Mnogi gradovi bili su europska prijestolnica kulture, ali samo u Hrvatskoj nije došao nitko iz državnog vrha
Nema nikakve sumnje da je ovaj bojkot stvar zakulisnog HDZ-ovskog dogovora. Jer iznimna je čast za svaku zemlju kad neki njen grad zasluži godišnju lentu centra europske kulture. A naši najviši dužnosnici - ti isti koji se moraju crvenjeti kad god se objave razne top liste europske uspješnosti - svejedno se nisu pojavili tamo gdje je Hrvatska izgledala sposobnija, pametnija, šira i u duhu slobodnija nego što se njenim stanovnicima inače čini da jest.
Nezabilježen je društveni i politički skandal što su svečanost otvaranja Europske prijestolnice kulture u Rijeci bojkotirali i premijer Plenković, i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, i predsjednik Sabora Gordan Jandroković.
Naslov prijestolnice europske kulture nosili su u godinama prije Rijeke gradovi poput Praga, Rotterdama, Pariza, Liverpoola, Marseillea, Istanbula, Maribora i mnogih drugih. Ali nigdje se do sada nije dogodilo da baš nijedna od tri najviše funkcije u državi nema vremena sudjelovati u tako velikom kulturnom događaju za svoju zemlju.
Na otvorenjima govore predsjednici
Spektakularni event u Mariboru, kome je titula Europske prijestolnice kulture pripala za 2012. godinu, otvorio je tadašnji predsjednik susjedne Republike Slovenije dr. Danilo Türk. U Istanbulu je na otvaranju 2010. govorio predsjednik Erdogan. Lanjski laureat, glavni grad Malte La Valletta, proslavio je start svoje europske kulturne godine uz obraćanja premijera Josepha Muscata i malteške predsjednice Marie Louise Coleiro Preca.
Ali, zapravo, nema nikakve potrebe dokazivati na tuđim primjerima da je Plenkoviću, Grabar Kitarović i Jandrokoviću u subotu bilo mjesto u Rijeci. Iznimna je čast za svaku zemlju kad neki njen grad zasluži godišnju lentu centra europske kulture, a Hrvatska, kao najmlađa i inače ne osobito uspješna članica EU-a, dobila je ovime lijepu priliku da se pokaže kao dobra priča.
No, naši najviši dužnosnici – koji se obično moraju crvenjeti kad se objavljuju razne top liste europske uspješnosti – svejedno su odlučili ne biti u Rijeci, gdje je Hrvatska izgledala sposobnija, pametnija, šira i u duhu slobodnija nego što se njenim stanovnicima inače čini da jest.
Naša predsjednica se napravila mutava
Plenković se jedini od njih troje barem izgovorio europskim sastankom u Portugalu na koji je, doduše, umjesto njega mogao otići i tkogod drugi. A Kolinda i Jandroković, koji tog dana nisu imali nikakvih službenih obaveza, naprosto su se napravili mutavi.
On je očito imao prečeg posla oko stranačkih izbora u HDZ-u, Kovača, Vase i Karamarka pa se nije stigao pridružiti najvećem kulturnom događaju u 30 godina samostalne hrvatske države. A predsjednica, koja se u svom mandatu revnosno uprizorila na svakom seoskom sajmu, svakom derneku afektiranog domoljublja i u svakoj nogometnoj svlačionici, valjda je smatrala da građanska Rijeka ne zaslužuje njenu uzvišenu prisutnost.
I nema nikakve sumnje o tome da je ovaj grupni bojkot bio stvar zakulisnog HDZ-ovskog dogovora. A da se iz EU-a nije gledalo prema Rijeci, slabo bi tamo bilo i Dubravke Šuice, i tih nekoliko Plenkovićevih ministara koji su se pojavili da se vani ipak ne kaže kako je hrvatska Prijestolnica europske kulture startala bez ikoga iz vrha vlasti.
Dodvoravanje desnici
Ali zato su se i Plenković i Kolinda već u nedjelju stigli katapultirati u Dubrovnik, gdje njihovi drže uzde, pa im taj visoki posjet neće zamjeriti ni Đakić, ni Penava, ni Culej, ni preostala stranačka i druga desnica kojoj se jadno dodvoravaju ne bi li je vratili sebi pod poplun. Rijeka je crvena krpa za te izvještačene profesionalne domoljube, a najgore im je to što se najviše ljudi upravo iz tog grada javilo da brani Hrvatsku početkom devedesetih.
I zato će se sada – kada je Rijeka, i bez svih njih, onako veselo i nadmoćno proslavila svoj europski uspjeh – nastaviti birtijaška nagvaždanja o umjetničkom dojmu i režiji te zgražanja nad crvenom zvijezdom i internacionalnom partizanskom pjesmom “O bella ciao” koju je cijela Rijeka pjevala na subotnjem eventu.
(Evo slobodnog prepjeva za sve, a ima ih jako puno, koji nemaju pojma o čemu se tu uopće radi: Kad sam se jednog dana probudio, okupator je bio tu. Moram poći u partizane. Zbogom draga, zbogom draga. Osjećam da ću umrijeti. Zbogom draga, zbogom draga. Ako umrem, kao partizan, iskopaj mi grob. Sahrani me gore, u planinama, ispod sjenke divnog cvijeta. I svi ljudi koji tuda prođu, reći će kakav je to divan cvijet. To je cvijet partizana koji je umro za slobodu. Zbogom draga, zbogom draga.)
Domovina jednako HDZ
Netko će noću možda ponovno zapaliti Kožarićevu instalaciju Stog sijena. Hvidra će sastaviti još koje nepismeno priopćenje s umetnutom prijetnjom. Drago Krpina dat će kakav lokalni intervju o jedinom ispravnom kroju hrvatstva. No, dobro, to ovdje ionako redovito ide pod račun.
Ali i Andrej Plenković nastavit će se pred kolegama iz EU-a predstavljati kao europejac i predsjednik Vlade svih građana koji uživa u svakom napretku i uspjehu Hrvatske. Kad je trebalo, na tu je tamburašku kartu igrala vani i Kolinda. Ugled. Brendiranje. Vjerodostojnost. Narod. Samo što smo u Rijeci, na žalost, vidjeli kako to sa svima njima izgleda u stvarnosti. Kad god se kunu u Domovinu, možeš biti siguran da misle samo na HDZ i na svoj položaj u hijerarhiji moći. A gdje se ne pada na koljena pred njihovom robnom markom domoljublja, tamo jednostavno ne idu. E pa zato nisu došli ni u Rijeku.
telegram
