Na Dan antifašističke borbe predsjednica je primila u službeni posjet izaslanike Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka koji otvoreno veličaju ustaštvo, a pod njenim pokroviteljstvom održana je i komemoracija kod Jazovke na kojoj se pozdravljalo sa ‘Za dom – spremni’
Prošloga tjedna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ugostila je izaslanstvo Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka (HOZ). Neposredan povod bila je komemoracija kod jame Jazovka i predsjedničina potvrda pokroviteljstva nad tim događajem. Organizatore komemoracije koja se svake godine odvija 22. lipnja, istoga dana kao i obilježavanje osnutka Prvog partizanskog odreda u šumi Brezovici, na sastanku s predsjednicom predstavljao je potpredsjednik HOZ-a Andrej Šebalj. Kao član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP) i izvršnog odbora časopisa ‘Nezavisna Država Hrvatska’, Šebalj je devedesetih veličao Antu Pavelića i ustaše. Prije nekoliko godina s čelnikom HOZ-a sudjelovao je u organizaciji rođendana Nezavisne Države Hrvatske u Zagrebu. Rečenice i fotografije koje potvrđuju da je Šebalj kontinuirani ljubitelj ustaša mogu se vidjeti na internetskim stranicama Hrvatske čiste stranke prava, minorne pravaške organizacije jasnih proustaških usmjerenja. Unatoč javnoj dostupnosti navedenih podataka, predsjednica je ugostila Šebalja, nanovo legitimirajući proustašku desnicu u Hrvatskoj. Za slučaj da su joj ipak promakle, predsjednici smo poslali Šebaljeve biografske skice i tražili da se očituje, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.
Iako naglašava da je riječ o skandalu, povjesničar Hrvoje Klasić nije iznenađen, podsjećajući kakvim se pojedincima predsjednica okruživala u prošlosti.
‘Tu bi se napravila lijepa lepeza mutnih likova, od ljudi optuženih za teška kaznena djela do revizionista i podržavatelja najmračnije strane hrvatske povijesti. Ne znam dolaze li ovakve skandalozne priče zbog loših savjetnika koji je ne pripreme ili nečeg drugog, ali nakon nekoliko sličnih gafova trebala je biti opreznija. Ne samo da to nije učinila nego situacija postaje sve gora. Ovaj slučaj to samo potvrđuje’, mišljenja je Klasić.
Biografska pozadina većine čelnih ljudi HOZ-a Jazovka, međutim, pokazuje da u ovom slučaju predsjednica nije imala šanse: isti epilog bi se desio da je umjesto Šebalja HOZ poslao bilo kojeg predstavnika na sastanak. Prije pet godina aktualni predsjednik te organizacije Boris Prebeg održao je govor povodom rođendana NDH na mirogojskom grobu roditelja Ante Pavelića. ‘Grob je uređen i blagoslovljen, a prekrasni mramor je postavljen zahvaljujući donacijama Hrvata iz Australije i HOP-u. Uređenje je vodio predstavnik HOP-a Andrej Šebalj’, stoji u priopćenju HČSP-a, i dalje dostupnom na njihovim internetskim stranicama. Ured predsjednice možda će tvrditi kako je povod za sporni sastanak bila komemoracija u Jazovki, a ne ideološke preferencije nositelja tog događaja. HOZ je, međutim, i u tom slučaju više nego transparentan.
Povodom prošlogodišnje komemoracije, HOZ je u službenom proglasu obznanio da su ustaše ‘viteški i mučenički branitelji Doma i Naroda’, odnosno ‘obrambeno-osloboditeljski ratnici’ koji su se borili u ‘obrambeno-osloboditeljskom ratu’ za NDH, zbog čega im Republika Hrvatska treba zajamčiti ‘pravo na časnu istinu’. Neoustaše iz HOZ-a, kojima predsjednica ustupa pokroviteljstvo, zatražili su i oslobađanje Hrvatske od ‘laži srbijanskih i takozvanih antifašističkih velesrba o ustaškim logorima – pa tako i o Jadovnu kao nadomjestku za raskrinkani Jasenovac’. Neonacisti u HOZ-u, negatori ustaškog udjela u holokaustu čije je predstavnike ugostila predsjednica, pritom su zatražili čišćenje Ustava od ‘avnojevsko-zavnoških neistina’, čime bi se automatski obesmislilo komemoriranje ‘krivotvorenih povijesnih’ događaja u Brezovici, gdje su u stvarnosti ‘tzv. antifašisti počeli ubijati hrvatsku slobodu’.
Sve je dakle u ovom slučaju označeno ustaštvom, od namjere do izvedbe. Arhivska štampa pokazuje da se malo toga promijenilo u posljednjih četvrt stoljeća. Nakon što se početkom devedesetih počelo pisati o masovnom stratištu ustaških zarobljenika, dijelom i civila, ustaška desnica u Hrvatskoj prva je pokrenula organiziranje komemoracije na toj lokaciji. Pored HČSP-a Ivana Gabelice ili Nezavisnih dragovoljaca Hrvatskih (NDH), prednjačile su organizacije poput Hrvatskog obrambenog reda (HOR), udruženja koje je početkom devedesetih osnovao Branimir Petener, koji je u Jugoslaviji osuđen na robiju zbog političkog djelovanja u HOP-u. Petener, autor romana ‘Ustaše – spomen i baština’, slovi za utemeljitelja i dugogodišnjeg glasnogovornika HOZ-a Jazovka, a njegovo prisustvo na komemoraciji i pripadajuće poruke do danas su ostali sastavni dio događaja. Gledano iz današnje perspektive, jedna se organizacija ipak najviše isticala. Riječ je o već spomenutom Hrvatskom oslobodilačkom pokretu (HOP). Osobno ga je osnovao Ante Pavelić, a njegovo djelovanje u Hrvatskoj je za vrijeme Tuđmana formalizirao Pavelićev zet Srećko Pšeničnik. On je sredinom devedesetih pokrenuo tjednik ‘Nezavisna Država Hrvatska’ kao platformu za veličanje hrvatskog fašizma. Na toj platformi okupio je mlade desničare, među kojima su se isticali Velimir Bujanec i Zlatko Hasanbegović. Bujanec je tada već bio na glasu kao neonacistički nasilnik, dok će Hasanbegović u NDH napraviti prve javne istupe, tvrdeći da su ustaše ‘heroji, mučenici i šehidi’. Kao najveću nadu neoustaštva, Pšeničnik je 1997. predstavio Andreja Šebalja, dajući mu najveće zasluge za dolazak HOP-a u Hrvatsku i početak zagrebačkog tiskanja časopisa NDH. Ne čudi stoga što ga je Pšeničnik te godine stavio na HOP-ovu listu za Sabor, a njegova prezimenjaka Ivana Šebalja – koji je također bio u Uredu predsjednice – na listu za zagrebačku Skupštinu. U tom predizbornom intervjuu Šebalj je 1997. rekao Pšeničniku da je Tuđman politička kreatura, a da Zdravka Tomca, kao ‘prvog pobočnika zlotvora Jakova Blaževića’, treba strpati u zatvor. Tadašnji predstavnici međunarodne zajednice po njegovom su mišljenju bili antihrvatski raspoloženi jer su ‘Židovi’. Programatski, mladi fašist nudio je platformu na kojoj će se svim snagama boriti protiv povratka Srba i za uspostavljanje ‘naravnih’ hrvatskih granica do Drine, kao i za uskrsavanje Hrvatske pravoslavne crkve, ustaške tvorevine koja je postojala za vrijeme NDH.
Opisani ideološki predznak od početka je obilježavao komemorativne pohode neoustaša iz HOP-a na Jazovku i Bleiburg, lokacije koje su postale ključni punkt njihovog političko-žrtvoslovnog identiteta. Misne molitve tamo su održavali isusovci poput patera Vjekoslava Lasića, svećenika koji je od devedesetih svake godine održavao zadušnicu za Antu Pavelića u centru Zagreba, dok je HOP tamo novačio maloljetnike, hvaleći se u nekoliko tekstova brojnošću njihove mladeži. Iako je kroz promociju ‘nacionalne pomirbe’ omogućio bujanje ustaštva, Franjo Tuđman zazirao je od navedenih mjesta. ‘Umjesto da na smrt osuđuje veleizdajnike i buntovnike protiv hrvatske samostalnosti, Hrvatska organizira montirani proces državotvornom domoljubu Dinku Šakiću. Umjesto da, kako je to još prije pet godina najavio Vice Vukojević, sudi počiniteljima zločina na Jazovki, ona se izruguje njenim žrtvama slaveći tzv. ‘dan antifašizma’, onoga pokreta koji je iznjedrio Jazovku, uz sva ostala stratišta hrvatskog naroda’, piše u jednom tekstu tjednika NDH, gdje se potom odgovornost adresira izravno na Franju Tuđmana. ‘Pozivanje na Nezavisnu Državu Hrvatsku 1990. mu nije smetalo. Dovelo ga je na vlast’, poručili su članovi HOP-a.
Ta granica između neofašističkih marginalaca i političke srednje struje, sasvim očekivani epilog tuđmanovske ‘pomirbe’ koja će spajati fašizam i antifašizam, u međuvremenu je pobrisana. Predsjednica Grabar-Kitarović prihvatila je pokroviteljstvo, ugošćuje članove Pavelićeve ustaške organizacije i šalje svoje emisare na komemoraciju, iako je smisao proslave veličanje ustaštva i jasno negiranje ustavnih vrednota.
Povjesničar Vjeran Pavlaković podsjeća da je upravo predsjednica suodgovorna za početno srednjostrujaško legitimiranje spomenutog događaja i organizatora. ‘Prije tri godine prvi put je postala pokroviteljica, šaljući tamo Brunu Esih kao svoju predstavnicu’, kaže Pavlaković. Dodaje pritom da kao povjesničar specijaliziran i za kulturu sjećanja nema nikakvih problema s konceptom komemoracije za bilo koga. ‘Problem, međutim, nastaje kad se takvi događaji upotrebljavaju za politikantske svrhe. U ovom slučaju marginalnim desničarskim ekstremistima ovo je prilika za vidljivost kakvu inače nemaju u ostatku godine’, poručuje.
Kako bi, valjda, do krajnjih granica provela onaj koncept ‘pomirbe’, predsjednica je istog dana kad su joj došli članovi HOZ-a Jazovka ugostila i članove antifašističkih udruženja koji sudjeluju u organizaciji Brezovice. Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Franjo Habulin kaže Novostima da su otišli kod predsjednice kako bi je upozorili na radikalno desničarske tendencije u društvu. Na zamolbu da komentira činjenicu da se komemoracija u Jazovki održava uz njeno pokroviteljstvo, dok to u Brezovici nije slučaj, Habulin je odgovorio kako je to odluka antifašističkih organizacija. ‘Dok se pokroviteljstvo daje onima koji negiraju sve što simbolički i doslovno predstavlja Brezovica, pa i državni praznik koji je povod za komemoraciju, takvo pokroviteljstvo ne želimo’, poručio je Habulin.
Predsjedničino pokroviteljsko sudioništvo postalo je u međuvremenu stvar svojevrsne tradicije. Ove ju je godine predstavljao Andrija Hebrang. Na samoj komemoraciji posebno su se isticali reprezentanti nekadašnje HOP-ove mladeži. U organizaciji je sudjelovao Šebalj, program je vodio Velimir Bujanec, a izjave o lažnom antifašizmu plasirao Zlatko Hasanbegović. Još jedan član HOZ-a Jazovka i proustaškog Hrvatskog domobrana, Ivan Vukelić, zatražio je od države ‘moratorij na derneke lažnih antifašista od Kumrovca, Brezovice, Srba i Jadovna’, i povratak većih ovlasti predsjednici. U ime predsjednika HOZ-a Borisa Prebega, spomenutog sudionika rođendana NDH, koji se svojevremeno kandidirao na izbornoj listi HČSP-a i Autohtone Hrvatske stranke prava Dražena Keleminca, govor je održao Ivan Lučić. Skup je pozdravio ‘najljepšim pozdravom – ‘Za dom”, na koji je publika odgovorila sa ‘spremni’. Iako se pater Lasić tamo redovno pojavljuje, propovjednici za oltarom kod Jazovke već godinama dolaze iz vrha Katoličke crkve.
Spomenuti utemeljitelj HOZ-a Branimir Petener pored intelektualnog doprinosa komemoraciji u Jazovki organizira mise za pogubljene ustaške časnike koje naziva ‘junacima’, marno promovirajući ustašku izmišljotinu Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Širenje glasa o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, voli se pohvaliti Petener, jedno je od temeljnih statutarnih odredbi njegove organizacije Hrvatski obrambeni red. Prošle je godine tako o tome zborio na tribini sa Žarkom Jerkovićem, rizničarem HOZ-a i trećim sudionikom sastanka s predsjednicom.
Prije dvije godine Novosti su objavile fotografiju sa splitske Rive
na kojoj Zlatko Hasanbegović pozira pored Velimira Bujanca noseći ustašku kapu na glavi. Drugi kaponosac crnog pokrivala bio je Šebalj. Nanovo štampana fotografija, koja je prvi put snimljena prije više od dvadeset godina, trebala je predstavljati upozorenje. Zahvaljujući predsjednici i drugim reprezentantima političke elite taj je prizor, pokazuje se, predstavljao pogled u budućnost.
Prošloga tjedna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ugostila je izaslanstvo Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka (HOZ). Neposredan povod bila je komemoracija kod jame Jazovka i predsjedničina potvrda pokroviteljstva nad tim događajem. Organizatore komemoracije koja se svake godine odvija 22. lipnja, istoga dana kao i obilježavanje osnutka Prvog partizanskog odreda u šumi Brezovici, na sastanku s predsjednicom predstavljao je potpredsjednik HOZ-a Andrej Šebalj. Kao član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP) i izvršnog odbora časopisa ‘Nezavisna Država Hrvatska’, Šebalj je devedesetih veličao Antu Pavelića i ustaše. Prije nekoliko godina s čelnikom HOZ-a sudjelovao je u organizaciji rođendana Nezavisne Države Hrvatske u Zagrebu. Rečenice i fotografije koje potvrđuju da je Šebalj kontinuirani ljubitelj ustaša mogu se vidjeti na internetskim stranicama Hrvatske čiste stranke prava, minorne pravaške organizacije jasnih proustaških usmjerenja. Unatoč javnoj dostupnosti navedenih podataka, predsjednica je ugostila Šebalja, nanovo legitimirajući proustašku desnicu u Hrvatskoj. Za slučaj da su joj ipak promakle, predsjednici smo poslali Šebaljeve biografske skice i tražili da se očituje, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.
Iako naglašava da je riječ o skandalu, povjesničar Hrvoje Klasić nije iznenađen, podsjećajući kakvim se pojedincima predsjednica okruživala u prošlosti.
‘Tu bi se napravila lijepa lepeza mutnih likova, od ljudi optuženih za teška kaznena djela do revizionista i podržavatelja najmračnije strane hrvatske povijesti. Ne znam dolaze li ovakve skandalozne priče zbog loših savjetnika koji je ne pripreme ili nečeg drugog, ali nakon nekoliko sličnih gafova trebala je biti opreznija. Ne samo da to nije učinila nego situacija postaje sve gora. Ovaj slučaj to samo potvrđuje’, mišljenja je Klasić.
Dok se pokroviteljstvo daje onima koji negiraju sve što simbolički i doslovno predstavlja Brezovica, pa i državni praznik koji je povod za komemoraciju, takvo pokroviteljstvo ne želimo – poručuje predsjednik SABA-e Franjo Habulin
Biografska pozadina većine čelnih ljudi HOZ-a Jazovka, međutim, pokazuje da u ovom slučaju predsjednica nije imala šanse: isti epilog bi se desio da je umjesto Šebalja HOZ poslao bilo kojeg predstavnika na sastanak. Prije pet godina aktualni predsjednik te organizacije Boris Prebeg održao je govor povodom rođendana NDH na mirogojskom grobu roditelja Ante Pavelića. ‘Grob je uređen i blagoslovljen, a prekrasni mramor je postavljen zahvaljujući donacijama Hrvata iz Australije i HOP-u. Uređenje je vodio predstavnik HOP-a Andrej Šebalj’, stoji u priopćenju HČSP-a, i dalje dostupnom na njihovim internetskim stranicama. Ured predsjednice možda će tvrditi kako je povod za sporni sastanak bila komemoracija u Jazovki, a ne ideološke preferencije nositelja tog događaja. HOZ je, međutim, i u tom slučaju više nego transparentan.
Povodom prošlogodišnje komemoracije, HOZ je u službenom proglasu obznanio da su ustaše ‘viteški i mučenički branitelji Doma i Naroda’, odnosno ‘obrambeno-osloboditeljski ratnici’ koji su se borili u ‘obrambeno-osloboditeljskom ratu’ za NDH, zbog čega im Republika Hrvatska treba zajamčiti ‘pravo na časnu istinu’. Neoustaše iz HOZ-a, kojima predsjednica ustupa pokroviteljstvo, zatražili su i oslobađanje Hrvatske od ‘laži srbijanskih i takozvanih antifašističkih velesrba o ustaškim logorima – pa tako i o Jadovnu kao nadomjestku za raskrinkani Jasenovac’. Neonacisti u HOZ-u, negatori ustaškog udjela u holokaustu čije je predstavnike ugostila predsjednica, pritom su zatražili čišćenje Ustava od ‘avnojevsko-zavnoških neistina’, čime bi se automatski obesmislilo komemoriranje ‘krivotvorenih povijesnih’ događaja u Brezovici, gdje su u stvarnosti ‘tzv. antifašisti počeli ubijati hrvatsku slobodu’.
Sve je dakle u ovom slučaju označeno ustaštvom, od namjere do izvedbe. Arhivska štampa pokazuje da se malo toga promijenilo u posljednjih četvrt stoljeća. Nakon što se početkom devedesetih počelo pisati o masovnom stratištu ustaških zarobljenika, dijelom i civila, ustaška desnica u Hrvatskoj prva je pokrenula organiziranje komemoracije na toj lokaciji. Pored HČSP-a Ivana Gabelice ili Nezavisnih dragovoljaca Hrvatskih (NDH), prednjačile su organizacije poput Hrvatskog obrambenog reda (HOR), udruženja koje je početkom devedesetih osnovao Branimir Petener, koji je u Jugoslaviji osuđen na robiju zbog političkog djelovanja u HOP-u. Petener, autor romana ‘Ustaše – spomen i baština’, slovi za utemeljitelja i dugogodišnjeg glasnogovornika HOZ-a Jazovka, a njegovo prisustvo na komemoraciji i pripadajuće poruke do danas su ostali sastavni dio događaja. Gledano iz današnje perspektive, jedna se organizacija ipak najviše isticala. Riječ je o već spomenutom Hrvatskom oslobodilačkom pokretu (HOP). Osobno ga je osnovao Ante Pavelić, a njegovo djelovanje u Hrvatskoj je za vrijeme Tuđmana formalizirao Pavelićev zet Srećko Pšeničnik. On je sredinom devedesetih pokrenuo tjednik ‘Nezavisna Država Hrvatska’ kao platformu za veličanje hrvatskog fašizma. Na toj platformi okupio je mlade desničare, među kojima su se isticali Velimir Bujanec i Zlatko Hasanbegović. Bujanec je tada već bio na glasu kao neonacistički nasilnik, dok će Hasanbegović u NDH napraviti prve javne istupe, tvrdeći da su ustaše ‘heroji, mučenici i šehidi’. Kao najveću nadu neoustaštva, Pšeničnik je 1997. predstavio Andreja Šebalja, dajući mu najveće zasluge za dolazak HOP-a u Hrvatsku i početak zagrebačkog tiskanja časopisa NDH. Ne čudi stoga što ga je Pšeničnik te godine stavio na HOP-ovu listu za Sabor, a njegova prezimenjaka Ivana Šebalja – koji je također bio u Uredu predsjednice – na listu za zagrebačku Skupštinu. U tom predizbornom intervjuu Šebalj je 1997. rekao Pšeničniku da je Tuđman politička kreatura, a da Zdravka Tomca, kao ‘prvog pobočnika zlotvora Jakova Blaževića’, treba strpati u zatvor. Tadašnji predstavnici međunarodne zajednice po njegovom su mišljenju bili antihrvatski raspoloženi jer su ‘Židovi’. Programatski, mladi fašist nudio je platformu na kojoj će se svim snagama boriti protiv povratka Srba i za uspostavljanje ‘naravnih’ hrvatskih granica do Drine, kao i za uskrsavanje Hrvatske pravoslavne crkve, ustaške tvorevine koja je postojala za vrijeme NDH.
Opisani ideološki predznak od početka je obilježavao komemorativne pohode neoustaša iz HOP-a na Jazovku i Bleiburg, lokacije koje su postale ključni punkt njihovog političko-žrtvoslovnog identiteta. Misne molitve tamo su održavali isusovci poput patera Vjekoslava Lasića, svećenika koji je od devedesetih svake godine održavao zadušnicu za Antu Pavelića u centru Zagreba, dok je HOP tamo novačio maloljetnike, hvaleći se u nekoliko tekstova brojnošću njihove mladeži. Iako je kroz promociju ‘nacionalne pomirbe’ omogućio bujanje ustaštva, Franjo Tuđman zazirao je od navedenih mjesta. ‘Umjesto da na smrt osuđuje veleizdajnike i buntovnike protiv hrvatske samostalnosti, Hrvatska organizira montirani proces državotvornom domoljubu Dinku Šakiću. Umjesto da, kako je to još prije pet godina najavio Vice Vukojević, sudi počiniteljima zločina na Jazovki, ona se izruguje njenim žrtvama slaveći tzv. ‘dan antifašizma’, onoga pokreta koji je iznjedrio Jazovku, uz sva ostala stratišta hrvatskog naroda’, piše u jednom tekstu tjednika NDH, gdje se potom odgovornost adresira izravno na Franju Tuđmana. ‘Pozivanje na Nezavisnu Državu Hrvatsku 1990. mu nije smetalo. Dovelo ga je na vlast’, poručili su članovi HOP-a.
Ta granica između neofašističkih marginalaca i političke srednje struje, sasvim očekivani epilog tuđmanovske ‘pomirbe’ koja će spajati fašizam i antifašizam, u međuvremenu je pobrisana. Predsjednica Grabar-Kitarović prihvatila je pokroviteljstvo, ugošćuje članove Pavelićeve ustaške organizacije i šalje svoje emisare na komemoraciju, iako je smisao proslave veličanje ustaštva i jasno negiranje ustavnih vrednota.
Povjesničar Vjeran Pavlaković podsjeća da je upravo predsjednica suodgovorna za početno srednjostrujaško legitimiranje spomenutog događaja i organizatora. ‘Prije tri godine prvi put je postala pokroviteljica, šaljući tamo Brunu Esih kao svoju predstavnicu’, kaže Pavlaković. Dodaje pritom da kao povjesničar specijaliziran i za kulturu sjećanja nema nikakvih problema s konceptom komemoracije za bilo koga. ‘Problem, međutim, nastaje kad se takvi događaji upotrebljavaju za politikantske svrhe. U ovom slučaju marginalnim desničarskim ekstremistima ovo je prilika za vidljivost kakvu inače nemaju u ostatku godine’, poručuje.
Kako bi, valjda, do krajnjih granica provela onaj koncept ‘pomirbe’, predsjednica je istog dana kad su joj došli članovi HOZ-a Jazovka ugostila i članove antifašističkih udruženja koji sudjeluju u organizaciji Brezovice. Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Franjo Habulin kaže Novostima da su otišli kod predsjednice kako bi je upozorili na radikalno desničarske tendencije u društvu. Na zamolbu da komentira činjenicu da se komemoracija u Jazovki održava uz njeno pokroviteljstvo, dok to u Brezovici nije slučaj, Habulin je odgovorio kako je to odluka antifašističkih organizacija. ‘Dok se pokroviteljstvo daje onima koji negiraju sve što simbolički i doslovno predstavlja Brezovica, pa i državni praznik koji je povod za komemoraciju, takvo pokroviteljstvo ne želimo’, poručio je Habulin.
Nakon nekoliko sličnih gafova, predsjednica je trebala biti opreznija. Ne samo da to nije učinila, nego situacija postaje sve gora. Ovaj slučaj to samo potvrđuje – govori povjesničar Hrvoje Klasić
Predsjedničino pokroviteljsko sudioništvo postalo je u međuvremenu stvar svojevrsne tradicije. Ove ju je godine predstavljao Andrija Hebrang. Na samoj komemoraciji posebno su se isticali reprezentanti nekadašnje HOP-ove mladeži. U organizaciji je sudjelovao Šebalj, program je vodio Velimir Bujanec, a izjave o lažnom antifašizmu plasirao Zlatko Hasanbegović. Još jedan član HOZ-a Jazovka i proustaškog Hrvatskog domobrana, Ivan Vukelić, zatražio je od države ‘moratorij na derneke lažnih antifašista od Kumrovca, Brezovice, Srba i Jadovna’, i povratak većih ovlasti predsjednici. U ime predsjednika HOZ-a Borisa Prebega, spomenutog sudionika rođendana NDH, koji se svojevremeno kandidirao na izbornoj listi HČSP-a i Autohtone Hrvatske stranke prava Dražena Keleminca, govor je održao Ivan Lučić. Skup je pozdravio ‘najljepšim pozdravom – ‘Za dom”, na koji je publika odgovorila sa ‘spremni’. Iako se pater Lasić tamo redovno pojavljuje, propovjednici za oltarom kod Jazovke već godinama dolaze iz vrha Katoličke crkve.
Spomenuti utemeljitelj HOZ-a Branimir Petener pored intelektualnog doprinosa komemoraciji u Jazovki organizira mise za pogubljene ustaške časnike koje naziva ‘junacima’, marno promovirajući ustašku izmišljotinu Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Širenje glasa o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, voli se pohvaliti Petener, jedno je od temeljnih statutarnih odredbi njegove organizacije Hrvatski obrambeni red. Prošle je godine tako o tome zborio na tribini sa Žarkom Jerkovićem, rizničarem HOZ-a i trećim sudionikom sastanka s predsjednicom.
Prije dvije godine Novosti su objavile fotografiju sa splitske Rive
na kojoj Zlatko Hasanbegović pozira pored Velimira Bujanca noseći ustašku kapu na glavi. Drugi kaponosac crnog pokrivala bio je Šebalj. Nanovo štampana fotografija, koja je prvi put snimljena prije više od dvadeset godina, trebala je predstavljati upozorenje. Zahvaljujući predsjednici i drugim reprezentantima političke elite taj je prizor, pokazuje se, predstavljao pogled u budućnost.
