Zmije u odijelima: Nisu svi psihopati u zatvoru, neki su i u sobama za sastanke

Udio pojedinaca s psihopatološkim karakteristikama veći je na čelnim pozicijama korporacija i institucija nego u općoj populaciji. Psihopatska osobnost je u većoj mjeri nepoštena i okrutna. U čemu joj pogoduju današnje okolnosti

“Nisu svi psihopati u zatvoru, neki su i u sobama za sastanke.”

Vrlo je vjerojatno kako je za prosječnog građanina prva asocijacija na spomen „psihopatije“ kriminal, nasilje ili masovne ubojice. Ipak, u akademskom svijetu zadnjih nekoliko desetljeća, pogotovo uslijed globalne ekonomske krize, kreditnih prijevara, korupcije i sličnih šokantnih narušavanja javnog povjerenja, velik je interes za istraživanjem odnosa ove mračne osobine i korporativnog ponašanja. PriceWaterhouseCoopers u svom globalnom istraživanju ekonomskog kriminala za 2016 navodi kako trećina organizacija ima iskustvo sa ekonomskim kriminalom, u 46% slučajeva uzrokovanim internim akterima - srednjim i visokim menadžmentom.

Mračna trijada

Psihopatija je jedna od tri osobine ličnosti koje se naziva mračnom trijadom, a čine ju još i narcisoidnost i makijavelizam. Zajedničko ovom trojstvu je hladnokrvno, sebično i zlonamjerno ponašanje u međuljudskim odnosima. Važno je naglasiti kako se osobina psihopatije i ostalih mračnih osobina normalno distribuira u populaciji, što znači da svaki pojedinac ima, u manjoj ili većoj mjeri, psihopatska obilježja. Psihopatska osobnost se razlikuje od kliničke psihopatije. Možete imati niži ili viši rezultat na ovoj dimenziji te savršeno normalno funkcionirati. Kada je funkcioniranje narušeno na osobnoj i poslovnoj razini te kada su simptomi poremećaja prepoznatljivi i traju duži period vremena, tada se vrlo vjerojatno radi o mentalnom poremećaju.

Među pojedincima visoko na mračnoj trijadi, ima više onih sa općenito višim stupnjevima otvorenosti, znatiželje i samopoštovanja. Upravo im ove osobine, zajedno sa niskim stupnjem savjesnosti i anksioznosti, omogućuju da uđu u odnose sa drugima i iskorištavaju ih

Korporativni psihopati

Psihopatska osobnost je u većoj mjeri u odnosu na prosjek nepoštena, egocentrična, nemarna i okrutna. Dodatno ju karakteriziraju i površan šarm, manipulativnost, sklonost riziku te krivnja maskirana prividnom normalnošću. Iako je jasno (i potvrđeno) kako sa sobom nosi u pravilu negativne posljedice na pojedinca, recentnija istraživanja pokazuju da je istinito i suprotno. Pa tako psihopatija, unatoč antisocijalnoj osnovi, sa sobom veže klaster drugih osobina koje u određenim situacijama, zapravo, mogu doprinositi uvjerljivosti ovih pojedinaca - grandioznost, manipulativnost i neosjetljivost.Također, pokazalo se da među pojedincima visoko na mračnoj trijadi, ima više onih sa općenito višim stupnjevima ekstraverzije, otvorenosti, znatiželje i samopoštovanja. Upravo ove osobine, zajedno sa niskim stupnjem savjesnosti i anksioznosti, dopuštaju mračnim trijadama da uđu u odnose sa drugima i iskorištavaju ih te ustraju unatoč socijalnom odbijanju.

Žudnja za moći koju sa sobom nosi upravljanje organizacijom, nedostatak istinske brige za druge, bezdušnost, spremnost na laganje te šarmantna fasada koja stvara dojam savršenog vođe, čini se kako, unatoč negativnoj povezanosti sa brojnim indikatorima dobrog radnog učinka, dovodi do percepcije kako su organizacijski psihopati strateški mislioci, kreativni i inovativni te uspješni komunikatori

Tema psihopatije postaje posebno zanimljiva kada ju preselimo u organizacijski kontekst. Niz studija je dalo naznake kako pojedinci sa psihopatskim karakteristikama imaju tendenciju kretanja prema vrhu organizacijske hijerarhije. Organizacijski psihopati, čini se, bolje su opremljeni za uspjeh u organizacijskim kulturama koje njeguju racionalno ponašanje, individualnost, kompetitivnost, spremnost na rizik te karizmatičnost. Niz istraživača, koji su ispitivali visokopozicionirane menadžere, utvrdili su kako je incidencija visokog rezultata na osobini psihopatije znatno veća nego ona u općoj populaciji. Istraživanje, u kojemu je korištena popularna 360 metoda procjene i radnog učinka, pokazalo je ne samo da je psihopatska osobnost prisutnija među menadžmentom više razine.

Žudnja za moći koju sa sobom nosi upravljanje organizacijom, nedostatak istinske brige za druge, bezdušnost, spremnost na laganje te šarmantna fasada koja stvara dojam savršenog vođe, čini se kako, unatoč negativnoj povezanosti sa brojnim indikatorima dobrog radnog učinka, dovodi do percepcije kako su organizacijski psihopati strateški mislioci, kreativni i inovativni te uspješni komunikatori.

Kokoš ili jaje

Kada razmišljamo o vezi između pozicija moći i psihopatskog ponašanja, nužno se nameće i pitanje uzročno-posljedične veze. S jedne strane, imamo brojna socijalno-psihološka istraživanja (Stanley Milgram, Philip Zimbardo i dr.) koja ukazuju na moć situacije i socijalne uloge. U ovim se istraživanjima pokazalo kako prosječni pojedinci mogu biti sposobni za ponašanja koja uzroku smrt drugih osoba koje im nisu učinile išta našao te se ponašati agresivno, nasilnički i okrutno. Iz te perspektive, možemo reći kako je moć ta koja kvari. Vrlo se često pogrešno pretpostavlja da su pojedinci zapravo „trule jabuke“, odgovorni za prijevare, korupcije i ostalu društvenu štetu. Zimbardo objašnjava kako je sustav taj koji je truo. Sustav unutar kojega djeluju normativni pritisci prema konformiranju i odrađivanju stvari „koje šef naredi“ te, kada se krene malim koracima u popuštanje, teško je odrediti granicu kada stati. Treba naglasiti kako ovakvo situacijsko objašnjenje negativnog ponašanja ne umanjuje odgovornost pojedinaca, samo pomaže pojasniti kontekst u kojemu običan pojedinac postaje truo. Također, ovakva perspektiva vrlo je korisna u razumijevanju ne samo korporativnih zlodjela već i terorističkih činova, pri čemu zastrašujuće nije grozota koju se čini već normalnost onih koji to čine. Prema tome, problem terorizma i sličnog ekstremnog ponašanja ne može riješiti identifikacija trulih jabuka već promjena konteksta u kojem se javlja.

S druge strane, nas zanimaju upravo trule jabuke, koje su bile trule prije ulaska u sustav. Istraživanja studenata prije zaposlenja te usporedbe studenata različitih interesa i usmjerenja, vode zaključku kako pojedince sa izraženim osobinama mračne trijade privlače upravo takve pozicije koje dozvoljavaju manifestaciju njihovih osobnosti te korištenje pozicija moći. Na primjer, u recentnom istraživanju studenata različitih usmjerenja, pokazalo se kako su studenti koji studiraju biznis imali najviše rezultate na osobinama mračne trijade. Dakle, vrlo je vjerojatno i to kako dispozicija prema osobinama mračne trijade uvjetuje pojedince prema određenim zanimanjima, gdje se njihove osobine dodatno ojačavaju okruženjem koje im dopušta te često i nagrađuje ponašanja koja proizlaze iz ove formacije ličnosti.

Psihološko testiranje za političke vođe?

Od malih nogu, pri polasku u vrtić, tijekom školovanja, tijekom upisa na fakultet, a tek pri zapošljavanju uobičajena je procedura selekcije i upoznavanja sa kandidatima. Iako variraju, metode selekcije uključuju intervjue, baterije testova osobnosti i kognitivnih kapaciteta i, često, brojne krugove testiranja. Upravo stoga kako bi se odabrali optimalni kandidati. Kako stvari stoje, čak i postojanje filtera ne znači da se udio mračnih trijada neće uvući i na najviše organizacijske pozicije.

No, što se događa prilikom popunjavanja vrhovnih društvenih pozicija kao što su predsjedništvo države, vođenje vlade, vođenje gradova, zastupanja građana i slično? Koliko se objektivno zna o osobnostima i mentalnom fitnesu kandidata koji imaju moć direktno utjecati na kvalitetu života i mentalno zdravlje građana jednog grada ili države? Pomalo je zastrašujuća činjenica kako najodgovornije osobe u društvu i kreatori društvenog blagostanja ne prolaze niti kakav klasični selekcijski test. Ništa. Pojedinci ulaze u moćne društvene pozicije bez ikakve kontrole zdravog razuma i ne postoje niti minimalne naznake da će se to promijeniti.

Svjetlo na kraju mračnog tunela?

Kriminalni psiholog Robert Hare, ujedno autor citata s početka teksta, navodi kako u vrijeme velike političke neizvjesnosti i promjena kao i u vrijeme organizacijskih restrukturiranja, rezanja, spajanja i akvizicija, psihopatija buja. Odgovara joj brza promjena u kojoj se psihopatske osobnosti savršeno uklapaju - zbog turbulencija u okruženju teže ih je detektirati a uživaju u razini stimulacije koju im kaos pruža. Štoviše, mogu se učiniti savršenim vođama. Iako je političke neizvjesnosti te korporativne pohlepe korupcije bilo oduvijek, stvarnost današnje korporacije je mnogo složenija i izloženija brzim i velikim promjenama. Samim time će prevare, konflikti interesa i pronevjere biti (a već i jesu neko vrijeme) daleko bez presedana. Drugim riječima, budućnost ove mračne osobnosti je, zapravo, vrlo svijetla. Iako društvo i relevantne institucije imaju moć postaviti procese filtriranja ove mračne i opasne osobnosti, pitanje je hoće li se osobe u vrhu političke i institucionalne moći odlučiti na to. Ipak bi si, tako, mogli prerezati granu na kojoj uspješno šire mrak...

• Dr. sc. Andrijana Mušura Gabor na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa predaje bihevioralnu ekonomiju