Film započinje kadrom šalice na kojoj piše „moja šalica, moja kava, moja kuća”, koju njegovateljica Marta Cabrera (Ana De Armas) nosi obiteljskom patrijarhu Harlanu Thrombayu (Christopher Plummer) u njegovu spavaću sobu da bi se potom otkrilo da je gospodin možda preminuo pod ponešto sumnjivim okolnostima. Policijski istražitelj Elliot (LaKeith Stanfield) smatra da je posrijedi samoubojstvo, no njegova pratnja – uvaženi privatni detektiv Benoit Blanc (Daniel Craig), ima dojam da tu ima mnogo više materijala za razmatranje no što se na prvu može uočiti, tim više što niti sam ne zna identitet svoga poslodavca. Spomenuti kičasti natpis na šalici, međutim, pokazat će se višestruko važnim za film. Gledatelju od samoga početka sugerira da će se problematika posjedovanja provlačiti kroz priču, kako to uostalom često biva u situacijama kada je nasljedstvo pokretač radnje.
Nož u leđa poigrava se nekima od standardnih motiva obiteljskih narativa. Događaj koji rezultira tragedijom proslava je patrijarhova rođendana, što uvjetuje okupljanje mnogobrojne obitelji. Njegovi potomci – djeca i unuci, u životu su isključivo prosperirali na temelju djedovog poslovnog uspjeha jer on je proslavljeni autor kriminalističkih romana te vlasnik uspješne izdavačke kuće. Obiteljsko okupljanje ujedno je povod da na vidjelo izađu stare razmirice, razmimoilaženja i frustracije, posebice stoga što Harlan ima posebne planove za nasljednike kako bi ih podučio određenim životnim lekcijama. Obiteljske žurke koje završe potpunom katastrofom te familijarnim rasapom ovdje se nadovezuju na motiv nasljedstva koji stvara rivalstvo i raskol.
Dva klasična motiva redatelj i scenarist Rian Johnson koristi na dvojak način. Oni predstavljaju izvorne brojnih humoristički intoniranih situacija, ali su ujedno postavljeni i u srž kriminalističkoga zapleta. Potonji slijedi strukturu klasičnoga krimića: dolazi do otkrića zločina, nastupa detektiv koji postavlja sumnju na pripadnike određene, u ovom slučaju obiteljske zajednice te potom nastoji prijestupnika navući na priznanje zločina. Nož u leđa stoga je naoko vrlo staromodan krimić, no s opravdanim razlogom. Posrijedi je pastiš krimića u stilu Agathe Christie odnosno njezinih narativnih obrazaca, principa istrage te koncipiranja lika istražitelja. Benoit Blanc, čije je ime odjek belgijskog odnosno francuskog imena Hercule Poirot, jednako je pretenciozan i minuciozan detektiv kao i junak britanske spisateljice. Johnsonovo ostvarenje bogato je citatno jer ne samo da referira na filmske i književne klasike žanra, nego na književnost i popularnu kulturu općenito te je sklono raznim meta-poigravanjima. Harlan je autor kriminalističkih bestselera poznatih po zakučastim zapletima, a jedan od policijskih istražitelja velik je njegov obožavatelj. Bogataš naposljetku završava kao jedna od žrtava svojih romana, odnosno kako se kasnije ispostavlja, gotovo da je i oko vlastite smrti osmislio složen kriminalistički zaplet.
Kenneth Branagh je prije nekoliko godina odlučio pokušati Agathu Christie prilagoditi CGI dobu novom ekranizacijom Ubojstva u Orient Expressu (Murder on the Orient Express, 2017), što je prvo djelo u zamišljenom filmskom serijalu o Herculeu Poirotu. Rezultat je bio osrednji: staromodno djelo koje je bilo zabavno, no sasvim irelevantno. Johnson pak pastišira poznate žanrovske i narativne obrasce kako bi nešto rekao o suvremenosti, pa njegova retro-poigravanja zadobivaju političke konotacije usmjerene na seciranje aktualne društveno-političke situacije. Nož u leđa namjerno prodaje svoj staromodan štih, dok je film istodobno vrlo svjestan društvenog trenutka u kojem nastaje. Mnogo više od kriminalističke filmske zabave, djelo predstavlja britku satiru na klasne i rasne odnose u današnjim Sjedinjenim Državama, pa kriminalistički okvir služi za humorno i hrabro zadiranje u američki mentalitet.
Radnja se gotovo isključivo odvija na Harlanovu imanju – raskošnoj ladanjskoj kući negdje u Novoj Engleskoj u blizini Bostona. Prostorna dimenzija predstavlja referencu na puritance te bjelačku odnosno europsku kolonizaciju američke istočne obale. Uređenjem kuće i ponašanjem članova obitelji sugerira se da kuća simbolizira samu obitelj – njezinu povijest, tradiciju i opstojnost (iako u ironičnom obratu saznajemo da nije tako davno kupljena od pakistanskoga vlasnika!). Johnsonova obitelj je bijela, buržujska i protestantska, uljuljana u bezbrižnost i sigurnost američkoga kapitalističkoga uređenja, pa tako ocrtava poziciju centra odnosno onih koji imaju društvenu moć.
Blancova istraga očekivano je usmjerena na pronalazak prijestupnika, no ispod navedene površine redatelja više zanima demaskiranje licemjerja dobrostojeće bjelačke Amerike. Marta je porijeklom iz Latinske Amerike, a njezina je majka ilegalna useljenica. Harlanova se obitelj prema njoj naoko odnosi velikodušno, pa neprestano ističu kako smatraju da je dijelom klana. Povremeno ipak probijaju drugačiji akcenti: nisu je željeli zvati na sprovod unatoč prisnom odnosu s Harlanom, ne mogu zapamtiti državu iz koje potječe i slično. Problem nastaje kada doseljenica, koja nema nikakvih materijalnih i inih interesa, dobiva bogataševo nasljedstvo, što uvjetuje demaskiranje ponašanja njegovih sada već bivših nasljednika. Kuća je posjed koji stoji za određenu zajednicu, pa je redatelj poima kao metaforu za državu u koju penetriraju doseljenici, što izaziva reakcije neodobravanja naoko liberalne Amerike. Time Nož u leđa poticajno secira prikriveni strah od drugih rasa i klasa koji je metastazirao u svim slojevima Sjedinjenih Država, gdje se javlja desničarska floskula da će nam drugi uništiti kulturu i tradiciju te nametnuti svoj način života. Za razliku od materijalistički nastrojene Harlanove obitelji, Marta je isključivo vođena empatijom.
Film pokazuje da je Rian Johnson mnogo bolji kada radi s manjim budžetom te s nezavisnim studijem (Looper, 2012) nego kada je primoran na kompromise unutar velikih holivudskih studija (Star Wars: The Last Jedi, 2017). Nož u leža ima pedantno i promišljeno vođenu radnju, koja brojnim obratima drži gledatelja u neizvjesnosti. Razigrana ansambl glumačka postava, koju čine Daniel Craig, Jamie Lee Curtis, Toni Collette, Don Johnson, Chris Evans, Ana de Armas, Katharine Langord, Christopher Plummer, efektno je iskorištena da se ispremreže različite perspektive na isti događaj te oblikuje zakučasta kriminalistička slagalica, koja traži društveno osviještenoga gledatelja.
filmovi
