Ravnopravnost nacija i spolova
Odlukama Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, održanog u Topuskom 8. i 9. maja 1944., potvrđeno je da je u ravnopravnoj državnoj zajednici s drugim jugoslavenskim narodima moguće ostvariti slobodu i državnost, a pokretačka snaga bilo je bratstvo i jedinstvo
Na Trećem zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH), održanom u Topuskom 8. i 9. maja 1944. godine, utemeljena je hrvatska država u okviru Jugoslavije, na principima nacionalne i spolne ravnopravnosti. ZAVNOH je proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom, najvišim organom državne vlasti demokratske Hrvatske. Time je postao jedini pravi Sabor i nosilac suvereniteta naroda i države Hrvatske, kao ravnopravne federalne jedinice Demokratske Federativne Jugoslavije.
ZAVNOH je prihvatio odluku Drugog zasjedanja AVNOJ-a o stvaranju zajedničke federativne države s ostalim narodima Jugoslavije na principu nacionalne ravnopravnosti, kao i odluku o ustrojstvu narodnooslobodilačkih odbora i skupština u Federativnoj Hrvatskoj, čime je ozakonjena volja naroda da sam sobom upravlja.
Bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda dobilo je tada svoju potvrdu u još jednom bitnom ustavnom aktu – Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske. Deklaracija je opredmetila historijske zaključke: hrvatski i srpski narod potpuno su ravnopravni; nacionalnim manjinama osigurat će se sva prava; svi građani jednaki su i ravnopravni bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest; žene uživaju sva prava jednako kao i muškarci; svakom građaninu zajamčeni su sigurnost ličnosti i imovine, pravo vlasništva i privatna inicijativa u gospodarskom životu; sloboda vjeroispovijesti i sloboda savjesti, kao i sloboda štampe, zbora, dogovora i udruživanja te pravo žalbe na rješenje organa vlasti; nitko ne može biti osuđen bez sudskog postupka. Također, izborno pravo vrše birači tajnim glasanjem na osnovi općeg, jednakog i neposrednog izbornog prava, a narodna vlast brine se za opismenjavanje i podizanje narodne kulture te svim građanima osigurava besplatno prosvjećivanje.
Na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a, kojem je prisustvovalo 105 vijećnika iz svih krajeva Hrvatske, izabrano je Predsjedništvo od 31-og člana, kojim je predsjedao pjesnik Vladimir Nazor (neovisan član), dok su za potpredsjednike izabrani Andrija Hebrang (KPH), Franjo Gaži (HSS) i Rade Pribićević (SDS). Za tajnika ZAVNOH-a izabran je dr. Pavle Gregorić (KPH), a za njegove zamjenike Stjepan Prvčić i Dušan Čalić.
U brojnim diskusijama o izvještajima i političkoj situaciji u Hrvatskoj te ratne 1944. godine isticana je važnost odluka o ravnopravnosti Srba i Hrvata u federalnoj državi i o izjednačavanju položaja žena i muškaraca. Jedan od govornika, dr. Rade Pribićević, član Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije i predsjednik Srpskog kluba vijećnika ZAVNOH-a, istakao je: “Mi ne smijemo da gubimo iz vida da je sudbina Jugoslavije vezana uz to kakav će biti odnos između Srba i Hrvata ovdje kod nas u Hrvatskoj. Da naša borba ne ostvari ništa drugo, nego da učvrsti krvlju zapečaćeno bratstvo srpskog i hrvatskog naroda u Hrvatskoj, ona je učinila najviše za oslobođenje Hrvata i svih naroda Jugoslavije…”
Između ostalih, govorila je i Kata Pejnović, predsjednica Antifašističke fronte žena Jugoslavije, vijećnica AVNOJ-a i ZAVNOH-a: “Naše junačke žene Jugoslavije pokazale su da nisu pognule šiju pred fašistima. Kada je Komunistička partija pozvala narod na ustanak, one su se digle poput lavica, i nalaze se u borbi s puškom u ruci ili rade u pozadini, pomažući svoju vojsku…”
Odlukama Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a potvrđena je činjenica da je u ravnopravnoj državnoj zajednici s drugim jugoslavenskim narodima moguće ostvariti slobodu i državnost, a pokretačka snaga koja je ubrzala oslobođenje zemlje bili su bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti Jugoslavije i njihova ravnopravnost.
Spomen-dom srušen 1991.
Treće zasjedanje odvijalo se u dvorani restauracije lječilišta Topusko. Zgrada je 1969. godine zaštićena kao spomenik kulture, a sanirana je i preuređena 1984. u Spomen-dom ZAVNOH-a, otkada je u vlasništvu Republike Hrvatske. Danas te zgrade više nema.
- Spomen-dom ZAVNOH-a uništila je Hrvatska vojska 14. septembra 1991. godine, kada se povlačila iz Topuskog, a isto je učinila s još nekoliko zgrada – kaže profesor Milan Abramović, nekadašnji načelnik Općine Topusko. Dodaje kako je Hrvatska na zasjedanju u Topuskom dobila svoju državnost, a danas se to zaboravlja.
- U Topuskom su bili smješteni vojni i politički organi NOP-a Hrvatske, partizanski odredi i vojne misije saveznika. I nakon zasjedanja zbivale su se u njemu mnoge aktivnosti, od prvih kongresa liječnika i kulturnih radnika do osnivanja Centralne kazališne družine. Te 1944. godine u Topuskom je izdana “Jama” Ivana Gorana Kovačića, jedinstvena poetsko-grafička mapa koju su osmislili umjetnici Edo Murtić i Zlatko Prica – kaže Abramović.
Obilježavanje zasjedanja ZAVNOH-a u Topuskom nastavljeno je tek 2007. godine, kada je obećano da će zgrada biti ponovno izgrađena. Prije šest godina Sabor je osnovao Odbor za izgradnju Spomen-doma ZAVNOH-a, no bez ikakvog rezultata.
- Zidovi i prvobitni izgled moći će se rekonstruirati, ali sadržaj nikada. Mineri su se potrudili da ne preživi ništa od muzejskog materijala. Tko će rekonstruirati mural koji je na umjetnički način prikazivao zajedničku borbu Srba i Hrvata protiv fašizma? Može li itko vratiti odluke Trećeg zasjedanja? No nisu zidovi i zgrada glavno pitanje u toj priči, suština priče je stanje antifašizma u Hrvatskoj. Ponovna izgradnja je u nadležnosti države Hrvatske, koja je vlasnik zemljišta. Pitanje je da li postoji dobra volja za to. Mislim da će proći još mnogo vremena dok građevinari ne izađu na lice mjesta – smatra Jelena Roknić, zamjenica načelnika Općine Topusko.
Profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu o ostavštini ZAVNOH-a i aktualnom historijskom revizionizmu
Dragan Markovina: ZAVNOH je pobijedio zlo
Tih su ratnih godina najbolji od nas pokazali da možemo puno bolje i da smo u stanju nadići etno-nacionalističke koncepte. Pored toga, zlo fašizma je barem na neko vrijeme pobijeđeno, a brojni su ljudi, koji bi inače bili pogubljeni, preživjeli
RAZGOVARALA: Mirna Jasić
Kakav je značaj Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, od njegovog prvog zasjedanja nadalje?
Veličinu ZAVNOH-a u konstituiranju moderne države i iskrenih međunacionalnih odnosa u Hrvatskoj nikada nećemo moći prenaglasiti. Konstitucija ZAVNOH-a je s jedne strane pokazala da je gerilska partizanska borba postigla dovoljnu razinu samosvijesti i organizacijskih sposobnosti, zahvaljujući čemu je bila u stanju početi konstituirati novu, na antifašizmu utemeljenu državu. S druge strane, još prilikom prvog zasjedanja 13. lipnja 1943. godine u Otočcu, to je tijelo putem Proglasa i Rezolucije ponudilo viziju jedne tolerantne, moderne i pluralističke Hrvatske, koju smo svjesno razgradili u Tuđmanovo doba. To posebno vrijedi za odnose hrvatske i srpske zajednice. Tako je u Proglasu bilo objavljeno da je formirano najviše političko predstavništvo Hrvatske, dok su u Rezoluciji definirani ključni politički ciljevi, s posebnim naglaskom na osiguranju pune, demokratske slobode i ravnopravnosti hrvatskog i srpskog naroda, kao temelja zajedničke borbe i zajedničkog življenja.
Prošlo je 70 godina od zasjedanja u Topuskom. S obzirom na donesene odluke, koliko se situacija u međuvremenu promijenila, koliko smo se vratili unazad?
Situacija se, nažalost, iz temelja promijenila. Da je ta promjena bila u potpunosti nagore, vjerujem da nema potrebe dodatno obrazlagati. Tužno je iz današnje perspektive živjeti sa sviješću da su onolike žrtve u antifašističkoj borbi pale iz humanističkih ideala, uspjevši pritom nadići sve zlo strahota Drugog svjetskog rata i proizvesti nešto poput ZAVNOH-a, da bi se na kraju, pola stoljeća nakon tih događaja, ispostavilo da su njihove ideje poražene i da svjedočimo buđenju neofašizma u Hrvatskoj. To nas tjera da postavimo pitanje nije li sve to bilo uzalud. Ja mislim da ipak nije. Ako ništa drugo, tih su ratnih godina najbolji od nas pokazali da možemo puno bolje i da smo u stanju nadići etno-nacionalističke koncepte. Pored toga, zlo fašizma je barem na neko vrijeme pobijeđeno, a brojni su ljudi, koji bi inače bili pogubljeni, preživjeli. Kada svemu tome pridodamo činjenicu kulturnih kongresa na Hvaru i u Topuskom, kao i razinu rasprave koja ih je krasila, ne preostaje nam ništa drugo osim da zaključimo kako su kulturni dosezi partizanske države bili znatno progresivniji u odnosu na aktualne.
Samoupravljanje i modernizam
Tada je donesena i Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske s bitnim odlukama da hrvatski i srpski narod imaju jednaka prava, a žene ista prava kao muškarci. Do koje su se mjere ove odluke s vremenom “istrošile”?
Ključni civilizacijski doseg ZAVNOH-a, s posebnim naglaskom na Deklaraciji koju spominjete, ležao je upravo u činjenici da su njegovi vijećnici, s punom sviješću o dramatičnosti položaja srpskog naroda pod ustaškim režimom, ali i o njegovoj istinskoj ukorijenjenosti u hrvatskoj baštini, pravno posve izjednačili položaj hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj. Mi smo suvremenici generacije koja je tu činjenicu posve svjesno poništila, izgradivši državu utemeljenu na etno-nacionalnom konceptu. Znamo li da također živimo u vremenu koje karakterizira činjenica da Hrvatska nikada nije bila etnički homogenija no što je sada, preostaje nam samo da uočimo cinizam službenog pozivanja na naslijeđe ZAVNOH-a.
Kakav je značaj antifašističke ideje danas? Na koji ju je način potrebno reafirmirati da ne bude samo mrtvo slovo iz preambule Ustava?
Antifašističku ideju u današnje vrijeme pobjede nacionalizma i svake vrste revizionizma, koji unatoč nominalno socijaldemokratskoj vlasti i dalje čine konstitutivni temelj moderne Hrvatske, potrebno je reaktualizirati u punom smislu te riječi. Baš kao što je kolumnist “Novosti” Marinko Čulić ustvrdiovaj naš puzajući fašizam ima korijene u Drugom svjetskog ratu, zbog čega može biti pobijeđen isključivo na partizanskim temeljima. No bojim se da će, dok građanska javnost to konačno shvati, već biti kasno.
Narod se borio za nacionalno oslobođenje, ali paralelno se odvijala i socijalistička revolucija?
Apsolutno – radilo se i o socijalističkoj revoluciji. Činjenica je da su jugoslavenski komunisti, bez obzira na to što nisu previše držali do nacionalnog, idejom federalne Jugoslavije de facto riješili nacionalno pitanje, na jedini mogući način na ovim prostorima. Kada pak govorimo o socijalističkoj revoluciji, ona će, kao što je jednom rekao Šime Vranić, ostati zlatnim slovima upisana u povijest ovog naroda, no kada naše društvo to konačno shvati, bit će odviše kasno da se bilo što na tom polju promijeni. Ovako nam ostaje da nabrojimo revolucionarnu emancipaciju žena, industrijalizaciju zemlje, ideju samoupravljanja, potpuni idejni modernizam u arhitekturi i umjetnosti, te svijest o tome da bi radnik i javni interes trebali biti na prvom mjestu.
Na koje bi se načine sada mogle upotrijebiti sve te ideje kako bismo ponovno izborili prava i slobodu?
Recept je jednostavan i već uspješno primijenjen. No očajnički nam fali revolucionarni subjekt, i to ponajprije iz razloga što ga ne odgajamo. Država tim mladim ljudima, koji bi trebali na svojim leđima iznijeti promjene, usađuje domobranske vrijednosti, Crkva ih pak filuje najreakcionarnijim stavovima i otupljuje im kritičku svijest, a s druge strane nema nikoga, nijedne ozbiljno organizirane društvene snage koja bi radila na afirmaciji antifašističkih vrijednosti u široj javnosti. Za to su naime potrebni spremnost na poraz, ogromna količina žrtve i ozbiljan organizacijski aparat. A tko to ovdje ima?
ZAVNOH je značio zametak nove vlasti i države. Gdje bismo bili da ga nije bilo?
Teško je, a i povjesničaru zabranjeno, upuštati se u spekulacije tipa što bi bilo kada bi bilo. No ono što se čini prilično izvjesnim jest da bi bez ZAVNOH-a bilo znatno veće stradanje Srba u tzv. NDH, koje je i ovako bilo kataklizmičko, dogodila bi se obnova Kraljevine Jugoslavije s potencijalnim revanšizmom prema Hrvatima i posljedično potpuni izostanak modernizacijske svijesti koju je socijalistički režim ipak izgradio. Ma koliko neki šutjeli o tome.
Malograđanska svakodnevica
Koliko je revizionizam uzeo maha, odnosno na koje se sve načine revidira povijest?
Još od prvih dana dolaska HDZ-a na vlast, vodstvo te stranke na čelu s Franjom Tuđmanom ostavilo je širom otvorena vrata revitalizaciji dijela fašističkog naslijeđa u Hrvatskoj, što se ovom društvu osvećuje sve do danas. Tuđmanov poriv sadržan je u činjenici da mu je temeljna preokupacija bila vezana uz potpunu razgradnju socijalističkog naslijeđa. Kako je antifašizam činio konstitutivni mit tog naslijeđa, ispostavilo se nužnim da se on na svaki mogući način ozloglasi kako bi ljudi prihvatili novu nacionalističku paradigmu. S druge strane, s tom revitalizacijom ni u jednom se času nije dubinski obračunalo. Uglavnom zbog raznoraznih strahova i bijega u malograđansku svakodnevicu i liberalno proklamiranje neideološkog društva od strane građanske Hrvatske. Takva nastojanja dovela su do ozbiljnog povijesnog revizionizma u kojem sudjeluju značajni historiografski pojedinci i institucije. Oni, naravno, nisu jedini u povijesnoj znanosti, ali su itekako glasni i primjetni.
Kako revitalizirati antifašizam u današnjoj situaciji kada postoje prijedlozi za zabranu ćiriličnih natpisa i petokrake, kada se sastavlja popis nepodobnih trgovina u Vukovaru…?
Jedini način na koji se antifašizam u današnjim okolnostima nadolazećeg fašizma može obnoviti leži, da se poslužimo starom terminologijom, u idejnom jedinstvu beskompromisnosti iskrenih antifašista. Naravno, uz minimum korektnosti od strane građanske Hrvatske, koja bi trebala prestati okretati glavu od problema i nuditi suludu ekvidistancu prema desnici i ljevici. Ako ih iskustvo popuštanja iz tridesetih godina nije ničemu naučilo, ne znam što bi ih moglo naučiti.
Izvjesna pobjeda partizanskog pokreta
Kakva je situacija u Evropi i Jugoslaviji bila maja 1944. godine?
Treće zasjedanje ZAVNOH-a održano je u trenutku kada je već bila izvjesna pobjeda antifašističke koalicije i, naravno, partizanskog pokreta. Stoga su u takvoj atmosferi svi zaključci bili doneseni s preduvjerenjem da će biti doista životni u budućoj državi. S te strane je, pored spomenute Deklaracije, bilo zanimljivo pratiti i osudu Mačekove politike od strane HSS-ovih vijećnika. Tako je Pavao Krce, ugledni haesesovac iz sinjskog kraja, zaključio da je narod uvidio kako se jedino može pouzdati u NOV na čelu s Titom. S druge strane, dr. Rade Pribićević, vijećnik SDS-a, zaključio je kako je sudbina Jugoslavije posebno vezana uz to kakav će biti odnos Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Dodavši i to da na Hrvatima i Srbima u Hrvatskoj leži najveća politička odgovornost. Kao što smo vidjeli, bio je u pravu.
Aktivnosti povodom Dana oslobođenja Zagreba, Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a i Dana Europe
Majske antifašističke obljetnice
Zajednička proslava Dana pobjede i 70. obljetnice Trećeg zasjedanja ZAVNOH- a održat će se sutra u zagrebačkom “Lisinskom”
Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, u subotu 10. maja organizira svečano obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom, Dana Evrope i 70. obljetnice Trećeg zasjedanja ZAVNOH- a. Događanje, pod pokroviteljstvom Josipa Leke, predsjednika Hrvatskog sabora, održat će se u dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu, s početkom u 11 sati. Kulturno umjetnički program izvest će Mješoviti pjevački zbor “Lira” Židovske općine Zagreb, a organizirana će biti i izložba pod nazivom “Stvaranje narodne vlasti”.
Povodom 70 godina od Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, uskoro će i u javnom prostoru na zagrebačkom glavnom Trgu bana Josipa Jelačića, biti postavljena instalacija. Njen postav bit će umjeren na dvije točke povijesne “Deklaracije o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske” donesene na Trećem zasjedanju, odnosno na dva članka koji ističu jednakost u pravima muškaraca i žena te hrvatskog i srpskog naroda. Koncept i postav potpisuje autorski tim Niko Mihaljević, Petra Milički i Saša Šimpraga.
Ta izložba bit će jedna od prvih aktivnosti koju organiziraju Srpsko narodno vijeće, Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Ove organizacije okupljaju velik broj udruga i istaknutih pojedinaca na zajedničkoj antifašističkoj platformi koja će prije svega prepoznavati i pružati otpor neofašizmu. Razlog pokretanju ove inicijative jest sustavno poricanje i demonizacija antifašizma u Hrvatskoj, kao i agresivno poricanje i relativizacija užasnih zločina fašizma. Kako navode inicijatori ove platforme, u Hrvatskoj već postoji otpor protiv neofašizma, ali s obzirom da je on fragmentiran i relativno nevidljiv, smatraju važnim inzistirati na dobrovoljnom udruživanju svih raspoloživih snaga u hrvatskom društvu koje će kroz demokratske procese i kroz dijalog kontinuirano ukazivati na potrebu kritičkog promišljanja realnosti. Predstavljanje ove platforme je danas, 9. maja na presici u prostorijama SABA-e, u Ulici Pavla Hatza 16, s početkom u 11 sati.
Povodom godišnjice oslobođenja grada Zagreba (8. svibnja), Mlade antifašistkinje Zagreba (MAZ) organiziraju u subotu, 10. svibnja Peti “Antifa night” u klubu Močvara, u cilju jačanja lokalne i regionalne antifašističke (glazbene) scene. Na tom koncertu nastupaju skupine “The Bayonets”, “Crasso de odio”, “Ljubiša Samardžić”, a prvi put u Hrvatskoj i “The Oppressed”, kultni antifašistički punk bend iz Walesa.
Dan ranije, 9. svibnja u AKC Medika (Grey Room), također organiziraju uvodnu zabavu, sa izvođačima Dekubitus, Fetbojsi i Faraon Slavko.
Prva memorijalna utrka na prostoru zagrebačkog Spomen-parka Dotrščina održana je protekle subote u čast žrtava fašizma i povodom Dana oslobođenja Zagreba, u organizaciji inicijatora Saše Šimprage te suorganizatora Jasmina Jašaragića. U utrci je sudjelovalo 20 natjecatelja, koje nije omela niti jaka kiša, a održana je i memorijalna šetnja po tom najvećem zagrebačkom gradskom parku, koji je bio mjesto najmasovnijeg zločina u povijesti Zagreba. U njemu je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno na hiljade stanovnika Zagreba i okolice. S obzirom da je riječ o jednom od najvećih stratišta u Hrvatskoj, 2012. godine pokrenut je projekt Virtualni muzej Dotrščina, s ciljem vraćanja tog spomen-parka u kolektivnu memoriju.
Juraj Hrženjak, sudionik Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a u Topuskom
Bratstvo i jedinstvo je humanističko dostignuće
Hrvatska se udružila s ostalim narodima Jugoslavije na federalnom principu, u državu u kojoj je zajamčena ravnopravnost svih naroda i narodnosti. Za mene je taj događaj bio nešto veličanstveno
Foto: Jovica Drobnjak
Jedan od sudionika Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a bio je Juraj Hrženjak (1917.), koji je tada, kao partizan Prvog hrvatskog korpusa, radio u kulturno-prosvjetnom i propagandnom odjelu – agitpropu, kao pomoćnik komesara za kulturno-politički rad. Potom je izvještavao u “Glasu Prvog hrvatskog korpusa”, listu koji je sam pokrenuo.
Topusko je tog proljeća 1944. primilo delegate, prekaljene borce iz svih društvenih slojeva Hrvatske. Probili su se kroz ustaške redove u krajnjoj konspiraciji. Zasjedanje je započelo 8. maja navečer, u 21 sat i trajalo cijele noći, kao i one naredne.
- Prije zasjedanja trebalo je osigurati što veću tajnost kako Nijemci ne bi poslali eskadrilu da nas bombardira. No na slobodnom teritoriju i u slobodnim oazama imali smo izvanrednu tajnost, jednu pravu narodnu konspiraciju, nešto što je danas teško pojmiti. Narod je patio zbog pobijenih članova porodica, a uništavali su nas i tifus i glad. U takvoj teškoj situaciji narod je ostao konspirativan, što se nije moglo organizirati. Jednostavno je imao svijest da mora učiniti sve da se spasi i održi – govori Juraj Hrženjak, zvani Đuka.
- Zasjedanje je otpočetka bilo svečano i čvrsto politički orijentirano. Atmosfera je odisala očekivanjem da treba nešto vrlo krupno da se dogodi, jer to ipak nije bilo Prvo, nego već Treće zasjedanje. Prvog se dana krenulo s referatima o tome koliko je oslobođenog teritorija i kakve snage imamo, a u to vrijeme došli smo do korpusa, koji je bio najveća vojna jedinica. Nakon toga je krenula diskusija, a na kraju su doneseni povijesni zaključci – dodaje Hrženjak.
Prisjeća se kako je po završetku zasjedanja došlo do spontanog veselja uz pjesmu i ples, a idućih dana do nekoliko kongresa na kojima su razrađivani zaključci zasjedanja.
Treće zasjedanje ZAVNOH smatra najznačajnijim zato što je tada ZAVNOH postao najviše političko i izvršno tijelo naroda Hrvatske, te zbog toga što su na njemu potvrđene odluke koje je 1943. godine na svom Drugom zasjedanju donijelo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu.
- Republike su se dobrovoljno ujedinile u zajedničku državu. Utvrđeno je slobodno ujedinjenje, znači zemlje nisu bile vojnički prisilno ujedinjene. Hrvatska se udružila s ostalim narodima Jugoslavije na federalnom principu, u državu u kojoj je zajamčena ravnopravnost svih naroda i narodnosti. Narod je prihvaćao ideju da imamo zajedničku državu, ali, naravno, da u toj zajedničkoj državi svi budemo ravnopravni, i to je postigao, stvorio je državu Jugoslaviju. Za mene je taj događaj bio nešto veličanstveno, nešto što je jedino kod nas ostvareno i što se kod nas prakticiralo, a što je bilo zasnovano na prvim proglasima borbe protiv fašizma. U tim odlukama ZAVNOH-a došlo je do realizacije tih ideja, u čemu vidim njihovu veličinu i dosljednost – ističe Juraj Hrženjak.
Prije Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a slobodni teritorij bile su Dalmacija, Lika, Kordun, Banija i dio Posavine, a slobodne oaze bile su u Pokuplju i Hrvatskom zagorju, od Krapine prema Varaždinu, od Koprivnice preko Bilogore prema Moslavačkoj gori. Ustaše su držali jaka uporišta u Zagrebu, Karlovcu, Sisku i Gospiću, gdje su bili stisnuti u svoje garnizone i divizije. Partizani su držali velik broj sela, a imali su i veliku podršku intelektualaca i radnika, koji su od ranije bili povezani u sindikate i napredna udruženja, što je rezultiralo čvrstim organizacijama za borbu protiv okupatora na različite načine u sklopu Narodnooslobodilačkih odbora. Mreža NOO-a u Hrvatskoj uoči Trećeg zasjedanja obuhvaćala je 4600 rajonskih i seoskih NOO-a te tri oblasna, za Dalmaciju, Slavoniju i Istru.
- Ustaše su napadali u većim snagama, tako i tokom Četvrte ofenzive, koja je bila najveća i najbrutalnija na tom dijelu Hrvatske. I pored svirepe ofenzive neprijatelj se nije mogao održati na tom teritoriju, pa smo se kroz dva mjeseca vratili, nakon čega je uslijedila naša kontraofenziva, u koju smo ušli potpuno desetkovani, oboljeli od tifusa. Unatoč naizgled beznadnom stanju, uspjeli smo osvojiti ciljeve. Četvrta neprijateljska ofenziva pretvorena je u Petu, koja je nastavljena u Bosni i Crnoj Gori, a hrvatske jedinice su sudjelovale u raznim akcijama kako bi oteretile pritisak prema glavnim snagama na Neretvi i Sutjesci. Prije Topuskog, užas koji je nastao Četvrtom ofenzivom malo se popravio, prestali su tifus, glad i bijeda, ljudi su podigli bajtice i smjestili se na zgarištima. Nada u skori završetak rata ojačala je kapitulacijom Italije. Zaplijenjena je značajna količina oružja i hrane, čime je naoružano 80.000 novih boraca. Takav razvoj događaja ugrozio je planove okupatora, ustaša i četnika, i zato su pokrenuli Šestu ofenzivu, koja je u zapadnoj Hrvatskoj dovela do novih teških žrtava, naročito civilnog stanovništva – opisuje Hrženjak.
Kako je okupacija odmicala, to su bili veći otpor i mobilizacija naroda protiv okupatora.
- Ciljeve Francuske revolucije – fraternite, egalite, liberte (bratstvo, jednakost, sloboda) – uspjeli smo realizirati. To više nije bila samo ideja, nego i praksa. Postigli smo tada nešto što je bilo više od europskih dometa, nešto revolucionarno, najljudskije i najhumanije – žene su dobile jednaka prava kao i muškarci, a svi narodi i vjere postali su ravnopravni. Te ideje ZAVNOH je ozakonio u praksu, koja je 1946. godine postala temelj Ustava Narodne Republike Hrvatske. Stvorili smo bratstvo i jedinstvo, što nije komunistička parola, nego humanistički domet. Bez obzira na to kakvi bili režimi, bratstvo i jedinstvo uvijek će ostati načelo i ogromna vrijednost za koju se svatko treba zalagati – ističe Hrženjak.
Smatra kako se danas u Hrvatskoj ti dosezi humanizma uvelike revidiraju.
- Vrijednosti uvijek ostaju vrijednosti, no njihovo prakticiranje ovisi o različitim političkim, socijalnim i obrazovnim okolnostima. Upravo zato što je u Hrvatskoj revizionizam uzeo takvog maha, a vlast tu činjenicu zapostavlja i neće da sagleda dubinu stvari, zbog čega se i događaju referendumi koji nisu u skladu sa ZAVNOH-ovim i s današnjim ustavnim načelima, antifašisti se ujedinjuju i uskoro formiramo hrvatsku antifašističku ligu – zaključuje Juraj Hrženjak.
Izvor: novosti
