Kontroverzna odluka Gorana Radmana o ukidanju većeg broja regionalnih dopisništava i stvaranja "super-novinara" u procesu restrukturiranja dok istovremeno ima novca za pratioce šetače Prisavljem, bila je središnja tema sinoćnje "Novinarske srijede" tribine HND-a Foto: Wikipedia
"Uloga HRT-a drugačija je od uloge RTL-a ili Nove TV, HRT je javna televizija za koju ljudi plaćaju pristojbu i svi imaju jednako pravo na jednaku zastupljenost. Ako se doista ostvari odluka o ukidanju regionalnih dopisništaca, ne vidim da će se moći zadržati ovu razinu programa i efikasno pokriti područje cijele Hrvatske. Uvjeti su teški, nije jednostavno, HRT je u financijskim teškoćama, ali imam osjećaj da se krenulo od najslabijih karika na prostorima gdje je politički otpor najslabiji, a da nema cjelovite analize ušteda. Viška zaposlenih na HRT-u sigurno ima, ali nitko nije napravio jasnu analizu. I ova ideja o video novinarima, može biti da će neki i to naučiti, ali to je profesija - biti snimatelj, biti reporter. Kvaliteta će pasti, imamo četiri programa i bojim se da ne ispadne prema onoj da se s 'prljavom vodom, baci i dijete'. Ja sam u mirovini i možda vidim crni scenarij, ali nadam se da će pobijediti razum", kazao je Ivo Bušić, urednik dopisništava HTV-a od 1980. do 1997. godine.
"Nemojmo prostituirati posao", poručio je i Tomislav Tolušić, predsjednik Hrvatske zajednice županija, čiji su članovi u siječnju bili na sastanku s ravnateljem HRT-a Goranom Radmanom, ali bezuspješnom jer na mnoga pitanja, odgovore nisu dobili. "U dvije godine ukinute su mnoge ispostave zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te HEP-a, brojni uredi državne uprave, carine, bolnice, tu je i priča sa željeznicom, kao i ova racionalizacija na HRT-u u vidu ukidanja dopisništava", podsjetio je na širu sliku Tolušić, inače župan Virovitičko-podravske županije.
"Naime, i virovitičko dopisništvo jedno je od onih na listi za 'gašenje' premda žitelji Virovitičko - podravske županije HRT-u plaćaju pristojbu od 21 milijun kuna, a dopisništvo proizvede mjesečno 40 do 45 minuta programa. Jedan 'superman' bi od 1. srpnja trebao biti ne samo novinar, i snimatelj te proizvoditi za sve platforme: tv, radio i web", ogorčeno je pobrojao Tolušić. I podsjetio da "sadašnji mjesečni troškovi dopisništva koje radi na staroj opremi i koje se nalazi u županijskim prostorima iznose oko 400.000 kuna, a da su ljudi željni ne vidjeti župana ili gradonačelnika, nego ljude i događaje iz svojega kraja, kao uostalom i u područjima drugih dopisništava. Istovremeno, postoji apsurdna sprdačina, kad tako moram reći, da na Prisavlju postoje osobe plaćene da vas vode hodnicima i za to ima novca?"
"Ravnatelju Radmanu postavili smo mnoga pitanja, ali odgovora nema, a odluka je donesena. Čemu ta sila? No, ja ću za šest mjeseci i opet za godinu dana pitati što se radi dalje i je li zaposlen netko novi na HTV-u. Mi smo dobili samo 15-minutnu prezentaciju, ali cost - benefit analizu nismo", upozorio je Tolušić, na što ga je Melisa Skender, moderatorica tribine i novinarka HND-ovog lista Novinar podsjetila na mogućnosti Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom na to da je HRT tijelo javne vlasti.
Procjenu odluke o ukidanju HRT-ovih dopisništava uz odgovore na brojna pitanja, valja ovdje podsjetiti, tražila je i Platforma 112, međutim, upitnici su i dalje postojani, a takvima će, kako se čini, i ostati jer Radman je zacrtao svoju odluku provesti, a koliko polaže na polaganje računa javnosti koja plaća pretplatu, pokazuje i primjer nedavnog natječaja za ravnatelja HTV-a u vezi kojeg se i dalje kada su u pitanju konkretna imena ljudi koji su se javili na natječaj na kojem nitko nije prošao, i dalje sve svodi na nagađanja medija. Za to vrijeme, među ljudima vlada strah pa se tako na tribini, iako su bili višekratno pozivani nije pojavio nitko od dopisnika jer "ljudi su u strahu i kako su svi na otkaznom roku te su se prijavili na novi natječaj i nadaju se da će možda upravo oni dobiti posao, ne žele javno govoriti". I premda svjesna njihove nezavidne situacije, organizatorica Novinarskih srijeda Božena Matijević, novinarka Večernjeg lista, ipak je postavila važno, ako ne i ključno pitanje - pitanje (njihova) profesionalnog dostojanstva.
Muči li ono ili ne Ivanku Lučev, nije se moglo čuti jer zbog smrtnog slučaja u obitelji rukovoditeljica Radne jedinice - HRT centri nije mogla biti na tribini, dok je Renato Kunić, šef dopisničke mreže HRT-a, odbio doći govoriti, objasnila je Matijević publici u kojoj je sjedilo ravno 10 ljudi (od kojih je jedan bio čovjek iz Službe za odnose s javnošću HRT-a koji nema mandat išta govoriti) koliko je pohodilo sinoćnju tribinu, na kojoj se nije ukazao niti itko iz vodstva HND-a, ali ni Ministarstva kulture. U toj su instituciji možda bili zauzeti brušenjem medijske strategije koju se sad već čeka gotovo kao Godota, a koja inače neprestano bruji o važnosti javnih medija, a nije bilo niti ikoga iz saborskog Odbora za medije, kojemu je inače HTV jedna od najdražih tema, doduše, ovih dana svjedočimo prepisci između Radmana i Branka Vukšića, inače bivšeg novinara, a sada laburističkog sabornjaka i šefa Odbora za medije.
U međuvremenu, pitanje dopisništava nije samo HRT-ovski problem, naime, rezanja se provode ili su već provedena i u drugim medijima, a o "redukciji, redukciji, redukciji" u Slobodnoj Dalmaciji koja je s 40 ljudi spala na njih šest, govorio je Vedran Marjanović, posljednji šef zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije, koje formalno nije ugašeno, ali kao da i jest. Teško da netko iz Zagreba može više poznavati lokalnu scenu u primjerice Bjelovaru ili Virovitici i tko će od dopisnika bolje znati pozadinu priče i s kojim ljudima točno razgovarati kad se pojave neki drugi "sabe, merzelice" i slični slučajevi? Uostalom, kako je istaknuo Marjanović, "mnogi su novinari postali novinarima upravo zahvaljujući svojim lokalnim medijima, a upravo su dopisništva bila snaga HTV-a i Slobodne Dalmacije".
Izvor: h-alter
