Koga, zapravo, uništavaju proturuske sankcije?
Pojedini ruski analitičari upozoravaju na golemi adut Moskve koji još nije počela koristiti: vrijednost zapadnih aktiva u Rusiji, koji iznosi čak oko 500 milijardi dolara. Ako se pokrene proces barem dijela njihove konfiskacije, kako se to čini s ruskom imovinom na Zapadu, ruski gubici u odnosu na njih izgledali bi vrlo skromno.
Norveška državna energetska grupa Equinor, osnovana 1972. godine (do svibnja 2018. zvala se Statoil), koja posluje u više od 30 zemalja, objavila je službeno izvješće o poslovanju u prvom kvartalu (tromjesečju) turbulentne 2022. godine.
Nakon što je 28. veljače ta tvrtka potvrdila prestanak trgovanja ruskom naftom i gašenje poslovanja u Rusiji nakon pokretanja ruske vojne operacije u Ukrajini, došao je red za svođenje računa.
“Invazija na Ukrajinu predstavlja mračni trenutak za Europu i naše misli su sa svima koji trpe posljedice brutalnog rata. Nakon što smo bili u Rusiji tri desetljeća, vidjeli smo situaciju kao neodrživu i odlučno smo postupili zaustavljanjem novih ulaganja u Rusiju i pokretanjem procesa izlaska iz ruskih zajedničkih ulaganja Equinora. Odlazak iz Rusije snažno će utjecati na naše zaposlenike i dovesti do umanjenja vrijednosti naše imovine u zemlji u ovom tromjesečju“, kazao je Anders Opedal, predsjednik i izvršni direktor Equinor ASA.
U prvom tromjesečju 2022. g. Equinor je priznao .neto gubitak vrijednosti imovine u Rusiji u iznosu od 1,08 milijardi dolara. Equinor, osim toga, naglašava kako je stanje u svezi Ukrajine dovelo do povećanja cijena energije.
Drugi energetski div, britanski BP, također je objavio podatke poslovanja u prvom tromjesečju ove godine.
“U četvrti u kojoj dominiraju tragični događaji u Ukrajini i volatilnost na energetskim tržištima, BP-ov fokus bio je na opskrbi pouzdanom energijom koja je potrebna našim kupcima. Naša odluka u veljači da napustimo svoje dionice u (ruskom) Rosnjeft-u rezultirala je materijalnim negotovinskim troškovima i glavnim gubitkom o kojima smo danas izvijestili“, navodi se, između ostalog, u priopćenju tvrtke.
A izvijestili su o slijedećem: prijavljeni gubitak za prvo tromjesečje iznosio je 20,4 milijarde USD, u usporedbi s dobiti za četvrto tromjesečje 2021. g. koja je iznosila 2,3 milijarde dolara.
To nije nikakvo čudo. Već smo ranije na portalu Geopolitika News pisali o golemim problemima za BP u slučaju povlačenja iz Rusije s obzirom na unosne zajedničke projekte koje ta mega-kompanija ima s Rosnjeft-om, ali i na goleme rezerve nafte na nalazištima kojima BP raspolaže na teritoriju Ruske Federacije. Navodno gotovo čak polovicu svojih nalazišta nafte u svijetu BP ima upravo na tlu Rusije, a što sada postaje prošlost. (Više o toj temi možete pročitati na poveznici ovdje, kao i ispod teksta.)
Američki energetski div Exxon Mobil Corporation također je krajem travnja objavio zaradu u prvom tromjesečju 2022. g.. Ona iznosi 5,5 milijardi dolara. Ona uključuje „nepovoljnu identificiranu stavku od 3,4 milijarde dolara povezanu s našim planiranim izlaskom iz Rusije“ odnosno (LNG) projekta Sahalin-1.
Nestabilnosti oko nafte, kao i u vrijeme pandemije, opasne po svijet
Sada se više osvrnimo na samo tržište nafte, što svih, naravno, najviše i zanima. Jer nafta je bila i ostala „krvotok svijeta“, najvažniji pokretač industrijskog i ekonomskog razvoja uopće („zeleno maštanje“ u sferi energetike naftu još dugo neće zamijeniti usprkos golemoj propagandi, uloženom trudu i novcu), čije poremećaje na tržištu osjećaju svi i u pravilu ga skupo plaćaju. Tako je bilo i u vrijeme pandemije Covida-19. Međutim, sada nestabilnost oko nafte otvoreno stvara (geo)politika.
A poremećaji u njezinoj opskrbi itekako bi se mogli generirati, s obzirom da Europska unija teži embargu na uvoz ruske nafte do kraja ove godine – neovisno što će to imati bolne posljedice i po većinu njenih članica. Zbog toga se navodno očekuju i izuzeci po pitanju embarga – barem kratkoročni, za države koje najviše ovise o ruskoj nafti. To, naravno, neće ostati bez odjeka tj. „gunđanja“ i pojedinih drugih članica koje će na takav korak biti primorane u ime proklamiranog jedinstva EU na proturuskoj platformi, ali to je već neka druga tema.
Otprilike polovica ruskog izvoza sirove nafte od 4,7 milijuna barela dnevno (bpd) odlazi u EU, opskrbljujući otprilike jednu četvrtinu uvoza nafte potrebne EU 2020. godine, navodi medij Business Standard.
On piše kako je, u vrijeme dok su zapadne zemlje obuzdale kupnju ruske nafte jer su sankcije pogodile rusko brodarstvo i osiguranje izvoza – utjecaj na globalnu opskrbu ublažila Indija preuzimanjem ruske nafte po nižoj cijeni.
Tako analitičari Royal Bank of Canada procjenjuju da je indijski uvoz sirove nafte iz Rusije porastao s manje od 100.000 bpd u 2021. na čak 800.000 bpd u travnju i očekuju da će taj južnoazijski div nastaviti povećavati uvoz sve dok Washington ne uvede sekundarne sankcije.
Britanski je Reuters pak u petak izvijestio kako indijske rafinerije pregovaraju o šestomjesečnom sporazumu s Rusijom o uvozu milijuna barela nafte mjesečno.
Bilo kako bilo, nakon jučerašnjeg malog pada cijena nafte uzrokovanog problemima u Kini vezano uz karantene zbog koronavirusa Covid-19, cijene „crnog zlata“ danas su opet skočile uoči objave američkih Federalnih rezervi i daljnjih sankcija Rusiji od strane Europske unije (šesti sankcijski paket).
Futuresi (terminski ugovori) na sjevernomorsku naftu Brent tako su danas porasli za 1,46 dolara, ili 1,4%, i iznose 106,43 dolara po barelu (do 06:16 GMT) zbog malog obujma trgovanja, a Kina i Japan su zatvoreni zbog praznika. Futures američke sirove nafte West Texas Intermediate (WTI) poskupio je 1,59 dolara, ili 1,6%, i iznosi 104,00 dolara po barelu.
Očekuje se da će predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen danas objaviti predložene nove sankcije, uključujući zabranu uvoza ruske nafte na 6 mjeseci – do kraja 2022. godine.
Ulagači također čekaju najavu američkog FED-a u srijedu. Očekuje se da će intenzivirati napore za smanjenje visoke inflacije podizanjem kamatnih stopa i smanjenjem bilance.
U Sjedinjenim Državama zalihe sirove nafte i goriva pale su prošlog tjedna, prema tržišnim izvorima koji se pozivaju na podatke Američkog instituta za naftu. Zalihe sirove nafte pale su za 3,5 milijuna barela za tjedan koji je završio 29. travnja. To je bio više od očekivanog pada od 800.000 barela, procijenjenog u ranijoj anketi britanskog Reutersa.
Podaci američke vlade o dionicama dospijevaju u srijedu.
Na koga, zapravo, najviše udaraju proturuske sankcije?
Ako je itko mislio kako će uvođenje Moskvi najstrožih sankcija ikada u povijesti, nakon 24. veljače i ruske vojne intervencije u Ukrajini, izazvati u Rusiji totalni šok i neupravljivi kaos – jako se prevario. A takvih je bilo mnogo. Prvotni sankcijski šok ruska je vlada neočekivano uspješno amortizirala, priznaju danas gotovo svi i na Zapadu i na Istoku. A Moskva sada vuče i nove konkretne poteze s ciljem što brže prilagodbe ruskog gospodarstva novostvorenim uvjetima u kojima će zapadne sankcije biti „vječnog karaktera“. Nacionalna valuta rublja se vratila na predsankcijsko razdoblje, a prije nekoliko dana dolar je čak bio pao i na povijeno nisku razinu. Rusija počinje naplatu svojih energenata (plina) u rubljama (prema zapadnim zemljama), dok istodobno s ostalim partnerima, poput Kine i Indije, plaćanja počinje vršiti u rubljama ili nacionalnim valutama tih zemalja.
Ruska vlada odmjereno važe i staloženo i racionalno (ne vođena emocijama) postupno uvodi protumjere sankcijskog karaktera prema svom spisku Rusiji neprijateljskih zemalja. A one je sve bolnije. Nakon američke najave konfiskacije imovine ruskih državljana (oligarha, ne imovine u vlasništvu ruske države), i brojnih sankcija Zapada protiv ruskih tvrtki, pojedini ruski analitičari upozoravaju na golemi adut Moskve koji još nije počela koristiti: vrijednost zapadnih aktiva u Rusiji, koji iznosi čak oko 500 milijardi dolara. Ako se pokrene proces barem dijela njihove konfiskacije, ruski gubici u odnosu na njih izgledali bi vrlo skromno.
Iako je ruska tranzicija, poput porođajnih muka po Rusiju nedvojbeno bolan proces, ona ga vješto kombinira s vojnom operacijom u Ukrajini kroz koju u promidžbenom smislu svojim građanima plasira tezu o Rusiji kao žrtvi i „činjenici“ da ona u Ukrajini ratuje s čitavim NATO savezom za samu svoju egzistenciju – što homogenizira ljude i jača im otpornost na nedaće koje mogu nastati (i već proizlaze) kao posljedica zapadnih sankcija.
Stoga je sve manje onih koji su danas (izvan sfere političke propagande) spremni otvoreno prognozirati neuspjeh ruske tranzicije tj. razvojnog modela temeljenog na okretanju samoj sebi odnosno partnerima na geopolitičkom i geoekonomskom Istoku i Jugu. Štoviše, sve je veći broj onih koji ukazuju kako zapadne sankcije Rusiji poput bumeranga sve razornije djeluju i na ekonomijju samog zapada. Drugim riječima, očito je kako se Zapad sada rukovodi još samo onom prema kojoj čeka da susjedu crkne krava, nadajući se kako prije toga neće crknuti njegova.
Mnogi su toga svjesni ali mainstream politika pod vodstvom Washingtona i dalje „tjera“ svoje. Ona istinski vjeruje u konačni uspjeh slamanja Rusije i u to uvjerava svoje saveznike i partnere u svijetu koji sada moraju izdržati „kratkoročni udar“ u ime konačne pobjede. Iako mnogi u to sve više sumnjaju, malo se tko od njih usudi javno iznijeti svoje „izdvojeno mišljenje“. Ali šutnja, u ovom slučaju, sigurno nije zlato!
Dakle, „velika igra“ na globalnoj geopolitičkoj šahovskoj ploči nikako nije završena. Štoviše! Ušla je u kulminaciju za koju nitko ne zna čime će rezultirati. Ali ono što se sa sigurnošću zna je to, da je čitava stvar otišla predaleko i da prijeti nesagledivim posljedicama – ekonomskim, socijalnim, ali – što je najopasnije – i sigurnosnim. Jer od ekonomskog i sankcijskog rata pa do onog vojnog, vrlo je mali korak! O tome nas uči povijest.
