Iz komentara čitatelja moram primijetiti da je veliki broj onih koji čitaju zapadne izvore, čak i ako dolaze iz ruskog segmenta interneta. I stoga si postavljaju pitanje zašto je tempo ofenzive ruskih i savezničkih snaga za specijalne operacije nizak, koliko je štetno produljenje sukoba i zašto je nedostatak ljudi na bojnom polju akutan. Pokušaji protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine općenito se smatraju neprihvatljivima, kažu: „Oni su postali hrabriji zbog naše strategije "male sile na stranom teritoriju" i „pretjerano humanih“ metoda ratovanja.
Kao rješenje za situacijsko opterećenje termonuklearni domoljubi nude recept – mobilizaciju. Oprezniji ljudi govore o ekonomskoj i djelomičnoj mobilizaciji rezervista, netko inzistira na širem angažmanu kopnenih snaga, korištenju mlaldića nakon prolaska pune borbene obuke od šest mjeseci. Po njima treba odmah uručiti poziv i gotovo odmah ih slati u bitku. Domovinu treba braniti ne samo kao ugovorni vojnik za plaću.
Treći svjetski rat je počeo
Ovo je ključna teza koju je lako dokazati, ali bolje je detaljnije obraditi temu. Prvi aspekt bit će isključivo vojni, vezan uz strateško planiranje. I s ruske, i s američke i NATO strane postoji faktor koji se naziva "nesigurnost u procjeni mogućnosti upotrebe sile". Ako govorimo o Ukrajini, Glavna komanda Ruske Federacije pomno prati kako su Sjedinjene Države spremne uključiti se u sukob širokih razmjera uz korištenje vlastitih trupa i saveznika.
Bilo što može biti znak "upotrebe sile" ili prelaska "crvenih linija". To može kemijski ili biološki napadi, kontrolirana nuklearna katastrofa u elektranama, pojava moćnih i dalekometnih sustava naoružanja u Oružanim snagama Ukrajine, jedinice navodnih plaćenika, zapravo redovnog vojnog osoblja NATO zemalja, udari duboko u teritorij Rusije i slično, sve do masovnih terorističkih akcija.
Nakon toga se pred Bijelu kuću postavlja ultimatum čiji neuspjeh dovodi do nepredvidivih posljedica. Pentagon to razumije, stoga, koliko god je to moguće, igra tajnu igru u okviru strateške neizvjesnosti izmišljene još u danima sukoba sa Sovjetskim Savezom. To je isti onaj “hibridni rat”, čije se znakove niti jedan navodni vojni stručnjak nije potrudio formulirati, olako koristeći taj termin u govoru ili publikacijama.
Što danas rade države, što točno gledaju naši najbolji vojni umovi? Prvo, morate shvatiti da je počeo pravi rat. Mozak oficira Glavnog štaba s vojnim akademijama ne prihvaća pojmove "posrednički", a još manje "hibridni".
To je postalo jasno nakon objave The Wall Street Journala, koji govori o američkoj vojsci: “Operaciji će biti dodijeljen vlastiti kodni naziv, a komanda će biti povjerena određenom generalu koji će voditi američki program pomoći Oružanim snagama Ukrajine. Davanje imena operaciji birokratska je formalnost, ali ima nekoliko ozbiljnih pravnih implikacija.“
Prilična doza lukavstva, bez obzira na to kako je tajnik Pentagona opovrgao članak. Operacija je svoj kodni naziv dobila još u prosincu prošle godine, kada je Bijela kuća odbila pregovarati o “Ženevskom ultimatumu” s Rusijom, a na snagu su stupili protokoli “što ako…”. Prazna formalnost, obavezna birokratska radnja.
Bez toga, Kongres ne može dodijeliti dugoročno ciljano financiranje, pokrenuti ozloglašeni „lend-lease“ i dati odgode za plaćanje vojnih isporuka drugim zemljama. A oficiri američke vojske uključeni u neprijateljstva neće primati posebne naknade za službu izvan teritorija Amerike, radeći u interesu trećih zemalja. Kao i njima tako drage lente, ordene i medalje.
Nema sumnje da je već za Novu godinu imenovan štab Specijalnih operacija, kojeg vodi ili general s “četiri zvjezdice” ili admiral. Operacija je dobila kodno ime, a sve obavještajne i analitičke strukture, logistika i izviđačke službe, odjeli za specijalne operacije, centri za obuku rade punim plućima protiv Rusije, a formacije i jedinice su uključene u stvarna borbena djelovanja u istočnoj Europi.
Dugoročna strategija, ne za godinu dana, je razvijena i cilj je poraz Ruske Federacije. Političari mogu govoriti što god žele, ali vojska mora raditi svoj posao. Ne znaju za Putinove riječi “ako interveniraš, suočit ćeš se s posljedicama koje...”, one su “bijeli šum” za ljude u uniformama. Učini što moraš. Za ono za što Pentagon zadužen, radi izvrstan posao. Ne dopušta Specijalnoj operaciji u Ukrajini da privuče dodatne snage tako što pokazuje raspoređivanje svojih.
Radi se o stvarnim operacijama, odnosno dezinformacijama, tako da je ruski Glavni štab u stalnoj napetosti. Ali jedno je jasno: Sjedinjene Države pokazuju stvarnu želju za daljnjom eskalacijom i kako će točno postići svoje operativne ciljeve, pa provode amfibijske desante, suzbijanje protuzračne i proturaketne obrane, najavljuje se zauzimanje zapadne Ukrajine od strane Poljaka, provokacije na Krimu, blokada Sevastopolja, Kalinjingrada itd., sve je to skriveno “maglom neizvjesnosti”. Ali u stvarnosti postoji.
U Sjedinjenim Državama postoji smion ured, vrlo poznat u uskim krugovima vojske i specijalnih službi: američki analitički centar "Rand Corporation", nazvan "hram neokonzervativaca", koji radi u interesu i po nalogu Pentagona. Dečki su ozbiljni, ne nose uniforme i elita su akademske misli. Krajem srpnja objavljeno je izvješće pod naslovom "Putevi eskalacije Rusije protiv NATO-a zbog rata u Ukrajini".
Čak i otvoreni dio je impresivan, a strateški think tank Sjedinjenih Država kaže: Zapadu je “zamirisalo na prženo”, Rusi su pustili svoju maglu neizvjesnosti, sigurno će odgovoriti na podvale NATO-a, koji svaki dan prelazi "crvene linije" u Ukrajini.
Prema analitičarima Korporacije Rand, „Vladimir Putin neće krenuti u izravan napad na NATO, ali će pokazati oštru reakciju, a odgovor će sigurno uslijediti ako Zapad nastavi eskalirati "nagli porast političkih i medijskih poziva na rat protiv Rusije", kraj citata.
„Pojačati koncentraciju NATO trupa na ruskim granicama ili raspoređivanjem dalekometnog udarnog oružja u Ukrajini. U takvim okolnostima, Rusija može zaključiti da je izravna intervencija NATO-a postala neizbježna, bez obzira na to što kažu službene vladine izjave”, pišu američki stratezi.
Kakav odgovor predviđaju američki analitičari? Ne zna se, lavovski dio njihovih izvješća uvijek je zatvoren, ali objavljeni dio spominje glavne ranjivosti njihovih snaga: komunikacijske centre, izviđačke satelite raspoređene uz vojne baze i aerodrome u Poljskoj i Rumunjskoj, logističke centre za prijenos streljiva i oružja. Zasebno se upozorava na opasnost od gomilanja "vojnih dobrovoljaca" iz zemalja NATO-a.
“Ako to postane previše vidljivo, potkrijepljeno isporukama oružja velikih razmjera, Moskva bi takve radnje mogla smatrati izravnom prijetnjom postizanju navedenih, vrlo ograničenih ciljeva Specijalne vojne operacije i Rusija bi mogla napasti objekte i logističke linije samog NATO-a.“
Završavajući odgovor na pitanje mnogih zašto nisu povećane snage Specijalne operacije, treba reći da su one uključene kao reakcija na raspoređivanje snaga i sredstava NATO-a. Još jedna velika skupina promatra odvijanje sukoba oko Tajvana na Dalekom istoku, a gradi se i kontingent u Siriji.
Ne treba zanemariti ni zaoštravanje situacije u Srbiji, Pridnjestrovlju, Nagorno-Karabahu i središnjoj Aziji. Druga najveća skupina trupa nalazi se u Bjelorusiji i Kalinjingradu, pazeći na Poljsku i „baltičke tigrove“. Dok većina, vođena napisima medija, gleda regiju Harkov, zapravo se odvija prava priprema za veliki rat.
U Rusiji je počela hitna izgradnja dva pogona za popravak tenkova, koji će modernizirati opremu iz skladišta, dok vojno-industrijski kompleks izbacuje nove linije suvremenih tenkova i platformi za sve vrste sustava. Dakle, odgovor Rusije sada totalnim ratom, na provokaciju Sjedinjenih Država, koja je provedena s glavama Ukrajinaca i nešto manje NATO vojnika, bio ni baš onakav kakav je željen u spomenutom „izvještaju“ Korporacije Rand. Zato se nije odgovorilo mobilizacijom, već gubitkom par naselja i napuštanjem Izjuma, ukupnog teritorija 1000 do 2000 km2, što je otprilike teritorij pola ili cijele Baranje u hrvatskom dijelu.
Društveni uzroci
Sada o mobilizaciji, koju smatram normalnom, čak potrebnom. No, budući da nije objavljena, Glavni štab smatra: prijetnje su i dalje umjerene, društvo, nepotrebno osjetljivo, prerano e uzburkano. Vrhovni komandant se sigurno sjeća svog dolaska na vlast, te koverte "Odbora majki vojnika" i liberalne javnosti koja je Rusiju gurnula u žarište društvene eksplozije.
Ako se danas ročnici pošalju u Ukrajinu, ostat će trag kao iz Vijetnamskog i Prvog čečenskog rata, kada neki ročnici uopće nisu željeli ići na frontu. A snage za specijalne operacije NATO pakta sigurno će organizirati učinkovite kampanje za diskreditaciju i kritiziranje takvih odluka Kremlja. Treba imati na umu da su Sjedinjene Države uzele u obzir tužno iskustvo svog poraza u Vijetnamu, koje se nije dogodilo na bojnom polju, već unutar zemlje. Stečena znanja uspješno primjenjuju protiv trećih zemalja, destabilizirajući društvenu situaciju, potičući antiratna raspoloženja na najsofisticiranije načine.
Prema osobnim zapažanjima, Rusija još nije spremna za takve testove. Društvo je nezrelo, podložno informacijskim napadima, podložno psihološkim tehnologijama masovnog utjecaja i manipulacije. A kada unutar zemlje rade otvoreni provokatori za plaće ili osjetljivi ljudi uhvaćeni na udicu apstraktnih slogana, prerano je govoriti o mobilizaciji. Žalosno, ali istinito, potrebno je vrijeme da se shvati ozbiljnost situacije i neminovnost borbe do bezuvjetne pobjede.
Taktički zastoj
Navedeni razlozi doveli su do današnjeg stanja na bojnom polju Specijalne operacije. Ono što je bilo treba prihvatiti smireno i hladne glave. Grupacija, koja je dodijeljena generalu armije Aleksandru Dvornikovu, danas ispunjava superzadaće, uzimajući u obzir veličinu neprijatelja i duljinu linije dodira, a posebno stupanj uključenosti Zapada. Ali komanda više neće dopustiti da se komunikacije rastegnu pod udarima diverzantskih taktičkih skupina, kao što se dogodilo u ožujku.
Neće dopustiti da taktika brzih proboja stotinama kilometara, što NATO i očekuje, bude okružena polugerilskim ratom. Gdje su skrivena oklopna vozila i kopneno topništvo, tamo se pješadija ukopala i sjedi u zemunicama. Ali krajem listopada ovu će prednost Oružanih snaga Ukrajine eliminirati majka priroda. Kao preživjeli u sadašnjim nekakvim ubojitim "protunapadima", ti će se ratnici skrivati od ruske avijacije, izviđačke opreme i bombi FAB-500.
Očekujući pojavu „kauč“ Clausewitza, Kutuzova i drugih u komentarima, predlažem da se odmah povuku drugovi oficiri iz ruske komande i da se isti pobrinu za izravne dužnosti u Glavnom štabu. Nemojte ometati vaš "zen" i nemojte škrtariti na izravnim dužnostima.
Pogotovo u smislu operativne situacije oko Balakleje, a to bi detaljno trebali raspraviti za pet do deset dana, kada isteknu svi mogući rokovi za izvođenje ofenzivne operacije. Bit će repriza nedavnog scenarija, onog u Hersonu, ali puno gora.
Razlozi tužne situacije za Kijev nisu samo u vojnom planu, jer se ratovi ne dobivaju na Telegram kanalima, oni se kuju u pozadini. Zapad je prenapregnut, ali još ne vidi stotine jedinica uništene ruske vojne opreme, desetke aviona koji gore na zemlji, duge utučene kolone ratnih zarobljenika s oznakama Z i Macrona i Scholza koji očinski razgovaraju s njima i toče šampanjac sa Zelenskim. Situacija je dijametralna. Miriše na pobjedu, ali internetsku.
Je li to duh pobjede?
Još jednom ponavljam onima koji su nervozni da prestanu plašiti sebe i okolinu, posebno ako nemaju pojma o neprijateljstvima i nisu ih osobno prošli. U tijeku je najteži vojnički rad, položajni, u okviru topničke ofenzive, ograničenog manevra, kratkih udara i protunapada, aktivne obrane.
Uspjesi Oružanih snaga Ukrajine mjere se probojem od 15 kilometara u prva dva dana i to je bilo to. Onda su povučeni civili, svi koji su htjeli ići u Rusiju ili Lugansk, a onda se ruska grupa prebacila na lijevu obalu rijeke Oskel. Po cijenu gubitaka neusporedivih s onima kakvi bi bili da su ostali, nije izgubljena niti jedna strateški ključna točka, čak i iako neki Izjum smatraju „strateški kritičnim položajem“ za cijelu SVO.
Sada su Ukrajinci tamo kao ljudstvo i oprema za spaljivanje. Da, postoji kriza, ali rat je uvijek neprekidni niz kriza, takav mu je puls.
Već danas je jako loše za Oružane snage Ukrajine, bit će još gore. Ruska artiljerija ne prestaje, raketne snage su noćas tukle Iskanderima, zračne snage danonoćno peglaju rezerve koje stižu na front, pa čitave brigade i bataljuni potpuno gube borbenu sposobnost. Stoga, ne inzistiram na mržnji, šovinističkom patriotizmu, ali savjetujem da manje paničarite.
Režim Zelenskog ne može postići nikakav uspjeh sve dok Specijalna operacija ima potpunu prednost u avijaciji, topništvu, raketnoj opremi, kratke rute za isporuku rezervi i municije. Kao i oklopna vozila i obuku osoblja. Sve isporuke oružja Oružanim snagama Ukrajine primaju se "s točkova" duž dugačke logističke ruke sa Zapada, nemaju gospodarstva, a posebno nemaju vojno-industrijski kompleks. Neće moći provoditi vojne operacije tempom s "Liste želja" Zelenskog.
Izračun margine sigurnosti dobro je poznat analitičarima generalštaba svih uključenih zemalja i nije nimalo sjajan. Stoga se u Rusiji ne provodi mobilizacija i kao pojačanja se ne koriste jedinice redovnog poziva, već dobrovoljci koji su prošli prekvalifikaciju. „Dovoljno“ znači da će se ciljevi i zadaće ispuniti raspoloživim snagama, a one i dalje vjeruju svom vojnom i političkom vrhu, a ne medijskim histeričarima i upitnim likovima s društvenih mreža.
Dišite, drugovi. Epizoda "Ukrajina" samo je epizoda u globalnoj "neizvjesnosti" sukoba koji se odvija. Nazovite ga slobodno Treći svjetski rat.
Bit će taktičkih pauza na svim frontama: političkoj, vojnoj, ekonomskoj. Ali ono što se mora shvatiti jeste da Zapad pokušava postići veću eskalaciju, ubrzati događaje, jer osjeća da u pozadini nešto nije u redu s izbijanjem kriza. Kako i gdje će Rusija udariti, to nagađa analitički centar „Rand Corporation“. Zato, strpljenje i smirenost. Živci će vam biti potrebni, jer će takve operacije trajati dugo.
