reterirao, no prva izjava u maniri službovanja oligarhiji ostala je dovoljna prisjetiti se predizbornih obećanja ukoričenih u Planu 21. Od krize će nas spasiti samo investicije i naporan rad. Od investicija smo dobili samo prijedlog novoga zakona kojim će se olakšati privatizacija nacionalnih resursa, a od napornoga rada povećanje poreza, još više ljudi na burzi rada.
Zapadni marksizam koji je uobličio u Drugom humanističkom manifestu profesor filozofije na State University of New York, Paul Kreutz, iskazao je borbu protiv pojava, uvjetno rečeno, okretanja kotača povijesti unazad. Ovaj je filozof anticipirao kako je priroda kapitala okrupnjavanje. U tom je smislu predvidio pojavu neofeudalizma u kojemu će radnici doduše biti slobodni, ali bez dopuštenja poslodavca neće moći ostvarivati neka od svojih temeljnih prava. Time bi, kaže Kreutz, radnik bio slobodan, no njegov rad ne. Tome se nadovezao poznati filozof Slavoj Žižek koji je u eseju kojega je SEEbiz prenio prije otprilike godinu dana rekao kako će u visokotehnološkom svijetu u potpunosti nestati građanski stalež i to zbog toga što će postati preskup. Naime, radnik će postati gotovo pa vlasništvo poslodavca te se poslodavcima neće isplatiti poslovati s onima koje sada nazivamo građanski stalež društva. U takvom će svijetu samo oni koji imaju i gomilaju kapital biti važni, a rad će postati privilegija. Čini se kako ministar Vrdoljak jasno vidi u kakvom bi svijetu htio živjeti. Jezik govori čega je srce prepuno, rekao je mudri biblijski junak Salomon.
Posebni su pak problemi natprosječan postotak mladih među nezaposlenima i odnos broja zaposlenih i umirovljenika. Ovo kao da je oživotvorilo staru studentsku šalu s Filozofskog fakulteta koja kaže kako bi ljudi do šezdesete trebali biti u mirovini, a kasnije i tako ne znaju što će sa sobom pa neka idu raditi. I doista, ako prošećemo Zagrebom ili kojim drugim gradom u radno vrijeme vidjet ćemo na ulici veliki broj mladih. Svi će oni dočekati prirodnu selekciju radnih mjesta u višim srednjim godinama i vjerojatno morati raditi do smrti kako bi imali koliko-toliko novca za lijekove u starosti. Ne znam razmišlja li ministar Mrsić o tomu, no čini mi se kao dobar pseudoorvelovski recept za ukidanje mirovinskog sustava.
Ovo sve doduše nije samo hrvatski problem, velik dio Unije ima slične probleme, uz nekoliko izuzetaka. Ova kriza je u prvome redu dužnička, a investitor John Taylor na mrežnoj stranici Zerohedge piše kako je Europa, ali i svijet blizu magične granice od tri i pol puta većeg duga u odnosu na BDP te kaže kako se to posljednji puta dogodilo u vrijeme Velike gospodarske krize što je za posljedicu imalo II. svjetski rat tj. svojevrstan game over nakon njega. Okidač za Veliku gospodarsku krizu bio je kolaps banaka u Austriji i Njemačkoj koje su uzrokovale raspad gospodarstva, veliku inflaciju i armiju nezaposlenih. Taylor nam poručuje kako se u takvim vremenima mladi zapošljavaju u ratnoj ekonomiji.
Mnogo prije ovih događanja sjeverne su zemlje doživjele velik gospodarski i kulturni rast radnom etikom koju je Max Weber opisao u svojoj knjizi "Protestantska etika i duh kapitalizma". Knjiga je to koja doista opisuje naporan rad u kojemu svaki od kotačića satnoga mehanizma zvanog ekonomija ima svoj smisao. Na dobitku su svi, radnik, poslodavac, ali i država. Jedni bez drugih, objašnjava Weber ne mogu. Dodajmo, kad god se dogodila neka neravnoteža u ovom kontekstu, dogodili su se veliki potresi. Ne znam je li toga ministar Vrdoljak svjestan kada priziva oligarhiju poslodavaca?
Pouke iz prošlosti izvukle su upravo zemlje vinovnice spomenutih događanja. Ne mislim pritom na govor Angele Merkel vezan uz sjećanje na dolazak Hitlera na vlast nego na mjere koje posljednjih mjeseci poduzimaju Danska, Njemačka i Nizozemska kako bi smanjile ili pak zaustavile rast broja nezaposlenih mladih . Mjera je to koja, parafrazirajmo Taylora, pokazuje okrenutost pojedine zemlje miru.
Ministar se Vrdoljak javno požalio kako nema vremena ni za što, kazao je jednom prilikom kako spava samo četiri sata na dan. Nitko ne može toliko naporno raditi bez posljedica, stoga predlažem odmor. I to aktivan. Dajem javni pristanak neka se sav novac koji sam dosada uplatio u proračun na ime poreza upotrijebi za jedan kružni obilazak spomenutih sjevernoeuropskih zemalja, a u pauzama predlažem pažljivo iščitavanje Weberove knjige.
Zapadni marksizam koji je uobličio u Drugom humanističkom manifestu profesor filozofije na State University of New York, Paul Kreutz, iskazao je borbu protiv pojava, uvjetno rečeno, okretanja kotača povijesti unazad. Ovaj je filozof anticipirao kako je priroda kapitala okrupnjavanje. U tom je smislu predvidio pojavu neofeudalizma u kojemu će radnici doduše biti slobodni, ali bez dopuštenja poslodavca neće moći ostvarivati neka od svojih temeljnih prava. Time bi, kaže Kreutz, radnik bio slobodan, no njegov rad ne. Tome se nadovezao poznati filozof Slavoj Žižek koji je u eseju kojega je SEEbiz prenio prije otprilike godinu dana rekao kako će u visokotehnološkom svijetu u potpunosti nestati građanski stalež i to zbog toga što će postati preskup. Naime, radnik će postati gotovo pa vlasništvo poslodavca te se poslodavcima neće isplatiti poslovati s onima koje sada nazivamo građanski stalež društva. U takvom će svijetu samo oni koji imaju i gomilaju kapital biti važni, a rad će postati privilegija. Čini se kako ministar Vrdoljak jasno vidi u kakvom bi svijetu htio živjeti. Jezik govori čega je srce prepuno, rekao je mudri biblijski junak Salomon.
Posebni su pak problemi natprosječan postotak mladih među nezaposlenima i odnos broja zaposlenih i umirovljenika. Ovo kao da je oživotvorilo staru studentsku šalu s Filozofskog fakulteta koja kaže kako bi ljudi do šezdesete trebali biti u mirovini, a kasnije i tako ne znaju što će sa sobom pa neka idu raditi. I doista, ako prošećemo Zagrebom ili kojim drugim gradom u radno vrijeme vidjet ćemo na ulici veliki broj mladih. Svi će oni dočekati prirodnu selekciju radnih mjesta u višim srednjim godinama i vjerojatno morati raditi do smrti kako bi imali koliko-toliko novca za lijekove u starosti. Ne znam razmišlja li ministar Mrsić o tomu, no čini mi se kao dobar pseudoorvelovski recept za ukidanje mirovinskog sustava.
Ovo sve doduše nije samo hrvatski problem, velik dio Unije ima slične probleme, uz nekoliko izuzetaka. Ova kriza je u prvome redu dužnička, a investitor John Taylor na mrežnoj stranici Zerohedge piše kako je Europa, ali i svijet blizu magične granice od tri i pol puta većeg duga u odnosu na BDP te kaže kako se to posljednji puta dogodilo u vrijeme Velike gospodarske krize što je za posljedicu imalo II. svjetski rat tj. svojevrstan game over nakon njega. Okidač za Veliku gospodarsku krizu bio je kolaps banaka u Austriji i Njemačkoj koje su uzrokovale raspad gospodarstva, veliku inflaciju i armiju nezaposlenih. Taylor nam poručuje kako se u takvim vremenima mladi zapošljavaju u ratnoj ekonomiji.
Mnogo prije ovih događanja sjeverne su zemlje doživjele velik gospodarski i kulturni rast radnom etikom koju je Max Weber opisao u svojoj knjizi "Protestantska etika i duh kapitalizma". Knjiga je to koja doista opisuje naporan rad u kojemu svaki od kotačića satnoga mehanizma zvanog ekonomija ima svoj smisao. Na dobitku su svi, radnik, poslodavac, ali i država. Jedni bez drugih, objašnjava Weber ne mogu. Dodajmo, kad god se dogodila neka neravnoteža u ovom kontekstu, dogodili su se veliki potresi. Ne znam je li toga ministar Vrdoljak svjestan kada priziva oligarhiju poslodavaca?
Pouke iz prošlosti izvukle su upravo zemlje vinovnice spomenutih događanja. Ne mislim pritom na govor Angele Merkel vezan uz sjećanje na dolazak Hitlera na vlast nego na mjere koje posljednjih mjeseci poduzimaju Danska, Njemačka i Nizozemska kako bi smanjile ili pak zaustavile rast broja nezaposlenih mladih . Mjera je to koja, parafrazirajmo Taylora, pokazuje okrenutost pojedine zemlje miru.
Ministar se Vrdoljak javno požalio kako nema vremena ni za što, kazao je jednom prilikom kako spava samo četiri sata na dan. Nitko ne može toliko naporno raditi bez posljedica, stoga predlažem odmor. I to aktivan. Dajem javni pristanak neka se sav novac koji sam dosada uplatio u proračun na ime poreza upotrijebi za jedan kružni obilazak spomenutih sjevernoeuropskih zemalja, a u pauzama predlažem pažljivo iščitavanje Weberove knjige.
Izvor: SEEbiz
