U trenirci, nevoljkog osmijeha,
bez šminke, s pogledom koji bježi,
kupuje na sniženjima u Kauflandu.
Samo me ranio rikošet njenog šarma,
a nekada je gađala ravno u glavu.
Susret nema toplu direktnost
iskazivanja naklonosti, jer zajedno
mi smo samo eho sretnih dana,
slabašna jeka glupe bezazlenosti,
zakašnjeli odjek bezbrižnosti i lakoće
u pokušajima mijenjanja prijetećeg,
eho koji se gubi u žamoru suprotnog.
Bojim se da mi i ostatak života
ne iscuri bez kontrole, govori mi
svoje dvosmisleno opravdanje
za nedostignuti prestižni status,
a zapravo zna da ja znam razloge.
Njena neprozirna životna priča je
kao manjkava prva ruka scenarija,
gruba skica za film o buntovnicima
čija je energija negdje promijenila smjer
i pošla suprotnim, samorazarajućim trakom.
Do viđenja do iduće rasprodaje! kaže.
Jel' ideala? odšutim.
