Javna je tajna kako su neki proizvodi napravljeni da traju samo ograničeno vrijeme - da bi vi kupili novi. Francuska donosi zakon koji to zabranjuje, ali će biti teško dokazati takve slučajeve.
Mnogi od nas su doživjeli da se neki kućanski aparat pokvario samo mjesec dana nakon što mu je isteklo jamstvo. Obično mislimo da je to slučajnost, ali to doista može biti namjera proizvođača. Jer na primjer kod nekih pisača za računala su hakeri doista otkrili kako poseban integrirani sklop broji svaku ispisanu stranicu. Nakon određenog broja ispisa, pisač javlja "grešku na glavi pisača" i popravak košta više nego sam pisač. Zapravo, s pisačem je sve u redu, ali proizvođač je uvjeren kako vam je potreban novi. Naravno, po mogućnosti istog proizvođača.
To nije nikakva teorija zavjere, nego takva "planirana opsolencija" - dakle planirana dotrajalost doista postoji, tvrde u udrugama za zaštitu potrošača. Ali u Francuskoj bi tako nešto ubrzo moglo postati kazneno djelo prijevare. Odgovarajući zakon je već prihvatila Nacionalna skupština, a sad ga još treba potvrditi Senat.
Izvorno, takvi "osigurači" su normalni u inženjerskom umijeću: neka pukne nešto jeftino da bi se sačuvalo nešto skupo. Neka pukne guma, ali da točak ostane čitav ili neka puknu brtvila, ali da blok motora ostane u redu. Dapače, čitavi automobili su konstruirani tako da se deformiraju na onim mjestima gdje će putnici ostati zaštićeni, a avioni da puknu na određenim mjestima iz istog razloga.
Ako staro traje, tko će kupiti novo?
Ali kolaju priče kako je inženjersko umijeće postalo i previše dobro. Navodno su prve najlonske čarape mogle izdržati Treći svjetski rat bez da puknu - i naravno da onda nema potrebe kupiti nove.
Upravo o tome i govori ovaj francuski propis o Obsolescence programmée koji je uvršten u Zakon o zaštiti potrošača. On ne misli na te "normalne osigurače", nego na "ukupne tehnike koje služe onima koji šalju taj proizvod na tržište, poimence u koncepciji proizvoda, da namjerno skrate životni vijek ili moguću uporabnu vrijednost proizvoda kako bi povećali prodaju novih proizvoda. Ove tehnike mogu osobito sadržavati: namjernu ugradnju mogućnosti kvara, nekog mjesta puknuća ili programirane, prijevremene obustave rada, tehničkog ograničenja, ometanja mogućnosti popravka ili namjerne nekompatibilnosti."
Nije "greška" nego kazneno djelo
I tu se odmah sjetimo na primjer uređaja koji rade na baterije, ali čije se baterije ne mogu mijenjati. Kod mnogo toga nam se čini da su i napravljeni tako da traju što kraće, ali industrija uporno odbacuje sve te optužbe. Sve u svemu, ako u Francuskoj taj zakon bude usvojen i u Gornjem domu, za takav slučaj prijevare odgovorna osoba može biti kažnjena kaznom do dvije godine zatvora i s 300 tisuća eura globe.
Osobito je zanimljivo to zašto Francuzi donose taj zakon: kao dio promjene svoje energetske politike. Pariz želi smanjiti udio atomske energije sa 75 na 50% i prepoloviti svoju potrebu za energijom. Ali umjesto da nas (opet) uvjeravaju kako nam je zato potrebno kupiti nove štedljive uređaje, Francuska vjeruje kako se najviše može uštedjeti ako se popravljaju i koriste stari.
Zato se proces donošenja tog zakona ne promatra samo u Francuskoj s golemom pažnjom. Taj zakon bi bio praktično prvi koji bi takvu praksu proizvođača tretirao ne samo kao "grešku", nego kao kazneni slučaj prijevare. Utoliko se smatra kako je to "važan signal" i zakonodavcima ostalih zemalja, baš kao i proizvođačima.
