Zamislimo sljedeću situaciju i da neki vrlo jak neprijatelj napada Rusiju. Puno jači od nje same. Barem 3 do 4 puta, sigurno. Nakon toga, unutar 8 mjeseci, razvija se sljedeći scenarij:
1) Neprijatelj zauzima 25% ruskog teritorija, ali i najrazvijenije industrijske i poljoprivredne regije kao što su Ural, Kuban, tok Volge itd. Štoviše, tamo održava referendume i čini ih dijelom svoje teritorije.
2) 25% stanovništva, što bi bilo oko 40 milijuna ljudi, napuštaju Rusiju kao izbjeglice.
3) Među preostalim stanovništvom provodi se 6 valova mobilizacije, kao rezultat toga, novači se vojska veličine od 3% izvorne populacije ili gotovo 5 milijuna vojnika, a ne 300 tisuća.
4) Ali ni takva vojska nije dovoljna za povratak izgubljenih teritorija. Prevlast u zraku je izgubljena, a ruski zrakoplovi praktički ne mogu poletjeti. Gubici su monstruozni.
5) Ruski proračun se topi u prvih šest mjeseci. Dalje zemlja ovisi o financijama Kine, Indije, Irana i drugih situacijskih saveznika. Ono što stranci posuđuju je tek oko 50% proračuna.
6) Usput, oružje je također na izmaku. Sva nada se polaže u opskrbu iz Kine i Indije. I to na kredit.
7) Neprijatelj ima mogućnost lansiranja raketnih napada bilo gdje u zemlji, od Kalinjingrada do Vladivostoka.
8) Štoviše, on zadaje takve udarce da se eksplozije čuju svaki dan u Moskvi i Sankt Peterburgu i svim većim gradovima.
9) 30% ruske energije je uništeno. Nema struje. Veliki su problemi s vodom, kanalizacijom, željezničkim prometom i komunikacijama.
10) Rusija gubi cijelu flotu.
11) Rusija nema nuklearno oružje. Neprijatelj ga ima dovoljno da uništi cijeli planet.
12) Svi "saveznici" Rusije, među prvima Kina, Indija i Iran, imaju svoje probleme s gospodarstvom. I kod njih bjesne inflacija, rast cijena, energetska glad i nezadovoljstvo stanovništva. Njihova opozicija i društva vape: “Prestanite hraniti Rusiju”.
Jeste li sve ovo zamislili? Sada zamislite da u takvoj situaciji cijelo rusko stanovništvo po chatovima siluje druge i viče: „Hura! Uspjeli smo potopiti jedan neprijateljski brod! Uskoro ćemo pobijediti! Skoro smo pobijedili! Uskoro ćemo vratiti Ural i Kuban! Neprijatelj nije sposoban ni za što!“
Možete li ovo zamisliti? Ovako nije u Rusiji, ali u Ukrajini se upravo tako živi i tako se razmišlja.
Kod Rusa je dovoljno da jedan projektil uleti 20 km u Belgorodsku oblast, pa kod mnogih internet ratnika nastaje panika.
„Nismo sposobni ni za što! Neprijatelj napada, a mi smo nemoćni!“, najčešće su fraze.
Ne kažem da je projektil u Belgorodskoj oblasti ništa, a napuštanje gradova još više. Ali vi sami ponovno pročitajte gore napisano i zamislite da u takvim uvjetima Ukrajinci imaju snage vjerovati u svoju pobjedu i ne popuštaju. Ono što je gore opisano samo je univerzalna katastrofa u usporedbi, recimo, s napuštanjem Harkova, koji još nije bio ruski. Da, čak i Herson, u kojem su svi već evakuirani.
Zašto se onda toliko paničari? Otkud ta vječna želja za samobičevanjem? Taj vječni ruski problem: kompleks manje vrijednosti? Nešto malo ne radi i to je to. Histerija.
“Mi nekako baš nismo takvi, sve radimo krivo, izgubit ćemo i bla bla bla.”
„Držite glavu gore, drugovi, možete li? Ponavljam, 200% sam siguran da ne možemo biti poraženi vojnim putem. Možemo biti poraženi samo iznutra. I sva ta dekadentna raspoloženja, najčešće ispočetka, idu na ruku neprijatelju“, stoji u objavi ne jednom od ruskih Telegram kanala.
Dizanje panike "Sve je izgubljeno!" čini više štete nego bilo koji Himars. Razmislite o tome. I zapamtite da je 25% nekadašnjeg teritorija Ukrajine kod nas, a 30% ekonomije Ukrajine više ne postoji.
Kod nas 90% stanovništva ne bi ni primijetilo što se događa u ovih 8 mjeseci da ne gleda TV.
A upravo sada vidimo svijet kako se pali sa svih strana:
1) Tenzije između Sjeverne Koreje i Južne Koreje rastu, retorika je sve jača, nuklearni projektili lete.
2) Postizborni neredi u Brazilu.
3) U Pakistanu pokušaj atentata na istaknutog vođu, plus neredi.
4) Nemiri u Iranu plus priprema napada na Saudijsku Arabiju.
5) Nemiri u Moldaviji i napadi na parlament u Grčkoj.
6) Zaoštravanje u Karabahu.
7) Turska se sprema započeti rat s Grčkom.
8) Tajvan je u niskom startu.
Sve to ne računajući "standardne" sukobe u Siriji, Libiji, Iraku, Afganistanu i "znate već gdje". I Europa se, inače, polako počinje tresti. SAD čekaju naredbu "povlačenje" nakon 8. studenog.
Dugo je i išlo, zar ne? Može li se to objasniti slučajnošću? Teško. Ovdje postoje tri opcije:
A) Ili je ovo netko tko namjerno potpaljuje sve kako bi svijet pretvorio u kaos i zatim lovio u nemirnim vodama.
B) Ili se tako stari svijet počinje raspadati i iz kaosa se rađa novi.
C) Ili je samo glad za energijom i hranom povećala osiromašenje, a posljedično i nezadovoljstvo ljudi i zbog toga razina stresa raste.
Možda su se sve tri opcije spojile. U svakom slučaju, sukobi i potpuna nestabilnost će se samo povećavati u nadolazećim godinama. Ovo su loše vijesti.
Dobra vijest je da će, po mom mišljenju, Rusija biti jedna od prvih koja će "uzvratiti udarac", kao što se sada događa, te prijeći u razdoblje stabilnosti i rasta dok će se cijeli svijet još dugo tresti. Čisto osobno mišljenje...
