ICC-ov nalog za uhićenje Putina zasnovan na izvještaju financiranom od američkog State Departmenta raskrinkava sam sebe: “Nezakonita deportacija ukrajinske djece” u “mrežu koncentracionih logora” ustvari je izvlačenje djece ruske etničke pripadnosti iz regija zahvaćenih ratom, uz pristanak roditelja, i njihovo smještanje u dječje domove s besplatnim rekreacijskim programima. Snima li se u Hollywoodu novi sezonski filmski hit – Predsjedničke laži II?
- Međunarodni sud za ratne zločine (ICC) izdao je nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina optužujući ga za “nezakonitu deportaciju” ukrajinske djece u “mrežu logora” u Rusiji. Nalog je zasnovan na izvještaju HRL (Humanitarian Research Lab) Sveučilišta Yale, koji financira američki State Department.
- Američki novinar Jeremy Loffredo posjetio je jedan od dotičnih kampova koje sponzorira ruska vlada. U Donbas Expressu, koji se nalazi nedaleko od Moskve, Loffredo je upoznao mlade iz ratom razorenih regija koji su se oporavljali zahvaljujući besplatnim glazbenim podukama i koji su zahvalni što su u sigurnom okruženju. Ovaj članak donosi njegovu ekskluzivnu video-reportažu.
- Pregled izvješća Yale HRL-a koji je napravio, Greyzone otkriva da je sadržaj ovog rada u suprotnosti s mnogim tvrdnjama sadržanim u nalogu ICC-a. Pregled je također raskrinkao bombastične izjave direktora HRL centra, Nathaniela Raymonda, koje je davao tijekom medijskih nastupa.
- U intervjuu s Loffredom, Raymond s Yale HRL-a dodatno je kontradiktoran u vezi optužbi koje je iznio u intervjuu za CNN o masovnoj “talačkoj krizi” koja je u tijeku u Rusiji, priznajući da su kampovi koje je istraživao uglavnom imali kulturne i dječje programe. Također je razotkrio svoju suradnju s američkim obavještajnim službama.
Glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Karim Khan izdao je 17. ožujka nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegove povjerenice za dječja prava Marije Lolve-Belove. Nalog, koji je optuživao Putina i Lolvu-Belovu za provođenje “nezakonite deportacije” ukrajinske djece u “mrežu logora” diljem Ruske Federacije, na Zapadu potaknuo je val zapaljivih reakcija.
Američki senator Lindsey Graham, možda i najagresivniji zagovarač rata s Rusijom, u Kongresu je objavio: “ICC ima nalog za uhićenje Putina jer je organizirao otmicu najmanje 16.000 ukrajinske djece iz njihovih obitelji i poslao ih u Rusiju. To je točno ono što je Hitler učinio u Drugom svjetskom ratu”.
Iako je priznao blisku suradnju s američkim obavještajnim službama i State Departmentom, Raymond je zanijekao da je fokus Yale HRL-a na navodne ruske zločine, ne istražujući pritom one koje je počinila Ukrajina, bio potaknut financiranjem američke vlade
Fareed Zakaria sa CNN-a nastavio je u Grahamovom stilu, izjavivši da je nalog ICC-a otkrio da Putin “zapravo djelomično slijedi Hitlerov scenarij”.
Čini se da je tužitelj ICC-a svoj nalog za uhićenje temeljio na istraživanju koje je proveo Humanitarian Research Lab (HRL) Sveučilišta Yale. Rad Yaleovog HRL-a financirao je i vodio Ured za operacije sukoba i stabilizacije State Departmenta (State Department’s Bureau of Conflict and Stabilization Operations), tijelo koje je Bidenova administracija osnovala u svibnju 2022. kako bi unaprijedila kazneni progon ruskih dužnosnika.
Tijekom intervjua s Andersonom Cooperom, novinarom CNN-a, izvršni direktor Yale HRL-a, Nathaniel Raymond, ustvrdio je da njegovo izvješće pruža dokaz da su “tisuće djece taoci”. Pozivajući se na Holokaust, Raymond je ustvrdio: “Imamo posla s najvećom mrežom dječjih logora viđenom u 21. stoljeću”.
No, u intervjuu s Jeremyjem Loffredom, koautorom ovog izvješća, i u vlastitom radu za Yale HRL, Raymond je proturječio mnogim bombastičnim tvrdnjama o djeci taocima koje je iznio medijima. Tijekom telefonskog razgovora s Loffredom, Raymond je priznao da je “veliki broj” kampova koje je njegov tim istraživao bio organiziran “u stilu plišanih medvjedića – prvenstveno namijenjen kulturnom obrazovanju”.
Slično tomu, izvješće Yale HRL-a priznaje da je većina kampova koje su istražili pružala besplatne rekreacijske programe za mlade u deprivilegiranom položaju čiji su roditelji nastojali “zaštititi svoju djecu izloženu stalnim borbama” i “osigurati da imaju kvalitetnu hranu koja nije dostupna tamo gdje žive”. Gotovo sva djeca su se vratila kući na vrijeme, u dogovoru s roditeljima, piše u tom tekstu. Izvješće koje je financirao State Department nadalje kaže da nisu pronašli “nikakvu dokumentaciju o zlostavljanju djece”.
Yale HRL je svoje istraživanje u potpunosti temeljio na Maxar satelitskim podacima, Telegramovim objavama i ruskim medijskim izvješćima, oslanjajući se na Google translator, a ponekad je pogrešno navodio članke u svojim citatima. Jedinica koju financira State Department priznala je da nije izvršila nikakvo terensko istraživanje, navodeći da “ne provodi istrage ne terenu i stoga nije tražila pristup logorima”.
Za razliku od istražitelja s Yalea koji su inspirirali ICC-ov nalog za uhićenje, Loffredo je dobio nesmetan pristup kampu ruske vlade u Moskvi u kojem su smješteni mladi iz ratom razorene regije Donbas. Iako je to upravo ona vrsta centra koju su Yale HRL – i šire ICC – predstavili kao “kamp za preodgoj” za ukrajinsku djecu-taoce, pronašao je hotel pun sretnih gostiju koji su pohađali besplatne sate klasične glazbe na svom materinjem ruskom jeziku, a koje vode prvoklasni instruktori – “kamp-plišani medvjedić”, kako ih je nazvao Raymond.
U glazbenom kampu Donbas Express koji se nalazi nedaleko od Moskve, mladi su rekli Loffredu da su zahvalni što su pronašli utočište od dugogodišnjeg granatiranja i opsade njihove domovine. Bježeći od rata u Donbasu, ova su djeca pobjegla od košmarnog vojnog sukoba za koji su Yale HRL i ICC pokazali malo ili nimalo zabrinutosti.
Kad sam ja, Jeremy Loffredo, posjetio glazbeni kamp za mlade u Rusiji u studenome 2022., nisam bio svjestan da će američka vlada uskoro iskoristiti altruističke programe poput onoga kojemu sam svjedočio za daljnju promociju ratne politike.
U to sam vrijeme bio u Moskvi na zadatku za Rebel News, mog bivšeg poslodavca, kako bih razgovarao i vodio intervjue s ljudima po gradu.
Nakon što sam upoznao čovjeka čija je supruga utjecajna na ruskoj glazbenoj sceni, pozvan sam da posjetim program 45 milja jugozapadno od Moskve, koji su istraživači koje financira State Department opisali kao “kamp za preodgoj”. Tamo sam, u hotelu iz sovjetske ere u gradu Pokrovskoj, ušao u jedan od takozvanih objekata koji su u središtu ICC-ovog naloga za uhićenje Putina.
Tijekom osam godina prije ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. etnički rusko stanovništvo Donbasa trpjelo je redovito granatiranje od strane nacionalističke vlade u Kijevu koju podržava SAD
U vrijeme mog posjeta, ruska vlada je pretvorila hotel u improvizirani kamp za spavanje za djecu porijeklom iz odcijepljenih republika Donjecka i Luganska. Centar koji sam posjetio, nazvan Donbas Express, bio je usmjeren na pružanje klasične obuke djeci zainteresiranoj za glazbenu umjetnost. Roditelji koji su željeli zaštititi svoje obitelji od sukoba kod kuće, upisali su svoju djecu u taj program.
Peter Lundstrem, profesionalni violinist i učitelj u Donbas Expressu, objasnio mi je: “Zahvaljujući potpori Državnog predsjedničkog fonda, uspjeli smo dovesti 80 djece iz regija Donjeck i Lugansk. Oni su talentirani mladi glazbenici i ovdje su dvanaest dana. Oni ovdje žive i podučavaju ih vrsni učitelji glazbe. Zajednički pripremaju koncerte. Oni se ovdje obrazuju”.
Unatoč očiglednim nedostacima i neuspjehu u traženju potvrda na terenu, izvješće Yale HRL-a u jednom je u pravu kada se radi o iskustvima djece upisane u Donbas Express: djeca će vjerojatno tajiti svoje sudjelovanje u programu. U očima ukrajinskih vlasti, sam čin putovanja u Rusiju – čak i na besplatne satove glazbe – ravan je suradnji s neprijateljem.
Kako stoji u izvješću: “Mnoge obitelji u Ukrajini ne žele javno dijeliti svoja iskustva [iz kampa ili škole] jer se boje da će ih [Ukrajina] smatrati ruskim kolaboratorima”.
O studentima koji su uključeni u Donbas Express, Lundstrem je rekao: “Da biste razumjeli što se radi djeci poput ove u Ukrajini… djeca koja dobiju bilo kakvu pomoć od ruskog naroda ili ruske države… jednostavno bi bila ubijena”.
Veći dio svog života ti su mladi živjeli sa svakodnevnom prijetnjom smrću. Tijekom osam godina prije ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. etnički rusko stanovništvo Donbasa trpjelo je redovito granatiranje od strane nacionalističke vlade u Kijevu koju podržava SAD. Čak i prije veljače 2022. taj je građanski sukob ostavio tisuće mrtvih civila, uključujući djecu poput one koju sam sreo u Donbas Expressu.
“Naravno da su mnogi [mladi ljudi upisani u Donbas Express] bili jako pogođeni ovim sukobom”, rekao je Lundstrem. “Mnogi od njih su izgubili kuće. Neki od njih su izgubili rodbinu i prijatelje. U zoni sukoba oni zapravo ne mogu nastaviti svoje stručne glazbene studije. U Donjecku ne rade filharmonije i opće obrazovne ustanove”.
Djeca će vjerojatno tajiti svoje sudjelovanje u programu. U očima ukrajinskih vlasti, sam čin putovanja u Rusiju – čak i na besplatne satove glazbe – ravan je suradnji s neprijateljem
Premda je izvješće Yalea koje je financirao State Department uvjerilo Amerikance da je rusko otvaranje kampova kao što je Donbas Express ratni zločin, studenti koje sam ondje sreo nisu se željeli vratiti kući.
“Naravno da svi oni žele da se ovaj program nastavi. Žele ostati i žele da program potraje. Ali možemo učiniti tek ovoliko koliko činimo. Možda ćemo program ponoviti u budućnosti”, rekao mi je Lundstrem.
Razgovarao sam s dvoje studenata pred kamerom. Izrazili su veliku zahvalnost zbog sudjelovanja u programu.
“Došao sam ovdje na poziv, na velikodušan poziv”, rekao je student iz Donjecka. “Nikad nisam mislio da ću doći u Moskvu. Pomažem oko nastupa na koncertima, što je korisno za duhovno obogaćivanje i pročišćavanje duše. A ovdje sam kako bih razvijao svoje izvedbene glazbene vještine”.
“Ovdje nastavljamo s glazbenim učenjem unatoč tome što se događa oko nas jer nam to pruža olakšanje”, rekao mi je drugi dječak iz Donbasa.
Kao i svi drugi studenti u programu, ovi ambiciozni glazbenici odrasli su u regiji koja se otvoreno pobunila protiv ukrajinske vlade, koja je zabranila njihovu rusku pravoslavnu denominaciju, nastojala zabraniti ruski jezik i nasilno napadala etničko rusko stanovništvo u zemlji.
Većina učenika upisanih u Donbas Express, ako ne i svi, identificiraju se s ruskim narodom, kažu njihovi instruktori. “Imaju tu [domoljubnu] pjesmu, ‘Vraća se moja domovina'”, komentirao je Lundstrem. “Svih ovih 80 djece je urlalo ovu pjesmu. Jednostavno urlaju ovu pjesmu”.
No, učitelj naglašava: “Mi ne organiziramo [Donbas Express] iz političkih razloga. Nismo ovdje da kažemo, na primjer, ‘Rusija zauvijek!’. Ovdje smo da pomognemo ovoj djeci. Ali naravno, mi jesmo Rusi”.
Političke simpatije i rusko etničko podrijetlo djece koja su doputovala iz istočne Ukrajine na programe poput ovoga u Donbas Expressu samo se usput spominju u izvješću Yale HRL-a.
Sadržaj izvješća Yale HRL-a u kontradikciji je s nalogom za uhićenje ICC-a
Nathaniel Raymond, izvršni direktor Yale HRL-a koji sponzorira State Department, pojavio se 16. veljače 2023. u CNN-ovoj emisiji “Anderson Cooper 360” kako bi najavio ono što je nazvao “Amber Alert[1] za ukrajinsku djecu”.
Aludirajući na holokaust, Raymond je tvrdio da su on i njegov tim otkrili “najveći broj logora viđen u 21. stoljeću”, otkriće koje predstavlja mogući “dokaz genocida”.
“Pokušavaju od njih napraviti Ruse”, rekao je Raymond, ustvrdivši da su ruske vlasti ukrajinsku djecu prisilno odvojile od njihovih obitelji i podvrgnule prisilnoj vojnoj obuci. “Tisuće djece su taoci”, rekao je.
CNN-ov voditelj Cooper je ogorčeno promrmljao: “Ovo je stvarno bolesno. Ovo je bolesno.”
Međutim, stvarni sadržaj istrage od 14. veljače 2023. koju je Raymond vodio u ime State Departmenta proturječi njegovim tvrdnjama o “talačkoj krizi”.
Novinar Jeremy Lofredo pronašao je hotel pun sretnih gostiju koji su pohađali besplatne sate klasične glazbe na svom materinjem ruskom jeziku, a koje vode prvoklasni instruktori
Raymondova očita neupućenost u situaciju u mnogim kampovima za mlade možda proizlazi iz činjenice da ih ni on ni bilo koji od njegovih kolega nisu htjeli posjetiti. Niti su pokušali kontaktirati djecu koja su pohađala kampove, njihove roditelje ili osoblje.
Kao što je u njegovom izvješću navedeno, “Yale HRL ne vodi razgovore sa svjedocima ili žrtvama; prikupljaju se samo specifične informacije dostupne u otvorenom izvoru (open source). Kada analitičari ne mogu pronaći javne informacije o tome je li se dijete vratilo kući, tada je teško utvrditi trenutni status djeteta. Slično tome, Yale HRL ne provodi istrage na terenu i stoga nije ni zatražio pristup kampovima”.
Drugim riječima, istraživači koji su “potkrijepili” ICC-ov nalog za uhićenje Putina nisu proveli terensko istraživanje i priznaju da nisu uspjeli dobiti konkretne informacije o statusu djece.
Zapravo, izvješće priznaje da se “mnoga djeca koja su pohađala ove kampove vraćaju svojim obiteljima prema planu”.
U izvješću također stoji i ovo: “Mnoga djeca koja su odvedena u kampove šalju se tamo uz pristanak svojih roditelja na dogovoreno trajanje od nekoliko dana ili tjedana i vraćaju se roditeljima prema prvobitnom rasporedu”.
“Mnogi od tih roditelja imaju niska primanja i željeli su iskoristiti mogućnost besplatnog putovanja za svoju djecu”, piše u izvješću Yale HRL/State Departmenta. “Neki su se nadali da će zaštititi svoju djecu od stalnih borbi, poslati ih negdje gdje su normalni sanitarni uvjeti ili osigurati da imaju kvalitetnu hranu kakva nije dostupna tamo gdje žive. Dio roditelja su jednostavno htjeli da se njihovo dijete odmori”.
Dakle, ako su djeca dobrovoljno pohađala kampove i uglavnom su vraćena na vrijeme, dok je većina roditelja dala „pristanak” i bili zahvalni što su njihova djeca na sigurnom mjestu sa zdravom hranom, gdje su „dokazi o genocidu” koje je Raymond naveo u gostovanju na CNN-u?
Prema dokumentu Yale HRL/State Departmenta, “nema dokaza o zlostavljanju djece, uključujući seksualno ili fizičko nasilje u kampovima koji se spominju u ovom izvješću”.
Izvještaj Yale HRL-a priznaje da je većina kampova koje su istražili pružala besplatne rekreacijske programe za mlade u deprivilegiranom položaju
Citati u izvješću sadrže poveznicu na članak RIA Novosti o dvotjednom ljetnom kampu u ruskom gradu Magadanu. Polina Cvetkova, dijete citirano u članku, dala je nedvosmisleno pozitivnu ocjenu poput onih koje su ponudili drugi korisnici Donbas Expressa:
“Dok smo se vozili iz zračne luke, bili smo zadivljeni lokalnim krajolicima. Volim šetati poljima, brati cvijeće. Vrlo je zanimljivo vidjeti prirodu. Svi ti prekrasni krajolici. Dok smo se vozili, vidjela sam potoke kako teku niz planine. Jako lijepo, krajolici su jednostavno prekrasni”.
Dokument Yale HRL/State Departmenta izostavlja svjedočanstvo zadovoljnih polaznika ljetnog kampa iz članka u RIA Novostima koji citira. Umjesto toga, koristi članak kako bi tvrdio: “Djeca su prevožena [u kampove] autobusima, vlakovima, komercijalnim zrakoplovima i, u najmanje jednom slučaju, ruskim aerokozmičkom snagama”.
Kao i tijekom nastupa na CNN-u, Raymondovo izvješće je prešutjelo činjenicu koja bi razbila cijelu njegovu tvrdnju kako su “tisuće [ukrajinske] djece u položaju talaca”. Odnosno: gotovo sva djeca spomenuta u izvješću Yale HRL/State Departmenta su etnički Rusi iz obitelji i zajednica koje su stale na stranu Rusije u njezinom sukobu s nacionalističkom vladom u Kijevu.
Mladi koji su boravili u kampu koji se spominje u članku RIA Novosti bili su iz Ždanovke, grada u republici Donjeck koji se odvojio od Ukrajine 2014. a službeno je proglasio svoju neovisnost 2022. Ipak, ICC i svi drugi službeni zapadni izvori spominjali su te mlade jednostavno kao “Ukrajince”, kao da su nasilno izvučeni iz pro-kijevskih zajednica koje su okupirale ruske snage i podvrgnuti ispiranju mozga u ruskim koncentracijskim logorima.
Yale HRL/State Department spominju političku i etničku pozadinu mladih polaznika kampova samo usput, napominjući u jednom trenutku: „Mnoge obitelji u Ukrajini ne žele javno dijeliti svoja iskustva [u kampu] jer se boje da će biti smatrani ruskim kolaborantima”.
Ne samo da su autori ovog dokumenta Yale HRL-a/State Departmenta pokazali nultu zabrinutost za sigurnost ovih obitelji, već su i potaknuli pozive za njihov hitan povratak u zonu sukoba gdje bi ih ukrajinska vlada mogla mučiti ili ubiti.
Govoreći o evakuaciji 500 siročadi iz Donjecka u veljači 2022. upravo u trenutku kada su ukrajinske snage krajnje pojačale napade na separatističke republike, autori pišu: “Razlog koji je javno navela ruska vlada u to vrijeme bila je navodna prijetnja ofenzivom ukrajinskih oružanih snaga protiv takozvane Narodne Republike Donjeck (DNR) i Narodne Republike Lugansk (LNR)”.
Citat koji podupire ovu tvrdnju je izvješće Donbas Insidera u kojem se detaljno opisuje kako je ukrajinska vojska intenzivirala granatiranje civilnih područja u Donjecku 19. veljače 2022. uništivši kuće, farmu peradi i trafostanicu, ostavljajući 800 stanovnika bez struje. To je bilo 43. ukrajinsko kršenje primirja u Donjeckoj Narodnoj Republici. Pet dana kasnije, ruske snage su izvršile invaziju na Ukrajinu, najavljujući misiju “demilitarizacije” zemlje.
Dakle, predstavlja li izvlačenje siročadi iz ratne zone Donjecka na sigurnije tlo unutar Ruske Federacije zločin “otmice”, kao što je to tvrdio Raymond?
Istraživač Yale HRL/State Departmenta očito podržava krajnje labavu definiciju ovog pojma [otmice]. Još 2020. Raymond je s odobravanjem tvitao uvodnik Washington Posta osuđujući politiku Trumpove administracije (koju je nastavila Bidenova administracija) o odvajanju maloljetnika od roditelja migranata: “Nemojmo škrtariti na riječima. Trumpova administracija otela je djecu”.
“Kampovi-plišani medvjedići”: u intervjuu direktor Yale HRL-a proturječi tvrdnjama o “talačkoj krizi” i otkriva američke obavještajne veze
Nathaniel Raymond je tehnolog koji je radio u raznim međunarodnim nevladinim organizacijama i na sveučilištima, od Oxfama do Harvardovog Signal Projecta, te tvrdi da je bio član ICC-ovog tehničkog savjetodavnog tima. Prije nego što je osigurao mjesto predavača na Yale School of Public Health, radio je za Georgea Clooneya koji je doprinjeo da se prošire vijesti o situaciji u regiji Darfur u Sudanu. Clooney je vodio kampanju zajedno s proizraelskim skupinama i predsjednikom Georgeom W. Bushom, koji je prijetio da će poslati američke trupe u Darfur.
“Brojim svemirske tenkove za Georgea Clooneya”, “našalio se” Raymond govoreći za Guardian 2012. o pionirskoj uporabi satelitske tehnologije Maxar za dokumentiranje navodnih kršenja ljudskih prava.
Kad sam ja, Jeremy Loffredo, saznao da je Raymondov Yale HRL objavio izvješće o programima ruske vlade za mlade poput Donbas Expressa, poslao sam mu e-mail kako bih ga obavijestio da sam bio u jednom od tih kampova još u studenome 2022. Rekao sam mu da sam otvoren da podijelim svoje iskustvo s njim. Pristao je razgovarati sa mnom telefonom.
Raymond mi je objasnio da je, kada je 2021. godine stigao na Yale HRL, vodio projekt koji je sponzorirao State Department i koji je dokumentirao navodna zlostavljanja afganistanske vlade nad hazarskom manjinom u zemlji. Ali, kako su američke obavještajne službe počele upozoravati na neizbježnu rusku invaziju na Ukrajinu, misija se brzo promijenila.
“Naš početni fokus zapravo je bio Afganistan”, rekao je Raymond. “A onda smo bili preusmjereni na Ukrajinu. Htjeli smo se baviti Hazarima. I onda smo bili uvučeni u ovo. I dva tjedna prije nego što se dogodila invazija, rečeno nam je da budemo spremni i formiramo odred… do proljeća smo znali što se događa.”
Raymond je dodao da je američko Nacionalno obavještajno vijeće izvršilo “veliki pritisak” na njegov tim na Yale HRL-u da dokumentira operacije ruske vlade o premještanju građana iz istočne Ukrajine u Rusku Federaciju.
“Rekli smo: ‘U redu, kako ćemo to učiniti?'” prisjetio se. “I tako smo proveli ljeto do rane jeseni, pokušavajući postaviti naš operativni koncept. I tek smo u listopadu [2022.] stvarno shvatili kako to učiniti. A trik je bio u tome što smo, kad smo ga provalili, ulazili u ruske VPN mreže pretvarajući se da smo ruski građani koji pregledavaju VK [ruska društvena mreža] profil lokalnog gradonačelnika.”
Raymond je rekao da se njegov tim oslanja na Pentagonovo Američko indo-pacifičko zapovjedništvo u svrhu “proširenja našeg satelitskog pristupa kako bi dohvatili sibirske i istočne kampove”.
Na pitanje zašto njegov istraživački tim nije pokušao posjetiti programe unutar Rusije poput Donbas Expressa, Raymond je rekao: “Tamo smo nepoželjni. Rusi nas smatraju produžecima američke obavještajne službe”.
Iako je priznao blisku suradnju s američkim obavještajnim službama i State Departmentom, Raymond je zanijekao da je fokus Yale HRL-a na navodne ruske zločine, ne istražujući one koje je počinila Ukrajina, bio potaknut financiranjem američke vlade. “Ukrajinci su navodno zlostavljali Ukrajince, ali mi to vjerojatno ne možemo istražiti nama dostupnim alatima”, inzistirao je. “Zato što su to male jedinice uglavnom s ratnim zarobljenicima. Navodno su pucali gomili tipova u koljena.”
Raymond je ukazao na dokumentaciju u posjedu njegove jedinice o ruskom napadu na ukrajinski žitni silos kao tipičan primjer “ukrajinskog sranja”. “Mislimo da su [Ukrajinci] ispod tog silosa imali laboratorij za amonijev fosfat za izradu streljiva.”
Premda je rekao da je “jedino što je moglo napraviti tu [eksplozivnu] rupu zapravo tvornica bombi”, tvrdi da je nemoguće potvrditi njegovu sumnju.
Upotrijebio je metaforu o prometnim prekršajima kako bi objasnio zašto je Yale HRL bio usredotočen isključivo na rusku vladu: “Imamo prekršaj parkiranja u kontekstu zakona o oružanom sukobu, kao da su Ukrajinci dvostruko parkirani u pokretnoj zoni, zar ne? Na autobusnoj stanici. A Rusi, u međuvremenu, voze ‘pod gasom’ u vozilu sa 16 kotača kroz trgovački centar”.
Umanjujući dokumentirano pucanje ukrajinske vojske na bespomoćne zatvorenike i korištenje civilne infrastrukture za prikrivanje vojnih postrojenja, Raymond se osvrnuo na rusku politiku dovođenja etnički ruske djece na kulturne programe, optužujući Moskvu za kriminalni proces “rusifikacije”.
Na pitanje o činjenici da se većina djece uključene u programe koje je Yale HRL istraživao već smatraju Rusima i da dolaze iz separatističkih, etničkih ruskih regija koje su bile meta nasilja ukrajinske vlade koju podupire SAD, te da neka nemaju svoj dom u koji bi se vratili jer su uništeni u sukobu, Raymond je bio arogantan.
“Čak i da je to istina, to je ratni zločin”, inzistirao je Raymond. “Prema Ženevskoj konvenciji, država koja je jedna strana u oružanom sukobu ne može usvojiti ili prenijeti djecu iz države s kojom je u sukobu ni pod kojim okolnostima”.
Iako Raymond nije htio uzeti u obzir etničko porijeklo i političku pozadinu djece dok je utvrđivao jesu li njihova prava povrijeđena, otvoreno je priznao da je velika većina kampova koje je istraživao njegov tim na Yale HRL-u bila poput Donbas Expressa, “prvenstveno kulturno obrazovanje, kao što sam rekao, “plišani medvjedići”.
