Nastavljaju se unutar-europske dubioze u svezi ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2, ovoga puta na 26. klimatskoj konferenciji UN-a u Glasgowu.

Tako je danska premijerka Mette Frederiksen jučer izjavila kako se vlada te zemlje protivi provedbi projekta Sjeverni tok 2, usprkos energetskoj krizi u Europi.



“Danska vlada i dalje se protivi Sjevernom toku 2. Stanje na energetskim tržištima u tom pogledu nije promijenilo naš stav”, izjavila je Frederiksen, dodavši kako je danska vlada dala dozvolu za gradnju SP-2 u fazi početka projekta, ali da je to bio tehnički trenutak.

Ranije istoga dana, češki premijer Andrei Babiš kazao je kako europske zemlje moraju dogovoriti s Rusijom dugoročne ugovore o opskrbi plinom, kao i početi koristiti plinovod Sjeverni tok 2. Prema njegovim riječima, stanovnicima Europe prijeti opasnost od energetskog siromaštva ako europske zemlje ne odustanu od dosadašnje politike po pitanju plina. Vrlo zanimljiv stav Praga s obzirom da je Češka u međuvremenu (upravo pri Babišovoj vladi kojoj uskoro prestaje mandat s obzirom na nedavno provedene izbore) gotovo uništila diplomatske odnose s Rusijom uz još posve neizvjesne posljedice po svoj, prilično snažno pozicioniran biznis na tlu Ruske Federacije.





Uvijek je zanimljivo podsjetiti i na američke stavove po ovom pitanju (koje bi ipak trebalo biti samo europsko, ali, naravno – to nije zbog geopolitičkih razloga i posve podređenog položaja EU prema SAD-u). Tako je 29. listopada, predstavnik američkog State Departmenta za energetsku sigurnost Amos Hochstein, izjavio kako Rusija nije izazvala energetsku krizu u Europi, ali da istovremeno nije poduzela korake za njezino ublažavanje. Energetska kriza nastala je zbog kombinacije različitih čimbenika, istaknuo je američki diplomat.

Sam ruski energetski div -Gazprom, kao najveći opskrbljivač Europe prirodnim plinom, kroz riječi svog predsjednika upravnog odbora Viktora Zubkova, izjavio je 28. listopada kako je tvrtka spremna isporučiti 55 milijardi kubnih metara plina godišnje na europsko tržište preko Sjevernog toka 2. Kazao je kako rezerve plina iznose 35 trilijuna kubnih metara.



Samo dan ranije, 27. listopada, ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je kako je stanje na globalnom energetskom tržištu i dalje izrazito nestabilno, poglavito u Europi. Šef države je također rekao da je razina zaliha plina u europskim podzemnim skladištima značajno pala u posljednjih pet godina. Putin je, također, od Gazproma zatražio da od 8. studenog, kada završi s punjenjem ruskih podzemnih skladišta, počne s dodatnim isporukama plina u svoja skladišta u Austriji i Njemačkoj.

Podsjećamo: plinovod Sjeverni tok 2 u građevinskom je smislu dovršen 10. rujna, a prva od njegove dvije cijevi već je napunjena plinom spremna za isporuke europskim potrošačima koji se sada susreću s velikim rastom cijena električne energije koje prijete čitavim industrijskim sektorima (u Hrvatskoj je za sada najjače pogođena tvornica umjetnih gnojiva Petrokemija u Kutini). Međutim Bruxelles se i dalje, gotovo samoubilački, uporno opire davanju “zelenog svjetla“ za Sjeverni tok 2, pa već za isporuku spreman plin ne može krenuti dok plinovod ne dobije uporabnu dozvolu od strane njemačkog regulatora (plinovod završava na njemačkom tlu) što se sigurno neće dogoditi prije Nove godine. Nisu rijetki niti oni koji spominju i „najcrnji scenarij“, prema kojemu bi uporabna dozvola mogla biti izdana tek u proljeće iduće godine jer bi se u priču opet mogli umiješati regulatori EU iz Bruxellesa koji bi mogli inzistirati na smanjenju isporuka plina kroz Sjeverni tok 2 za 50 posto sukladno europskoj plinskoj direktivi prema kojoj većinski vlasnik plinovoda ne može biti i jedini dobavljač plina. Tome se Gazprom oštro protivi s obzirom da taj zakon EU nije postojao prije početka izgradnje samog plinovoda i što je, kako tvrdi Moskva, usvojen isključivo s ciljem nanošenja štete Rusiji s obzirom kako se, primjerice, njegove odredbe ne primjenjuju i na Rusiji konkurentan plinovod TANAP+TAP (Južni plinski koridor) čija je izgradnja počela kasnije nego plinovoda Sjeverni tok 2.



Iz tog je razloga operater projekta tvrtka Nord Stream 2 AG, registrirana u Švicarskoj, u rujnu pokrenula postupak za svoju preregistraciju sukladno spomenutoj direktivi EU i prema kojoj ona ne bi bila većinski vlasnik plinovoda (podsjećamo, 50% dionica te tvrtke sada pripada Gazpromu).

Očito je kako je ovaj plinovod toliko ispolitiziran da s njegovom budućnošću ništa nije sigurno, iako je jasno kako će on prije ili kasnije biti pokrenut jer je to, jednostavno, puka potreba, o kojoj politika sramežljivo govori isključivo zbog geopolitičkih razloga, O tome svjedoče i gore navedene riječi danske premijerke jučer u Glasgowu, o neslaganju njene vlade s tim projektom. Naime, danski energetski regulator je prošle godine izdao dozvolu za dovršenje Sjevernog toka 2 na njegovoj posljednjoj neizgrađenoj dionici – kroz danske vode Baltičkog mora odnosno njen gospodarski pojas. Da je Danska taj projekt istinski željela spriječiti, vlada bi sigurno svom regulatoru imala načina reći da donese suprotnu odluku.

Zemlje EU uglavnom podupiru projekt Sjeverni tok 2, a mnoge od njih i sudjeluju u njegovoj provedbi. Protiv plinovoda Sjeverni tok 2 već dugo istupaju baltičke države bivšeg SSSR-a (Estonija je već na početku odbila dati dozvolu za njegov prolazak kroz njene vode Finskog zaljeva i tako se u startu lišila dividendi jeftinijeg i sigurnog plina nakon njegovog pokretanja misleći da to toga nikada neće doći, pa je on preusmjeren na kroz finske vode), Poljska, SAD i Ukrajina. Nedavno je njemačko Ministarstvo gospodarstva svom regulatoru poslalo svoje mišljenje, o tome, kako plinovod Sjeverni tok 2 ne prijeti europskoj i njemačkoj opskrbi plinom tj. da je “podoban” za dobivanje uporabne dozvole, što je izazvalo bijes u strukturama ukrajinske vlade u Kijevu, koji smatra da je ovime čitava priče i de facto završena i da Ukrajina prije ili kasnije ostaje bez svoje uloge ključnog tranzitera ruskog plina u Europu.

I dalje ćemo nastaviti pratiti zbivanja oko ove, nadasve zanimljive teme – zapravo geopolitičke i geoenergetske bitke između SAD-a i Rusije na europskom polju globalne bojišnice.

geopolitika