Tko će zapaliti novi rat na Balkanu? Rusi! Zašto? Da odvrate globalnu pozornost od svoje „ničim izazvane agresije i ratnih zločina u Ukrajini“! Tko će biti agresor, a tko žrtve? E, to kukavica ne želi izravno reći…
Bivši osrednji ukrajinski tv-komedijaš Volodimir Zelenski – instaliran za predsjednika Ukrajine eda bi poslušno isprovocirao Rusku Federaciju na tzv. specijalnu vojnu operaciju 24. veljače 2022. kao smokvin list za tzv. zapadnu sankcijsku eutanaziju ruske ekonomske, vojne, geostrateške i ine konkurencije SAD-u u Europi i globalno – ne srámi se plašiti svoju južnoslavensku braću i sestre novim strašnim ratom na Balkanu. Jer, samo što nije planuo! A on, Zelenski, ekskluzivno ima „pouzdane informacije“ o tom ratu. Tko će zapaliti novi rat na Balkanu? Rusi! Zašto? Da odvrate globalnu pozornost od svoje „ničim izazvane agresije i ratnih zločina u Ukrajini“! Tko će biti agresor, a tko žrtve? E, to kukavica ne želi izravno reći, jer je velika razlika između istine i zločeste propagande za osobne nečasne potrebe. No, između redaka se može prepoznati njegov kažiprst uperen prema balkanskoj međuetničkoj, povijesno prijetećoj tzv. bačvi baruta, koju su uvijek detonirali – tuđi interesi. Nikad volja i potrebe balkanskih žitelja, koje su uvijek tuđi interesi gurali jedne protiv drugih.
Dolaze izbori, a Plenkovićeva sramotna vanjska politika na tzv. pravoj strani povijesti iritantno strši na globalnoj diplomatskoj sceni, pa valja popravljati štetu makar i ukrajinskim lošim alatomU najnovije je doba – čijim još neriješenim pitanjima Zelenski upravo manipulira – tako bilo za srpsko-albanskoga krvavog sukoba 1998./1999., odnosno još krvavije međuetničke klaonice zbog raspada bivše SFR Jugoslavije 1991.-1995. godine. Tko bi i kako mora preventivo reagirati sada, smjesta, ne čekati da se dogodi nova ratna katastrofa na Balkanu? Ako je pitati Zelenskoga, dvojbe nema: SAD, EU, NATO i proamerički zapadni tzv. saveznici i partneri! „Obratite pozornost na Balkan“, zavapio je ukrajinski predsjednik u situaciji kada je izraelski genocid u Pojasu Gaze i etničko čišćenje Palestinaca pod izlikom obrane od Hamasa odvuklo globalnu pozornost s Ukrajine. Gdje, je li, sav proamerički Zapad već blizu dvije godine nije kadar pobijediti Rusiju svim najsuvremenijim oružjem ni više od 200 milijardâ dolara u korupcijskoj ukrajinskoj vreći bez dna. „Vjerujte mi (vjerovati liku koji od početka mandata laže o ratu, mulja raseljenih desetak milijuna Ukrajinaca, pothranjuje nevjerojatnu korupciju i zabranjuje redovne izbore!?- op. a.), dobivamo informacije. Rusija ima dugoročni plan: Bliski istok, a iduća distrakcija će biti Balkan.“
Pa kaže: „Ako partneri sada ništa ne poduzmu (a što je to nešto, SAD-ova A-bomba na Kremlj, NATO-ova vojna invazija razmjera nacističke operacije Barbarossa 22. lipnja 1941.: 3,6 milijuna vojnika, 2700 aviona, 3600 tenkova…, sic transit!? – op. a.), opet će doći do eksplozije, i opet. To nije novost. Rusija će se pobrinuti da jedna balkanska zemlja zarati s drugom. Rusija bi mogla stvoriti nove krize na Balkanu i u Moldaviji kako bi skrenula pozornost svijeta s rata u Ukrajini. Rusi žele pokazati i da u Moldaviji nešto nije u redu s izborima. (A je li u redu da Zelenski sabotira redovne parlamentarne i predsjedničke izbore u Ukrajini, jer „traje ratno stanje“, a zapravo strahuje od pada s vlasti, zajedno sa svojim režimom? – op. a.). Proglasiti izbore neustavnim. Opet srušiti sadašnju vladu koja je proeuropska. Danas svi raspravljaju o krizi na Bliskom istoku, ali to nije jučerašnji problem. A ni prekjučerašnji. Svi znaju za taj stalni sukob i stalni rat, ali ga nitko ne želi okončati. Ovo je eksplozija na Bliskom istoku iza koje stoji Rusija sa svojim saveznikom Iranom.“ Zelenskom gori pod petama. Na ratištu je sramotno neuspješan. Razvikani njemčki, američki i britanski Leopardi, Abramsi i Challengeri jednako gore i lete im kupole u zrak kao i ukrajinskim tenkovima bivše sovjetske Crvene armije i onima „velikodušno“ darovanim Ukrajini nakon čišćenja starih arsenala bivših komunističkih država tzv. istočnog lagera, danas članica EU-a.
Rusi niti imaju razloga za napasti Europu, niti ičim pokazuju te namjere, niti imaju ikakve šanse pobijediti u takvom jednom ratu u kojemu bi s obiju strana, uključivo ostatak Kugle, progovorilo oružje sudnjeg danaI sad će Rusija „sa svojim saveznicima na Balkanu“, a nije tajna tko ju čak i otvoreno simpatizira (Srbija, Republika Srpska u BiH, nova vlast u Crnoj Gori, etc.), stajati iza toga – eto već sutra!? – „da jedna balkanska zemlja zarati s drugom“. Budući da zadnji rat u sklopu raspada bivše SFR Jugoslavije nije sretno završio i da su sve sukobljene strane ostale dužne jedna drugoj te se separatisti još osjećaju nesretno baš kao i oni što i dan-danas s razlogom ne mogu prežaliti zajedničku 24-milijunsku državu tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti, postoje u pepelu zapretane iskre i novih bratoubilačkih hvatanja za gušu što ih je moguće puhanjem sa strane raspaliti u ratni požar. To nije tajna. Ne treba izvjesni Volodimir Zelenski objašnjavati balkanskim političarima/narodima stanje na – Balkanu. Sic transit. Protiv prepotentnog bez pokrića kijevskoga višekratno na dan iskakača iz svake polit-medijske paštete – koji se ne srami pred washingtonskim i bruxelleskim pragom otvoreno prosjačiti milijarde dolara/eura tuđih poreznih obveznika, jer „brani Europu i cijeli svijet od agresivne ruske autokracije“ (sic transit) – s razlogom raste jaki otpor u Ukrajini zbog narodnog beznađa, ali i u Uniji (Poljska, Slovačka, Mađarska… obustavljaju pomoć) te u SAD-u, gdje je predsjednik Biden na kongresnoj streljani zbog rastrišnoga „ukrajinskog bankomata“ iza kojeg ne stoje očekivani politički, ekonomski ni vojni rezultati.
Stoga nije u pitanju, uči povijesno iskustvo, hoće li na Balkanu, je li, opet nekim mutavim, izmišljenim u susjedstvu ili dalje u tuđini izbiti balkanski, međuetnički rat, nego kada će. Ovisno o nekim toksično promijenjenim tzv. međunarodnim okolnostima. Ratovi i Balkan su neka vrst sinonima, ali ne kada to kaže – Zelenski. Svi su, je li, hlebinci i budale, nemaju „informacije“ i ne čuju grmljavinu što se zlokobno valja sasvim iz blizine? Za vrlo vidljive upravljačko-ratne komplekse ukrajinskog predsjednika, dakako, postoje specijalizirane institucije, metode i medikamenti, a javna politička scena to nije. Pogotovo ne Balkan na kojemu Volodimir Zelenski nema što tražiti: niti ikomu treba, niti ga itko zove posredovati u nečemu niti itko želi njegov savjet lika koji je dopustio pogom nad Ukrajincima, pa već dvije godine (da se ne računa razdoblje od 2014. godine) iz njega ne znâ izaći, jer je prodao dušu zapadnom vragu. Koji će ga izigrati i kada mu se sprdne – odbaciti u povijesno šipražje. Naravno da boli to što je svijet s razlogom preusmjerio pogled s Ukrajine na Bliski istok. Nakon Drugoga svjetskog rata nigdje nije viđeno to što sada izraelski vjersko-konzervativni režim Benjamina Netanyahua čini palestinskom narodu.
To što Kugla sada više simpatizira palestinsku od patnje u razorenoj, spaljenoj i raseljenoj Ukrajini, u čemu Zelenski ima krvave ruke do ramena i nečistu savjest, jer se neuk i goloruk dao nagovoriti da izazove lava, logika je ruzinave međunarodne tzv. visoke politikeTo je genocid koji će Židove – ne samo u Izraelu i onih 750.000 naseljenih u kibuce na Palestincima otetoj zemlji već i sve u SAD-u i bilo gdje da žive na Kugli makar, je li, nisu ništa krivi – negativno obilježiti dok je svijeta i vijeka. Ali za to nije kriv Balkan niti bi Balkan – kao što trenutno i nije – smio/trebao biti nekomu ratna, politička, medijska ili ina kompenzacija za bilo što. Osim toga, trenutno nijedna od ex-jugoslavenskih država na zapadnom Balkanu, samonedostatnih tzv. bantustana, nije sposobna niti ima razloga za novi rat, za agresiju kakvu najavljuje ukrajinski ratno-upravljački luzer, da će „jedna balkanska država napasti drugu“. Ma nemoj. A to što Kugla dramatično sada (više?) simpatizira palestinsku od patnje u razorenoj, spaljenoj i raseljenoj Ukrajini, u čemu Zelenski ima krvave ruke do ramena i nečistu savjest, jer se neuk i goloruk dao nagovoriti da izazove lava, logika je ruzinave međunarodne tzv. visoke politike.
Bliski istok je već od 1948. godine – da se ne ide dublje u kolonijalnu i inu povijest vjerskih/osvajačkih sukoba na tom području – jedan od ključnih smrtnih grijeha tzv. međunarodne zajednice. Baš kao i brdoviti Balkan sa svojim tzv. Antemurale Christianitatisom (papa Lav X. 1519. godine u pismu banu Petru Berislaviću), koji je također stalno pod (pred)ratnim visokim naponom, pa Zelenski sada ciljano, bezobrazno i neutemeljeno otkriva – toplu vodu. Ako želi nauditi Rusima, što nekontroliranim jezikom nastoji činiti otkad se saznalo za njega da se zbog „politike“ ostavio tv-komedijašenja, jer im na ratištu nije dorastao, neka to čini podalje od Balkana, gdje nije pozvan ikomu soliti pamet. Kamoli neutemeljeno plašiti balkanske narode – među kojima su i Hrvati, dakako – novim ratom susjeda protiv susjeda. Ili ih sve zajedno huškati protiv Rusa, uvjetovati im opredjeljivanje „ili ste za Ruse ili za SAD, EU, NATO i Zapad“.
Samo zato što je Ukrajina, najveća i najkorumpiranija europska zemlja, gubitnička u svakom smislu, 10-milijunski raseljena, ubijena, razorena, podijeljena, te beznadne budućnosti. Krivnjom Volodimira Zelenskog i buljuka njegovih proturuskih/proameričkih suflera koji njemu iza leđa zbrajaju ekstraprofite dugoročnim ukamaćivanjem političke, oružane, financijske i ine potpore („koliko bude trebalo i dokle bude trebalo“, opetovao je u Kijevu zapadnu mantru i novi britanski ministar vanjskih poslova David Cameron)? Međutim, povijest uči da se njezin kotač ne okreće uvijek kako narodni vođe zamišljaju i da je čovječnije/korisnije i sto godina razgovarati no pet minuta ratovati. Ali…
U Bijednoj Našoj pak – politički posvađanoj i podijeljenoj, osjetno lošega životnog standarda najvećeg dijela tzv. običnih/malih ljudi, korumpiranoj, kontaminiranoj nepravdom svake vrsti, energetski i prehrambeno izrazito samonedostatnoj, povijesno-ideološki nezbrojenoj do smiješnog (vidi ove godine tisuće ljudi političkim nasiljem zakriljenih morem crnih „Za dom spremni“ zastava, (pro)ustaških pokliča, znakovlja i parola što sugeriraju da živimo u tzv. NDH-2), ali i stršeće netrpeljivih premijera i predsjednika države, već predizborno vrlo pregrijanoj, itsl. – kijevska je ratna kost Zelenskoga pala politikantima kao mȁna s neba. Ne’š ti opet rata na Balkanu! Kosova i Srbije, koji će povući SAD/NATO i Albaniju na strani Prištine, a Rusiju, Republiku Srpsku (BiH) i Crnu Goru na strani Beograda? Opet će izbiti tzv. međukonstitutivni rat u BiH, gdje se među Bošnjacima, Hrvatima i Srbima opet neće znati tko pije, a tko plaća, jer 1995. godine nisu si ni približno namirili imperijalne račune? Rat „do istrage vaše ili naše“ (Nikola M. Stojanović) između RH i Srbije radi „povijesnih krivnji“ i manjinsko-teritorijalnih svojatanja, koji ne može proći bez uplitanja ne samo SAD/NATO-a i Rusije nego i Unije što se politički i moralno totalno izblamirala u balkanskim krvoprolićima 1998./1999. te 1991.-1995. godine?
Priziva li Zelenski zluradom balkanskom ratnom najavom tzv. konačnog rješenja obračunom tzv. zapadnoga slobodnog/demokratskog svijeta (sic transit) s euroistočnom pravoslavnom tzv. autokracijom o čemu pametuje američki konzervativni politolog Samuel Phillips Huntington teorijom o sukobu civilizacija? Teško je vjerovati da je Zelenski čuo za Huntingtona i njegov članak što ga je 1996. godine proširio u knjigu „Sukob civilizacija i prepravljanje svjetskog poretka“ (The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order), kritiku teorije američkoga političkog filozofa japanskog porijekla Francisa Fukuyame o kraju povijesti. Huntington je pisao da će civilizacijski identitet u poslijehladnoratovsko doba biti glavni uzrok podjele svijeta: države više neće ratovati na temelju ideologija, već na osnovi pripadnosti specifičnim kulturama. Ta je pak proizvoljna teorija imala odjeka i u RH upravo u razdoblju neposredno nakon Domovinskog rata i neiživljenih tzv. velikosrpskih/velikohrvatskih sentimenata i apetita. Glavni dnevnopolitički list u Hrvatskoj Vjesnik je tada, za HDZ-ove vlasti, tiskao politikantske hvalospjeve o toj knjizi/teoriji, sic transit, ne bi li se sugeriralo općinstvu da Hrvati nemaju ništa zajedničko ni sa Srbima niti s Bošnjacima (tzv. iranska teorija, itsl.), ako ovi, je li, kao u tzv. NDH, nisu Hrvati islamske, odnosno pravoslavne vjere, sic transit.
Čak, je li, nisu ni slavenske rase!? Ta vrst idiotizma – koliko se može zaključiti po javnim proseravanjima ekstremne tzv. desnice – ni danas ne spada u kategoriju tempi passati… I takvi bi, da im se dopusti i podijeli oružje, bez pardona navalili ne samo na Srbe iz obiteljskog susjedstva, drugdje u RH i sunarodnjake im s lijeve strane Dunava i desne obale Save nego i na Bošnjake i ine bilo gdje na Balkanu, jer se „povijesna Hrvatska prostire sve do Drine, do ispod Kalimegdana i do bugarske granice, uključivo Sandžak i jadranski dio Crne Gore“. Tko ne vjeruje, neka pogleda zemljovide, zastave i „nacionalno“ znakovlje u hrvatskim klubovima i katoličkim uredima u Australiji, Argentini, SAD-u, Kanadi, Njemačkoj… I na suprotnim stranama bi jednako jurišali na Hrvate i Bošnjake, ma gdje bili, ti što po Srbiji i inozemstvu podižu spomenike Čiča Draži, rehabilitiraju četnišvo kao nacionalnu vertikalu i teritorijalno zapasuju „vekovne svete srpske zemlje“, jer je Vuk S. Karadžić još u 19. stoljeću kazao da su „Srbi svi i svuda“, a ideolog Ilija Garašanin svojim Načertanijem razradio tzv. velikosrpsku doktrinu koja živi još i danas. Ni na bošnjačkoj strani nije malo tih što „nevjerničke“ Srbe i Hrvate ne mogu vidjeti ni nacrtane, za islam su spremni postati mučenici i više cijene Recepa Tayyipa Erdoğana no Bakira Izetbegovića zajedno s ocem Alijom. I vehabije iz Donje Maoče u brdovitoj bosanskoj enklavi su tu.
Na sreću, ili što već, još neiživljeni ekstremizmi velikonacionalnih snova i sentimenata na balkanskim prostorima jesu razlog za oprez, jer se i iz male iskre može razviti veliki požar, ali stanje nije ni približno kakvim ga želi prikazati ukrajinski predsjednik. Bez ikakvih uvjerljivih dokaza, ali i bez realnog uvida u stanje na Balkanu. Balkanski novi rat u njegovoj glavi, formuliran u neargumentiranu prijetnju tipa da „Rusi žele napasti Europu i cijeli svijet“, ne drži vodu ni u smislu ozbiljne prijetnje Europi. Ni Ukrajina ne bi bila napadnuta 24. veljače 2022. da se Zelenski ponašao predsjednički odgovorno prema svom narodu i državi umjesto što je na američki nagovor – uistinu ničim izazvan – zveckanjem SAD/NATO-ovim nuklearnim oružjem što ga je kanio dopustiti instalirati na rusku granicu ugrozio naconalni suverenitet i državni integritet najveće zemlje na svijetu, tzv. najunosnije nekretnine (dvostruki dr. sc. Slavko Kulić) te naočigled svijeta grubo gazio temeljna ljudska prava i slobode ruske narodne manjine u Ukrajini.
Rusi niti imaju razloga za napasti Europu, niti ičim pokazuju te namjere, niti imaju ikakve šanse pobijediti u takvom jednom ratu u kojemu bi, je li, s obiju strana, uključivo ostatak Kugle, progovorilo oružje sudnjeg dana. A onda pa-pa i štakorima i bakterijama na Plavi planetu. Uostalom, zašto bi Rusiji trebao rat na Balkanu samo radi odvraćanja globalne pozornosti od Ukrajine kad ta pozornost već trokira sama od sebe? Nesposobnošću režima Volodimira Zelenskog koji okupatorskoj sili nije kadar ni staviti soli na rep, ali i enormnim zapadnim ratnim teretom na džepovima poreznih obveznika, čiji životni standard pada, a vlastima se opasno tresu fotelji…
Glede&unatoč ukrajinske plašnje novim balkanskim ratom i pozivom, je li, SAD-u i proameričkom Zapadu da „odmah nešto učini“ protiv ruske infiltracije na Balkan – gdje Rusi već jesu, i to ne od jučer, čak i u RH – CRO se premijer Andrej Plenković, za razliku od inih vlasti na Balkanu, ipak uhvatio na lijepak. Dolaze izbori, a njegova sramotna vanjska politika na tzv. pravoj strani povijesti (proturuski izazivačka i protupalestinska) iritantno strši na globalnoj diplomatskoj sceni, pa valja popravljati štetu makar i ukrajinskim lošim alatom. „Poruka predsjednika Zelenskog je vrlo jasna u kontekstu destabilizacije cijelog europskog kontinenta“, kazao je. „I ruska agresija na Ukrajinu, među inim, ima funkciju destabilizacije država koje graniče s EU-om, npr. Moldavije i Gruzije, incident paravojne skupine u selu Banjskoj na sjeveru Kosova. Imamo nekoliko potencijalnih žarišta nestabilnosti. Politika Hrvatske je cijelo vrijeme učiniti maksimalne napore da se međunarodna zajednica snažno angažira na jugoistoku Europe, pa stoga i jesmo zagovaratelji proširenja EU-a na naše susjede. Čvrsto sidrenje zemalja u našem susjedstvu u europski proces jamči mir, sigurnost, stabilnost i bolje međusobne odnose.
Tih žarišta u našem neposrednom susjedstvu može biti i više. Nisam razgovarao s predsjednikom Zelenskim zadnjih dana, pa ne mogu dešifrirati na koje je potencijalno žarište mislio, ali s obzirom na okolnosti može ih biti više. Zadnje što nam u EU treba je još jedna kriza, još neki rat, još jedno žarište na jugoistoku Europe.“ Može, i bit će ih, ali to je vrlo daleko od rata koji bi ovog puta – zbog burnog rađanja tzv. novoga svjetskog poretka, reseriranja globalnih interesa i biblijskih migracija s globalnog Juga – povukao novi tzv. veliki rat. Posljedično katastrofalniji od ijednoga u povijesti. Krizni izazovi su jedno, a ratovi ipak nešto drugo. Recimo, skorašnji izbori u Srbiji i u RH podloga su neki dan još jednom izazovu ionako lošim hrvatsko-srpskim odnosima: službeni je Beograd, navodno zbog špijunaže („grubo je izašao iz okvira diplomatskih normi“), protjerao iz zemlje prvog tajnika hrvatskog veleposlanstva Hrvoja Šnajdera. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH je pak priopćilo da „zadržava pravo odgovoriti na ovaj potez u vrijeme i na način koji odabere“. Valjda istom ili još oštrijom mjerom? No, to oko za oko, zub za zub (sic transit) ni s jedne strane, dakako, ni u primisli ne znači – rat. Do sljedećeg rata na prostoru tzv. Antemurale Christianitatis mora proteći još o-ho-ho vode ispod zelenoga Hendrixovog mosta. A s tim ni Zelenski niti Plenković nemaju niti će imati ikakve veze.
