Bivša visoka dužnosnica u američkoj obrambenoj obavještajnoj agenciji i jedna od triju najboljih analitičara ruske doktrine i strategije u obavještajnoj zajednici SAD-a upozorila je davno na Putinove planove i strategije, ali ju Biden, dok je obnašao dužnost u Obaminoj administraciji nije čuo. Biden i njegov tim, od kojih će se mnogi kasnije pridružiti njegovoj administraciji, nastavili su opasnu strategiju guranja Ukrajine prema članstvu u NATO-u – kaže Rebekah Koffler
Iako je, nedvojbeno, i dalje veliki geopolitički problem po SAD – Ukrajina definitivno prestaje biti u središtu pozornosti američke politike i javnosti, pri čemu su teme povezane s ukrajinskim ratom već gotovo iščezle s naslovnica ključnih medija za razliku od prošle godine kada su bile uvjerljivo dominantne.
Zamjenjuju ih američke unutarnje političke borbe – pojačane uoči izborne godine u koju za nekoliko dana Sjedinjene Države i formalno ulaze. Dalje je tu, kao dominantna tema i sve opasnija migrantska kriza na granici s Meksikom, dok je na vanjskopolitičkoj pozornici naglasak stavljen na izraelski rat u Pojasu Gaze i općenito destabilizaciju sigurnosnog stanja na Bliskom istoku koja itekako prijeti i američkim interesima u toj energetski najvažnijoj svjetskoj regiji na kojoj se ubrzano prelamaju interesi ključnih svjetskih velesila i gdje vodeće arapske zemlje sada igraju svoju igru, de facto po prvi put u povijesti potvrđujući svoj neutralni status i samostalni vanjskopolitički smjer.
U svemu ovome također definitivno postaje jasno kako je Bidenova administracija i konačno priznala nemogućnost ruskog vojnog poraza u ukrajinskom ratu i da sada radije upozorava saveznike na mogući daljnji ruski vojni prodor na zapad u slučaju pobjede Moskve u tom ratu. Iako je za nemogućnost ruskog vojnog poraza u Ukrajini sigurno morala, a vjerojatno i znala od samog početka s obzirom kako je riječ o Americi ravnoj nuklearnoj velesili koja je ukrajinski rat po sebe proglasila egzistencijalnim tj. onim kojeg ne može izgubiti jer će u tu svrhu uporabiti doslovno sva sredstva koja ima na raspolaganju. Upravo zato Bidenova administracija sada će žurno krenuti u promjenu i američke i ukrajinske strategije – ali o tome više neki drugi put.
U tim i takvim okolnostima, i u sve većem žaru predizborne borbe između demokrata i republikanaca odnosno Bijele kuće i Kongresa u čijem Zastupničkom domu republikanci imaju većinu (tijesnu ali dovoljnu da predsjedniku Joeu Bidenu zagorčavaju život), sve se češće i unutar američkog medijskog mainstreama pronalaze tekstovi i analitički komentari kojih se ne bi postidjeli i na suprotnoj strani „geopolitičke klackalice“ – primjerice – u Rusiji.
Općenito, američki mediji, čak i oni koji otvoreno podržavaju demokrate i Bidenovu administraciju (poput WSJ, WP, NYT, The Hill-a i drugih), imaju puno veću slobodu izražavanja svojih stavova (ili pak veće hrabrosti i profesionalizma) u odnosu na europske medije (možda s izuzetkom britanskih) kada je riječ o zbivanjima u ratom zahvaćenoj Ukrajini.
Tako su, puno prije srednjostrujaških medija u EU otvoreno ukazivali na probleme u kojima se našla dugo najavljivana kao odlučujuća i pobjednička ukrajinska ljetna protuofenziva (vidi poveznicu ispod teksta), da bi potom počeli govoriti o njenom neuspjehu, čak i slomu – dok je veliki broj europskih ključnih medija takve ocjene redovito zaobilazio ili pak, još gore – tretirao gotovo kao blasfemiju, dezinformacije, podmetanja ruske propagande i td.
Jedan od poznatijih američkih medija (definitivno liberalnog a ne konzervativnog smjera koji su (ovi konzervativni) u SAD-u u velikoj manjini) – Newsweek, također je u više navrata otvoreno pisao o stanju na ukrajinskim bojišnicama u po Kijev vrlo negativnom kontekstu kada je riječ o spomenutoj protuofenzivi i velikim ukrajinskim žrtvama).
Isti je medij upravo objavio i novi tekst na „škakljivu“ temu Ukrajine, autorice Rebekah Koffler – strateške vojne obavještajne analitičarke i bivše visoke dužnosnice u američkoj Vojnoj obavještajnoj agenciji (DIA).
Tekst vrijedi pročitati te ga prenosim u cijelosti kako slijedi:
„Sparing između predsjednika Joea Bidena i Kongresa oko hitne pomoći Ukrajini, bez koje većina analitičara predviđa kolaps Ukrajine, Kijevu nije donio dodatne milijarde. Kongres je odluku odgodio do siječnja, kada se vraća s odmora (8. siječnja, op.ZM.). Ali bez obzira na to što se dogodi u siječnju, sudbina Ukrajine je jasna: više smrti i razaranja, još krvoprolića 2024.
Dok je ruski predsjednik Vladimir Putin taj koji je pokrenuo invaziju, Biden je jednako odgovoran za uništenje Ukrajine i uništenje Ukrajinaca.
Biden je kao potpredsjednik bio osoba Obamine administracije za ukrajinsku politiku i arhitekt strategije ruskog “resetiranja” za promicanje prijateljstva između dviju nacija. Nažalost, ignorirao je obavještajne podatke o prijetnji koju predstavlja Rusija. Kao bivša visoka dužnosnica u američkoj obrambenoj obavještajnoj agenciji i jedna od tri najbolja analitičara ruske doktrine i strategije u obavještajnoj zajednici, osobno sam nekoliko puta informirala osoblje za nacionalnu sigurnost Bijele kuće predsjednika Obame o Putinovim planovima i ruskoj strategiji ratovanja.
Biden je morao biti upoznat s tim brifinzima s obzirom na svoj položaj. Pa ipak, ne samo da nije uspio razviti protustrategiju za odvraćanje Putina, Biden i njegov tim, od kojih će se mnogi kasnije pridružiti njegovoj predsjedničkoj administraciji, nastavili su opasnu strategiju guranja Ukrajine prema članstvu u NATO-u.
Misliti da Putin neće uspjeti provesti svoju verziju Monroeove doktrine i dopustiti NATO-u da apsorbira Ukrajinu, na koju se Rusija stoljećima oslanjala za svoju sigurnost, nije samo nesposobno. To je značilo potpisivanje smrtne presude Ukrajini. Nijedan razuman vojni zapovjednik ne bi dopustio protivničkom savezu da se smjesti duž više od 1000 milja njegove granice. Nijedan američki vrhovni zapovjednik ne bi dopustio da Kina ili Rusija stacioniraju svoje snage u Meksiku ili Kanadi. Zabluda je misliti da će Putin to učiniti.
Iako su Biden i NATO — o kojima sam također izvijestila 2013., uoči Putinove invazije na Krim — imali dovoljno vremena razviti plan za promjenu Putinove računice odlučivanja, nisu učinili ništa. Vidite, to je bilo previše komplicirano za vladine birokrate. Kako bi osmislio održivi plan za pobjedu nad Putinom, Bidenov tim je prvo morao razumjeti antiameričku strategiju Kremlja, ili ono što ja zovem Putinov priručnik.
Središte ruske strategije u Ukrajini ima manje veze s Ukrajinom nego sa Sjedinjenim Državama. I predsjednik Biden je to razumio. Dobro je znao da će Putin dovesti rat u domovinu SAD-a i pokrenuti nuklearni udar u Europi ako Washington Ukrajini dostavi strateško oružje koje može uništiti Rusiju ili ako mi rasporedimo snage na ratištu. Zbog toga Biden nikada nije odobrio dovoljnu količinu oružja Ukrajini za pobjedu, već se umjesto toga odlučio za signaliziranje vrline ili, njegovim riječima, jednostavno “nešto radeći”.
Biden je od samog početka shvatio da je pobjeda Ukrajine nedostižna bez dovođenja američke domovine u opasnost. Upozorio je svoje donatore da je prijetnja nuklearnog armagedona koju izdaje Putin stvarna. “[Putin] se ne šali kada govori o potencijalnoj uporabi taktičkog nuklearnog oružja”, rekao je Biden svojim dobročiniteljima u listopadu prošle godine.
Putinova strategija, koju je razvijao tijekom 20 godina, nastojala je iskoristiti ranjivosti SAD-a, koje je Rusija proučavala desetljećima, kako bi spriječila Washington da uđe u sukob na ruskoj periferiji. Moskva je bila odlučna ponovno uspostaviti svoj strateški sigurnosni perimetar izgubljen nakon raspada SSSR-a. Te su ranjivosti uključivale prijetnje kao što je rat zamračenja – korištenje kibernetičkih napada, svemirskog oružja, udara elektromagnetskim pulsom (EMP), presijecanja podvodnih internetskih kabela i, ako sve drugo ne uspije, lansiranja nuklearnog oružja.
Zatvaranje tih ranjivosti ili razvoj protumjera zahtijevalo bi ozbiljnu intelektualnu moć i značajna sredstva. Umjesto toga, Biden je odlučio koristiti američki narod kao muzaru, a Ukrajince kao meso koje će baciti u Putinov stroj za mljevenje mesa. Kako bi prikrio svoje neuspjehe dok je isisavao američke porezne obveznike, Washington je razvio propagandni narativ inzistirajući na tome da pomaže Ukrajini u borbi za njezinu demokraciju. Ukrajina, najkorumpiranija zemlja u Europi, nije demokracija ništa više od Rusije.
Ukrajinu sada briše Rusija, koja ima ogromnu vojnu i ekonomsku prednost nad svojim bivšim sovjetskim susjedom. Njezina industrijska baza, kritična infrastruktura i poljoprivredni temelj se uništavaju. Ukrajina se prazni, a njezin se broj žrtava približava četvrt milijuna mrtvih ili ranjenih. Riječ je o mladim muškarcima koji stvaraju djecu. Pa ipak, Biden nastavlja pokušavati snažno naoružati Kongres da iskašlja još milijardi za kijevski režim, uvjeravajući Amerikance da je pobjeda odmah iza ugla.
Ako Kongres ne zaustavi Bidena, pokolj Ukrajinaca će se nastaviti do 2024. i dalje.“ – zaključuje se u tekstu Rebekah Koffler objavljenom u američkom mediju Newsweek.
Svaki je komentar ovome suvišan, pa čitateljima radije ostavljam pravo na promišljanje i vlastite zaključke. Ne samo u kontekstu može li se nešto slično pronaći i pročitati u europskom mainstream medijskom prostoru, već i u odnosu na sam sadržaj, koji je iz naše – zaslijepljene perspektive, i više nego intrigantan.
