Zapad je u odnosima s Rusijom potpuno žrtvovao svoje ekonomske interese za one geopolitičke, dok se u velikoj šahovskoj igri s Kinom nada geopolitičkoj pobjedi bez takvih žrtava. Krajnje je to rizična američka igra, s golemim negativnim posljedicama ako Peking na zahtjeve Washingtona ne pristane. Još je više rizična po EU
Američki državni tajnik Antony Blinken stigao je u srijedu u dvodnevni posjet Kini, čime se nastavlja intenzivno hodočašće visokih američkih dužnosnika u tu zemlju. To je jasan znak međusobnih loših odnosa (da su dobri intenzivna diplomacija ne bi bila nužna). Ali, prema mom mišljenju, to ukazuje i kako je stigao prijelomni trenutak, svojevrsna ključna prekretnica nakon koje će se razaznati u kojem će se smjeru razvijati budući odnosi između Washingtona i Pekinga u dugoročnoj perspektivi.
Sada je već posve jasno: Amerikanci su otvorili dva opasna fronta istodobno. Prvo, onaj s Rusijom, koju determiniraju ključnom ugrozom po američku nacionalnu sigurnost i s kojom de facto već treću godinu vode oružani sukob (putom posrednika – Ukrajina), plešući na rubu eskalacije, kojemu se kraja ne nazire. I drugo, onaj s Kinom, koju SAD želi sprječavati u njenom visokotehnološkom razvoju i projekciji njenih interesa i utjecaja regionalnog i globalnog karaktera, pri čemu s njom želi zadržati gospodarske odnose u okvirima koji njemu odgovaraju. Kina mu je, za razliku od Rusije kao vojne, najveći konkurent u 21. stoljeću u gotovo svim sferama, uključujući i onu vojnu.
Washington prelazi s upozorenja na prijetnje
Svega prije desetak dana u Kini je u službenom posjetu boravila i moćna američka ministrica financija Janet Yellen. Ona je, ni manje ni više, kineskim dužnosnicima ultimativno kazala kako Kina mora smanjiti svoj veliki industrijski rast jer on ugrožava američke gospodarske interese. Prije svega se to odnosi na visoku tehnologiju, poput proizvodnje električnih automobila, baterija i solarnih panela gdje Kina postaje globalno dominantan igrač tj. neposredno ugrožava dosadašnji američki primat. U intervjuu za CNN Yellen je rekla; “U svojim razgovorima s kineskim predstavnicima, vrlo sam jasno dala do znanja kako to nije problem samo za nas, već i za druge zemlje, Europu, Japan, pa čak i tržišta u razvoju.” Dodala je da se SAD neće odreći “ničega”, uključujući mogućnost nametanja dodatnih carina kako bi se zaustavio protok kineske robe.
Ali to nije bilo sve. Yellen je otvoreno upozorila da se velike kineske banke suočavaju s mogućnošću uvođenja američkih sankcija ukoliko budu obavljale transakcije povezane s ruskim uvozom kineskih visokotehnoloških proizvoda koji mogu biti i vojne namjene.
Gotovo sigurno, istim metodama namjerava se poslužiti i Antony Blinken, neovisno o tome što je Peking prethodno odbacio mogućnost vođenja dijaloga s njim onako kako je to sebi dozvolila Janet Yellen. O tome svjedoče i pisanja pojedinih utjecajnih američkim medija poput The Wall Streeta Journala koji je jučer izvijestio da Sjedinjene Države namjeravaju uvesti sankcije protiv kineskih banaka, koje su, prema Washingtonu, uključene u izvoz robe dvojne namjene iz Kine u Rusiju.
Jučerašnja objava State Departmenta pak navodi kako je cilj prvi Blinkenovog posjeta „postići napredak u ključnim temama, drugi je jasno i izravno komunicirati zabrinutosti oko bilateralnih, regionalnih i globalnih pitanja“, dok je treći cilj „odgovorno upravljanje konkurencijom kako ne bi došlo do pogrešnih procjena ili sukoba.”
Zanimljivo je da State Department smatra kako je postignut napredak i da odnosi dviju zemalja više nisu na “najnižoj točki u povijesti”. Također priznaje važnost nastavka “diplomacije oči u oči” kako bi se “razriješile napetosti karakteristične za strateško natjecanje između dviju velikih sila”. Osim toga, Washington očekuje nastavak diplomatskih kontakata na visokoj razini između Sjedinjenih Država i Kine “u nadolazećim tjednima i mjesecima”.
Kako je izjavio glasnogovornik State Departmenta, glavna tema razgovora bit će “potpora Kine vojno-industrijskom kompleksu Rusije”.
“Mislim da je naš cilj jasno ocrtati posljedice takve potpore i objasniti zašto to možda nije u interesu Kine da ide dalje”, – kazao je dužnosnik State Departmenta i dodao kako ta potpora “ne samo što utječe na situaciju na bojnom polju”, već i “predstavlja veću prijetnju europskoj sigurnosti”.
Peking pak naglašava kako neće dopustiti da se itko miješa u trgovinsku i gospodarsku suradnju između Kine i Rusije.
Jača vojni pritisak na Kinu u Indopacifiku
Washington je zaigrao svoju igru maksimalnog pritiska na Peking u uvjerenju da će ovaj konačno popustiti i da će u ime svojih gospodarskih odnosa sa Zapadom odustati od strateške suradnje s Moskvom i da će pristati na zahtjeve o reguliranju svoje industrijske proizvodnje i igranja po tržišnim pravilima po pitanju konkurencije (Kina subvencionira svoje proizvođače). I u tome Bidenova administracija ima nedvojbenu dvostranačku potporu – republikanaca i demokrata.
Paralelno s jačanjem političke retorike (Janet Yellen) Washington jača i protukineske poteze vojno-sigurnosnog karaktera. U angloamerički savez AUKUS, kojeg pretvara u vojni blok, sada ubrzano privlači i Japan i Filipine, a na Filipine upravo namjerava rasporediti i američke rakete srednjeg dometa (čiji je razmještaj ranije bio zabranjen sporazumom s Rusijom iz kojeg se Washington samostalno povukao prije nekoliko godina, a odmah ga je u tome slijedila i Moskva). Te će rakete s filipinskih otoka moći dosegnuti kineske južne regije, skupa s velikim gradovima, a naravno, pokrivat će i Tajvan.
Štoviše! Sjedinjene Države i Filipini upravo sada izvode zajedničke vježbe Balikatan 2024 u Južnom kineskom moru, u blizini zone koju Kina smatra svojim teritorijalnim vodama a što druge zemlje regije osporavaju. Vježbe će trajati do 10. svibnja, a u njima sudjeluje oko 11 tisuća američkih i oko 5 tisuća filipinskih vojnika, kao i australski i francuski vojnici, dok kao promatrači sudjeluju predstavnici 14 zemalja Azije i Europe.
Američki Kongres upravo je odobrio zakon o dodjeli 8 milijardi dolara pomoći Tajvanu, na što Kina ne može biti imuna sve i da hoće. Zapravo predsjednik Joe Biden je taj koji može odlučiti o namjeni te pomoći kako želi, sukladno razvoju odnosa s Pekingom. S Tajvanom mu je lako trgovati s obzirom da Washington formalno priznaje načelo jedne Kine, kao i golemi broj svjetskih država uopće.
Pritisak na Kinu raste i u drugim smjerovima. Tako je američki Senat ovih dana naložio da Kina proda Amerikancima svoju društvenu platformu Tik Tok ili da se ona mora povući s američkog tržišta.
Ovakav pritisak na Kinu do sada nije viđen, a pojedini analitičari ga uspoređuju s Opijunskim ratovima protiv Kine prije 100-tinjak godina, iako su u njima, umjesto Amerike, vodeću ulogu imale europske kolonijalne sile – prije svega Britansko carstvo.
EU se pridružuje američkim pritiscima
Ništa čudno, paralelno s Amerikancima zajedničku protukinesku igru vodi i Europska unija. Nedugo nakon Janet Yellen, u Peking je stigao njemački kancelar Olaf Scholz, bez ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock koja svojim protukineskim izjavama iritira Peking. Zato je sa sobom poveo brojne menadžere velikih njemačkih tvrtki koje posluju u Kini. Iako je hladno dočekan (na aerodromu ga je dočekao samo zamjenik gradonačelnika Pekinga!) obostrano je izražena želja za nastavkom gospodarske suradnje (Kina je za Njemačku druga država po trgovinskoj razmjeni, a Njemačka za Kinu treća). Međutim, Scholz je, kao preduvjet za istu, također, poput Yellen, stavio naglasak na prestanak kineske strateške pomoći Rusiji i kinesko pridržavanje pravila o konkurentnosti.
Kako upravo piše Bloomberg, kineski predsjednik Xi Jinping sprema se na put u Europu, a Bruxelles se već odlučio pripremiti za ovaj posjet na jedinstven način: pokretanjem istrage o kineskoj medicinskoj opremi. Revizija tržišta medicinske opreme trajat će oko devet mjeseci, a stručnjaci iz industrije istragu nazivaju istragu “trgovačkom salvom“ uoči Xi Jinpingova posjeta EU-u.
Ovome bih dodao i posljednjih dana (odmah nakon povratka kancelara Scholza iz Kine) iznenada pokrenute aktivnosti njemačkih istražnih i sigurnosnih tijela usmjerenih na uhićenje pojedinih osoba osumnjičenih za špijunažu u korist Kine. To je Peking odmah oštro odbacio, okarakteriziravši ta uhićenja kao „političku manipulaciju“ u trgovinske svrhe.
Reakcija Kine
Ako Washington poštuje načelo “jedne Kine” i ne podupire separatističke snage u Tajvanu, to bi trebao pokazati prestankom isporuke oružja otoku, izjavila je danas glasnogovornica kineske vlade za pitanja Tajvana Zhu Fenglian.
“Pozivamo Sjedinjene Države da poduzmu konkretne korake kako bi ispunile svoju obvezu da neće poduprijeti neovisnost Tajvana i da će prestati naoružavati otok na bilo koji način”, – rekla je, komentirajući odluku Kongresa o prijedlogu zakona o vojnoj pomoći Tajvanu.
Kazala je kako prijedlog zakona ozbiljno krši načelo “jedne Kine”, i da šalje pogrešan signal separatističkim snagama koje zagovaraju neovisnost Tajvana.
“Pitanje Tajvana isključivo je unutarnja stvar Kine i ne tolerira nikakvo vanjsko uplitanje,” – naglasila je.
Pritom je dodala kako tajvanska vladajuća stranka “ignorira javno mišljenje i voljna je postati pijun vanjskih sila kako bi obuzdala Kinu”.
“Svaki pokušaj separatista da postignu neovisnost silom ili uz potporu vanjskih sila osuđeni su na propast”, dalje je rekao Zhu Fenglian.
Zaključak
U svibnju će u Moskvi biti održana inauguracija za novi predsjednički mandat Vladimira Putina. Nakon toga moglo bi uslijediti i njegovo prvo vanjskopolitičko putovanje – upravo u Kinu, tamošnjem čelniku Xi Jinpingu, s kojim održava izvrsne odnose i s kojim „mijenja svijet“ iz jednopolarnog u multipolarni.
Otuda i sva nervoza na Zapadu. Hoće li zato njegovi pritisci na Kinu, koji su nikad veći, na kraju i rezultirati kineskim povlačenjem i zapravo predajom saznat ćemo vrlo brzo – svakako već ove godine. Moj je dojam da je Peking itekako svjestan svih ovih velikih igara Washingtona i da će svoje geopolitičke interese staviti izvan onih ekonomskih ma koliko mu bili važni – svjestan da je, u suprotnom, prije ili kasnije Kina na redu za doživjeti sudbinu Rusije. One iste koja sada jedina Kini čuva leđa, ali i osigurava jedini sigurni dostup energentima.
Upravo to isto čini i Zapad, prije svega u odnosu s Rusijom, gdje je potpuno žrtvovao svoje ekonomske interese za one geopolitičke, dok se u navedenoj velikoj šahovskoj igri s Kinom nada geopolitičkoj pobjedi bez takvih žrtava.
Krajnje je to rizična američka igra, s golemim negativnim posljedicama ako Kina na tražene zahtjeve ne pristane. Još je više rizična po EU koja je puno ovisnija o Kini po pitanju trgovine i međusobnih investicija.
Zapad je zaigrao na sve ili ništa!
