Plenković neće primiti Hrvoja Zovka, baš kao ni Kolinda Grabar-Kitarović, njima ne trebaju ni on ni oni koje predstavlja, niti ih se tiču njihovi problemi i zahtjevi. Baš kao ni ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek, koja će rado financirati »Hrvatsko slovo«, a nikako »Gordogan« ili »Quorum«. Promoviraju se i plaćaju samo oni spremni provoditi Tuđmanovu medijsku doktrinu u kojoj novinar treba znati samo dvije stvari – lagati za domovinu i slaviti režim.
Zašto se premijer Andrej Plenković nije udostojio primiti novinare koji su prosvjedovali protiv sudskih tužbi, cenzure, političkih i materijalnih pritisaka? Zato što mu predsjednik HND-a Hrvoje Zovko, koji mu je htio uručiti omotnicu s novinarskim zahtjevima, nije dovoljno »sladak« ili zato što uopće nije novinar po njegovom ukusu?
A tko je to onda po Plenkovićevom medijskom ukusu, mogli bismo se s pravom zapitati? Glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, koji je Zovku uručio otkaz, a protiv svojih djelatnika i drugih medija poveo sudske sporove koji su i bili povod subotnjem prosvjedu? Ne, Bačić sigurno ničim drugim nije zadužio hrvatsko novinarstvo, njemu je javna televizija pala u krilo kao politička dota HDZ-a. Možda se Plenkovićev omiljeni novinar krije negdje u njegovoj blizini? Među glasnogovornicima i u PR-u velika je fluktuacija, ali oko nam je zapelo na HDZ-ovom Odjelu za medije, komunikacije i digitalne medije.
Njegov voditelj Andrej Rora tamo je stigao još u doba Tomislava Karamarka, a njegov oponent, »umjereni« Andrej Plenković, tamo ga sigurno nije zadržao samo radi imenjačkog pobratimstva. Rora je u medijskim poslovima još od devedesetih prošlog stoljeća kao urednik Hrvatskog bojovnika, Panorame, suradnik časopisa NDH, u kojima objavljuje huškačke popise i kućne adrese »srbočetnika« i promovira NDH. Vrhunac karijere doživljava na HTV-u gdje uređuje »Dnevnik« i još poznatija »Motrišta«, nezaboravni egzemplar bestidnog režimskog žurnalizma, iz kojeg će se ispiliti još neke akvizicije aktualne politike, poput Mirjane Hrge, novopečene savjetnice predsjednice RH.
Zato Plenković neće primiti Hrvoja Zovka, baš kao ni Kolinda Grabar-Kitarović, njima ne trebaju ni on ni oni koje predstavlja, niti ih se tiču njihovi problemi i zahtjevi. Baš kao ni ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek, koja će rado financirati »Hrvatsko slovo«, a nikako »Gordogan« ili »Quorum«. Promoviraju se i plaćaju samo oni spremni provoditi Tuđmanovu medijsku doktrinu u kojoj novinar treba znati samo dvije stvari – lagati za domovinu i slaviti režim.
Zato na svečanim inauguracijama u prvom redu sjedi Velimir Bujanec, pravomoćno osuđeni diler koji kokainom plaća prostitutke, zato državna odlikovanja dobivaju službujući u Lori, a sudske sporove gube oni koji su se usudili o tome pisati i takvoj praksi izrugivati. Poput Viktora Ivančića, koji mora platiti više od 9 tisuća kuna Robertu Pauletiću, samo zato jer je napisao istinu da je u tjedniku ST, dok je ovaj bio glavni urednik, objavio popise s imenima, adresama i telefonskim brojevima najmanje dvjesto građana Hrvatske koji su lažno optuženi kao četnici, kosovci, udbaši, petokolonaši ili neprijatelji države. Posljedice tih novinskih hajki bile su fatalne jer su neki od javno ozloglašenih bili ubijeni, uhapšeni, premlaćeni, izbačeni iz stanova ili su počinili samoubojstva.
Sva sreća da je sudac Tomislav Zlodre počinio tešku proceduralnu grešku zaključivši kako je Ivančić u »trenutku pisanja teksta bio ubrojiv«. U-brojiv nikako ne može biti onaj koji je stavio »Točku na U«.
Živjela nam Uslovna Država Hrvatska!
novilist
