Zemlja znanja ili tko tu koga uči

Ozbiljni ljudi tvrde kako je nužno upozoriti na stalno spuštanje kriterija kako u srednjim školama tako i na fakultetima. Navodno se iz ministarstva vrše pritisci na ravnatelje i dekane da što više djece što lakše prolazi ili ustanove ucjenjuju smanjenjem ili čak ukidanjem novčanih dotacija. Uklanjanju se neposlušni nastavnici koji ne žele puštati djecu bez znanja, ukidaju predmeti ili sele u izbornima na fakultetima ili se rade druge nelogične mjere kako bi se eliminirali nastavnici i sadržaji s kojima naši mladi lumeni imaju malo problema. Tako se govori nastavnicima matematike da ne moraju studenti baš znati te integrale i derivacije, da ih se ne zamara nepotrebnom teorijom i da im se mora dopustiti korištenje svih sredstava i literature na ispitima.

Tvrde znalci da su starci koji su završili tehničku u 50-tim i 60-tim godinama prošlog stoljeća ili oni što su završili samo višu u 70-tim i 80-tim su znali više od današnjih magistara i doktora. Kažu, vidi se to i po stanju gospodarstva i sposobnosti današnjih firmi koje pored silnih kompjutera, robota i naprednih tehnologija ne mogu proizvesti proizvode koje su lakoćom proizvodili njihovi djedovi i očevi u mračnom komunizmu.

A di to još ima da se zastupnici na relaciji parlament-zatvor-parlament sprešetavaju ko na promenadi? Pokradeš proračun i osiguraš se za pet generacija, odeš malo u zatvor, vrijeme u zatvoru iskoristiš za ljubavnu prepisku s tajanstvenim zatvorskim obožavateljem i onda se, "za sabornicu spremna", opet vratiš u klupu trkeljati o radničkim pravima, čiju nesreću koristiš za licemjernu frazersku i farizejsku retoriku kojom ćeš pred javnosti opravdati svoju plaću od dvadeset tisuća kuna, koliko za punih osam sati rada jedva zaradi osam radnika. Pravi Rocky Horror Picture Show. Ili, ubiješ u prometnoj dvoje ljudi, dotjeraš malo u zatvoru figuru, vratiš se iz zatvora i osnuješ stranku, i prodaješ recept o gospodarskom oporavku dok ti vlastitu firmu zbog dugova i neisplaćenih radničkih plaća češlja policija. I tako dalje, i tako dalje.

Jučer mi tip u Metalki pet minuta objašnjava da više ne prodaju žarulje s običnom žarnom niti, nego posebne ECO žarulje. Rekoh dajte dvije, široko grlo, i platim ih 17,90 kuna. Jedna Sylvania Eco ball je već danas riknula, a druga ima usko grlo. A trajnost im je, piše na kutiji, 2000 hours = 2 years (2,7 h/day). Potrošeno vrijeme, bačen novac, i sad čučim u mraku.

I poanta je što se ovdje svi prave blesavi. Kad nekom nešto govorim, a on bleji u smartfon, ili vozi bicikl sa slušalicama u ušima, onda bi mu taj smartfon zabio u šupak, i objesio ga na šnjuru od mp3 plejera dok je sudionik prometa, ili mu se nešto govori. A trgovkinja koja može mušteriju dovest do ruba živčanog sloma treba zaposlit u rudniku, pa nek tamo mami svojoj objašnjava logiku da se nalijepi jedna cijena, a prodaje po drugoj.

I ne budite više u dilemama:

Hrvatska = zemlja kleptomanije, vlastitih interesa, probitaka, sebičnosti. AMEN.

I sad si ode i kruh peć. Ne dam više nikom ništa. NIŠTA. Kave sam prestao piti, cigare ne kupujem, sad ću kruh si pravit sam, sve ću SAM. SAM. NE DAM VIŠE. NE DAM.

Zemlja znanja ?

Zemlja bagre lopovske, nekulturne, poluinteligentne i njihove djece.
Uđem u pekaru Mlinar u širokoj i reko, de mi onaj kruh s police i pokažem, i piše ispod 7kn. Ja za novčanik, ona ištanca račun na 9,5.
Pitam kako to , kaže deklaracija ovo ono, ja opet govorim na čistom hrvatskom : PIŠE 7 ISPOD TOG KRUHA, ona opet jede govna s nekakvom deklaracijom.

E sad narezao tih 500g ne znam kako da objasnim čega ?! Govana ? Nit mirisa nit okusa, nabijem ga na kurac i njega i njegov kruh, i njegov biznis. Lažovi i lopovi, eto ko živi u ovoj jebivjetarskoj zemlji.

"U nekim društvima prepisivanje na testiranjima je nezamislivo. U nas, ono je pokazatelj prefriganosti, spretnosti i dovitljivosti prevaranta te među “narodom” više nailazi na odobravanje nego na osudu."

Nitko se ne pita koliku štetu nekažnjeno prepisivanje čini onim učenicima koji se stvarno zalažu, trude i uče. Kakav im se primjer na životnom startu daje?
Da je u ovom društvu prefriganost i varanje jači adut za ubosti posao i brzo se situirati od bilo kakvog znanja, rada, morala i inteligencije.

A što kažeš, Occupy, na hipotezu da je netko nešto krivo prepis(iv)ao kad se pisala zadaćnica a temu: stvaranje samostalne države Hrvatske?

Valjda je struka dio tog naroda, a ne odnarođeni element? Struka se ubrzano informatički obrazuje kako bi išla u korak sa učenicima. Kažu da neki profesori čak imaju i FB accounte te da štede znatne iznose od svojih malih plaća koristeći Viber.

A u Japanu? Zapravo nema velike štete za sve one koji završe recimo neki od smjerova na našem Veleučilištu. Oni ionako nemaju znanja niti će ih ikada upotrijebiti u realnom sektoru. Njihove diplome služe samo kao dodatni adut kod političkog uhljebljivanja. Kažu da tamo samo naivci i jadnici bez poznanastva izlaze na ispite.

Znaju li što vaši poznanici o Google Glass?

Svako ima pravo pokušati prečacem doći do cilja, svim sredstvima. Ukoliko se to suprotstavlja pravilima provjere znanja, onda je problem u sankcijama. Sankcije su slabe kod nas. Iz američkih filmova saznajemo da je to problem koji može izazvati izbacivanje iz škole i faksa. I često izaziva. Osude su cjeloživotne.