Jeste li znali da…?


- su na povijesnoj konstitutivnoj sjednici višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. svi zastupnici dobili tekst svečane izjave sa sljedećim tekstom: „Svečano izjavljujem da ću svoju dužnost savjesno obavljati i pridržavati se Ustava i zakona, da ću čuvati ravnopravnost naroda i narodnosti, i da ću se zalagati za svestrani napredak Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“?

- je sjednica novokonstituiranog Vijeća udruženog rada održana u dvorani ukrašenoj bistom Josipa Broza Tita i državnom zastavom SFR Jugoslavije?

- su na svečanoj zajedničkoj sjednici svih triju vijeća Sabora – Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća – tog 30. svibnja izabrani i članovi delegacije Sabora SR Hrvatske u Vijeću republika i pokrajina Skupštine SFR Jugoslavije u Beogradu?

- je u delegaciju hrvatskog Sabora u beogradskoj skupštini izabrano dvanaest članova, među kojima i Petar Šale, Drago Krpina, Đuro Vidmarović, Ivan Lučev i Branimir Glavaš? Da, Branimir Glavaš. Delegat Vijeća republika i pokrajina u Skupštini SFR Jugoslavije.

- je Franjo Tuđman kao izabrani predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske u svom glasovitom govoru u Saboru 30. svibnja kao prioritetnu zadaću nove vlasti označio „uređenje novog ustavnog položaja Hrvatske unutar Jugoslavije“?

- je novi predsjednik Predsjedništva SRH Franjo Tuđman tada istakao kako je Hrvatska, „s obzirom na to da se nalazi u sastavu Jugoslavije koja je priznata članica međunarodnog poretka, spremna na pregovore s predstavnicima ostalih naroda SFRJ i saveznih tijela radi odgovornog uređenja međusobnih odnosa“?

- je predsjednik Tuđman u tom govoru istakao kako se „državni suverenitet Hrvatske u zajednici s ostalim narodima SFR Jugoslavije može osigurati jedino na konfederativnim osnovama“?

- je Stipe Mesić, novoizabrani predsjednik Izvršnog vijeća SR Hrvatske, kako se u to doba nazivala Vlada, kao prioritet u svom mandatu istakao „uređenje ekonomskih odnosa u jugoslavenskoj federaciji“?

- je premijer Mesić u nastupnom govoru toga 30. svibnja podvukao kako se „odnosi u jugoslavenskoj zajednici moraju temeljiti na ekonomskim interesima svih članica zajednice“?

- nezavisna hrvatska država tog historijskog 30. svibnja, sve u svemu, nije spomenuta nijedan jedini put?

Jeste li, uostalom, znali da…

- je prvi predsjednik hrvatske Vlade Stipe Mesić puna dva mjeseca nakon povijesnog 30. svibnja u Beogradu preuzeo mandat člana Predsjedništva Jugoslavije?

- je, štoviše, debelo u srpnju sljedeće, 1991. godine, Mesić postao i predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije?

- su 13. svibnja 1991. na kvalifikacijskoj utakmici za Europsko nogometno prvenstvo protiv Farskih Otoka u Beogradu za Jugoslaviju još uvijek igrali Ivković, Ladić, Jarni, Vulić, Prosinečki, Boban i Šuker?

- je Republika Hrvatska, sve u svemu, nakon 30. svibnja 1990. u sastavu SFR Jugoslavije bila još gotovo godinu i pol dana, sve do 8. listopada 1991., kad je odlukom Sabora i službeno raskinula sve državnopravne veze sa SFRJ?

- je, uostalom, i sam Ustavni sud Republike Hrvatske prije pet godina ustvrdio kako se „za zločine počinjene do 8. listopada 1991. ne mogu primjenjivati kriteriji međunarodnog sukoba iz Ženevske konvencije“, jer je rat u Hrvatskoj „do 8. listopada 1991. bio građanski rat, a tek nakon tog datuma međunarodni sukob“?

- je pravorijek o građanskom ratu u Hrvatskoj Ustavni sud izrekao poništavajući presudu za ratne zločine članu upravo prve hrvatske delegacije u Skupštini SFR Jugoslavije, Branimiru Glavašu?

Zašto se onda i otkad uopće 30. svibnja u Hrvatskoj slavi kao Dan državnosti? Odgovor je zapravo jednostavan i bizaran. Franjo Tuđman – čovjek osobito istančana osjećaja za povijesnost ljudi i pojava – 30. je svibnja Danom hrvatske državnosti imenovao i najavio još i prije historijske sjednice: konstituiranje Sabora 30. svibnja 1990. u realnom je vremenu slavljeno kao Dan hrvatske državnosti. Svečana misa u zagrebačkoj katedrali, recimo, toga je jutra održana „povodom Dana hrvatske državnosti“.

Otada je, međutim, prošlo punih trideset godina. U takozvanoj normalnoj političkoj kulturi, trideset godina sasvim je pristojna povijesna distanca da se stvari označe i nazovu pravim imenom. Iako zapravo tek jedna konstitutivna sjednica Sabora, kakvih je bilo i prije i poslije, zasjedanje 30. svibnja 1990. bez sumnje je važan, historijski događaj – dan konstituiranja višestranačkog Sabora svakako je važan datum i u timelineu obnove hrvatske državnosti – ali Dan državnosti, da ga jebeš, niti je bio, niti je biti mogao. Ne može to, štoviše, biti čak ni Dan hrvatskog Sabora – jer niti je bilo njegovo povijesno prvo zasjedanje, niti njegov povijesni prvi višestranački sastav – a kamoli Dan državnosti.

Kao Dan državnosti, 30. svibnja 1990. teško da može izdržati i površnu, brzu historijsku trijažu. Ako je, naime, riječ o tome da su jednom sjednicom udareni temelji suvremene nezavisne hrvatske države, onda je barem jedna takva bila mnogo važnija od zasjedanja hrvatskog Sabora 1990.: održana je 9. svibnja 1944., godinu dana prije završetka Drugog svjetskog rata, kad je na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom i formalno proglašena Federalna Država Hrvatska, u granicama buduće Narodne Republike Hrvatske, odnosno Socijalističke Republike Hrvatske, na koncu današnje Republike Hrvatske. Barem jedna parlamentarna sjednica mnogo je važnija od saborskog zasjedanja 30. svibnja čak i ako je riječ o državnom suverenitetu unutar svojih granica: održana je 21. veljače 1974., kad je u beogradskoj skupštini izglasan novi Ustav SFRJ, kojim se „Jugoslavija definira kao savezna republika ravnopravnih naroda i narodnosti (…), sa pravom naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja“, a „nosioci suvereniteta naroda i narodnosti su republike i pokrajine u granicama svojih ustavnih nadležnosti“.

U takozvanoj normalnoj političkoj kulturi, rekoh, trideset godina sasvim je pristojna povijesna distanca da se stvari označe i nazovu pravim imenom. Pa ipak, tih trideset godina kasnije - prvi put od 2001. – 30. svibnja u Hrvatskoj se ponovo slavio kao Dan državnosti. Kad se, međutim, sve zbroji i oduzme, taj je datum u povijesnom smislu prijeloman i važan samo kao Dan dolaska HDZ-a na vlast. Ništa više, ništa manje. Istina, nije toliko historijski veličanstveno kao Dan državnosti, ali – kako ćemo shvatiti u sljedećih trideset godina - nije ni nevažno. I barem je točno.

Ovako, Dan državnosti u svakom je svom pojedinačnu smislu lažan. Jedino tako, najzad, i ima smisla: lažni Dan lažne državnosti lažne Republike Hrvatske. Sve toga dana bila je jedna veličanstvena povijesna laž.

Jeste li, uostalom, znali da…

- je u svom povijesnom govoru na konstitutivnoj sjednici Sabora 30. svibnja 1990. novoizabrani predsjednik Franjo Tuđman rekao kako „ne želi podaničke poslušnike, intelektualne dodovorice i laskave karijeriste, već odgovorne profesionalne intelektualce i znanstveno-stručne ustanove koji bi kritičkim intelektualnim stvaralaštvom pridonosili blagostanju i općem boljitku“, odlučno pri tom „odbacujući svaku pomisao o revanšizmu u bilo kojem području života“, te svečano Hrvatima obećavajući, redom: „debirokratizaciju državne uprave u modernizaciji suvišnih ustanova i prekobrojnih državnih službenika“, „dosljedno poštivanje načela pravne države“ i procesuiranje „svih kriminalnih postupaka i prekoračenja ovlaštenja“, „posvemašnju depolitizaciju sudstva i osiguranje njegove potpune neovisnosti“, „ukidanje podjela na pobjednike i poražene, te podobne i nepodobne“, „izgradnju društva u kojemu će ljudske i radne sposobnosti, te građanske i moralne vrline, a ne podrijetlo i svjetonazorsko opredjeljenje određivati položaj pojedinca u društvu“, „pravnu i financijsku sigurnost svih gospodarsko-poduzetničkih pothvata“, „hitne i svrhovite korake radi sprječavanja daljnjeg odlaska naših građana u svijet“ i „korijeniti zaokret u budućnosnu informatičku eru“?

Sretan vam Dan državnosti.

N1