Zrno smijeha i 'zrno' apsurda

Između svih sunčanih rujanskih zagrebačkih dana, baš se srijeda našla biti tmurna i prohladna. Od svih dana baš je prohladan morao biti dan za kojeg je Siniša Labrović, konceptualni umjetnik, satima stajao na Trgu bez da govori, ali s osmijehom na licu. 24 sata on se ljudima smiješio. Dan nikakav, on u jakni stoji na sred trga i smiješi se. Lijepo ga je vidjeti. Lijepo je vidjeti nekog da se smiješi bez fige u džepu.

Lijepo je vidjeti da njegov osmijeh izaziva osmijeh u drugoga. Osmijeh je to koji ne daje razloga podsmjehu, a ne zna se osmjehivati tako svatko. U njega oči kazuju sve. U njima se ogleda dobrota neka, nada, vjera, još uvijek, u ljude. Prije nego je krenuo na trg smješkati se Labrovića su pitali da objasni zašto. Kažu da je kazao kako performans, među ostalim, tematizira odnos radnika i poslodavaca te sugerira mržnju kao prvi akt ljubavi. Kažu da je rekao da je osmijeh u svim kulturama gesta prijateljstva i radosti, makar se u današnjem svijetu sve češće pretvara u krinku iza koje se često kriju dvojbene ili sasvim komercijalne namjere.

- Osmijeh kao takav je gesta koja označava prijateljstvo, dobrohotnost, dobronamjernost, otvorenost... No, s druge strane, može biti upotrijebljena i u druge svrhe. Često vidimo i, recimo, političare koji se smiju, no njihovi osmjesi ne prate izraz njihove duše ili njihovih očiju. S druge strane, osmijeh oslobađa endorfine slične drogama koje poboljšavaju raspoloženje, kao i serotonin, hormon sreće, koji, ako se ne varam, usfali kod ljudi koji su depresivni. Imamo situaciju u kojoj društvo konstantno vrši pritisak da budemo nasmijani i šaljemo pozitivne vibracije drugima. Nemamo vremena gnjaviti svojim lošim raspoloženjem. Ono je postalo nepoželjno, pogotovo među radnicima. A kada osmijeh postane mantra, to više nije osmijeh istinske radosti - govorio je Labrović.

Prvo Labrović, a onda presica Milana Bandića, filmskog redatelja. I u njega širok osmijeh dok objavljuje kako će se kandidirati za predsjednika države. U nazočnih novinara mahom osmijeh dok ga slušaju kako će osnovati i na Pantovčak useliti Ministarstvo korupcije. Korupcija će biti religija, poručuje Milan Bandić predsjednički kandidat. Jer, u snu mu je Svevišnji pristupio i rekao mu što mu je činiti. Blagotvoran je taj dašak zdrava duha u političkom nam sivilu. Zdrav je i bez predumišljaja. Makar, nije i ne može biti slučajno da Milan Bandić, a tako se donedavno zvao Dario Juričan, govori kako će korupcija biti naša religija dok istog tog trena u Saboru SDP-ovci prozivaju HDZ za korupciju, a HDZ-ovci SDP-ovcima vraćaju u lice njihove neke grijehe koruptivne iz prošlosti. Milan Bandić zna što radi. Znamo li mi!?

- Imamo zbirove pojedinaca od kojih su neki na vrhu, enormno bogati, a neki na nuli, nemaju ništa. A ponašamo se kao da to nema veze s društvenim ustrojem, nego s našim osobnim postignućima i srećom. Ako je već tako lako moguće biti sretan, nema razloga da ne primijenimo tu metodu. Osmijeh, makar i da je lažan, onome tko ga proizvodi stvara pozitivne signale. On je panaceja za sreću i dobro raspoloženje - govorio je Labrović »Jutarnjem listu«.

Osmijeh. Dade ga se i čuti. Tko god da je vidio i slušao audio vizualnu izložbu »Kad narastem bit ću bogatašica«, autorica Barbare Matejčić i Ane Opalić zna da je tako. Romska djeca kazuju što će bit kad odrastu. Čuješ djevojčicu kako joj se glas smije dok želi sebi kuću da u njoj kuha prijateljima i da se igraju žurke i da gledaju filmove. Smije se dok priča o matematici koju nitko ne voli, ali opet ne možeš kroz život da ne znaš novcima baratati. Smije se dok spominje nogomet i želju da jednom zaigra protiv Barcelone u dresu Juventusa. Smije se kao da ne zna da su šanse minimalne da ikada iz tog siromaštva zakorači u bolje, tamo gdje je svoj djeci na svijetu mjesto. Može li se biti slobodan u takvoj nejednakosti, pitaju se autorice. I šta nam je biti kad odrastemo!? I kako se smijati!? »Doktorica, vojnik, učiteljica, pekarica, inspektor, Messi – odgovaraju romska djeca kada smo ih pitali što žele biti kada odrastu«, piše u katalogu s izložbe na kojoj se vidi kako su o svojim željama progovarali iz vlažnih soba bez radnog stola i polica s knjigama, iz kuća bez tekuće vode, kupaonice i WC-a....

- Mi smo društvene životinje i ako osmijeh jest univerzalno prepoznatljiv onda definitivno on treba nekog svog sugovornika, suosmjehitelja, nekog tko će to prepoznati, prihvatiti, odbiti eventualno. On već je na neki način socijalna i društvena činjenica makar je biološki, genetski uvjetovan ljudskoj vrsti - kazao je Labrović.

Pri tom izreče nadu da će biti očito kako njegov performans ima u sebi zrno apsurda.

Dan poslije zasjalo je sunce. Ministri u Vladi u četvrtak su obilježili Europski tjedan mobilnosti, tako što su umjesto službenim automobilima na sjednicu Vlade došli pješice. Ministri su, eto, malo hodali. Ministar zaštite okoliša i energetike poručio je građanima da što više hodaju, jer je to zdravo i rasterećuje promet u centru grada. Ministrica kulture kazala je da nisu ministri otuđeni od naroda već da je količina obveza tolika da obično radni dan počinje prije osam sati i završava vrlo kasno navečer. Ministar obrane izjavio je da je kretanje jako bitno te poručio da, bez obzira na zanimanje, treba se kretati, hodati, pronaći aktivnost upravo s ciljem zdravlja. »Mislim da je to jako dobra poruka«, rekao je premijer čestitavši ministrima što su na posao došli, taj jedan jedini dan, pješke.

Koji sat poslije, nakon dvije godine suđenja Županijski sud u Zagrebu oslobodio je Božidara Kalmetu optužbi da je sa suradnicima podijelio preko 15 milijuna kuna i 850.000 eura iz tvrtki za održavanje i izgradnju cesta. Sutkinja je pročitala presudu u kojoj stoji da Kalmeta nije organizirao skupinu za počinjenje kaznenih djela.

Krivima su proglašena trojica njegovih suoptuženika i bivših suradnika.

A načelnik općine na zapadu Francuske uredbom je propisao stanovnicima da imaju »biti veseli« tjedan dana u listopadu u vrijeme lokalnog festivala u kojem je zabranjeno čitanje knjiga i priča s nesretnim završetkom i slušanje tužne glazbe. Čovjeku je ima Freddy Riffaud i nestranački je načelnik općine Essarts-en-Bocage. Službenu odluku je donio »uzevši u obzir brzinu kojom se negativne emocije šire i razaraju«, a što donosi »povećanu opasnost za rast lošeg raspoloženja s dolaskom jeseni i smanjenjem broja sunčanih dana«. Odlukom od 13. rujna »zabranjuje se emitiranje glazbe koja bi mogla zvučati deprimantno ili tužno, filmova, priča ili knjiga koje nemaju sretan završetak«. Stanovnike je pozvao da »proizvode endorfin, hormon sreće, tako što će se smijati najmanje tri puta na dan«.

novilist