Izrael napad Hamasa smatra casusom belli i željet će riješiti palestinsko pitanje jednom zauvijek – silom!

Gaza sve više sliči Staljingradu u vrijeme Wermachtovog razaranja u 2. svjetskom ratu. Bliski istok ključa, dok Europu iznova potresaju valovi urbanog terorizma i nasilja. Istodobno Putin i Jinping u Pekingu pripremaju svoj odgovor na nove izazove, dok Sjedinjenim Državama, na čelu s ostarjelim Bidenom koji se sve teže nosi s ubrzanom destabilizacijom svijeta, prijeti upadanje u opasnu zamku ulaska u rat s čitavim islamskom svijetom. Puno opasniju od one u koju je upao Putin u Ukrajini

Stanje na Bliskom istoku ubrzano ključa. Američka se politička i vojna diplomatska elita razletjela po regiji nastojeći spriječiti nadolazeću kataklizmu kojoj je i sama proteklih desetljeća u velikoj mjeri kumovala nametanjem jednostranih rješenja, u osjećaju svoje svemoći nakon raspada istočnog komunističkog bloka.

Izraelski casus belli!

Izrael pak Hamasov teroristički napad 7. listopada na svoje civile, kojih je ubijeno oko 2000, smatra casusom belli (povodom za rat) i najboljom prilikom da jednom zauvijek riješi palestinsko pitanje, na žalost vojnom silom (ne samo u Pojasu Gaze). Isto tako i da kazni sve one koje smatra svojim zakletim neprijateljima diljem regije (od Libanona (Hezbollaha) preko Sirije, Irana pa tko zna dokuda).

To će pak sigurno razbuktati gnjev muslimanskih zemalja cijeloga svijeta, ne samo onih arapskih – a iranska vojna protureakcija je i više nego predvidljiva o čemu Teheran već posve otvoreno govori.

Premijer Benjamin Netanjahu će sasvim sigurno pokrenuti veliku kopnenu operaciju u Gazi, ako ga sutra u tome nekim čudom ne spriječi osobno Joe Biden koji također stiže u Jeruzalem. Biden nema drugog izlaza osim svog sigurnosno rizičnog dolaska u uzavreli Izrael nad kojim i dalje povremeno lete Hamasove rakete, pa tako i nad Tel Avivom. Naime pritisak republikanaca za apsolutnu pomoć Izraelu u svim njegovim namjerama je sve veći, oko toga je ujedinjena i većina demokrata osim krajnje lijevog krila Demokratske stranke koje podržava Palestince, dok bi Bidenovu pasivnost i promatranje stanja iz dnevnog boravka Bijele kuće sigurno iskoristio njegov ljuti protivnik Donald Trump.

Biden može upasti u istu zamku kao i Putin

Bidenu je sve ovo previše. SAD se mogu uvući u istovremeni rat s Rusijom, Kinom i islamskim svijetom!

Ostarjelom Bidenu, koji se uza sve to mora brinuti i za svoju predizbornu kampanju, sve ovo postaje preteško breme koje više nije u stanju nositi na način kako bi to trebao vođa najjače države svijeta.

Nad ukrajinskim ratom lebdi mu zlokobna sjena opasne eskalacije i neposrednog američko-ruskog rata, sve su gori i američko-kineski odnosi i prijetnja otvorenog rata zbog Tajvana (oboje je plod njegove politike), a užareni Bliski istok mogao bi uvući Sjedinjene Države u novi rat, kudikamo  opasniji od onog kojeg su više od dva desetljeća skupa s NATO svezom vodile u Afganistanu i iz kojeg se Biden kaotično povukao.

Ako se to dogodi, Sjedinjenim Državama prijeti ulazak u zamku sukoba s čitavim muslimanskim svijetom, puno opasnijom od one u koju je zbog pogrješne procjene stanja i odnosa snaga upao Bidenov glavni neprijatelj Vladimir Putin u Ukrajini.

Međutim, nakon početnog šoka i neočekivanih poraza i povlačenja ruskih snaga prošle godine Putin se oporavio, kao što je oporavio i rusku vojsku, pa danas ponovo izgleda samouvjereno i odlučno u onome što čini. Bi li Biden za takav oporavak imao snage nakon uvlačenja SAD-a u krajnje rizični novi rat prosudite sami.

Rat mu najmanje treba u predizbornoj godini i nastojat će američke vojne poteze ograničiti u što većoj mjeri, iako je u prekjučerašnjem intervjuu za televiziju CBS kazao suprotno, vjerojatno hrabreći i sebe i Amerikance koji mu vjeruju.

Na upit novinara jesu li ratovi u Izraelu i Ukrajini više nego što Sjedinjene Države mogu podnijeti u isto vrijeme, Biden je odgovorio: „Ne. Mi smo Sjedinjene Američke Države, zaboga, najmoćnija nacija u povijesti – ne u svijetu, u povijesti svijeta. Možemo se pobrinuti za oboje i dalje održavati našu cjelokupnu međunarodnu obranu.“

Ne ovisi više sam o sebi

Ali Biden u svemu ovome više ne ovisi sam o sebi, jer nešto će se od toga pitati i Izrael, i Iran, i Rusiju, i Kinu tj. sve one koji itekako imaju i svije interese i sigurno ih neće htjeti prepustiti na milost i nemilost SAD-u. Oko njih će možda htjeti trgovati, ali nikako u bescjenje. U protivnom su definitivno spremni za rat, a Rusija to već jedina i otvoreno, u praksi demonstrira.

Ako bi Izraelu postalo preteško u ratu s neprijateljima, Sjedinjene Države jednostavno ne bi mogle ostati po strani i morale bi se aktivno uvući u sukob. To je pak ono što Rusija jedva čeka. Ne samo što bi se pozornost čitave međunarodne javnosti usmjerila s Ukrajine na Bliski istok (to je ionako već sada slučaj, ali ukoliko ne dođe do očekivane eskalacije stvari bi se brzo vratile na staro, s ukrajinskim ratom kao ključnim predmetom interesa), već i iz gore navedenih razloga. I to Biden dobro zna.

Izrael nema previše izbora

S druge strane Izrael jednostavno mora snažno odgovoriti na vojni i teroristički izazov kojeg mu je bacio Hamas i oni koji su iza njega u tome stajali. Ako to ne učini, arapski i iranski stratezi to će percipirati kao izraelsku slabost ili strah, a to za budućnost židovske države sigurno ne bi bilo dobro.

Netanjahu je, naravno, vrlo iskusan i nacionalno izrazito opredijeljen političar a da tako nešto ne bi mogao uočiti, i to sigurno neće dozvoliti. Svako odustajanje od potpunog razračunavanja s Hamasom i svim izraelskim neprijateljima teško bi objasnio svojim građanima kojima je već podario i vladu nacionalnog jedinstva pa je jasno da se nešto krupnije sprema od samog obračuna s Hamasom.

Terorizam prijeti Europi čiji vođe suludo toleriraju i migrante i javno paljenje Kur’ana

Istodobno sa sve kaotičnijim stanjem u bliskoistočnoj regiji, u Bruxellesu se dogodio nemili teroristički napad. Napad, koji ukazuje na krajnje sumornu sliku i perspektivu Europe kojoj terorizam aktivno kuca na vrata.

Štoviše, može vrlo lako doći do njegove prave eksplozije na ulicama velikih europskih gradova (i ne samo njih). Nekontrolirani priljev migranata s područja južne i jugozapadne Azije kao i Afrike, redom mladih ljudi islamske vjeroispovijedi od kojih mnogi svoju vjeru pogrešno shvaćaju kao nužnost obračuna s nevjernicima ili krivovjernicima, pri čemu su u noj sigurno čvrsti a ne mlaki – od njih stvara savršeno oruđe za terorističke akcije. Poglavito ako ih se provocira idiotizmom poput javnog paljenja Kur’ana i sličnim manifestacijama „slobode govora“.

Oružje iz Ukrajine u rukama terorista

S druge strane bliskoistočno i europsko tržište preplavilo je oružje službeno namijenjeno Ukrajini za obranu od Rusije. Dio tog oružja, osim u rukama mafijaških i drugih struktura organiziranog kriminala sigurno će (i već je) završiti u rukama terorista ili onih koji će to tek postati. Poglavito ako plane rat na Bliskom istoku. Stvorena je prava eksplozivna smjesa i sve je, zapravo, već spremno za akciju. Sve su kulise postavljene a glumci pronađeni i uvježbani.

Već je i sada opasno poljuljana sigurnost u velikim europskim gradovima kroz masovne prosvjede ne samo Palestinaca nego i brojnih drugih muslimanskih zajednica nakon početka izraelskih masovnih zračnih napada na Gazu.

I palestinski su civili neprijatelji

Prošlotjedna kontroverzna izjava, inače do sada racionalnog i trezvenog izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga, nespojiva s normama međunarodnog prava, i koja se svodi na to kako zapravo nema razlike između palestinskog stanovništva u Gazi i Hamasa jer su se ovi prvi imali priliku distancirati od Hamasove vlasti – jasno ukazuje na identificiranje istih od strane izraelskog državnog vrha kao jedinstvene neprijateljske snage s kojom se treba do kraja obračunati vojnim metodama. Dakle, i s civilima! Ne treba smetnuti s uma da sukob s Palestincima Izraelci, osim kroz sigurnosni, promatraju i kroz religiozni aspekt koji u tome oduvijek igra veliku ulogu i svakako utječe ne samo na javnost, već i službenu politiku te zemlje.

Zaključak

Takve izjave i enormna i neselektivna primjena sile tj. vojnih udara na Gazu koja sve više poprima izgled Staljingrada u vrijeme Drugog svjetskog rata – miru u Europi sigurno neće pridonijeti. Upravo suprotno – pretvorit će je u urbano bojište, što pokazuju ne samo slike iz Bruxellesa, već i one nedavne iz Švedske, a još ne tako davno i iz Pariza i drugih velikih francuskih gradova. Stanje je vrlo složeno i u Londonu i Rimu, gdje su ovih dana prosvjedovali deseci tisuće Palestinaca i njihovih simpatizera.

Istodobno, opasni ratni sukob na europskom istoku s moćnim susjedom čiji je čelnik Putin upravo danas stigao u Peking ni malo ne sluti na dobro.

Putin i Xi Jinping sigurno će iz sigurne daljine podrobno razgovarati i o sigurnosnoj destabilizaciji Bliskog istoka. Tamo je, naime, osim njihovih gospodarskih (a za Rusiju i vojnih – Sirija) interesa – i Iran, njihov moćni regionalni partner i odnedavno član Šangajske organizacije za suradnju, a također i BRICS-a (ovo posljednje, formalno, od predstojeće Nove godine, skupa sa Saudijskom Arabijom, UAE i Egiptom).

Dakle, krajnje ozbiljno, osim za Bliski istok na kojega je uvelike računala  nakon „brakorazvodne parnice“ s Rusijom kao na ponajvažnijeg gospodarskog partnera, navedena ubrzana destabilizacija sigurnosnog stanja prijeti upravo Europi.

Za to prije svega možemo zahvaliti njenim političkim elitama koje i sada, u ovom kritički važnom vremenu nemaju snage za poduzimanje bilo čega suvislog i konkretnog. I dalje traje neometan priljev migranata, uz vječne mantre o ljudskim pravima i kažnjavanju svih onih koji ih po njihovu  mišljenju krše (ako se ne ponašaju po europskim pravilima i vrijednostima) a ignorirajući stvarnost kada ih dramatično krše upravo oni kojima su širom otvorili sva vrata.

Spoj nespojivog uvijek će biti nespojiv ukoliko se spajanje pokuša nametati silom. Tako i među različitim kulturama, narodima, civilizacijama.

Nespojivo može spojiti samo obostrana, naglašavam – obostrana, istinska spoznaja o vlastitoj nesavršenosti i postojanju strahova i kod one druge strane od svega nepoznatog, kao i prihvaćanja onog drugog. I to počevši od razine svakog pojedinca pa na dalje.

Drugim riječima svijetu treba ljubav. Međutim, mržnja je ona koja ga na žalost oduvijek pokreće. I tako će biti još dugo.

A u međuvremenu, svi oni koji i sada misle da u čitavom ovom kaosu ipak mogu ostati neokrznuti, opako se varaju!

geopolitika