„Čujem zvukove i korake. Umišljam stvari, ljude oko kuće. Prestravljena sam zbog svega, k tome se bojim i sebe same.“
– riječi Ingrid Bergman, koja je utjelovila lik Paule Alquist u filmu "Gaslight" iz 1944. godine
Radnja filma "Gaslight" (te drugih adaptacija i predstave iz 1939. godine) temelji se na muževim nastojanjima da manipulira svojom ženom, iskrivi njezinu percepciju i koristi brojne tehnike kojima želi umanjiti važnost i, čak, demantirati događaje koje žena doživljava kao stvarne i činjenične. Riječ je o psihološkom trileru u kojem muškarac zavede i oženi nećakinju svoje žrtve (koju je ranije ubio zbog njezina bogatstva) i useli u njihovu kuću, u kojoj se zapravo nalazi razlog iza cijele radnje – vrijedni nakit koji nije uspio pokupiti uoči ubojstva. Da ne duljimo previše i spoilamo vam cijeli film, naziv potječe iz pojave iluzije plinskih svjetiljki (jednina eng. gaslight) koje zatitraju svaki puta kad muž ode od kuće i ostavi ženu nasamo. Naravno, ovaj termin predstavlja i činjenicu da je riječ o iskustvu u koje bi malo tko povjerovao, što i jest smisao ove iluzije, kao i cijele manipulativne tehnike.
Svrha opisanih tehnika (i podmetnutih iluzija) jest da žrtva i sama posumnja u vlastite doživljaje, osjećaje i misli te se počinje smatrati ludom, a u takvom stanju ovisi o dojmovima drugih ljudi jer sebi i svojem doživljaju stvarnosti više ne vjeruje, a uz to je i izrazito podložna tuđim uvjerenjima i vodstvu.
Gaslighting u psihologiji
S obzirom na to da je sam izraz potekao iz filma i odnosi se na oblik manipulacije, „gaslighting“ u psihologiji kao takav ne postoji. Ovaj se termin smatra samo kolokvijalnim izrazom (prema stavu APA-e), odnosno ono što APA navodi jest da gaslighting predstavlja manipulaciju koja je toliko ekstremna da inducira psihičku bolest ili onu koja opravdava predaju osobe (kojom se manipulira) u psihijatrijsku instituciju, no u današnje se vrijeme koristi mnogo općenitije, češće i u kontekstu manje ekstremnih oblika manipulacije. U medijima je danas ovaj termin posebno prisutan, nerijetko i zloupotrebljavan, u kontekstima koji se ne poklapaju s njegovim inicijalnim značenjem te prenaglašavaju narcizam ili psihopatiju "izvođača" u podlozi u svrhu senzacionalizma. Međutim, samo zato što nas osoba nastoji u nešto uvjeriti, inzistira ili brani svoj stav, ne znači da se uvijek događa i gaslighting. Ovaj termin nije opravdanje za sve situacije koje se kose s našim željama, već iza njega stoji namjera stvaranja situacije nesrazmjera moći u kojoj je jedna od osoba uvijek u povoljnijem položaju i svjesna toga što čini.
Naspram pogrešno tumačenih oblika manipulacije ili ekstrema poput krajnje hospitalizacije osobe, ono što danas gaslighting predstavlja jest umanjivanje ili poricanje doživljaja ili osjećaja koje osoba smatra stvarnima, negiranjem postojanja problema i situacija koje su se zaista dogodile. Štetnost je upravo u tome što ovakav oblik manipulacije nije očit te na vrlo suptilan način negativno utječe na samopouzdanje i vlastitu procjenu realiteta i vjerodostojnosti osobe. U tom pogledu, gaslighting je oblik emocionalnog i psihološkog nasilja jer uključuje zadržavanje kontrole, moći i autoriteta osobe koja vrši gaslighting u odnosu (i u interesu mu/joj je zadržati takvu dinamiku odnosa) te, s druge strane, osobu nad kojom se vrši gaslighting, a koja prema ovom ponašanju formira svoj dojam realiteta, traži odobrenje ove osobe i/ili ju idealizira. Primjerice, takve reakcije tipične su kao metoda persuazije kod diktatora ili voditelja kultova, no odvijaju se i u "svakidašnjijim" situacijama - kod traženja medicinske ili, čak, psihološke pomoći ako se osobi izričito iskaže nevjerovanje u vlastite procjene zdravlja (ne govoreći o hipohondriji za koju je potrebno razuvjeravanje), u radnom kontekstu (npr. kada kolege ili nadređeni poriču vaš osjećaj burnouta), u partnerskim odnosima, u odnosima s obitelji, u političkom kontekstu i drugdje.
Što ako netko nada mnom vrši gaslighting?
Možda i važnije od svih mogućih opisa gaslighting situacija jest razumijevanje da one počivaju na iskorištavanju ranjive pozicije osobe nad kojom se manipulacija vrši - iskorištavanjem ljubavi, autoriteta, potrebe za pomoći i/ili vodstvom, počiva na niskom samopouzdanju osobe. S druge strane, kako reagirati i oduprijeti se pritisku koji gaslighting ima za osobu? Na ovu temu nema mnogo istraživanja jer je i sam gaslighting teško detektirati kada je učinkovit.
Navodimo nekoliko smjernica koje mogu pomoći u ovoj situaciji prema uputi terapeutkinje Dr. Robin Stern:
- Identificirajte problem. Prvi (i nužan) korak jest prepoznavanje problema - rješavanju problema možemo pristupiti na specifičan i temeljit način tek nakon što ga imenujemo. Ovdje može pomoći i zapisivanje specifičnih izjava iz razgovora na koje se kasnije, kada ne budemo pod dojmom razgovora, možemo vratiti i koje nam onda mogu pomoći da raspoznamo što je istinito. Kao što je ranije navedeno, nije svaki oblik komunikacije koji doživljavamo kao manipulaciju uistinu i takav, a gaslighting će se ispoljiti u komunikaciji ako se zaista odvija u odnosu.
- Dozvolite si osjećati. Dio problema kod gaslightinga jest što rezultira time da žrtva preispituje vlastite misli, vrijednosti, doživljaje, osjećaje i sjećanja. Priznajte si da zaista osjećate to što osjećate kako biste mogli dalje postupiti i poduzeti što je potrebno da biste se osjećali bolje.
- Dozvolite si žrtvovati što je potrebno. Još jedan dio koji žrtvi gaslightinga onemogućuje da napusti ovu dinamiku jest što počinitelj predstavlja osobu do koje im je stalo, na koju se ugledaju ili s kojom su u vezi. Naravno da odnosi mogu u mnogo pogleda biti i nagrađujući, no upitno je vrijedi li u njih ulagati ako potkopavaju vaš doživljaj stvarnosti. Kako biste vratili svoj izgubljeni osjećaj sebe, možda ćete morati prekinuti odnos s osobom koja vrši gaslighting, odreći se nekih lijepih trenutaka s njima i nastaviti živjeti s činjenicom da ova osoba jednostavno nema visoko mišljenje o vama.
- Krenite od donošenja manjih odluka. Kako biste se izuzeli iz situacije gaslightinga ili ga prekinuli, potrebni su mali koraci. Naučite reći "ne" kada je potrebno i ne uključivati se u rasprave koje prestavljaju sukob moći drugoj osobi.
- Tražite drugo mišljenje. Obratite se osobi kojoj vjerujete, ispričajte kakvo je vaše viđenje stvari i zatražite njihov uvid u to je li zaista iskrivljeno kakvim ga vaš potencijalni gaslighter smatra.
- Imajte suosjećanja za sebe. Kada sumnjamo u sebe na ovaj način i teško nam je, može nam se činiti da smo takvi i drugima, međutim, naši su osjećaji važni i važeći. Odgovorni smo za sebe i svoju dobrobit, što znači da prema sebi trebamo biti i iskreni. Možda će se već sutra ova osoba prema vama ponašati odlično, no usredotočite se na trenutni osjećaj i prepoznajte ga kako biste se s njim mogli bolje nositi.
Ono što ovim smjernicama nije obuhvaćeno, a što uvijek zagovaramo kada je riječ o bilo kakvom tipu nasilja ili manipulacije, jest da se oduprete osobi s druge strane kad se osjećate dovoljno sigurnima. Razumijemo da nije uvijek pravi trenutak, no dobrobit bilo koje osobe kombinacija je fizičkog i psihičkog aspekta, pri čemu nijedan ozbiljan tip ugroze ne treba ignorirati. Nedavni slučaj gaslightinga u javnom zdravstvu samo potvrđuje koliko je važno oduprijeti se kada primijetimo da netko negira naš dojam stvarnosti, iako usput nailazimo na prepreke i otpor. Zajedničko svakom navedenom primjeru jest da ima i drugih liječnika, partnera, poslova, pa i psihologa, koji svoj posao odrađuju etički te druge ljude tretiraju s poštovanjem i dostojanstvom. Prije nego se prepustite vrtlogu gaslightinga, provjerite jeste li presušili sve izbore i imajte na umu da se uvijek možete obratiti sljedećem.
Izvori:
Abramson, K. (2014). Turning up the lights on gaslighting. Philosophical perspectives, 28, 1-30.
DiGiulio, S. (2018). What is gaslighting? And how do you know if it’s happening to you. NBC News.
Hightower, E. (2017). An exploratory study of personality factors related to psychological abuse and gaslighting (Doctoral dissertation, William James College).
Stark, C. A. (2019). Gaslighting, misogyny, and psychological oppression. The monist, 102(2), 221-235.
VandenBos, G. R. (2007). APA dictionary of psychology. American Psychological Association.
