Ivica Račan bio je vrlo oprezan i suzdržan čovjek. Čekati njegovu reakciju ili potez nekada je znalo biti krajnje bolno i zamorno. Pa ipak, takvog Račana, mlitavog i neodlučnog, koji je kao zmija migoljio haškim tužiteljima i odolijevao njihovim zahtjevima za isporuku hrvatskih generala, agresivni Sanader, udružene braniteljske udruge i svjetina na splitskoj rivi uspjeli su 2001. lansirajući jedan od svojih čuvenih spinova u mainstream medijima, apostrofirati kao glavnog krivca što se pravno procesuiraju hrvatski branitelji. I dok Riva nije još bila ni temeljito pometena nakon „grandioznog“ skupa, Sanader, Šeks, Dakić i braniteljske udruge koje su ih podupirale po hitnom su postupku „locirale, identificirale, uhitile i transferirale“ našu diku, naše generale put Haaga. Koliko se u sljedećim godinama zaštitio i očuvao dignitet hrvatskih branitelja, najbolje znaju oni sami.
Hrvatska, desetak godina kasnije, ponovo ima mlitavog i neodlučnog SDP-ovca za premijera, totalno nesposobnu vladu i ponovo se ponavlja sličan scenarij. Jedini (hiper)aktivni ministar Linić, mlati ognjenim mačem i siječe neselektivno sve oko sebe, dok ostali balavi, nadobudni, bahati i nesposobni ministri ne mrdaju guzicom. Nije provedeno restrukturiranje niti jedne državne i javne tvrtke, problemi se gomilaju te postaje sve vidljivija bezidejnost aktualnih vlastodržaca. Logično, omražena, kleptomanska, izdajnička desnica tu ponovo vidi svoju šansu te ponovo igra na kartu onih prema kojima ku(kuri)kavna vlada nikada nije zauzela jasan i nedvosmislen stav – na kartu branitelja i ratnih stradalnika. No, Karamarko, svjestan kako nema ni pojavu, ni karizmu Sanadera, djeluje iz pozadine, a operativne poslove prepušta opet notornom Dakiću i fantomskom Stožeru.
Osim što su na prijevaru u političke svrhe iskoristili „svetu“ vukovarsku kolonu sjećanja, što su iskazali nepoštovanje, ne prema osobama već prema institucijama hrvatske države, naknadnim lažima i nemuštim izgovorima pokazali su kako ne prežu ni od najkvarnijih djela ne bi li se ponovo svojevrsnim pučem vratili na vlast. Potencirajući i potpirujući opću „antićiriličnu“ histeriju, ljude traumatizirane prošlosti i mučnih sudbina instrumentaliziraju za svoje prizemne ciljeve. Tako ženi koja plačući govori kako svaki dan u Vukovaru viđa svog silovatelja, oni uspijevaju isprati mozak i uvjeriti ju kako nije problem u slobodnom silovatelju, već u ćirilici. Slično stradalnike u srpskim logorima uspijevaju napaliti na dvojezične ploče, a ne na njihove batinaše koji nekažnjeno abolirani paradiraju Vukovarom. Ponovo se brkaju uzrok i posljedica, živi uzročnici i generalizirani simboli, a sve u cilju nastavka parazitiranja i pljačkanja traumatiziranog tkiva hrvatskog naroda od strane HDZ-a i njegovih trabanata.
No čini se da ni taj narod više nije tako naivan. Dosta mu je njihovih faca i faca njihovih rođaka, dupelizaca i poltrona, njihovih „otpadnika“ poput Vidoševića i Primorca. Doduše, dio naroda se da navući na tanak led definicije braka, prava seksualnih manjina i crkvenih spinova. Potpiruju to, naravno, i vladajući, a sve u cilju da se ne spominje i ne govori o teškoj gospodarskoj situaciji, nezaposlenosti i neimaštini. Otkrili su Hrvati direktnu demokraciju i njenu perjanicu – referendum, ali bojim se, kako su karikaturizirali ostale demokratske postupke, ni referendumi kod nas neće proći sjajno.
Kako se „ćirilicom“ u stvari skrivaju i ne rješavaju problemi, ne radi se ništa na pronalaženju nestalih, ne kažnjavaju se krivci te se samim time ni ne poštuju naše žrtve u Vukovaru i Hrvatskoj uopće, tako se niti „definicijom braka“ u stvari ne radi ništa na očuvanju braka, ne sprječava se bračno nasilje i nikako se ne doprinosi kvaliteti hrvatskih brakova. Isto tako, nedvojbeni autoriteti za pitanje braka, naši biskupi i Crkva, ne čine ništa kako bi se očuvali sadašnji, isključivo heteroseksualni brakovi, kao što ni naša vlada ne čini ništa kako bi bilo koja zajednica bila prvenstveno ekonomski održiva, jer ljudi sve teže prehranjuju sebe a kamoli supružnika i djecu. Bez zaposlenja i primanja teško će se održati bilo kakva zajednica dvoje ljudi, teško će si supružnici priuštiti svijanje gnijezda kupovinom stana ili kuće pa će tako obespravljenima biti potpuno svejedno kojim pismom su označene državne institucije koje nisu ispunile svoje zadaće. Stoga, reći ću odlučno „PROTIV“ prema aktualnim „ZA“ i „PROTIV“ te neću pristati ni na kakve otužne promašene hrvatske referendume.
from sb underground
