Heterogena opozicija, koja okuplja grupe od tvrde ljevice do ekstremne desnice, sve žešće proziva Aleksandra Vučića koji je do sada manje ili više vješto amortizirao napade. Različite grupe objedinjuje nezadovoljstvo koje je zbog kontrole režima nad medijima provalilo na ulicama
‘Da vam kažem iskreno, to mene uopšte ne zanima. Naprosto, nije moja priča.’ Tim je riječima glumica Mirjana Karanović odgovorila na molbu Novosti da prokomentira događanja s beogradskog protesta ‘1 od 5 miliona’ prošlog vikenda. Mirjana Karanović je zajedno s košarkaškim trenerom Duškom Vujoševićem trebala govoriti na jednom od prvih prosvjeda, tada još pod nazivom ‘Stop krvavim košuljama’, prije tri mjeseca. Organizatori su ih, međutim, zamolili da se ne obraćaju prosvjednicima jer su primili prijetnje da će određene grupe reagirati ako se njih dvoje pojave na pozornici. Premda nitko nije javno rekao da se radi o ekstremnim desničarskim organizacijama, koje su dio Saveza za Srbiju, odmah je bilo jasno o kome je riječ kao i da ikone građanskih prosvjeda devedesetih na ovima nisu najpoželjnije.
Mirjana Karanović samo je jedna od više sugovornika koje su Novosti kontaktirale, a koji nisu željeli da im se ime uopće spominje u kontekstu ovakvih demonstracija. Razlog je sve dominantnija uloga ekstremno desničarskog i konzervativnog pokreta Dveri i njihovog predsjednika Boška Obradovića koji se prometnuo u samozvanog lidera demonstracija. On je sa svojim pristašama u subotu upao u prostorije Radio-televizije Srbije tražeći da ga se pusti direktno u program kako bi rekao što ima za reći. Premda je pritom pozivao na dostojanstvo i nenasilje, prizori s RTS-a s urednicima pritisnutima uza zid i uplašenim licima novinarki i novinara, kao i maskiranim pripadnicima Pokreta ujedinjenih fantoma (‘radničko-građansko-studentski pokret za ‘razmrdavanje’ ljudi u apatičnoj Srbiji’) s električnim pilama za drva u rukama, nisu govorili tome u prilog.
Obradoviću su se u RTS-u pridružili i ostali čelnici Saveza, predvođeni Draganom Đilasom, osim Vuka Jeremića, predsjednika Narodne stranke, koji je ostao ispred zgrade. Ulaz na RTS ili upad – nazivaju ga drukčije ovisno s koje strane političkog spektra stižu komentari – nije bio unaprijed dogovoren, objasnio je poslije Jeremić, bivši predsjedatelj Opće skupštine UN-a koji, kako je kazao, kao opozicionar dvije godine nije gostovao ni na jednom televizijskom programu s nacionalnom frekvencijom.
Prosvjednici su se zadržali na RTS-u nekoliko sati, dok ih nimalo nježno nije izbacila interventna policija, pa su se okupili opet dan poslije, u nedjelju, opkolivši zgradu Predsjedništva Srbije, gdje je predsjednik države Aleksandar Vučić održao konferenciju za novinare, te pred zgradom policije zahtijevajući da se pusti 18 privedenih.
- U Srbiji je došlo do izliva ogromnog nezadovoljstva tekućim režimom u javni prostor koji je, barem za sada, jedini još ostao slobodan – dakle, na ulice i trgove praktično svih mesta u zemlji. Pošto se političko neslaganje i kritika kriminalnog režima ne mogu artikulisati u većini mediji niti u predstavničkim političkim telima, onda su to žitelji Srbije uradili na ulicama, podelivši tako među sobom svoje političke stavove i svoje nezadovoljstvo očajnim stanjem u zemlji. Sasvim pojednostavljeno, ako je tekući režim zarobio državu, žitelji Srbije sada pokušavaju da je oslobode - kaže Dejan Ilić, vlasnik izdavačke kuće Fabrika knjiga i kolumnist beogradskog portala Peščanik.
Ilić tvrdi da bi ulazak u zgradu javnog medijskog servisa vjerojatno bio najbolji politički potez koji je opozicija mogla napraviti, ali pod uvjetom da se radilo o promišljenoj akciji s jasnim planom i konkretnim ciljem.
- A ovako, sva je prilika da od toga neće biti ništa - kaže Ilić.
Za Đorđa Pavićevića s beogradskog Fakulteta političkih nauka ovaj upad predstavlja prijelomnu točku tromjesečnih protesta.
- Ovo je prva incidentna situacija sa intervencijom policije, usledila su hapšenja, oslobađanja, borba za tumačenje onoga što se dogodilo. Teško je zaključiti da je to bila osmišljena akcija, ali će svakako postati nova referentna tačka kada su protesti u pitanju - kaže Pavićević za Novosti.
Prema njegovim riječima, protesti su postali konkretniji i usmjereni na institucije.
- Pitanje je kako će se dalje razvijati, ali odgovor vlasti, hapšenje, pretnje, pa čak i pokušaji organizovanja kontraakcije, naišli su na značajan otpor i nisu uspeli da pacifikuju situaciju. Medijski odgovor vlasti bio je uspešniji, oni su uspeli da skrenu temu rasprave od načina izveštavanja RTS-a ka nasilju nad novinarima ili pritiscima na novinare koje vrši opozicija. Trenutno se čini da ni vlast ni opozicija nemaju jasnu ideju šta i kako dalje - objašnjava Pavićević.
A sve je započelo prije gotovo četiri mjeseca, kada su maskirani napadači uoči održavanja tribine Saveza za Srbiju u Kruševcu šipkama teško pretukli lidera male stranke Levica Borka Stefanovića i još dvojicu aktivista, što je opozicija protumačila kao posljedicu hajke koju predsjednik Vučić i njegova Srpska napredna stranka vode protiv političkih neistomišljenika. Zaredale su protestne šetnje, najprije po Beogradu, a onda i ostatku Srbije. Savezu za Srbiju pridružile su se još neke stranke, kao i više poznatih javnih osoba. Među najaktivnijima bili su braća glumci Branislav i Sergej Trifunović. Prosvjede je aktivno podržao i njihov kolega Nikola Kojo, koji je nakon izjave da će napustiti Srbiju, ako se nešto bitno nakon protesta ne promijeni, bio izložen žestokim napadima provladinih tabloida, baš kao i Dragan Bjelogrlić koji je Koji poručio da i njemu rezervira mjesto u kupeu vlaka kada krene u inozemstvo. Sergej Trifunović je u međuvremenu postao predsjednik stranke Pokret slobodnih građana koju je vodio donedavni lider opozicije Saša Janković. Vrlo aktivni Trifunović, ne samo na prosvjedima nego i na društvenim mrežama, povukao je u predizbornim anketama gotovo propali PGS sa statističke greške do praga ulaska u Skupštinu. U subotu ga nije bilo jer ga je ‘događanje naroda’ zateklo u skijaškom centru Aspen u SAD-u.
Što se zapravo događa u Srbiji? Heterogena opozicija sve žešće proziva Vučića, koji je do sada manje ili više vješto amortizirao napade. Najavom da je spreman ‘otvoriti temu RTS’ kao i da pristaje na ‘dijalog s građanima’, ali ne i s ‘pojedinim opozicionim političarima’, te pomilovanjem svih koji su tokom vikenda gonjeni kao počinitelji kaznenih djela, donekle pruža ruku političkim protivnicima. Pitanje je, međutim, koliko su te namjere iskrene, a koliko tek reakcija na kritike iz Europske unije. Osim toga, i ovako šarena opozicija koja okuplja od tvrde ljevice do ekstremne desnice morat će ujednačiti barem minimalne zahtjeve koje ima prema vlasti, s obzirom na to da različite stranke imaju različite stavove o tome treba li sudjelovati na izvanrednim izborima, ako ih Vučić uopće raspiše. Stav većine je da je preduvjet sudjelovanja da barem pola godine mediji budu slobodni i dostupni svima, a ne samo Vučiću i njegovim što formalnim, što neformalnim političkim partnerima. Kako je netko od opozicionara primijetio, RTS i TV Pink su puno više vremena potrošili izvještavajući o francuskim ‘žutim prslucima’ nego o onome što im se događa pred nosom. Dok se ne promijeni odnos nacionalnih televizija prema opoziciji, teško je vjerovati da Vučićev SNS može bitno pasti sa sadašnjih ‘putinovskih’ pedesetak posto podrške birača, što uz desetak posto, koliko ima njihov dugogodišnji koalicijski partner Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića, daje i više nego potrebnu većinu u Skupštini Srbije.
- Karakteristika ovih protesta jeste ideološko šarenilo, koje je prisutno od početka. Ono što objedinjuje različite grupe jeste nezadovoljstvo režimom, političkom situacijom i pravcem u kome se razvija društvo. Na protestima ima nacionalističkih i desničarskih grupa, ali i levičarskih i onih koje su bliske centru, kojih je verovatno najviše, tako da danas protest nije ni više ni manje nacionalistički nego što je bio od početka. Pitanje koje je bilo inicijalno jeste da li je protest građanski ili politički stranački, jer veliki deo protestanata ima veliki otklon prema svim strankama i ne želi da protestuje pod stranačkim zastavama. Ono što se dogodilo u mnogim gradovima, a sada i u Beogradu, jeste da su stranke potpuno preuzele proteste od prvobitnih nestranačkih organizatora. Protesti su sada nacionalistički onoliko koliko dve nacionalističke stranke unutar Saveza za Srbiju imaju uticaja na karakter protesta. Lider jedne od njih, Boško Obradović i njegove Dveri postali su vidljiviji na protestima, ali oni još uvek čine manjinu - kaže Pavićević.
Na pitanje koliko Obradović odbija onaj građanski dio Srbije, odgovara da njegova uloga u subotu i nedjelju ne znači da protest skreće udesno.
- Pre bih rekao da je ovo bila jedna epizoda u kojoj je on imao glavnu ulogu jer se dobro snalazi u takvim situacijama, ali da mimo toga nije postao najvažnija figura ni unutar ove neformalne koalicije ni na protestu. Njegov udeo nije zanemarljiv, ali teško se može reći da značajno raste. Trenutna situacija u kojoj izgleda drugačije više je rezultat njegovog odlučnog i ponekad agresivnog političkog stila, kao i odluke da se ideološka pitanja i razlike ostave po strani kako bi se protest fokusirao na popravljanje situacije i smenu vlasti - dodaje Pavićević.
Dejan Ilić se nadovezuje tvrdeći da je protest od samog početka i takozvani građanski i nacionalistički.
- Nema u tome, samom po sebi, ničega lošeg. Naprosto, kao i drugde, i ljudi u Srbiji različito misle, a skloni su da u mišljenju i pogreše. To je sve u redu. Problem je negde drugde. Agresivni nacionalizam nije odgovor na sadašnje probleme u Srbiji. Ili, da to kažem još jasnije – nije Kosovo problem Srbije, Srbija je problem Srbije, to jest ukradena država, a ne neka određena teritorija. Ako na problem kidnapovane države odgovorite nacionalizmom, onda ste promašili. Jer je baš nacionalizam poslužio da se uspostavi tekući kriminalni režim. On je kriminalan u ime Kosova, i ne može se rušiti u ime Kosova. To jest može, ali se time neće ništa promeniti. Sasvim očekivano, nacionalizam sada služi da se protesti anesteziraju, da im se izmeni fokus i da problemi ostanu nerešeni - objašnjava Ilić, spominjući Kosovo kao rak-ranu današnje Srbije, prema čijem statusu i pozicija i opozicija teško zauzimaju stav, pa se tako i ovi prosvjedi u dijelu medija komentiraju kao demonstracije s daljinskim upravljačem iz EU-a ili SAD-a koji pokušavaju prisiliti Vučića na odstupnicu ili priznanje nezavisnosti nekadašnje južne pokrajine.
Nije ovih dana vruće samo u Beogradu. Prosvjedovalo se proteklog vikenda i u Podgorici protiv politike Mila Đukanovića, u Tirani su demonstranti pokušali provaliti u parlament, u Banjoj Luci su prosvjedi okončani tek pritiskom vlasti i bijegom Davora Dragičevića, oca ubijenog Davida, u Bukureštu su nedavno stotine tisuća ljudi izašle na ulicu… A proljeće na Balkanu još nije ni započelo.
Boško Obradović osnovao je Dveri prije točno dvadeset godina. Studenti s beogradskog Filološkog fakulteta organizirali su se oko časopisa ‘Dveri srpske’ s ciljem promoviranja ekstremno nacionalističkih, konzervativnih i antieuropskih ideja, da bi u međuvremenu postali stranka koja je dogurala do sedam zastupnika u Skupštini Srbije. Taj broj bi sada mogao biti smanjen jer je došlo do nesuglasica koje će vjerojatno završiti tako da će dvojica poslanika biti izbačena i to zbog neprihvaćanja ‘lijevih skretanja’ Boška Obradovića. Jedan od njih je, naime, na protestima nosio vješala, što je bio povod za reakciju policije. Kako su Dveri ideološki postavljene dovoljno govori Obradovićeva izjava da je Ratko Mladić srpski heroj i jedan od otaca Republike Srpske kao najveće pobjede Srba u zadnjih sto godina. Gorljivi je protivnik LGBT zajednice pa je svojevremeno u Skupštini kazao: ‘Neće nam lezbejke i pederi vaspitavati decu’, a zdušno se protivio i održavanju parada ponosa. U sklopu svojih političkih akcija Dveri redovno organiziraju ‘Porodične šetnje’. Ako vas ovaj naziv podsjeća na ‘Hod za život’ udruge U ime obitelji, niste pogriješili. Dveri i udruga Željke Markić zajednički su potpisnici manifesta Međunarodne organizacije za obitelj. Od hrvatskih političara, usko surađuju i sa Živim zidom s kojim dijele antieuropsku ideologiju. Obradovića, bibliotekara iz okolice Čačka, prozivaju da ono što govori ne provodi u djelo, s obzirom na to da se razveo i sada sretno živi u drugom braku. Kad ga je Aleksandar Vučić nazvao fašistom, Obradović mu je odgovorio da su Dveri ‘izraziti antifašisti’ i da nema veće uvrede za jednog Srbina nego mu reći da je fašist. Inače, Dveri traže rehabilitaciju nacističkih kolaboracionista Milana Nedića i Dimitrija Ljotića, a uspjele su je dobiti za četničkog vođu Dražu Mihailovića.
Prozivajući opozicionare, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nazvao je Vuka Jeremića tajkunom. Po primanjima Jeremić svakako spada među bogatije Srbe, s obzirom na to da je član Međunarodnog odbora Partners Groupa, jednog od najvećih investicijskih fondova u svijetu koji upravlja s više od 83 milijarde dolara kapitala. Ovaj fizičar s prestižnom diplomom Cambridgea sin je bivšeg direktora Jugopetrola i unuk potpredsjednika AVNOJ-a Nurije Pozderca. Kao ambiciozan pripadnik zlatne mladeži dobro je plivao u političkim vodama i već s 25 godina postao savjetnik bivšeg predsjednika Borisa Tadića, da bi kasnije bio imenovan i ministrom vanjskih poslova, a kruna karijere je funkcija predsjednika Opće skupštine UN-a, gdje je upriličio izvedbu ‘Marša na Drinu’. U Hrvatskoj nije omiljen, a osjećaj je izgleda obostran jer je svojevremeno rekao da u Hrvatskoj nije ljetovao od 1990. godine, pa da neće ni idućih. Na predsjedničkim izborima 2017. dobio je jedva pet posto glasova, nakon čega je osnovao Narodnu stranku. Svojevremeno je izbačen iz Demokratske stranke jer nije vratio mandat nakon što je prestao biti ministar.
Dragan Đilas, bivši DS-ov gradonačelnik Beograda i predsjednik te stranke, još je jedan opozicionar za kojeg Vučić tvrdi da je tajkun i da je opljačkao Srbiju. Đilas je suosnivač Radija B92, gdje je radio kao urednik Informativnog programa. Tokom devedesetih aktivno je sudjelovao u protestima protiv Slobodana Miloševića. Politički uzlet pratio je i poslovni uspjeh. Đilas je suvlasnik tvrtke Multicom Group koju se prozivalo za monopol u sektoru oglašavanja u Srbiji, kao i za tajno vlasništvo nad nekim novinama. U njemu nenaklonjenim medijima tvrdilo se da Multicom uspjeh duguje Đilasovim vezama jer je upravo u vrijeme dok je bio na političkom vrhu kompanija ostvarivala ogromne prihode od 80 milijuna eura i to često poslujući s državnim i gradskim tvrtkama. Oni s boljim sjećanjem zamjeraju mu i seljenje romske zajednice ispod mosta Gazela u Beogradu. Najavio je da uskoro osniva novu Stranku slobode i pravde.
Jedan od osnivača Saveza za Srbiju predsjednik je Levice i bivši zastupnik DS-a Borko Stefanović. Ovaj Novosađanin ‘krivac’ je za proteste zadnjih mjeseci, nakon što je krajem studenoga teško pretučen u Kruševcu prije tribine Saveza za Srbiju, što je dovelo do niza prosvjeda pod nazivom ‘1 od 5 miliona’. Stefanović je inače bio šef kabineta sadašnjeg političkog partnera Dragana Đilasa i potpredsjednik DS-a te šef pregovaračkog tima s Kosovom. Kao razlog odlaska iz DS-a prije četiri godine naveo je neslaganje s imenovanjem povjesničara i revizionista Bojana Dimitrijevića za nositelja stranačke liste na Čukarici u Beogradu, s obzirom na to da se Dimitrijević – inače kolega notornom Zlatku Hasanbegoviću koji je Dimitrijeviću financirao knjige iz budžeta Ministarstva kulture RH – zalaže za rehabilitaciju Milana Nedića. Osim što mu kritičari zamjeraju da je promijenio ime iz Borislav u Borko, tvrde da još lakše mijenja stranačke i ideološke boje jer je u liberalni DS ušao kao član Građanskog saveza Srbije pa potom shvatio da je ljevičar i osnovao Levicu.
Zoran Lutovac na čelnom je mjestu DS-a ni godinu dana. Diplomat s uglednom sveučilišnom karijerom svojevremeno je bio i savjetnik Zoranu Đinđiću. Na čelo ostatka ostataka DS-a došao je s idejom da u toj stranci ‘zbiju redove’ i da vrate povjerenje građana koje se srozalo na 2,2 posto, koliko je DS dobio na lokalnim beogradskim izborima, gdje im je bila najjača baza. Kazao je da je stranka postala troma, usporena, neefikasna i da je izgubila kontakt s građanima. Zagovornik je udruživanja, sinergije i zajedničkog djelovanja opozicijskih stranaka. Kako bi to ostvario, najavio je da će u DS pokušati vratiti stranke koje su osnivali bivši DS-ovci, poput Nove stranke Zorana Živkovića, SDS-a Borisa Tadića, Zajedno za Srbiju Nebojše Zelenovića, ali bez Levice Borka Stefanovića (‘previše su levo’) i Narodne stranke Vuka Jeremića (‘previše su desno’). Kritičari tvrde da je Lutovac previše pristojan za srpsku politiku.
portalnovosti
‘Da vam kažem iskreno, to mene uopšte ne zanima. Naprosto, nije moja priča.’ Tim je riječima glumica Mirjana Karanović odgovorila na molbu Novosti da prokomentira događanja s beogradskog protesta ‘1 od 5 miliona’ prošlog vikenda. Mirjana Karanović je zajedno s košarkaškim trenerom Duškom Vujoševićem trebala govoriti na jednom od prvih prosvjeda, tada još pod nazivom ‘Stop krvavim košuljama’, prije tri mjeseca. Organizatori su ih, međutim, zamolili da se ne obraćaju prosvjednicima jer su primili prijetnje da će određene grupe reagirati ako se njih dvoje pojave na pozornici. Premda nitko nije javno rekao da se radi o ekstremnim desničarskim organizacijama, koje su dio Saveza za Srbiju, odmah je bilo jasno o kome je riječ kao i da ikone građanskih prosvjeda devedesetih na ovima nisu najpoželjnije.
Pitanje je kako će se protesti dalje razvijati, ali odgovor vlasti, hapšenje, pretnje, pa čak i pokušaji organizovanja kontraakcije, naišli su na značajan otpor i nisu uspeli da pacifikuju situaciju – kaže politolog Đorđe Pavićević
Mirjana Karanović samo je jedna od više sugovornika koje su Novosti kontaktirale, a koji nisu željeli da im se ime uopće spominje u kontekstu ovakvih demonstracija. Razlog je sve dominantnija uloga ekstremno desničarskog i konzervativnog pokreta Dveri i njihovog predsjednika Boška Obradovića koji se prometnuo u samozvanog lidera demonstracija. On je sa svojim pristašama u subotu upao u prostorije Radio-televizije Srbije tražeći da ga se pusti direktno u program kako bi rekao što ima za reći. Premda je pritom pozivao na dostojanstvo i nenasilje, prizori s RTS-a s urednicima pritisnutima uza zid i uplašenim licima novinarki i novinara, kao i maskiranim pripadnicima Pokreta ujedinjenih fantoma (‘radničko-građansko-studentski pokret za ‘razmrdavanje’ ljudi u apatičnoj Srbiji’) s električnim pilama za drva u rukama, nisu govorili tome u prilog.
Obradoviću su se u RTS-u pridružili i ostali čelnici Saveza, predvođeni Draganom Đilasom, osim Vuka Jeremića, predsjednika Narodne stranke, koji je ostao ispred zgrade. Ulaz na RTS ili upad – nazivaju ga drukčije ovisno s koje strane političkog spektra stižu komentari – nije bio unaprijed dogovoren, objasnio je poslije Jeremić, bivši predsjedatelj Opće skupštine UN-a koji, kako je kazao, kao opozicionar dvije godine nije gostovao ni na jednom televizijskom programu s nacionalnom frekvencijom.
Prosvjednici su se zadržali na RTS-u nekoliko sati, dok ih nimalo nježno nije izbacila interventna policija, pa su se okupili opet dan poslije, u nedjelju, opkolivši zgradu Predsjedništva Srbije, gdje je predsjednik države Aleksandar Vučić održao konferenciju za novinare, te pred zgradom policije zahtijevajući da se pusti 18 privedenih.
- U Srbiji je došlo do izliva ogromnog nezadovoljstva tekućim režimom u javni prostor koji je, barem za sada, jedini još ostao slobodan – dakle, na ulice i trgove praktično svih mesta u zemlji. Pošto se političko neslaganje i kritika kriminalnog režima ne mogu artikulisati u većini mediji niti u predstavničkim političkim telima, onda su to žitelji Srbije uradili na ulicama, podelivši tako među sobom svoje političke stavove i svoje nezadovoljstvo očajnim stanjem u zemlji. Sasvim pojednostavljeno, ako je tekući režim zarobio državu, žitelji Srbije sada pokušavaju da je oslobode - kaže Dejan Ilić, vlasnik izdavačke kuće Fabrika knjiga i kolumnist beogradskog portala Peščanik.
Ilić tvrdi da bi ulazak u zgradu javnog medijskog servisa vjerojatno bio najbolji politički potez koji je opozicija mogla napraviti, ali pod uvjetom da se radilo o promišljenoj akciji s jasnim planom i konkretnim ciljem.
- A ovako, sva je prilika da od toga neće biti ništa - kaže Ilić.
Za Đorđa Pavićevića s beogradskog Fakulteta političkih nauka ovaj upad predstavlja prijelomnu točku tromjesečnih protesta.
- Ovo je prva incidentna situacija sa intervencijom policije, usledila su hapšenja, oslobađanja, borba za tumačenje onoga što se dogodilo. Teško je zaključiti da je to bila osmišljena akcija, ali će svakako postati nova referentna tačka kada su protesti u pitanju - kaže Pavićević za Novosti.
Prema njegovim riječima, protesti su postali konkretniji i usmjereni na institucije.
- Pitanje je kako će se dalje razvijati, ali odgovor vlasti, hapšenje, pretnje, pa čak i pokušaji organizovanja kontraakcije, naišli su na značajan otpor i nisu uspeli da pacifikuju situaciju. Medijski odgovor vlasti bio je uspešniji, oni su uspeli da skrenu temu rasprave od načina izveštavanja RTS-a ka nasilju nad novinarima ili pritiscima na novinare koje vrši opozicija. Trenutno se čini da ni vlast ni opozicija nemaju jasnu ideju šta i kako dalje - objašnjava Pavićević.
A sve je započelo prije gotovo četiri mjeseca, kada su maskirani napadači uoči održavanja tribine Saveza za Srbiju u Kruševcu šipkama teško pretukli lidera male stranke Levica Borka Stefanovića i još dvojicu aktivista, što je opozicija protumačila kao posljedicu hajke koju predsjednik Vučić i njegova Srpska napredna stranka vode protiv političkih neistomišljenika. Zaredale su protestne šetnje, najprije po Beogradu, a onda i ostatku Srbije. Savezu za Srbiju pridružile su se još neke stranke, kao i više poznatih javnih osoba. Među najaktivnijima bili su braća glumci Branislav i Sergej Trifunović. Prosvjede je aktivno podržao i njihov kolega Nikola Kojo, koji je nakon izjave da će napustiti Srbiju, ako se nešto bitno nakon protesta ne promijeni, bio izložen žestokim napadima provladinih tabloida, baš kao i Dragan Bjelogrlić koji je Koji poručio da i njemu rezervira mjesto u kupeu vlaka kada krene u inozemstvo. Sergej Trifunović je u međuvremenu postao predsjednik stranke Pokret slobodnih građana koju je vodio donedavni lider opozicije Saša Janković. Vrlo aktivni Trifunović, ne samo na prosvjedima nego i na društvenim mrežama, povukao je u predizbornim anketama gotovo propali PGS sa statističke greške do praga ulaska u Skupštinu. U subotu ga nije bilo jer ga je ‘događanje naroda’ zateklo u skijaškom centru Aspen u SAD-u.
Što se zapravo događa u Srbiji? Heterogena opozicija sve žešće proziva Vučića, koji je do sada manje ili više vješto amortizirao napade. Najavom da je spreman ‘otvoriti temu RTS’ kao i da pristaje na ‘dijalog s građanima’, ali ne i s ‘pojedinim opozicionim političarima’, te pomilovanjem svih koji su tokom vikenda gonjeni kao počinitelji kaznenih djela, donekle pruža ruku političkim protivnicima. Pitanje je, međutim, koliko su te namjere iskrene, a koliko tek reakcija na kritike iz Europske unije. Osim toga, i ovako šarena opozicija koja okuplja od tvrde ljevice do ekstremne desnice morat će ujednačiti barem minimalne zahtjeve koje ima prema vlasti, s obzirom na to da različite stranke imaju različite stavove o tome treba li sudjelovati na izvanrednim izborima, ako ih Vučić uopće raspiše. Stav većine je da je preduvjet sudjelovanja da barem pola godine mediji budu slobodni i dostupni svima, a ne samo Vučiću i njegovim što formalnim, što neformalnim političkim partnerima. Kako je netko od opozicionara primijetio, RTS i TV Pink su puno više vremena potrošili izvještavajući o francuskim ‘žutim prslucima’ nego o onome što im se događa pred nosom. Dok se ne promijeni odnos nacionalnih televizija prema opoziciji, teško je vjerovati da Vučićev SNS može bitno pasti sa sadašnjih ‘putinovskih’ pedesetak posto podrške birača, što uz desetak posto, koliko ima njihov dugogodišnji koalicijski partner Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića, daje i više nego potrebnu većinu u Skupštini Srbije.
- Karakteristika ovih protesta jeste ideološko šarenilo, koje je prisutno od početka. Ono što objedinjuje različite grupe jeste nezadovoljstvo režimom, političkom situacijom i pravcem u kome se razvija društvo. Na protestima ima nacionalističkih i desničarskih grupa, ali i levičarskih i onih koje su bliske centru, kojih je verovatno najviše, tako da danas protest nije ni više ni manje nacionalistički nego što je bio od početka. Pitanje koje je bilo inicijalno jeste da li je protest građanski ili politički stranački, jer veliki deo protestanata ima veliki otklon prema svim strankama i ne želi da protestuje pod stranačkim zastavama. Ono što se dogodilo u mnogim gradovima, a sada i u Beogradu, jeste da su stranke potpuno preuzele proteste od prvobitnih nestranačkih organizatora. Protesti su sada nacionalistički onoliko koliko dve nacionalističke stranke unutar Saveza za Srbiju imaju uticaja na karakter protesta. Lider jedne od njih, Boško Obradović i njegove Dveri postali su vidljiviji na protestima, ali oni još uvek čine manjinu - kaže Pavićević.
Na pitanje koliko Obradović odbija onaj građanski dio Srbije, odgovara da njegova uloga u subotu i nedjelju ne znači da protest skreće udesno.
- Pre bih rekao da je ovo bila jedna epizoda u kojoj je on imao glavnu ulogu jer se dobro snalazi u takvim situacijama, ali da mimo toga nije postao najvažnija figura ni unutar ove neformalne koalicije ni na protestu. Njegov udeo nije zanemarljiv, ali teško se može reći da značajno raste. Trenutna situacija u kojoj izgleda drugačije više je rezultat njegovog odlučnog i ponekad agresivnog političkog stila, kao i odluke da se ideološka pitanja i razlike ostave po strani kako bi se protest fokusirao na popravljanje situacije i smenu vlasti - dodaje Pavićević.
Dejan Ilić se nadovezuje tvrdeći da je protest od samog početka i takozvani građanski i nacionalistički.
- Nema u tome, samom po sebi, ničega lošeg. Naprosto, kao i drugde, i ljudi u Srbiji različito misle, a skloni su da u mišljenju i pogreše. To je sve u redu. Problem je negde drugde. Agresivni nacionalizam nije odgovor na sadašnje probleme u Srbiji. Ili, da to kažem još jasnije – nije Kosovo problem Srbije, Srbija je problem Srbije, to jest ukradena država, a ne neka određena teritorija. Ako na problem kidnapovane države odgovorite nacionalizmom, onda ste promašili. Jer je baš nacionalizam poslužio da se uspostavi tekući kriminalni režim. On je kriminalan u ime Kosova, i ne može se rušiti u ime Kosova. To jest može, ali se time neće ništa promeniti. Sasvim očekivano, nacionalizam sada služi da se protesti anesteziraju, da im se izmeni fokus i da problemi ostanu nerešeni - objašnjava Ilić, spominjući Kosovo kao rak-ranu današnje Srbije, prema čijem statusu i pozicija i opozicija teško zauzimaju stav, pa se tako i ovi prosvjedi u dijelu medija komentiraju kao demonstracije s daljinskim upravljačem iz EU-a ili SAD-a koji pokušavaju prisiliti Vučića na odstupnicu ili priznanje nezavisnosti nekadašnje južne pokrajine.
Nije ovih dana vruće samo u Beogradu. Prosvjedovalo se proteklog vikenda i u Podgorici protiv politike Mila Đukanovića, u Tirani su demonstranti pokušali provaliti u parlament, u Banjoj Luci su prosvjedi okončani tek pritiskom vlasti i bijegom Davora Dragičevića, oca ubijenog Davida, u Bukureštu su nedavno stotine tisuća ljudi izašle na ulicu… A proljeće na Balkanu još nije ni započelo.
Boško Obradović, kojem je Ratko Mladić heroj
Boško Obradović osnovao je Dveri prije točno dvadeset godina. Studenti s beogradskog Filološkog fakulteta organizirali su se oko časopisa ‘Dveri srpske’ s ciljem promoviranja ekstremno nacionalističkih, konzervativnih i antieuropskih ideja, da bi u međuvremenu postali stranka koja je dogurala do sedam zastupnika u Skupštini Srbije. Taj broj bi sada mogao biti smanjen jer je došlo do nesuglasica koje će vjerojatno završiti tako da će dvojica poslanika biti izbačena i to zbog neprihvaćanja ‘lijevih skretanja’ Boška Obradovića. Jedan od njih je, naime, na protestima nosio vješala, što je bio povod za reakciju policije. Kako su Dveri ideološki postavljene dovoljno govori Obradovićeva izjava da je Ratko Mladić srpski heroj i jedan od otaca Republike Srpske kao najveće pobjede Srba u zadnjih sto godina. Gorljivi je protivnik LGBT zajednice pa je svojevremeno u Skupštini kazao: ‘Neće nam lezbejke i pederi vaspitavati decu’, a zdušno se protivio i održavanju parada ponosa. U sklopu svojih političkih akcija Dveri redovno organiziraju ‘Porodične šetnje’. Ako vas ovaj naziv podsjeća na ‘Hod za život’ udruge U ime obitelji, niste pogriješili. Dveri i udruga Željke Markić zajednički su potpisnici manifesta Međunarodne organizacije za obitelj. Od hrvatskih političara, usko surađuju i sa Živim zidom s kojim dijele antieuropsku ideologiju. Obradovića, bibliotekara iz okolice Čačka, prozivaju da ono što govori ne provodi u djelo, s obzirom na to da se razveo i sada sretno živi u drugom braku. Kad ga je Aleksandar Vučić nazvao fašistom, Obradović mu je odgovorio da su Dveri ‘izraziti antifašisti’ i da nema veće uvrede za jednog Srbina nego mu reći da je fašist. Inače, Dveri traže rehabilitaciju nacističkih kolaboracionista Milana Nedića i Dimitrija Ljotića, a uspjele su je dobiti za četničkog vođu Dražu Mihailovića.
Vuk Jeremić, bogati zlatni dečko
Prozivajući opozicionare, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nazvao je Vuka Jeremića tajkunom. Po primanjima Jeremić svakako spada među bogatije Srbe, s obzirom na to da je član Međunarodnog odbora Partners Groupa, jednog od najvećih investicijskih fondova u svijetu koji upravlja s više od 83 milijarde dolara kapitala. Ovaj fizičar s prestižnom diplomom Cambridgea sin je bivšeg direktora Jugopetrola i unuk potpredsjednika AVNOJ-a Nurije Pozderca. Kao ambiciozan pripadnik zlatne mladeži dobro je plivao u političkim vodama i već s 25 godina postao savjetnik bivšeg predsjednika Borisa Tadića, da bi kasnije bio imenovan i ministrom vanjskih poslova, a kruna karijere je funkcija predsjednika Opće skupštine UN-a, gdje je upriličio izvedbu ‘Marša na Drinu’. U Hrvatskoj nije omiljen, a osjećaj je izgleda obostran jer je svojevremeno rekao da u Hrvatskoj nije ljetovao od 1990. godine, pa da neće ni idućih. Na predsjedničkim izborima 2017. dobio je jedva pet posto glasova, nakon čega je osnovao Narodnu stranku. Svojevremeno je izbačen iz Demokratske stranke jer nije vratio mandat nakon što je prestao biti ministar.
Dragan Đilas, DS-ov politički tajkun
Dragan Đilas, bivši DS-ov gradonačelnik Beograda i predsjednik te stranke, još je jedan opozicionar za kojeg Vučić tvrdi da je tajkun i da je opljačkao Srbiju. Đilas je suosnivač Radija B92, gdje je radio kao urednik Informativnog programa. Tokom devedesetih aktivno je sudjelovao u protestima protiv Slobodana Miloševića. Politički uzlet pratio je i poslovni uspjeh. Đilas je suvlasnik tvrtke Multicom Group koju se prozivalo za monopol u sektoru oglašavanja u Srbiji, kao i za tajno vlasništvo nad nekim novinama. U njemu nenaklonjenim medijima tvrdilo se da Multicom uspjeh duguje Đilasovim vezama jer je upravo u vrijeme dok je bio na političkom vrhu kompanija ostvarivala ogromne prihode od 80 milijuna eura i to često poslujući s državnim i gradskim tvrtkama. Oni s boljim sjećanjem zamjeraju mu i seljenje romske zajednice ispod mosta Gazela u Beogradu. Najavio je da uskoro osniva novu Stranku slobode i pravde.
Borko Stefanović, naknadni ljevičar
Jedan od osnivača Saveza za Srbiju predsjednik je Levice i bivši zastupnik DS-a Borko Stefanović. Ovaj Novosađanin ‘krivac’ je za proteste zadnjih mjeseci, nakon što je krajem studenoga teško pretučen u Kruševcu prije tribine Saveza za Srbiju, što je dovelo do niza prosvjeda pod nazivom ‘1 od 5 miliona’. Stefanović je inače bio šef kabineta sadašnjeg političkog partnera Dragana Đilasa i potpredsjednik DS-a te šef pregovaračkog tima s Kosovom. Kao razlog odlaska iz DS-a prije četiri godine naveo je neslaganje s imenovanjem povjesničara i revizionista Bojana Dimitrijevića za nositelja stranačke liste na Čukarici u Beogradu, s obzirom na to da se Dimitrijević – inače kolega notornom Zlatku Hasanbegoviću koji je Dimitrijeviću financirao knjige iz budžeta Ministarstva kulture RH – zalaže za rehabilitaciju Milana Nedića. Osim što mu kritičari zamjeraju da je promijenio ime iz Borislav u Borko, tvrde da još lakše mijenja stranačke i ideološke boje jer je u liberalni DS ušao kao član Građanskog saveza Srbije pa potom shvatio da je ljevičar i osnovao Levicu.
Zoran Lutovac, koji je previše pristojan
Zoran Lutovac na čelnom je mjestu DS-a ni godinu dana. Diplomat s uglednom sveučilišnom karijerom svojevremeno je bio i savjetnik Zoranu Đinđiću. Na čelo ostatka ostataka DS-a došao je s idejom da u toj stranci ‘zbiju redove’ i da vrate povjerenje građana koje se srozalo na 2,2 posto, koliko je DS dobio na lokalnim beogradskim izborima, gdje im je bila najjača baza. Kazao je da je stranka postala troma, usporena, neefikasna i da je izgubila kontakt s građanima. Zagovornik je udruživanja, sinergije i zajedničkog djelovanja opozicijskih stranaka. Kako bi to ostvario, najavio je da će u DS pokušati vratiti stranke koje su osnivali bivši DS-ovci, poput Nove stranke Zorana Živkovića, SDS-a Borisa Tadića, Zajedno za Srbiju Nebojše Zelenovića, ali bez Levice Borka Stefanovića (‘previše su levo’) i Narodne stranke Vuka Jeremića (‘previše su desno’). Kritičari tvrde da je Lutovac previše pristojan za srpsku politiku.
portalnovosti
