Razlika između smislene i nesmislene stvarnosti očituje se u tome što se smislena stvarnost živi, a nesmislenoj stvarnosti se propituje smisao.
Svaki put kad se pitamo o smislu nečega, sasvim je razvidno da se to o čemu se pitamo nalazi u krizi, ali i da ima šanse prevladati krizu. U svakidašnjem životu često razmišljamo o smislu politike.
Međutim, nisu sva pitanja koja postavljamo ujedno i pitanja kojima želimo prevladati trenutnu krizu tražeći bolje modele političkog djelovanja i ostvarivanja političkih ciljeva, nego je često riječ o iskazivanju nezadovoljstva što u političkom životu sudjeluju i oni koji nam ne odgovaraju, a to je u osnovi pogrešno.
Razumljivo je da svatko od nas pripada nekom političkom spektru, ali je, isto tako, razumljivo da naš politički spektar ne iscrpljuje u potpunosti sveukupnu političku stvarnost.
Toga sam duboko svjestan.
Kada na izborima glasam, uvijek glasam za one koji pripadaju mojim političkim preferencijama, ali ujedno i razmišljam o tome za koga bih mogao glasati da se nalazim na nekom drugom političkom spektru.
Zbog toga nikada nisam imao problema s time da uvijek izađem na biralište i da za nekoga glasam. U prvom krugu glasam za one s kojima u najvećoj mjeri dijelim političke stavove, a u drugom krugu glasam i biram između onoga što mi se nudi.
Političko djelovanje nije religijsko djelovanje iako je politika vrlo bliska psudoreligiji. Političari, pogotovo ako su lišeni svakog morala, mogu, zahvaljujući zloupotrebi političkog djelovanja, vlastiti život dovesti u stanje materijalnog izobilja i tako se spasiti. Osim toga, u politici, baš kao i u religiji, nečija riječ proizvodi realitet.
Imamo svijet u kojem dnevno umire 25.000 ljudi, a mi na taj podatak odgovaramo tako što se naoružavamo. Dakle, mi smrt od gladi ne smatramo neprijateljstvom, nego se naoružavamo kako bismo ili ratovali ili se spremali za neki budući rat
No nemojmo nikada smetnuti s uma, da uslijed nepravednih politika ili politika iskorištavanja i zloupotrebljavanja, ovaj svijet za mnoge postaje svijet istinskog pakla.
Poznato nam je, primjerice, da svaki dan samo od gladi umire oko 25.000 ljudi, a da istovremeno raste svjetsko bogatstvo. U pozadini distribucije materijalnog bogatstva uvijek stoji neka politika.
Mi, zapravo, političkim izborima biramo tko će se bogatiti, a tko će umirati od gladi. Politika određuje tko će dobiti realnu mogućnost ugodnog i dostojanstvenog života, a kome će ta mogućnost biti uskraćena.
Poznato je da je Afrika, uslijed pogođenosti mnogim nepravdama, nazvana ”tamnicom svijeta”. Nikome ne treba objašnjavati što ovo znači, pogotovo ako znamo da se, prema podacima s kojima sam se upoznao prije 15 godina, ali sam ih trajno zapamtio, za potrebe naoružanja dnevno potroši 2,7 milijardi dolara.
Imamo svijet u kojem dnevno umire 25.000 ljudi, a mi na taj podatak odgovaramo tako što se naoružavamo. Dakle, mi smrt od gladi ne smatramo neprijateljstvom, nego se naoružavamo kako bismo ili ratovali ili se spremali za neki budući rat.
Sve dok nas ne užasavaju podaci o 25.000 ljudi umrlih od gladi, čitav ovaj svijet je ”tamnica svijeta”. Politike koje naoružavaju su iste one politike koje gladne ne žele nahraniti. To su, religijskim rječnikom rečeno, demonske politike.
Demonske politike se provode i na nacionalnim i na lokalnim razinama.
Zar privatizacijska pljačka, provedena na samim počecima naše države, nije primjer demonskih politika? Zar ova demonska politika mnoge nije osiromašila i potjerala iz ove države, a samo nekolicinu, preko noći, pretvorila u bogataše? Jest.
Jesmo li mi političare privatizacijske pljačke kaznili zbog toga što su provodili demonske politike ili smo ih pretvorili u domoljubne političare koji su trajno zaslužni zbog navodnog stvaranja suvremene hrvatske države? Nesumnjivo ovo drugo.
Zato je i suvremena hrvatska država, zbog demonskih politika, pretvorena u tamnicu hrvatskih građana.
Tužno je promatrati kako se hrvatski građani mire time da žive u tamnici, a to mogu promijeniti na izborima. Činom slobodne volje čovjek demonstrira vlastitu slobodu. Volja mu omogućava da se samoodredi.
Isto tako, činom odgovornog političkog izbora demonstrira se politička sloboda koja hrvatsku državu pretvara u istinsku državu, a ne u tamnicu hrvatskih građana.
Demokracija uistinu ima snagu spašavanja svijeta, ali samo ako biramo one politike i one političare koji će nas izbaviti iz tamnice i dovesti u stanje slobode.
Jon Sobrino govori i ”siromašnim Lazarima”, a to su svi oni koji danas preživljavaju s manje od jednog dolara dnevno. No uz ”siromašne Lazare”, kod nas sve više raste, kada je riječ o građanskim pravima i skrbi za demokraciju, broj za demokraciju nezainteresiranih Lazara.
To su svi oni koji smatraju da ih politički život ne zanima, da je u političkom životu sve određeno i nepromjenjivo. Oni koji ne vide da je maleni put od za politiku nezainteresiranih Lazara do ”siromašnih Lazara”, žive u zabludi. Život bez budnosti je život u zabludi.
No nemojmo nikada smetnuti s uma, da uslijed nepravednih politika ili politika iskorištavanja i zloupotrebljavanja, ovaj svijet za mnoge postaje svijet istinskog pakla. Poznato nam je, primjerice, da svaki dan samo od gladi umire oko 25.000 ljudi, a da istovremeno raste svjetsko bogatstvo. U pozadini distribucije materijalnog bogatstva uvijek stoji neka politika
Baš kao što moramo biti budni u individualnom životu, jer bez budnosti ne bismo mogli uživati u svakodnevnom životu, isto tako moramo biti budni i u javnom životu, jer javni život nije ništa drugo nego kontekst ili prostor u kojem se odvija naš individualni život.
Ako je kontekst našeg individualnog života koruptivan, onda će i kvaliteta naših individualnih života biti poremećena, ma koliko se mi uvjeravali da tome nije tako.
Čovjek je političko biće, a on tu svoju političnost može realizirati tako da drugima podilazi, odnosno da se umasovljuje i da djeluje onako kako mu netko drugi kaže, da aktivno sudjeluje u političkom životu ili da donosi razumske i mudre političke odluke ili da, konačno, bijeg od političnosti proglasi vrlinom.
No kada sve zbrojimo i oduzmemo, ljudi koje netko nadzire i politički instrumentalizira na način da im određuje što trebaju politički činiti ili, kada je riječ o izborima, kako trebaju glasati, ali i oni koji ne sudjeluju na izborima, žive u tuđem svijetu jer oni taj svijet nisu birali, neovisno je li im netko naredio koga ili što moraju birati ili su sami odlučili pobjeći od političkog izbora.
Jedno je sigurno, oni žive u tuđem svijetu i to ih nimalo ne brine.
To je upravo i najtužnije, jer taj tuđi svijet je ”tamnica svijeta” u kojoj ljudi umiru od gladi dok se vojske naoružavaju ili, da stvari kroatiziramo, korupcija, nesigurnost i nepravda nesmetano raste pred našim nezainteresiranim očima.
