Jedina izrazita promjena koju sam primijetila kod predsjednice nove stranke, Mirele Holy, jeste modno osviještenje. Izašla je iz apsolutno crne boje odjeće i ublažila crne poteze šminke oko očiju. Ostali potezi, koji su obilježeni neslavnom karijerom obnašanja ministarskog mjesta u Vladi, nisu imali priliku biti ublaženi. U vlasti nije ostala jer joj je zlouporaba položaja završila karijeru. To nije nebitna činjenica, kao što nije nebitna činjenica ni da bi u vlasti i dalje ostala, da joj se nije dogodilo to što se dogodilo.
Pozitivan rejting na ljestvici popularnosti joj raste, a moral je pri tome najmanje važna kategorija. Iako smo moral naučeni mjeriti količinom financijskih afera, pravi račun za moral u obliku grižnje savjesti i prijekora ne postoji. Jedino možda postoji u izražavanju naše osobne bedastoće, koja se mjeri po principu, što si moralniji veća si budala i primamljivija meta nemoralnim da ti nešto stave na teret.
Za razliku od zakonskih propisa, kršenje moralnih pravila ne donosi ekonomske sankcije pa se tretira kao društveno prihvatljivo ponašanje. U normalnim uvjetima najmanje što bi se od takvih osoba moglo očekivati je distanciranje od javnosti i završetak političke karijere. Kod nas je upravo suprotno, proslavljaju se i jačaju na temama koje bi trebale proizvesti osudu i otpor okoline. Ipak, otpora nema.
Zato postoje glasni i jasni otpori promjenama u ekonomskom smislu. Svi govore kako su promjene nužne, a sve čine kako se one ne bi dogodile. Politika uvijek i svuda zauzima prvo mjesto. Polako ali sigurno, sami si kreiramo uvjete da nas Europa na promjene prisili. Ali posljedice nečinjenja promjena neće se osjetiti jednako. Promjene na lošije osjetit će samo građani. Građani koji i dalje dopuštaju biti uvučeni na biranje strana u političkom prepucavanju.
Povijest se ponavlja, očito nismo ništa naučili, nespremni ulazimo u još jedan začarani krug političkih izbora, prvo za Europski parlament, pa na dalje kako im vrijeme bude dolazilo…
