Povodom izlaska ZVJEZDICE, glasnika Udruge osoba s invaliditetom Loco-Moto Slavonski Brod, Vanja Krnić, njegov glavni i odgovorni urednik, te cijenjeni kolumnist internetskog magazina SBPeriskop, i ja, urednik rečenog portala, dogovorili smo se naći u slavonskobrodskom Naselju Slavonija I. Također, dogovori li smo se da mi Vanja donese primjerak. Obojica smo točni. Neradni je dan. Sjedamo na terasu kvartovskog kafića zadovoljni što smo dospjeli u stvarni, vanjski svijet, raspoloženi što smo izvan svojih internetskih radionica iz kojih se pruža pogled na uvjerljivu sinkroniju pustoši i začudne vreve virtualnih svjetova.
U našoj pozadini prizori poraženog ljeta, ostaci njegove neumjerene bujnosti – nepometeno, otpalo lišće i boje koje najavljuju hladnoću, krutost prirode. Nastojimo zanemariti nimalo prijateljski osjećaj neumitnosti mijenja u čijim smo vrtlozima i sami. Naselje je bezglasno, sneno, ukoprenjeno neobičnim mirom. Kao da će svaki čas započeti komadna rasprodaja najvrednijih preostalih dragocjenosti godišnjeg doba u odlasku.
Pored mene sjedi čovjek s tragičnim iskustvom bolesti, koji je uz ogromne napore ipak uspio isplivati iz njezine kalne bujice na malu parcelu suhe obale nekadašnjeg života. Svi koji su čitali Vanjin Dnevnik bolesnika znaju koliko mu je liječnička pogreška promijenila život. Ali, kod njega nema ogorčenosti, moraliziranja i pripremljenih rješenja. Spontan je i srdačan. Svoju neuništivu energiju prenio je na glasnik.
Listam Zvjezdicu, raspitujem se za autore i već vidim što ću u svom malom prikazu istaknuti. Staromodno srdačni, opsesivno tračamo grad, organetski ponavljamo općenitosti o nasukanom Brodu i njegovom uskotračnom kapetanu… Skupljamo sastojke za jaki koktel protiv bolova egzistencije. Na kraju ovjekovječujem Vanju šklopocijom od svog mobitela.
Zvjezdica je tiskana na zaista kvalitetnom papiru u 600 primjeraka. Cijena štamparskih radova TDA Brod iznosi 6 000 kuna odnosno 1o kuna po primjerku. Pretjerano. Mogu samo vjerovati da je cijena realna. Ne znam ustvari, ali svakako je neumjerena, jer se radi o neprofitnoj udruzi. Međutim, saznajem da troškove plaća ministarstvo socijalne skrbi. Pomislio sam da ako je tako, onda nakladnik nema razloga štedjeti i dogovarati se sa štamparom da broj 22 košta dvostruko više za isti broj primjeraka.
U odnosu na prošli, friški broj 21, koji mi je Vanja poklonio, grafički je nazadovao. Jednostavno, nije privlačan, i, kako se to kaže, ne povlači čitateljevu pažnju za rukav. Osjeti se pomalo nespretna, amaterska ruka grafičkog uređivanja. Fotografija ima puno po jednoj stranici, premalene su, dočim ih na ponekim stranicama uopće nema. Naslovnica je poput pretrpanog odlagališta svega mogućeg iz sadržaja. Prevladavajući dojam je da se radi o nezgrapnom, zbrda-zdola uratku. Trud je nesumnjiv, ali rezultati su trebali biti za nijansu bolji.
Ali zato je sadržaj na visini. Prava je šteta što je u drugom planu zbog podosta grafičkih pojednostvaljenja. Kvalitetan intervju s Gordanom Mišković, predsjednicom udruge, napravio je sam Vanja. Slijede preslike Povelje partnerskog odnosa Grada Broda i Udruge. U članku pod naslovom Usluga osobne asistencije govori se o spomenutoj usluzi za članove s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta. U glasniku se može naći i Nacionalna strategija OSI 2017 – 2020. Ukratko su zabilježene radionice, predavanja i obilježavanja pojedinih važnih datuma. Interesantan tekst posvećen je asistivnoj tehnologiji. U kritički intoniranom sastavku Ilegala 3 Vanja se obračunava sa mnogim birokratskim preprekama na koje nailaze invalidi. Danijela Uljatovski ironično piše o neadekvatnom pothodniku u Osječkoj. Dio prostora posvećen je volonterima. U kratkom razgovor predstavljen je vozač Zvonko Kočubi. Uvršten je i izvještaj iz Ekohorti vrta. Čitatelji su informirani o izložbeno-pjesničkoj večeri članova udruge Loco-Moto. S puno fotogafija dokumentirane su aktivnosti udruge, akcije, izleti. Veoma zanimljiv i duhovt tekst o svom životu sastavio je mladi Karlo Plehandžić. Unijete su i sportske novosti, vijesti iz šahovskog kluba, viseće kuglane, pikada. Iz kratkog izvještaja čitatelji su se podsjetili na sportašice godine (Dora Babaček i Dora Bašić). A na kraju su objavljene dvije pjesme članice udruge Nade Šimić.
Grafički urednik Vladimir Juras kome je, kako sam čuo, Zvjezdica prvi grafički zadatak, nesumnjivo je potencijal. Međutim, mora pronaći vremena sagledati propuste, usavršiti se, kako bi idući broj bio puno bolji. A ostali autori neka nastave na isti način- pregledno, informativno, čitljivo. Naravno, i grafika i sadržaj trebaju se oblikovati u suglasju sa zamislima urednika Vanje.
U našoj pozadini prizori poraženog ljeta, ostaci njegove neumjerene bujnosti – nepometeno, otpalo lišće i boje koje najavljuju hladnoću, krutost prirode. Nastojimo zanemariti nimalo prijateljski osjećaj neumitnosti mijenja u čijim smo vrtlozima i sami. Naselje je bezglasno, sneno, ukoprenjeno neobičnim mirom. Kao da će svaki čas započeti komadna rasprodaja najvrednijih preostalih dragocjenosti godišnjeg doba u odlasku.
Pored mene sjedi čovjek s tragičnim iskustvom bolesti, koji je uz ogromne napore ipak uspio isplivati iz njezine kalne bujice na malu parcelu suhe obale nekadašnjeg života. Svi koji su čitali Vanjin Dnevnik bolesnika znaju koliko mu je liječnička pogreška promijenila život. Ali, kod njega nema ogorčenosti, moraliziranja i pripremljenih rješenja. Spontan je i srdačan. Svoju neuništivu energiju prenio je na glasnik.
Listam Zvjezdicu, raspitujem se za autore i već vidim što ću u svom malom prikazu istaknuti. Staromodno srdačni, opsesivno tračamo grad, organetski ponavljamo općenitosti o nasukanom Brodu i njegovom uskotračnom kapetanu… Skupljamo sastojke za jaki koktel protiv bolova egzistencije. Na kraju ovjekovječujem Vanju šklopocijom od svog mobitela.
Zvjezdica je tiskana na zaista kvalitetnom papiru u 600 primjeraka. Cijena štamparskih radova TDA Brod iznosi 6 000 kuna odnosno 1o kuna po primjerku. Pretjerano. Mogu samo vjerovati da je cijena realna. Ne znam ustvari, ali svakako je neumjerena, jer se radi o neprofitnoj udruzi. Međutim, saznajem da troškove plaća ministarstvo socijalne skrbi. Pomislio sam da ako je tako, onda nakladnik nema razloga štedjeti i dogovarati se sa štamparom da broj 22 košta dvostruko više za isti broj primjeraka.
U odnosu na prošli, friški broj 21, koji mi je Vanja poklonio, grafički je nazadovao. Jednostavno, nije privlačan, i, kako se to kaže, ne povlači čitateljevu pažnju za rukav. Osjeti se pomalo nespretna, amaterska ruka grafičkog uređivanja. Fotografija ima puno po jednoj stranici, premalene su, dočim ih na ponekim stranicama uopće nema. Naslovnica je poput pretrpanog odlagališta svega mogućeg iz sadržaja. Prevladavajući dojam je da se radi o nezgrapnom, zbrda-zdola uratku. Trud je nesumnjiv, ali rezultati su trebali biti za nijansu bolji.
Ali zato je sadržaj na visini. Prava je šteta što je u drugom planu zbog podosta grafičkih pojednostvaljenja. Kvalitetan intervju s Gordanom Mišković, predsjednicom udruge, napravio je sam Vanja. Slijede preslike Povelje partnerskog odnosa Grada Broda i Udruge. U članku pod naslovom Usluga osobne asistencije govori se o spomenutoj usluzi za članove s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta. U glasniku se može naći i Nacionalna strategija OSI 2017 – 2020. Ukratko su zabilježene radionice, predavanja i obilježavanja pojedinih važnih datuma. Interesantan tekst posvećen je asistivnoj tehnologiji. U kritički intoniranom sastavku Ilegala 3 Vanja se obračunava sa mnogim birokratskim preprekama na koje nailaze invalidi. Danijela Uljatovski ironično piše o neadekvatnom pothodniku u Osječkoj. Dio prostora posvećen je volonterima. U kratkom razgovor predstavljen je vozač Zvonko Kočubi. Uvršten je i izvještaj iz Ekohorti vrta. Čitatelji su informirani o izložbeno-pjesničkoj večeri članova udruge Loco-Moto. S puno fotogafija dokumentirane su aktivnosti udruge, akcije, izleti. Veoma zanimljiv i duhovt tekst o svom životu sastavio je mladi Karlo Plehandžić. Unijete su i sportske novosti, vijesti iz šahovskog kluba, viseće kuglane, pikada. Iz kratkog izvještaja čitatelji su se podsjetili na sportašice godine (Dora Babaček i Dora Bašić). A na kraju su objavljene dvije pjesme članice udruge Nade Šimić.
Grafički urednik Vladimir Juras kome je, kako sam čuo, Zvjezdica prvi grafički zadatak, nesumnjivo je potencijal. Međutim, mora pronaći vremena sagledati propuste, usavršiti se, kako bi idući broj bio puno bolji. A ostali autori neka nastave na isti način- pregledno, informativno, čitljivo. Naravno, i grafika i sadržaj trebaju se oblikovati u suglasju sa zamislima urednika Vanje.
