Donald Trump blokiran je na Facebooku, Twitteru i drugim mrežama zbog poticanja na nasilje. Iako legalan i opravdan, takav potez potaknuo je javnu raspravu o moći i utjecaju velikih tehnoloških kompanija.
“Što god mislili o Trumpovu predsjedanju i njegovoj posrednoj vezi s napadima na Američki kongres, o čemu će konačni pravorijek dati za to nadležne institucije, Facebookova i Twitterova cenzura, točnije trajno brisanje njegovog profila povodom nedavnih događaja, nešto je nad čime se svi trebamo duboko zamisliti”, konstatirala je u podužem statusu na svom Facebook profilu Marija Selak Raspudić, nezavisna zastupnica iz saborskog kluba Mosta.
Selak Raspudić nije osamljena u prozivanju društvenih mreža koje su zauvijek (Twitter) ili barem do kraja predsjedničke tranzicije (Facebook) ukinule privatni profil Donalda Trumpa sa svojih mreža nakon napada Trumpovih pristaša na zgradu Kongresa 6. siječnja, pri čemu je živote izgubilo petero ljudi.
Spomenute platforme to su učinile, podsjetimo, radi preveniranja daljnjih poziva na mržnju i nasilje preko njihovih kanala uoči inauguracije Joa Bidena, tim više što su se odmah poslije napada na demokratsku proceduru potvrde izbornih rezultata u američkom Kongresu počele pojavljivati najave da se spremaju novi skupovi, s mogućim datumima, i ne samo u Washingtonu.
Marija Selak Raspudić u svom spominjanju „cenzure“ nije osamljena. Ukidanje Trumpovog privatnog profila na Twitteru kao cenzuru vide mnogi, uglavnom na desnoj strani političkog spektra, i u Americi i u drugim zemljama.
Treba, međutim, najprije konstatirati da se nad američkim predsjednikom Donaldom Trumpom ne provodi cenzura, niti su mu zatvoreni kanali komuniciranja. Kao aktualni predsjednik najmoćnije zemlje svijeta on bi i dalje trebao imati aparaturu koju ima svaki predsjednik na svijetu – službu za komuniciranje s javnošću i mogućnost sazivanja konferencija za novinare u bilo koje vrijeme, a na kojima može objašnjavati svoje politike i odgovarati na pitanja novinara.
Mediji nikada u vrijeme tvitanja Donalda Trumpa nisu odustali od praćenja Bijele kuće, već je Trump, još i prije preuzimanja funkcije, odustao od medija. Riječ je o svjesnoj odluci aktualnog američkog predsjednika da najvažnije odluke, uključujući imenovanja i smjenjivanja važnih suradnika, objavljuje preko kratke i ozbiljnoj politici sasvim neprimjerene forme, na svom privatnom Twitter profilu – koji je otvorio prije 12 godina te na njemu uspio skupiti zavidnih 89 milijuna globalnih pratitelja. Izabrao je to namjerno kako ne bi trebao odgovarati na ozbiljna pitanja novinara ili slušati sugestije savjetnika za odnose s javnošću, ali i kako bi lakše dosegao i proširio svoju ciljanu publiku koja poruke upija uglavnom s društvenih mreža, u svom informacijskom „bubbleu“.
Trump je sada zapravo ostao bez mogućnosti da kao privatna osoba koristi usluge privatnih platformi koje su same propisale uvjete korištenja svojih proizvoda. Jer i on je, kao i svi mi ostali korisnici društvenih mreža, otvaranjem profila pristao i na „sitna slova“, odnosno prepustio sve odluke o svom profilu njegovim stvarnim vlasnicima tj. vlasnicima velikih tehnoloških divova.
Odnosno, kako to objašnjava agencija AP, slobodu govora u Americi štiti čuveni Prvi amandman, ali se on generalno primjenjuje na zaštitu pojedinca od vlasti (a Trump je još uvijek najviša vlast).
„Prvi amandman ne odnosi se na organizacije privatnog sektora“, rekao je za AP Christopher Krebs, prvi direktor CISA-e, agencije za kibernetičku sigurnost pri Ministarstvu domovinske sigurnosti, već se, pojašnjava, privatne kompanije vode svojim vlastitim pravilima.
Krebsa je na tu dužnost 2018. imenovao upravo Trump, na predsjedničkim je izborima bio zadužen za kibernetičku sigurnost, a razriješen je nakon što nije pristao na Trumpove ocjene o izbornoj prevari.
Jednako razmišljaju i američki pravnici koji također navode kako Ustav štiti slobodu govora pojedinaca od akcija vlasti. Twitter nije vlast, već privatna kompanija.
Zaštita Prvog amandmana ne primjenjuje se kada Twitter odluči ne sudjelovati u širenju nečijih poruka, kaže odvjetnik Jeremy Mishkin, navodeći primjer novina koje nisu dužne prenositi priopćenja političara.
Cenzura to, dakle, nije, što ne znači da ukidanje Trumpova profila nije razbuktalo i neka druga pitanja, a koja su u stvari prisutna još od vremena kad je započeo nagli rast društvenih mreža.
Postavila ih je i Selak Raspudić: „Osnovna dilema jasnije nego ikada postaje: ‘Jesu li Facebook i Twitter kao najpoznatije među njima samo neutralne platforme ili mediji koji dirigiraju i uređuju političke poruke?’, da bi onda dodala: „ Ako su potonje, imaju li njihovi korisnici pravo znati za koju su se političku opciju njihovom uporabom opredijelili?“.
Veliki tehnološki divovi isposlovali su još u vrijeme kada su bili bitno manji članak 230. Zakona o normama komuniciranja kojem je najvažnija odlika zaštita internetskih servisa u koje se mogu ubrojati Facebook, Twitter, YouTube ili Google od sudskog progona zbog sadržaja koje na njihovim platformama objavi treća strana. Kao dodatak, isti članak tehnološkim kompanijama daje slobodu da po vlastitoj procjeni interveniraju na platformama kako bi zaštitili korisnike od štetnog sadržaja. Drugim riječima, mediji su pred zakonom odgovorni za sadržaj koji objavljuju, platforme nisu.
Donald Trump još je u svibnju 2020. zaprijetio ukidanjem te zaštite, nakon što je Twitter prvi put, u sklopu novouvedene politike sprečavanja širenja dezinformacija u kampanji za američke predsjedničke izbore, označio kao „obmanjujuće“ dvije Trumpove izjave o dopisnom glasanju. Time su na Trumpa primijenili ono što su primjenjivali i na sve druge privatne korisnike koji su širili dezinformacije o predstojećim izborima.
Ukidanje odredbi članka 230, nakon ušutkavanja Trumpa na Twitteru, sada traže i brojni njegovi pristaše i razni konzervativni političari, iako u svojoj biti taj članak zapravo amnestira Twitter od odgovornosti za pozive na bunt, uz moguće pripadajuće nasilje, koje je slao američki predsjednik.
I nisu Trumpovi simpatizeri jedini koji traže izmjene. Dok desnicu brine moderiranje samih društvenih mreža (a oni su uvjereni da je društvene mreže, kao i vodeće mainstream medije okupirala ljevica), drugu stranu političkog spektra muči lakoća objava štetnog sadržaja na internetu, kao i ogroman utjecaj big tech kompanija pa i Bidenova administracija najavljuje regulativne promjene.
Za nagli rast obima i pripadajuće zarade sadašnjih tehnoloških divova najzaslužniji je bio upravo izostanak moderiranja sadržaja (ukazuje na to i svježi podatak da je nakon skidanja Trumpa, Twitter zabilježio trenutni pad vrijednosti svojih dionica od 6 posto).
Što god da se zbivalo, pravdali su se da su oni samo platforme. Kad je riječ o društvenim mrežama, izrijekom su još do prije nekoliko godina odbijali prihvatiti bilo kakvu mogućnost da ih se shvaća kao medij jer bi to sa sobom nosilo i uredničku odgovornost. U velikoj je to mjeri ironično, s obzirom da su upravo tehnološki divovi bili presudni za pad utjecaja tradicionalnih medija.
Facebooku ne samo da su trebale godine prije nego je zaposlio ljudske moderatore koji će pomagati algoritmima na skidanju prizora ubojstava ili seksa, trebali su se dogoditi i veliki politički skandali poput Cambridge Analytice i štete koje su prouzročili u stvarnom svijetu – poput utjecaja na odlučivanje Britanaca o Brexitu – da, pod pritiskom, pristanu na moderiranje sadržaja, odnosno borbu protiv dezinformacijskih kampanja. Europska unija natjerala ih je, primjerice, na redovito podnošenje izvještaja o borbi protiv dezinformacija.
Facebook je u svojim naporima otišao najdalje, ali njegov CEO Mark Zuckerberg i dalje ga smješta na vrlo široko polje. On Facebook shvaća kao „nešto između telekomunikacijske kompanije i novina“.
Međutim, dok Zuckerberg još smišlja definiciju kompanije koja mu je donijela ogromno bogatstvo, dugogodišnje nemoderiranje društvenih mreža uzgojilo je veliku zajednicu pratitelja koji žive u paralelnoj stvarnosti u kojoj je Trump dobio izbore, Hillary Clinton siše krv djece u podzemnim tunelima, a svi zajedno živimo na ravnoj ploči na kojoj nama upravljaju ljudi gušteri.
Twitter je od petka blokirao više od 70.000 profila koji su prvenstveno bili posvećeni dijeljenju QAnon sadržaja, brisao ih je i ranije, ali dojam je da je do akcije došlo godinama prekasno, tek nakon što se sve izmaklo iz online u pravu stvarnost
Zbog sve većeg jaza između paralelnih, a sukobljenih stvarnosti, neki su skloni na Facebook gledati kao na doomsday machine, stroj koji će u konačnici uništiti svijet . Slična je, podsjetimo, bila i poruka nedavnog dokumentarca „The Social Dilemma“. Nakon prošlotjednih događanja u Washingtonu još zlokobnije zvuči u filmu izrečena izjava jednog bivšeg rukovoditelja Facebooka: „Zabrinut sam da bi u kratkom vremenskom razdoblju moglo doći do građanskog rata.“ Sugovornici u dokumentarnom filmu, kako smo već ranije pisali, također pozivaju na pojačanu zakonsku regulaciju jer smatraju da će algoritmi i umjetna inteligencija uskoro izmaknuti kontroli.
Zbog zabrane Trumpova računa na Twitteru nije zabrinuta samo krajnja desnica. I njemačka kancelarka Angela Merkel je preko svog glasnogovornika naglasila važnost „slobode mišljenja“ te poručila kako o bilo kakvom ograničenju treba odlučivati zakon, a ne privatne kompanije. Slično mišljenje iznio je i njemački socijaldemokrat Jens Zimmermann.
Njihove se izjave mogu tumačiti dvojako. Kao prvo, one dolaze upravo u vrijeme kada je, u prosincu, Europska unija pokrenula novi napor za ograničenje moći tehnoloških divova. Europska unija krenula je s inicijativama koje bi trebale dovesti do zakonodavstva kojim bi se, u vrlo idealnom scenariju, za nekoliko godina stalo na kraj njihovom monopolističkom položaju. Njemački političari stoga u aktualnoj raspravi vide priliku za promoviranje regulacije tehnološke industrije zajedničkim europskim propisima.
A kao drugo, svi se političari mogu zamisliti u koži Donalda Trumpa, s obzirom na to da su do sada uglavnom uživali imunitet na Twitteru i Facebooku kakav nije bio osiguran običnim korisnicima, čije su se objave koje su kršile standarde zajednice govorom mržnje i pozivanjem na nasilje uklanjale – ako su bile primijećene, odnosno označavane su, ako je bila riječ o širenju dezinformacija.
Utoliko je i odgovor na početno pitanje Marije Selak Raspudić “Smijem li na Facebooku reći da se ne slažem s Facebookovom cenzurom?“ potvrdan. Facebook, inače, ne uklanja poruke političara čak ni ako sadržavaju dezinformacije, smatrajući, kako to obrazlaže Zuckerberg, „pravom javnosti da im bude dostupan politički govor, uključujući kontroverzan govor“.
U slučaju Trumpa došlo je do iznimke jer je „kontekst fundamentalno drukčiji i uključuje korištenje naše platforme za poticanje nasilne pobune protiv demokratski izabranih vlasti“ . Zato, navodi Zuckerberg, „vjerujemo da je rizik dopuštanja predsjedniku da nastavi koristiti naš servis u ovom razdoblju naprosto prevelik“.
Na takvu odluku Twittera, Facebooka i drugih platformi utjecao je sigurno i podatak da je riječ o predsjedniku koji je izgubio izbore i za nekoliko dana napušta Bijelu kuću.
faktograf
“Što god mislili o Trumpovu predsjedanju i njegovoj posrednoj vezi s napadima na Američki kongres, o čemu će konačni pravorijek dati za to nadležne institucije, Facebookova i Twitterova cenzura, točnije trajno brisanje njegovog profila povodom nedavnih događaja, nešto je nad čime se svi trebamo duboko zamisliti”, konstatirala je u podužem statusu na svom Facebook profilu Marija Selak Raspudić, nezavisna zastupnica iz saborskog kluba Mosta.
Selak Raspudić nije osamljena u prozivanju društvenih mreža koje su zauvijek (Twitter) ili barem do kraja predsjedničke tranzicije (Facebook) ukinule privatni profil Donalda Trumpa sa svojih mreža nakon napada Trumpovih pristaša na zgradu Kongresa 6. siječnja, pri čemu je živote izgubilo petero ljudi.
Spomenute platforme to su učinile, podsjetimo, radi preveniranja daljnjih poziva na mržnju i nasilje preko njihovih kanala uoči inauguracije Joa Bidena, tim više što su se odmah poslije napada na demokratsku proceduru potvrde izbornih rezultata u američkom Kongresu počele pojavljivati najave da se spremaju novi skupovi, s mogućim datumima, i ne samo u Washingtonu.
Marija Selak Raspudić u svom spominjanju „cenzure“ nije osamljena. Ukidanje Trumpovog privatnog profila na Twitteru kao cenzuru vide mnogi, uglavnom na desnoj strani političkog spektra, i u Americi i u drugim zemljama.
Prema američkim zakonima, to nije cenzura
Treba, međutim, najprije konstatirati da se nad američkim predsjednikom Donaldom Trumpom ne provodi cenzura, niti su mu zatvoreni kanali komuniciranja. Kao aktualni predsjednik najmoćnije zemlje svijeta on bi i dalje trebao imati aparaturu koju ima svaki predsjednik na svijetu – službu za komuniciranje s javnošću i mogućnost sazivanja konferencija za novinare u bilo koje vrijeme, a na kojima može objašnjavati svoje politike i odgovarati na pitanja novinara.
Mediji nikada u vrijeme tvitanja Donalda Trumpa nisu odustali od praćenja Bijele kuće, već je Trump, još i prije preuzimanja funkcije, odustao od medija. Riječ je o svjesnoj odluci aktualnog američkog predsjednika da najvažnije odluke, uključujući imenovanja i smjenjivanja važnih suradnika, objavljuje preko kratke i ozbiljnoj politici sasvim neprimjerene forme, na svom privatnom Twitter profilu – koji je otvorio prije 12 godina te na njemu uspio skupiti zavidnih 89 milijuna globalnih pratitelja. Izabrao je to namjerno kako ne bi trebao odgovarati na ozbiljna pitanja novinara ili slušati sugestije savjetnika za odnose s javnošću, ali i kako bi lakše dosegao i proširio svoju ciljanu publiku koja poruke upija uglavnom s društvenih mreža, u svom informacijskom „bubbleu“.
Trump je sada zapravo ostao bez mogućnosti da kao privatna osoba koristi usluge privatnih platformi koje su same propisale uvjete korištenja svojih proizvoda. Jer i on je, kao i svi mi ostali korisnici društvenih mreža, otvaranjem profila pristao i na „sitna slova“, odnosno prepustio sve odluke o svom profilu njegovim stvarnim vlasnicima tj. vlasnicima velikih tehnoloških divova.
Odnosno, kako to objašnjava agencija AP, slobodu govora u Americi štiti čuveni Prvi amandman, ali se on generalno primjenjuje na zaštitu pojedinca od vlasti (a Trump je još uvijek najviša vlast).
„Prvi amandman ne odnosi se na organizacije privatnog sektora“, rekao je za AP Christopher Krebs, prvi direktor CISA-e, agencije za kibernetičku sigurnost pri Ministarstvu domovinske sigurnosti, već se, pojašnjava, privatne kompanije vode svojim vlastitim pravilima.
Krebsa je na tu dužnost 2018. imenovao upravo Trump, na predsjedničkim je izborima bio zadužen za kibernetičku sigurnost, a razriješen je nakon što nije pristao na Trumpove ocjene o izbornoj prevari.
Jednako razmišljaju i američki pravnici koji također navode kako Ustav štiti slobodu govora pojedinaca od akcija vlasti. Twitter nije vlast, već privatna kompanija.
Zaštita Prvog amandmana ne primjenjuje se kada Twitter odluči ne sudjelovati u širenju nečijih poruka, kaže odvjetnik Jeremy Mishkin, navodeći primjer novina koje nisu dužne prenositi priopćenja političara.
Članak 230.
Cenzura to, dakle, nije, što ne znači da ukidanje Trumpova profila nije razbuktalo i neka druga pitanja, a koja su u stvari prisutna još od vremena kad je započeo nagli rast društvenih mreža.
Postavila ih je i Selak Raspudić: „Osnovna dilema jasnije nego ikada postaje: ‘Jesu li Facebook i Twitter kao najpoznatije među njima samo neutralne platforme ili mediji koji dirigiraju i uređuju političke poruke?’, da bi onda dodala: „ Ako su potonje, imaju li njihovi korisnici pravo znati za koju su se političku opciju njihovom uporabom opredijelili?“.
Veliki tehnološki divovi isposlovali su još u vrijeme kada su bili bitno manji članak 230. Zakona o normama komuniciranja kojem je najvažnija odlika zaštita internetskih servisa u koje se mogu ubrojati Facebook, Twitter, YouTube ili Google od sudskog progona zbog sadržaja koje na njihovim platformama objavi treća strana. Kao dodatak, isti članak tehnološkim kompanijama daje slobodu da po vlastitoj procjeni interveniraju na platformama kako bi zaštitili korisnike od štetnog sadržaja. Drugim riječima, mediji su pred zakonom odgovorni za sadržaj koji objavljuju, platforme nisu.
Donald Trump još je u svibnju 2020. zaprijetio ukidanjem te zaštite, nakon što je Twitter prvi put, u sklopu novouvedene politike sprečavanja širenja dezinformacija u kampanji za američke predsjedničke izbore, označio kao „obmanjujuće“ dvije Trumpove izjave o dopisnom glasanju. Time su na Trumpa primijenili ono što su primjenjivali i na sve druge privatne korisnike koji su širili dezinformacije o predstojećim izborima.
Ukidanje odredbi članka 230, nakon ušutkavanja Trumpa na Twitteru, sada traže i brojni njegovi pristaše i razni konzervativni političari, iako u svojoj biti taj članak zapravo amnestira Twitter od odgovornosti za pozive na bunt, uz moguće pripadajuće nasilje, koje je slao američki predsjednik.
I nisu Trumpovi simpatizeri jedini koji traže izmjene. Dok desnicu brine moderiranje samih društvenih mreža (a oni su uvjereni da je društvene mreže, kao i vodeće mainstream medije okupirala ljevica), drugu stranu političkog spektra muči lakoća objava štetnog sadržaja na internetu, kao i ogroman utjecaj big tech kompanija pa i Bidenova administracija najavljuje regulativne promjene.
“Nešto između tehnološke kompanije i novina”
Za nagli rast obima i pripadajuće zarade sadašnjih tehnoloških divova najzaslužniji je bio upravo izostanak moderiranja sadržaja (ukazuje na to i svježi podatak da je nakon skidanja Trumpa, Twitter zabilježio trenutni pad vrijednosti svojih dionica od 6 posto).
Što god da se zbivalo, pravdali su se da su oni samo platforme. Kad je riječ o društvenim mrežama, izrijekom su još do prije nekoliko godina odbijali prihvatiti bilo kakvu mogućnost da ih se shvaća kao medij jer bi to sa sobom nosilo i uredničku odgovornost. U velikoj je to mjeri ironično, s obzirom da su upravo tehnološki divovi bili presudni za pad utjecaja tradicionalnih medija.
Facebooku ne samo da su trebale godine prije nego je zaposlio ljudske moderatore koji će pomagati algoritmima na skidanju prizora ubojstava ili seksa, trebali su se dogoditi i veliki politički skandali poput Cambridge Analytice i štete koje su prouzročili u stvarnom svijetu – poput utjecaja na odlučivanje Britanaca o Brexitu – da, pod pritiskom, pristanu na moderiranje sadržaja, odnosno borbu protiv dezinformacijskih kampanja. Europska unija natjerala ih je, primjerice, na redovito podnošenje izvještaja o borbi protiv dezinformacija.
Facebook je u svojim naporima otišao najdalje, ali njegov CEO Mark Zuckerberg i dalje ga smješta na vrlo široko polje. On Facebook shvaća kao „nešto između telekomunikacijske kompanije i novina“.
Međutim, dok Zuckerberg još smišlja definiciju kompanije koja mu je donijela ogromno bogatstvo, dugogodišnje nemoderiranje društvenih mreža uzgojilo je veliku zajednicu pratitelja koji žive u paralelnoj stvarnosti u kojoj je Trump dobio izbore, Hillary Clinton siše krv djece u podzemnim tunelima, a svi zajedno živimo na ravnoj ploči na kojoj nama upravljaju ljudi gušteri.
Twitter je od petka blokirao više od 70.000 profila koji su prvenstveno bili posvećeni dijeljenju QAnon sadržaja, brisao ih je i ranije, ali dojam je da je do akcije došlo godinama prekasno, tek nakon što se sve izmaklo iz online u pravu stvarnost
Zbog sve većeg jaza između paralelnih, a sukobljenih stvarnosti, neki su skloni na Facebook gledati kao na doomsday machine, stroj koji će u konačnici uništiti svijet . Slična je, podsjetimo, bila i poruka nedavnog dokumentarca „The Social Dilemma“. Nakon prošlotjednih događanja u Washingtonu još zlokobnije zvuči u filmu izrečena izjava jednog bivšeg rukovoditelja Facebooka: „Zabrinut sam da bi u kratkom vremenskom razdoblju moglo doći do građanskog rata.“ Sugovornici u dokumentarnom filmu, kako smo već ranije pisali, također pozivaju na pojačanu zakonsku regulaciju jer smatraju da će algoritmi i umjetna inteligencija uskoro izmaknuti kontroli.
Europa pokušava ograničiti moć tehnoloških divova
Zbog zabrane Trumpova računa na Twitteru nije zabrinuta samo krajnja desnica. I njemačka kancelarka Angela Merkel je preko svog glasnogovornika naglasila važnost „slobode mišljenja“ te poručila kako o bilo kakvom ograničenju treba odlučivati zakon, a ne privatne kompanije. Slično mišljenje iznio je i njemački socijaldemokrat Jens Zimmermann.
Njihove se izjave mogu tumačiti dvojako. Kao prvo, one dolaze upravo u vrijeme kada je, u prosincu, Europska unija pokrenula novi napor za ograničenje moći tehnoloških divova. Europska unija krenula je s inicijativama koje bi trebale dovesti do zakonodavstva kojim bi se, u vrlo idealnom scenariju, za nekoliko godina stalo na kraj njihovom monopolističkom položaju. Njemački političari stoga u aktualnoj raspravi vide priliku za promoviranje regulacije tehnološke industrije zajedničkim europskim propisima.
A kao drugo, svi se političari mogu zamisliti u koži Donalda Trumpa, s obzirom na to da su do sada uglavnom uživali imunitet na Twitteru i Facebooku kakav nije bio osiguran običnim korisnicima, čije su se objave koje su kršile standarde zajednice govorom mržnje i pozivanjem na nasilje uklanjale – ako su bile primijećene, odnosno označavane su, ako je bila riječ o širenju dezinformacija.
Utoliko je i odgovor na početno pitanje Marije Selak Raspudić “Smijem li na Facebooku reći da se ne slažem s Facebookovom cenzurom?“ potvrdan. Facebook, inače, ne uklanja poruke političara čak ni ako sadržavaju dezinformacije, smatrajući, kako to obrazlaže Zuckerberg, „pravom javnosti da im bude dostupan politički govor, uključujući kontroverzan govor“.
U slučaju Trumpa došlo je do iznimke jer je „kontekst fundamentalno drukčiji i uključuje korištenje naše platforme za poticanje nasilne pobune protiv demokratski izabranih vlasti“ . Zato, navodi Zuckerberg, „vjerujemo da je rizik dopuštanja predsjedniku da nastavi koristiti naš servis u ovom razdoblju naprosto prevelik“.
Na takvu odluku Twittera, Facebooka i drugih platformi utjecao je sigurno i podatak da je riječ o predsjedniku koji je izgubio izbore i za nekoliko dana napušta Bijelu kuću.
faktograf
