Koliko god netko mislio da je izvan Broda i vlastite zemlje bolje, što često stvarno i je, za one koji su veliki dio života proveli u zavičaju, u domovini, uvijek je nostalgija ta koja te u drugoj zemlji jako prati. No, nostalgiju uvijek pobijedi praktična korist koju radnici imaju vani.
Desetak dana godišnjeg u Slavonskom Brodu za mene je, ustvari, bilo punjenje baterija kako bih lakše mogao izdržati raditi na terenu. Naravno da sam dogovorio kavu sa svojim starim prijateljem Veljkom Lukićem. I onako u razgovoru, i bez obzira na moju nevičnost u pisanju, obecao sam mu još jedan tekst o nekim svojim iskustvima života u Njemackoj.
Nemam namjeru praviti točnu poredbu s našim sustavom, ali vjerujem da će se mnogi naći u Njemačkoj, i sami napraviti komparaciju.
Prvi put, nakon više od godinu i pol dana rada u Njemačkoj, bio sam na bolovanju zbog gripe. Istina, više puta sam bio kod stomatologa, ali ono o čemu želim pisati bilo je nešto novo. Budući da imam vise od pedeset godina, doktor mi je savjetovao da napravim pretrge, normalne za tu dob. Osnovni i prvi nalazi su bili izuzetno dobri, krvna slika, urin… Nažalost, nisu svi bili savršeni. S obzirom da sam u ponedjeljak poslije posla ostavio uzorke za kontrolu debelog crijeva, vec taj četvrtak su me zvali da se javim u ambulantu. Javio sam se isti dan poslije posla, a već slijedeci tjedan u srijedu, imao sam razgovor sa specijalistom i dogovor da idem na gastroskopiju i kolonoskopiju za tjedan dana.
Buduci da sam imao i uputnicu za urologa i taj pregled sam dogovorio za isti dan kad imam i ostale preglede, samo je termin bio jutarnji. Praktično, sve je obavljeno u jednom danu.
Kod urologa je prošlo sve u najboljem redu, i već taj dan sam znao da je sa mnom sve ok. Gastroskopija i kolonoskopija je bila u 13.00. Došao sam pola sata ranije. Pregled, koji je obavljen pod narkozom, tako da se apsolutno ničeg ne sjećam, trajao je oko 35-40 minuta.
Dok je narkoza popustala, došla mi je doktorica koja mi je odmah rekla da imam prilično jaku kiselinu u želucu, i vjerojatno zbog nje neka sitna oštećenja želuca. Rekla je da su mi odstranili polip i da bih narednih mjesec dana trebao piti tablete za kiselinu. Dobio sam to i napismemo, za svog doktora.
Naravno, sve ovo je bilo plaćeno od strane mog zdravstvenog osiguranja i ništa, osim tableta nisam morao platiti, a sve zajedno trajalo je kraće od tri tjedna.
Zanimljivo, došavsi kući, pojavio se mali problem s okom, i samo su me participacije stajale preko 150 kuna.
Prije dvadeset pet godina bio sam kod nas na gastroskopiji zbog kiseline u želucu. Rađena je bez anestezije i nije baš lijep osjećaj. Kako je to danas, ne znam. No, bez obzira na neugodnosti, u većini slučajeva imam dobra iskustva s našim zdravstvenim radnicima. No, sustav je kočnica za efikasnost.
Iz ovog primjera kojeg sam doživio na vlastitoj koži, očita je razlika između hrvatskog i njemačkog zdravstva, između Hrvatske i Njemačke. Oni su za nas nedostižni sustav s podsustavima koji idu na ruku ljudima. Pročitajte još jednom o rokovima pregleda, o vremenu za dijagnosticiranje. Neusporedivo.
Desetak dana godišnjeg u Slavonskom Brodu za mene je, ustvari, bilo punjenje baterija kako bih lakše mogao izdržati raditi na terenu. Naravno da sam dogovorio kavu sa svojim starim prijateljem Veljkom Lukićem. I onako u razgovoru, i bez obzira na moju nevičnost u pisanju, obecao sam mu još jedan tekst o nekim svojim iskustvima života u Njemackoj.
Nemam namjeru praviti točnu poredbu s našim sustavom, ali vjerujem da će se mnogi naći u Njemačkoj, i sami napraviti komparaciju.
Prvi put, nakon više od godinu i pol dana rada u Njemačkoj, bio sam na bolovanju zbog gripe. Istina, više puta sam bio kod stomatologa, ali ono o čemu želim pisati bilo je nešto novo. Budući da imam vise od pedeset godina, doktor mi je savjetovao da napravim pretrge, normalne za tu dob. Osnovni i prvi nalazi su bili izuzetno dobri, krvna slika, urin… Nažalost, nisu svi bili savršeni. S obzirom da sam u ponedjeljak poslije posla ostavio uzorke za kontrolu debelog crijeva, vec taj četvrtak su me zvali da se javim u ambulantu. Javio sam se isti dan poslije posla, a već slijedeci tjedan u srijedu, imao sam razgovor sa specijalistom i dogovor da idem na gastroskopiju i kolonoskopiju za tjedan dana.
Buduci da sam imao i uputnicu za urologa i taj pregled sam dogovorio za isti dan kad imam i ostale preglede, samo je termin bio jutarnji. Praktično, sve je obavljeno u jednom danu.
Kod urologa je prošlo sve u najboljem redu, i već taj dan sam znao da je sa mnom sve ok. Gastroskopija i kolonoskopija je bila u 13.00. Došao sam pola sata ranije. Pregled, koji je obavljen pod narkozom, tako da se apsolutno ničeg ne sjećam, trajao je oko 35-40 minuta.
Dok je narkoza popustala, došla mi je doktorica koja mi je odmah rekla da imam prilično jaku kiselinu u želucu, i vjerojatno zbog nje neka sitna oštećenja želuca. Rekla je da su mi odstranili polip i da bih narednih mjesec dana trebao piti tablete za kiselinu. Dobio sam to i napismemo, za svog doktora.
Naravno, sve ovo je bilo plaćeno od strane mog zdravstvenog osiguranja i ništa, osim tableta nisam morao platiti, a sve zajedno trajalo je kraće od tri tjedna.
Zanimljivo, došavsi kući, pojavio se mali problem s okom, i samo su me participacije stajale preko 150 kuna.
Prije dvadeset pet godina bio sam kod nas na gastroskopiji zbog kiseline u želucu. Rađena je bez anestezije i nije baš lijep osjećaj. Kako je to danas, ne znam. No, bez obzira na neugodnosti, u većini slučajeva imam dobra iskustva s našim zdravstvenim radnicima. No, sustav je kočnica za efikasnost.
Iz ovog primjera kojeg sam doživio na vlastitoj koži, očita je razlika između hrvatskog i njemačkog zdravstva, između Hrvatske i Njemačke. Oni su za nas nedostižni sustav s podsustavima koji idu na ruku ljudima. Pročitajte još jednom o rokovima pregleda, o vremenu za dijagnosticiranje. Neusporedivo.
