Naravno da sva mjesta u Njemačkoj nisu ista*. Prvih mjesec dana radio sam u Frankfurtu, gradu veličine našeg Zagreba. Peti po veličini u Njemačkoj i najveći u pokrajini Hessen. Iako su dojmovi slični kao i za Schwabach, ima razlike. Frankfurt je grad u kojem se veličina, visina i moć ističu na svakom koraku. Banke i financijske institucije se trude koja će imati veću zgradu, podižući ih preko 200 metara u visinu. Ipak je dugo godina najviša zgrada bila katedrala 95 metara, nešto niža od zagrebačke, a ono što je sad zanimljivo, nakon nedjeljnemise na njemačkom, sljedeća misa je na hrvatskom jeziku.
Naših ljudi ima na svakom koraku. Jednom prilikom ušao sam u Aldi u kojem su obje blagajnice bile našeg porijekla, iako to po prezimenima na njihovim karticama nisam mogao zaključiti. Naravno da vam to pomogne kad ste kao ja, laik za jezike. Nije samo naš jezik taj koji čujete na svakom uglu. Frankfurt je multietničko središte i imate utisak da nema jezika koji postoji, a da ga ovdje niste čuli. Frankfurt je grad banaka i financijske moći. Grad koji u svakoj ulici ima neko gradilište. Frankfurt je i jedno od najvažnijih prometnih čvorišta Europe. Avione možete čuti i vidjeti svake minute. Za one koje idu autom tu je i jedna loša strana, užasne gužve na autocestama.
Povijest Frankfurta je izuzetna. Jednom prilikom, na ugostiteljskom brodu usidrenom uz obalu Majne, uz kavu, s jednom našom, predivnom, bivšom sugrađankom koja mi je izuzetno pomogla da se snađem, saznao sam da se Frankfurt prvi puta spominje za vrijeme Karla Velikog, da su Franci tu najčešće prelazili Majnu, da je bio najvažniji grad istočnih franaka i još puno drugih detalja. Naravno da vam puno toga ostane lijepog u sjećanju, i da možete žaliti što je to grad prepun tempa i što vam ostavlja malo vremena, za razliku od Schwabacha. Naravno da nikad neću zaboraviti njegove gužve zbog kojih sam dolazio s posla poprilično kasno.
Ali ni ovdje posao nije loš. Dapače...
_______________________________
* Drugi izvještaj slavonskobrodskog laburiste iz Njemačke.
