Zna se istina o Buči, ali je možda previše nezgodna da bi se otkrila

"U ratu je istina prva žrtva." Ovaj se citat pripisuje Eshilu, grčkom tragičaru iz 6-tog stoljeća pr. Kr. poznatom po njegovoj "obilnoj upotrebi simbolike, mitskih aluzija, impresivnog izražavanja, igri riječi i zagonetki". Stoga je sasvim prikladno uvidjeti kako citat tog čovjeka, koji je prvi govorio o konceptu suvremene ratne propagande, oživljava u današnjoj Ukrajini. Kijevska vlada i njihovi savjetnici za informacijsko ratovanje sa zapada možda su iskoristili sve Eshilove dramaturške taktike kako bi stvorili modernu tragediju u ukrajinskom gradu Buča koja oslikava pojam laži ne samo kao nusproizvoda, već i kao oružja rata.

Glavni izvor izvješća o tragediji u Buči je video snimka, koju je snimila ukrajinska nacionalna policija, iz jednog od njihovih konvoja koji se vozio kroz ulicu u gradu. Desetak leševa je zatrpalo kolnik, a čini se da su mnogi od njih bili vezani. Ovaj je video postao viralan, izazvavši pandemiju tjeskobe i bijesa koja je zahvatila veći dio svijeta, privlačeći pažnju i poglavara država i poglavara Katoličke crkve, što je rezultiralo plimnim valom osude i bijesa usmjerenih prema Rusiji i njenom predsjedniku Vladimiru Putinu. Uzročno-posljedična veza između videa i globalne reakcije je jasna - prva ne bi mogla postojati bez druge.

Jedna od prvih lekcija objektivnosti je usporiti stvari kako biste bili sigurni da ta činjenica nije zamagljena emocijama. Video snimak iz Buče je uznemirujući. Čini se da je ovakav video objavljen s izričitom namjerom da u gledatelju proizvede trenutnu duboku emociju "šoka i straha". Ako je to doista tako, onda su oni koji su to objavili - ukrajinska nacionalna policija - uspjeli u svome naumu i više nego su se usudili nadati. Odnosno, kako stvari stoje, njihovi savjetnici.

Veza između mrtvih ljudi i ruske vojske je odmah uspostavljena, bez ikakvih podataka utemeljenih na činjenicama koji bi to potkrijepili, a nakon toga je odjeknula u svim vrstama medija - i glavnim i društvenim. Svatko tko se usudio dovesti u pitanje ustaljeni narativ "Rusija je to učinila" bio je izvikivan i omalovažavan kao "ruski suučesnik", ili još gore.

To što su ovi zaključci nusprodukt masovne histerije nije bitno - zašto tražiti objektivnost kada se narativ uklapa u svaki stereotip koji su prethodno pažljivo sastavili isti ljudi koji danas papagajski ponavljaju priču o Buči. Društveno "preduvjetovanje" publike, koja nije navikla na kritičko razmišljanje, bitan je korak kojim se ova publika navede da prihvati zdravo za gotovo sve što se pred nju postavi, bez obzira na to koliko su nevjerovatne činjenice priče zapravo na granici sa lakovjernosti. I da se razumijemo - ukrajinski narativ o događajima u Buči čini se prenategnutim da bi bio vjerodostojan.

Kronologija naracije je prva crvena zastava i upućuje na to da je priču proširila Ukrajina (i da ju je Zapad samo ponovio) i da nije onakva kakva se čini. Utvrđena je činjenica da su se ruske trupe evakuirale iz Buče 30. ožujka. Ukrajinska nacionalna policija je počela ulaziti u Buču 31. ožujka i istog je dana gradonačelnik Buče objavio da je grad u potpunosti pod kontrolom ukrajinskih dužnosnika. Ni u jednom trenutku niti gradonačelnik niti bilo koji drugi ukrajinski dužnosnik nisu nagovijestili masovna ubojstva koja je poduzela Rusija. Spornu video snimku su objavile ukrajinske vlasti 2. travnja; nije sigurno je li video snimljen ranije, ili na taj dan. Ono što je sigurno jest to da su se prizori prikazani u videu jako razlikovali od narativa koji je u početku prikazao gradonačelnik.

Sa svoje strane, Rusija je žestoko odbacila optužbe i zatražila hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se raspravilo o onome što je rusko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo "zločinačkim provokacijama ukrajinskih vojnika i radikala" u Buči. Predsjedništvo Vijeća sigurnosti drži Velika Britanija, a britanska misija pri UN-u je odbila ruski zahtjev, navodeći da će rasprava o Ukrajini koja je trenutno zakazana za utorak, 4. travnja, poslužiti kao forum za bilo kakvu raspravu o Buči.

Netko bi pomislio da bi Vijeće sigurnosti, koje je u prošlosti pokazalo spremnost da se sastane u kratkom roku kako bi razgovarali o događajima u Ukrajini, nastojalo udovoljiti zahtjevu Rusije o tako važnom pitanju. Međutim, čini se da cilj Britanaca nije brza potraga za istinom i pravdom, već kupovina vremena kako bi se omogućio daljnji razvoj političkih posljedica navodnog masakra u Buči.

Jedan primjer manifestiranja ove taktike je reakcija američkog predsjednika Joea Bidena. "Vidjeli ste što se dogodilo u Buči", objasnio je u komentarima novinarima, dodajući da je ruski predsjednik Vladimir Putin "ratni zločinac". Biden je iskoristio krizu u Buči kako bi se založio za isporuku još više oružja Ukrajini. "Ukrajini moramo nastaviti pružati oružje koje im je potrebno za nastavak borbe", rekao je. "I moramo prikupiti sve detalje kako bi [potvrdili da bi] ovo moglo biti stvarno - da imamo suđenje za ratne zločine."

Sve je to rečeno od strane predsjednika države koja je odbila priznati Međunarodni kazneni sud. Iz razloga koji bi trebali biti očigledni svakome tko je spreman primijeniti neku kritičku misao.

Na sreću za predsjednika Bidena i ukrajinsku vladu, britanski glavni sudski tužitelj Karim Khan je objavio početkom ožujka 2022. da je pokrenuo istragu o navodnim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti počinjenih u Ukrajini. S obzirom na visoki profil optužbi iz Buče, čovjek bi pomislio da je Khan poslao tim forenzičara koji će preuzeti kontrolu nad mjestom zločina i nadgledati obdukcije žrtava kako bi se utvrdilo vrijeme smrti, mehanizam smrti i jesu li žrtve umrle tamo gdje su navodno pronađene, ili su njihova tijela tamo premještena s druge lokacije.

Khan bi također bio ovlašten voditi intervjue s ukrajinskom nacionalnom policijom, koja ima povijest bliskih odnosa s pripadnicima ukrajinske krajnje desnice, uključujući zloglasni bataljun Azov. Od posebnog interesa bi bila svaka istraga o naređenjima koja su data policiji u vezi s tretmanom onih ukrajinskih civilia za koje se smatra da su surađivali s ruskom vojskom tijekom njezine okupacije Buče.

Rezultati takve istrage bi najvjerojatnije bili u sukobu s narativom koji vodi ukrajinska vlada i koju ponavljaju pokorni mediji i političari na Zapadu. To je glavni razlog zašto Khan trenutno nije na terenu u Buči. Ako i kada Khan na kraju dobije pristup dokazima o ubojstvima u Buči, može se pretpostaviti da će ukrajinska nacionalna policija njima izmanipulirati do te mjere da će opovrgavanje navoda biti gotovo nemoguće.

Istina o onome što se dogodilo u Buči je tamo i čeka da bude otkrivena. Nažalost, čini se da je ta istina nezgodna za one koji su u poziciji da ju agresivno traže kroz istragu na licu mjesta koja se temelji na forenzici. Ako se dogodi da se na kraju ispostavi da je ukrajinska nacionalna policija poubijala ukrajinske civile zbog zločina navodne suradnje s Rusima tijekom njihove kratke okupacije Buče i da su snage međunarodnog prava suočene s pravim počiniteljima tog zločina, svaka istinska potraga za pravdom morala bi uključiti i vlade SAD-a i Velike Britanije kao svjesne suučesnike u bilo kojem zločinu za koji se [Ukrajinci] terete.

Scott Ritter je bivši obavještajni časnik američkog marinskog korpusa i autor knjige 'Kralj Škoripiona: Američki samoubilački zagrljaj nuklearnog oružja od FDR-a do Trumpa'. Služio je u Sovjetskom Savezu kao inspektor za provedbu INF Ugovora, u stožeru generala Schwarzkopfa tijekom Zaljevskog rata, a od 1991.-1998. kao inspektor za oružje UN-a.