Pođimo od općepoznatih činjenica. Vrata povijesnom revizionizmu, što je samo drugi naziv za falsificiranje povijesti, otvorena su u Hrvatskoj početkom 90-ih godina prošloga stoljeća. Otvorena su na razini države, da ni o tome ne bi bilo nikakve zabune. Od tada pa do danas revizionizam se uporno širi na sva područja društvenog života, kontaminirajući primarno odgoj i obrazovanje, a zatim medije i publicistiku. U razdoblju od 2000. do 2010. bio je malo suzbijen, odnosno prozivan je i raskrinkavan kao ono što jest: zamjenjivanje istina s lažima; da bi u posljednjih nešto više od jednoga desetljeća doživio novi uzlet.

Formiranje nove vlade s koalicijskim partnerom kojemu je povijesni revizionizam ”drag i mio” ne samo da je prijelomna točka u povijesti neovisne Hrvatske, nego će očito postati i ona točka od koje će se bilježiti da je nasilno mijenjanje povijesti postalo nerazdvojnim dijelom državne politike. Zašto: nasilno? Pa zato što je plasiranje laži u funkciji zatiranja istine – nasilje.

Pa da se opet vratimo činjenicama. Postoji u Hrvatskoj nešto što se zove CroFacta. Kažu: projekt. Bavi se provjerom točnosti informacija (fact-checking) u, ovo je doslovni citat, hrvatskom i širem medijskom prostoru. Nositelj projekta je Leksikografski zavod Miroslav Krleža (!) u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata.

Nedavno Crofacta objavio je svoj prvi ”uradak” što ga potpisuje čovjek koji radi u spomenutom Hrvatskom institutu za povijest. Čime se bavi? Naravno – Jasenovcem, jer poljuljati istinu o najpoznatijem i najzloglasnijem ustaškom koncentracionom logoru značilo bi, barem u očima površno informirane, neinformirane i/li dijelom već indoktrinirane javnosti dovesti pod znak pitanja istinu o cijelome razdoblju Drugog svjetskog rata i Narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji.

A poljuljati istinu, dovesti je u pitanje može se samo tvrdnjom da istina nije istina nego laž, tvrdnjom, izrečenom u ime projekta što ga vodi ugledna ustanova poput Leksikografskog zavoda i uz autoritet ustanove što se bavi izučavanjem povijesti.

Tekst o kojemu govorimo objavljen je na mrežnoj stranici ”projekta” i odmah ga je prenio, odnosno prepričao Večernji list pod naslovom koji nepogrešivo otkriva zbog čega je zapravo CroFacta ustanovljen i zbog čega se u svojem prvom provjeravanju točnosti odmah ”okomio” na ustaški koncentracijski logor Jasenovac.

Tiražni dnevni list obavijestio je, naime, javnost o tome kako su, evo to je taj naslov, ”na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac – netočne informacije”. Drugim riječima: laži. Jasenovac je bolna točka svih povijesnih revizionista, osobito onih koji se godinama trude da ustaške zločine svedu na progon Židova i Roma (i ubijanje, zna se), komunista – naravno, ali uporno izbjegavaju izreći povijesnu istinu da su u najvećem broju žrtve Jasenovca bili – Srbi i da je obračun sa Srbima bio ključna točka ustaškog programa stvaranja onoga što su oni nazvali hrvatskom državom, a što je bila po principu države ustrojena marionetska tvorevina što je ovisila o milosti okupatora – njemačkih nacista i talijanskih fašista.

Tekst je, pođe li se od toga koja mu je svrha, vrlo spretno napisan. Najprije autor prepričava i citira ono što se može naći na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac. Onda navodi doslovne citate iz dokumenata i povijesnih rasprava, kako bi potvrdio to što je rekao, pa se zaista može vidjeti da je prepričano i navedeno ono što se na tim stranicama može pročitati.

Tu, međutim, dolazi ”kvaka 22”. Autor ”razotkrivanja” ne upozorava što je u tekstu na mrežnim stranicama doslovni citat (nekog autora, ili nekog dokumenta), a što je tekst napisan za mrežne stranice kako bi povezao izvatke iz dokumenata i postavio stvari u širi kontekst. I onda polemizira s tom cjelinom, odnosno pobija neke konstatacije, ili navodi da ih u dokumentima nema; što je točno, jer doista ih nema. Mada, pogledamo li što se u ustaškoj državi događalo od 1941. do 1945., vrlo je malo – ako uopće – dvojbe o tome da su potpuno opravdane i utemeljene, poput one o ”konačnom rješenju srpskog pitanja u Hrvatskoj”, jer to i jest ono što su ustaše doista htjeli. Decidirani je, međutim, zaključak CroFacta kako su tvrdnje iznesene na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac ”potpuno neutemeljene”.

Pa da ostanemo na terenu činjenica. Te tvrdnje nisu neutemeljene, jedna svakako nije i to upravo ona koja nije ”vrijednosni sud”, nego egzaktni podatak. CroFacta se, naime, nije mogla (znala, htjela?) zaustaviti na ”prodavanju roga pod svijeću” navođenjem formulacija kojih u povijesnim dokumentima doista nema (jer riječ je o interpretaciji, možda ne najspretnijom, podataka), ali ih na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac ima.

Da bi bilo do kraja jasno o čemu je riječ: posrijedi je jedan sastanak održan u veleposlanstvu Trećeg Reicha u Zagrebu u lipnju 1941. Među onime što je o tome sastanku objavljeno na mrežnim stranicama Spomen područja nalazimo sljedeće: NDH se, u sklopu planiranja protjerivanja Slovenaca iz Slovenije (koja je postala dijelom Trećeg Reicha) u NDH i Srba iz NDH u Srbiju, obvezala ”deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha”. To je, vrijedi naglasiti, podatak. To nije ni tumačenje, ni interpretacija, to je konkretan podatak. Kojega CroFacta proglašava ”neutemeljenim”, što bi trebalo značiti da je to laž.

A nije! Nije laž, nego je istina. Tako da nije laž ono što stoji na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac, nego ono što je objavila CroFacta.

Jer, CroFacta u svojoj je ocjeni neumoljiv. Navodi, što je također dio spretne manipulacije, niz autora, tvrdeći kako ni jedan od njih u svojim ”historiografskim radovima” uopće ne spominje, kako su se ”vlasti NDH na vlastiti zahtjev” priključile planu preseljenja, ”obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha”. Uz već spomenuti zaključak kako je (i) ta tvrdnja ”potpuno neutemeljena”.

Nije. Dapače, ta tvrdnja je istinita!

Vlasti NDH doista su se obvezale, da li na vlastiti zahtjev, ili ne – to i nije bitno, da će u Srbiju deportirati, protjerati 30.000 više Srba, nego što će prihvatiti Slovenaca koje Treći Reich protjeruje iz Slovenije.

Ima tome dosta godina, bilo je to još u vrijeme Jugoslavije, kada je izdavačka kuća Globus u svojoj ediciji ”Plava biblioteka” objavila pet opsežnih knjiga renomiranog povjesničara Bogdana Krizmana. Bave se ustaškim pokretom, od osnivanja, preko formiranja NDH i neslavnog kraja ustaške ”države”, pa do ustaša u emigraciji, CroFacta navodi među izvorima jednu od tih pet Krizmanovih knjiga, ne navodi – međutim – onu ”pravu”, onu u kojoj nalazimo dokaz kako CroFacta – laže.

Krizmanove su knjige vrlo pouzdan povijesni izvor, kojemu je naprosto nemoguće predbaciti pristranost. Najvećim su dijelom sastavljene od doslovno citiranih dokumenata, uz tek poneku autorovu rečenicu kojom povezuje tekst, ili kratko komentira ovo ili ono. Druga od tih knjiga nosi naslov Pavelić i ustaše.

Na 482. stranici Krizman doslovno citira bilješku što ju je nacistički ambasador u NDH, Siegfried Kasche, pripremio za svojeg šefa, ministra vanjskih poslova Trećeg Reicha, Joachima von Ribbentropa, uoči prvog sastanka Hitlera s Pavelićem. U nekoliko točaka ambasador navodi ono za što je smatrao da bi ministar trebao znati (uz ostalo i što znači, odnosno kako se na njemački prevodi Pavelićeva titula – poglavnika). I u toj bilješci pod točkom 6, stoji sljedeće: ”U pregovorima od 4. VI. postignut je sporazum o preseljenju Slovenaca iz Štajerske i Kranjske u Hrvatsku, odnosno Srbiju i isto tako iseljenju Srba iz Hrvatske u Srbiju; Hrvati će iseliti 30.000 Srba više u Srbiju nego što će primiti Slovenaca iz Reicha; poslanik će istog dana predati nacrt ugovora o tome, a u njemu je Kasche predviđen kao arbitar.”

Bilješka je napisana 5. lipnja godine 1941. Dakle, NDH se doista obvezala da će u Srbiju iseliti/protjerati 30.000 više Srba, no što će primiti Slovenaca koje će nacisti isto tako iseliti/protjerati iz Slovenije koja je bila uklopljena u teritorij Trećega Reicha.

Zaključak: na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac naveden je točan podatak, a CroFacta, uz hitru medijsku podršku, plasirala je u javnost – laž, tvrdeći kako su podaci s navedenih mrežnih stranica, a među njima je i ovaj o iseljavanju Srba iz Hrvatske, ”potpuno neutemeljeni”.

Hoće li CroFacta priznati laž? Hoće li se ispričati ne samo direktoru Spomen-područja koji je – osjetivši ”odakle vjetar puše” – podnio ostavku, nego i javnosti u kojoj je objavom tog svojega prvog ”uratka” poduprla teze povijesnih revizionista koji s jedne strane umanjuju broj ubijenih u Jasenovcu i šire famu o ”trostrukom logoru”, odnosno o ”komunističkom logoru Jasenovac”, a s druge sustavno relativiziraju karakter ustaške ”države”, izbjegavajući navesti Srbe kao one s kojima se ta ”država” u prvome redu obračunavala? Kako stvari stoje, gotovo je sigurno da nikakve isprike neće biti. Pa ni priznanja manipulacije koja jest zlokobna.

Zašto? Prvo, zbog trenutka kada je sve to objavljeno – neposredno nakon formiranja nove vlade. Drugo, zbog hitrog, što će reći pripremljenog medijskog odjeka. Treća, zbog toga što CroFacta financira Agencija za elektroničke medije koja je ”pod kapom” Ministarstva kulture i medija, a sve to novcem Europske unije. Razglabati o tome tko je u sastavu CroFacta, tko je još konkurirao za taj projekt, pa iz toga izvlačiti dalje zaključke – nećemo. To bi ipak bile, ma koliko osnovane, pretpostavke.

A mi govorimo o činjenicama i ostajemo na terenu činjenica. One, međutim, dozvoljavaju jedan sasvim utemeljeni zaključak: priča s CroFacta i Jasenovcem nije usamljeni incident, nije uopće incident, nego je početak ostvarivanja razrađenog plana ”gospodarenja prošlošću, kako bi se moglo gospodariti budućnošću”, da parafraziramo Orwella što nam se za ovu priliku čini i više nego prikladnim.

autograf