„Bitka“ za Pacifik se sve više zaoštrava, pri čemu Peking svima jasno daje do znanja kako se ne boji bilo čijih prijetnji i da će nastaviti realizaciju svojih strategija kroz jačanje suradnje s regionalnim zemljama. Uključujući i s onim, naizgled posve nevažnim – malim i egzotičnim otočnim državicama – poput niski bisera razbacanih usred golemog oceanskog prostranstva. Njihov geostrateški značaj sve više nadilazi njihovu Bogom danu ljepotu
Kina ne namjerava usporiti, a kamoli stati u strategiji širenja svog utjecaja u pacifičkoj regiji nakon snažnih američkih i australskih prosvjeda zbog nedavnog potpisivanja sporazuma Kine i Salomonskih Otoka, smještenih oko 2000 kilometara sjeveroistočno od australskog kopna. Washington i Canberra se boje kako će Kina s vremenom tamo stacionirati i svoje vojne snage, što Peking za sada odbacuje.
Ali s obzirom na sve agresivnije ponašanje SAD-a i njegovih azijskih saveznika u Indo-Tihooceanskoj regiji (prije svega u formatu AUKUS, a onda i QUAD) u odnosu na kineske regionalne ambicije, obećanja bilo kome i od bilo koga danas malo vrijede, čak i ukoliko su sastavljena u pismenoj formi. Naime, slova prelako blijede – ovisno o nacionalnim interesima velikih i moćnih.
O svemu ovome svjedoči i najnovija vijest koju je danas objavila francuska agencija AP.
Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi u ponedjeljak, 30. svibnja, razgovarao je s čelnicima i visokim dužnosnicima deset pacifičkih otočnih država u sklopu svoje regionalne diplomatske misije. To je izazvalo duboku zabrinutost na Zapadu, javlja AFP.
Turneju svog ministra vanjskih poslova pacifičkom regijom kinesko je Ministarstvo vanjskih poslova nazvalo “putovanjem mira, prijateljstva i suradnje”. Očekuje se da će Wang Yi ostati u glavnom gradu Fidžija barem do utorka, gdje će se sastati s vodstvom ove zemlje i održati drugi sastanak ministara vanjskih poslova Kine i pacifičkih država.
Šef kineske diplomacije posjetit će i Vanuatu, Papuu Novu Gvineju i Tongu.
Očekuje se kako će Kina na predstojećem summitu, koji će se održati posredstvom videokonferencije, predložiti “radikalno proširenje svog angažmana u sigurnosti, ekonomiji i politici južnog Pacifika”, navodi AFP.
“Na stolu je tajni dogovor prema kojemu će Kina obučavati lokalne policijske snage, pomagati u kibernetičkoj sigurnosti, širiti političke veze, provoditi povjerljiv rad na pomorskom kartiranju i dobiti veći pristup prirodnim resursima na kopnu i u teritorijalnim vodama partnerskih zemalja u Tihom oceanu”.
Zauzvrat, Peking nudi golemu financijsku pomoć, mogućnost sporazuma o slobodnoj trgovini između Kine i otočnih država, i njihov pristup svom golemom tržištu.
Ova “velikodušna ponuda” s kineske strane stigla je u vrijeme kada se Peking bori s Washingtonom i njegovim saveznicima za utjecaj u strateški važnoj pacifičkoj regiji, navodi AFP.
Ovdje bih podsjetio kako je britanski medij The Financial Times 21. svibnja izvijestio da Kina pregovara o novim sigurnosnim sporazumima s još dvije pacifičke zemlje nakon što je prošlog mjeseca potpisala takav sporazum (nazivaju ga i paktom) sa Salomonskim Otočjem. Pregovori Pekinga s Kiribatijem su najviše odmakli, a Kinezi “razgovaraju o paktu s barem još jednom pacifičkom nacijom”, navodi FT ne precizirajući o kome je riječ.
Bez imalo straha u pogrešku možemo zaključiti slijedeće:
Europa, nakon višestoljetne dominacije, sada i konačno postaje premala svojim ljudskim i ekonomskim potencijalima, a samim tim i sve manje utjecajna na globalnoj razini. To već dobro znaju svi ključni svjetski igrači koju svoju pozornost usmjeravaju na Istok – u golemi demografski bazen, isto takvih prirodnih bogatstava i sve dinamičnijih ekonomskih i trgovinskih procesa.
„Bitka“ za Pacifik se sve više zaoštrava, pri čemu Peking svima jasno daje do znanja kako se ne boji bilo čijih prijetnji i da će nastaviti realizaciju svojih strategija kroz jačanje suradnje s regionalnim zemljama. Uključujući i s onim, naizgled posve nevažnim – malim i egzotičnim otočnim državicama – poput niski bisera razbacanih usred golemog oceanskog prostranstva. Njihov geostrateški značaj sve više nadilazi njihovu Bogom danu ljepotu, a važnost im raste proporcionalno s rastom globalne geopolitičke borbe između SAD-a i Kine i njihovih hladnih nacionalnih interesa.
Peking je, kako sada stvari stoje, puno spremniji od Washingtona „odriješiti kesu“ i financijski pomoći tim državicama, isto kao što čini u odnosu na moćnu, možda i ključnu azijsku strukturu u spomenutoj borbi divova – Organizaciju zemalja Jugoistočne Azije – ASEAN.
Na nedavnom summitu na vrhu između SAD-a i ASEAN-a u Washingtonu, osim lijepih riječi i isto takvih želja za obostranom suradnjom, američki predsjednik Joe Biden njihovim vođama nije mogao ponuditi ništa više od 250 milijuna dolara pomoći. Istodobno, Peking im je već ranije osigurao 1,5 milijardi dolara kroz zajedničku suradnju. O tome danas piše i indonezijski medij The Jakarta Post, koji, zapravo, sugerira da Bidenova ponuda ASEAN-u u njih izaziva podsmjeh.
Nije potrebno niti spominjati kako se u završnoj izjavi navedenog summita u Washingtonu pitanje Kine nije niti pokretalo, a da je glavni cilj američke administracije bio upravo utjecati na ASEAN da zauzme više proameričku odnosno protukinesku stranu. Iako su u ASEAN-u i takve članice poput Kini ne previše naklonjenog susjeda – Vijetnama (zbog određenih teritorijalnih sporova), ili pak američkog velikog partnera Singapura pa i Filipina sa svojom specifičnom politikom i prema SAD-u i prema Kini, svima je njima jasno kako bi unošenje blokovske podjele u Aziju (čega do sada nikada nije bilo) – tipa one u Europi – po svih njih bilo krajnje rizično u sigurnosnom smislu, a još više u ekonomskom, jer im je trgovinska suradnja s Kinom daleko najveća i najvažnija.
Ali sve ovo nikako ne znači kako će Sjedinjene Države odustati od svoje nove strategije na Pacifiku odnosno Indo-Tihooceanskoj regiji. U tom dijelu svijeta odvijat će se ključna borba za globalni položaj broj 1 između SAD-a i Kine, a obje zemlje će pri tom nastojati zadobiti što je moguće veći broj saveznika ili strateških partnera.
I kao što to na Istoku tradicionalno biva – pobjedu će najvjerojatnije odnijeti onaj koji bude imao više novca i njime se više želio „razmahivati“. Puka frazeologija, tipa ideoloških mantri ili nekih općeprihvaćenih vrijednosti i dobrih namjera, pri tom će ipak biti od drugorazredne važnosti. Jer kako kaže stara arapska poslovica – “zlatni magarac otvara vrata i najutvrđenijeg grada”!
