Jučer je u Francuskoj završio treći veliki prosvjed takozvanih “Žutih prsluka”, ljudi koji diljem zemlje, najviše u samom središtu Pariza, prosvjeduju zbog porasta cijena benzina. Heterogeni pokret, koji nema jasno definirano vodstvo i predstavnike, dobio ime “Žuti prsluci” zbog prometnih sigurnosnih prsluka koje nose svi sudionici pokreta u prosvjedima na ulicama i strateškim točkama francuske prometne infrastrukture.
Dio prosvjednika se protekla tri uzastopna vikenda sukobio s policijom, koja je odgovoru koristila suzavac, vodene topove i gumene palice. Izdvojene skupine su palile automobile i bacale kamenje u policiju. Ukupno je zapaljeno oko desetak automobila.
Početni zahtjevi sudionika prosvjeda su bili sniženje cijena goriva, međutim, kako tvrde “Žuti prsluci”, oni žele općenito povećati kupovnu moć Francuza, kojima je ozbiljno životni standard, još pod prethodnim administracijama, koje su posegle za mjerama štednje, rezanjem javne potrošnje, promjenama radnog zakonodavstva, povećanjem poreznog pritiska na široke slojeve stanovništva i drugim mjerama poznatim pod eufemizmom strukturne reformne, što je imalo katastrofalan učinak na francusko gospodarstva, da je bivši predsjednik François Hollande morao proglasiti “izvanredno stanje” u ekonomiji zemlje.
Prema najnovijim podacima, ukupno je uhićeno 412 osoba, od kojih je 387 zadržano u pritvoru. U sukobima je ozlijeđeno 133 prosvjednika i 23 policajca. Od 1. siječnja se u Francuskoj očekuje se novi porast cijena goriva, 27% na godišnjoj razini za dizel i 15% za benzin.
Iako mediji o tome nerado govore, do sada je u prosvjedima život izgubilo četvero ljudi. Ovog vikenda je u Marseilleu jedna starija žena umrla u bolnici, gdje je zaprimljena s ozljedom od krhotine granate sa suzavcem. 80-godišnja žena je ozlijeđena u svom stanu u Marseilleu, gdje je u subotu zadobila ranu od komada granate sa suzavcem. Umrla je u nedjelju u operacijskoj sali bolnice u Marseillesu, priopćio je AFP.
Po povratku iz Argentine, gdje je sudjelovao na summitu skupine G20, predsjednik Emmanuel Macron je htio posjetiti centar Pariza, kako bi se uvjerio u razmjere štete nakon prosvjeda održanih ovog vikenda.
Dok je prolazio Avenijom Kléber u Parizu, okružen tjelohraniteljima i pratnjom, “Žuti prsluci” su vikali predsjedniku i ministru unutarnjih poslova da podnesu ostavku, kao što se vidi na videu koji je objavljen na društvenim mrežama.
VIDEO – Žuti prsluci protiv Macrona na Aveniji Kléber u Parizu
Francuski je predsjednik otišao do Slavoluka pobjede u Parizu, koji je oštećen u neredima u subotu.
Nakon jučerašnje hitne sjednice sa svojim ministrima i predstavnicima snaga sigurnosti, na kojem je bilo govora o mogućem uvođenju izvanrednog stanja, macron se ipak nije usudio posegnuti za tako drastičnom mjerom. U Francuskoj je izvanredno stanje zadnji put nametnuto nakon terorističkih napada 2015. godine, a ono je uključivalo policijski sat, zatvaranje određenih javnih objekata, zabranu prometa i prosvjeda u određenim zonama. Macron se za sada se suzdržao od prijetnji, ali je rekao kako će svi izgrednici i počinitelji nasilja biti kažnjeni.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji ima najgori rejting od kada je izabran na ovaj položaj, potpuno je nespremno dočekao pobunu “Žutih prsluka”, koja je izbila 17. studenog. Francuzi su odluku o povećanju trošarina na gorivo protumačili kao jedan od brojnih poteza kojima se pogoduje bogatima i dodatni udar na njihov životni standard.
U prošli ponedjeljak su “Žutih prsluci”, blokirali pristup 11 skladišta goriva u vlasništvu francuske kompanije Total, zbog čega je 75 Totalovih benzinskih crpki ostalo bez goriva, rekao je glasnogovornik naftne kompanije. Prekomorski teritoriji trpe nestašice najosnovnijih potrepština, ali podržavaju prosvjedni pokret.
Sudionici pokreta “žutih prsluka” dolaze iz raznih regija, društvenih i dobnih skupina, a počeli su se organizirati putem interneta. Iako se ne može poreći da tijekom prosvjeda nema izljeva bijesa i nasilja, nikako ne treba isključiti da među prosvjednicima ima i ubačenih skupina, posebno manjih skupina koje sebe definiraju kao “ljevičarske”, “anarhističke” ili “desničarske”, čijim se uslugama obavještajne službe i policija odavno koriste, kako bi djelima vandalizma diskreditirali prosvjedne pokrete.
Eklatantan primjer u tom smislu je bio veliki prosvjed tijekom summita G8 u Genovi u srpnju 2001. godine, kada su pripadnici skupine Black Blok iz cijele Europe stigli u grad, izazvali sukob s policijom, bolje rečeno zajedno s infiltriranim policajcima u njihovim redovima, koja im je nakon insceniranog okršaja otvorila put za bijeg, da bi potom krenula premlaćivati sve članove prosvjednog pokreta “No Global”, koji je uspio okupiti 200 000 ljudi, koji je prikazan kao “vandalski” i “kojem niša nije sveto, čak ni imovina običnih ljudi koji se bore i rade kako preživjeli”. Srećom, za sada ovaj scenarij, koji je ranije uspješno primijenjen u Genovi i drugdje u svijetu, ne vidimo u Francuskoj.
VIDEO – Pregovori jednog od pripadnika skupine “Black Blok” ili infiltriranog policajca u njihove redove prije početka nasilja u Genovi 2001.
Francuski predsjednik i njegov kabinet ministara se suočavaju s pokretom “Žutih prsluka” koji i dalje uživaju veliku podršku naroda. Prema rezultatima ankete koju je proveo Haris Interactive, nakon subotnjih prosvjeda čak 70 posto anketiranih Francuza podržava prosvjed,a među njima i brojne poznate osobe.
U međuvremenu se predsjednik Macron, vlada i ministri nadaju da će se prosvjedni pokret raspršiti i nestati, navodeći kako je svakog vikenda sve manje “Žutih prsluka” na ulicama francuskih gradova. Međutim, prosvjedi pokret postaje sve organiziraniji, a zahtjevi rastu, od početne želje za ukidanjem nametnutih trošarina na gorivo, do posljednjeg zahtjeva kojim se bezuvjetno traži ostavka predsjednika i ministra policije. Barem do ovog trenutka. S druge strane je su čelnici policije i žandarmerije sve nervozniji i prekomjerno nasilje koriste čak i u slučajevima gdje ton nije potrebno, što neizbježno dovodi do odgovora velike većine “Žutih prsluka” koji na ulice nisu izašli kako bi palili, niti razbijali bilo što.
Iako je već tri tjedna bilo nemoguće znati što točno žele “Žuti prsluci”, a posebno pronaći njihove vođe, zato što jedne osobe ili manje skupine koja vodi pokret zapravo i nema, konačno je objavljena platforma prosvjednog pokreta koju su objavili novinari talijanskog portala Contropiano, koji su trenutno u Francuskoj.
Preveli smo njihovu platformu i saznali smo da u fokusu nije samo povećanje troškova goriva, nego činjenica da nema napretka i sve veće društveno raslojavanje.
Tako se u zahtjevima pokreta koji je zapalio Francusku nalaze zahtjevi poput renacionalizacije javnih službi, promjene radnog zakonodavstva u korist radnika i borba protiv mjera štednje.
Portal Contropiano navodi da su “Žuti prsluci” svoje zahtjeve dostavili medijima 29. studenog, ali oni nisu objavljeni. Mnogo toga je proteklih tjedana rečeno o ovom pokretu. Na primjer, na početku su pokret podržali i ljevica Jean-Luca Mélenchona i sindikati kao što je CGT, ali su se kasnije predomislili. Ipak, 1. prosinca su u mnogim dijelovima Francuske izašli na ulice zajedno, “Žuti prsluci” i “Crveni prsluci”, poštujući međusobnu autonomiju.
Ovi su prosvjedi nešto drugačiji od onih koji su protekle dvije godine potresali Francusku, iako je prenaglašeno govoriti o epizodama netolerancije unutar samog pokreta, koji su se tu i tamo dogodili. Mainstream mediji uporno ponavljaju kako iza pokreta stoji “krajnja desnica”, što je netočno. Čelnica Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen je samo izjavila kako je jedino rješenje za smirivanje situacije da se raspusti Nacionalna skupština i održe prijevremeni izbori.
Ovoje popis 41 zahtjeva “Žutih prsluka”, što je zapravo platforma njihovog djelovanja, možda i političkog.
Zahtjevi su tipični radničku klasu ili osiromašenu i uplašenu srednju klasu bez obzira na političku preferenciju. Na prvom mjestu su materijalni uvjeti života i stavke kao što su posao, stanovanje, socijalna skrb i porezi.
Postoje i zahtjevi vezani za migracije, kojoj se Francuzi protive, ali bez velikog izljeva rasizma. Primjerak popisa zahtjeva “Žutih prsluka” je dobio Aurélie Dianara, koji živi i radi u Parizu.
1. Više progresivnosti u porezu na dohodak, što znači više olakšica.
2. Minimalna plaća od 1300 eura neto.
3. Mirovinski sustav mora ostati solidaran i stoga socijaliziran, a ne doprinosni sustav.
4. Nema mirovine ispod 1200 eura
5. Plaće svih Francuza, mirovine i naknade se moraju prilagođavati inflaciji.
6. Zaštita francuske industrije i zabrana njezina preseljenja.
7. Ukidanje odvojenog rada. Nije normalno da osoba koja radi na francuskom teritoriju ne bi imala iste plaće i ista prava. Svaka osoba ovlaštena za rad na francuskom teritoriju mora biti na istoj razini kao i francuski državljanin i njegov poslodavac mora platiti isti iznos doprinosa.
8. Za siguran posao ograničiti ograničene ugovore za velike tvrtke. Želimo više trajnih ugovora.
9. Maksimalna plaća može biti 15 000 €.
10. Stvaranje radnih mjesta za nezaposlene.
11. Dob za odlazak u mirovinu treba biti 60 godina za sve one koji su obavljali teške poslove 55 godina.
12. Riješiti problem beskućnika.
13. Ograničiti cijene najma i osigurati više smještaja po umjerenim cijenama, posebno za studente i privremene radnike.
14. Provesti veliki plan toplinske izolacije domova zbog ekoloških razloga i financijskih pogodnosti za obitelji.
15. Favorizirati male tvrtke u ruralnim područjima i urbanim centrima. Zaustaviti izgradnju velikih trgovinskih područja oko velikih gradova koji ubijaju male tvrtke, trgovce i poduzetnike i više besplatnog parkiranja u urbanim središtima.
16. Povećati invalidnine.
17. Ako šestogodišnje dijete nema ničiju skrb, potrebno je nastaviti s PAJEMPLOI sustavom pomoći do deset godina.
18. Isti sustav socijalne skrbi za sve, uključujući obrtnike i samozaposlene radnike.
19. Odmah zaustaviti zatvaranje malih prijevoznih linija, poštanskih ureda, škola i rodilišta.
20. Osigurati dobrobit za starije ljude, uz dovoljno novca.
21. Najviše 25 učenika po razredu u osnovnim školama.
22. Odgovarajući alati za psihijatriju.
23. Zabrana prodaje imovine koja pripada Francuskoj (brane, zračne luke…)
24. Pravosuđe, policija, žandarmerija i vojska moraju imati odgovarajuće opremu. Prekovremeni sati im moraju biti plaćeni ili odbijeni od tjedne ili mjesečne radne satnice.
25. Sa svim sredstva dobivenim cestarinom autoceste su dužne održavati ceste, autoceste i sigurnost na cestama.
26. Cijena plina i električne energije su porasle zbog privatizacije tog sektora, stoga oni ponovno moraju postati javno dobro i cijene usklađeno sniziti na realnu razinu.
27. Promicati prijevoz robe željeznicom.
28. Porezi – velike kompanije kao MacDonald, Google, Amazon, Carrefour moraju plaćati više, a maleni obrtnici, tvrtke manje.
29. Okončati povećanja trošarina na goriva.
30. Zabraniti oporezivanje na izvoru. U Francuskoj se porezi plaćaju na kraju godine.
31. Dosta s poreznim kreditom za tvrtke. Koristimo ovaj novac za pokretanje francuske industrije vodika, koja je ekološki prihvatljiva, za razliku od električne.
32. Dosta s mjerama štednje. Prestanimo prestati plaćati kamate na dug koji je proglašen nelegitimnim i krenimo otplaćivati dug bez uzimanja novca od siromašnih, nego 80 milijardi pronađimo u poreznim prijevarama.
33. Zabrana naplaćivanja naknade kada kupci koriste karticu za kupnju. Odrediti porez za brodsko gorivo i kerozin.
34. Svaki izabrani zastupnik ima pravo na srednju plaću. Troškovi prijevoza bit će provjereni i nadoknađeni ako su opravdani.
35. Narodni referendum mora ući u Ustav. Moramo stvoriti čitljivu i učinkovitu internetsku lokaciju kojom upravlja neovisno nadzorno tijelo, gdje ljudi mogu napraviti račun. Ako prijedlog dobije 700 000 potpisa, mora se raspravljati, dovršiti, dopuniti od strane Nacionalne skupštine, koja će imati obvezu da u godinu dana održi referendum na nacionalnoj razini. Trenutno, francuski ustav ne predviđa referendum.
36. Povratak na mandat od sedam godina za predsjednika Republike. Izbor zastupnika dvije godine nakon predsjednika dopušta slanje pozitivnog ili negativnog signala u vezi njegove politike. Time bi se pomoglo da se čuje glas naroda.
37. Ukinuti doživotne naknade za predsjednike.
38. Tražitelj azila mora biti prihvaćen.
39. Razlozi koji određuju prisilnu migraciju moraju biti riješiti.
40. Oni kojima je uskraćeno pravo na azil odmah moraju biti vraćeni u svoje zemlje podrijetla.
41. Potrebno je uspostaviti pravu integracijsku politiku. Živjeti u Francuskoj znači postati Francuz, što znači da osoba mora svladati tečaj francuskog jezika, francuske povijesti i građanski odgoj.
Ovo je lista zahtjeva “Žutih prsluka” iz kojih se vidi da se pokret ne može definirati kao ljevičarski ili desničarski. Platforma “Žutih prsluka” u samo jednoj stavci spominje smanjenje trošarina na gorivo, što je znak da se predsjednik Emmanuel macron suočava s puno većim nezadovoljstvom širokih slojeva stanovništva i upitno je kako će se izvući iz svega ovog. Možda represijom?
Naime, samo u glavnom gradu je specijalna policija koristila više od 10 000 “streljiva” različitih vrsta. Suzavca MP7 7940 komada, 800 zaglušujućih granata, 339 granata za omamljivanje GLI-F4, koje jedino koristi Francuska i koje su u više navrata uzrokovale ozbiljne ozljede, 776 “gumenih metaka” i oko 140 000 kubika vode ispaljene visokotlačnim hidrantima.
Prema neovisnim izvorima je 682 ljudi privedeno na ispitivanje u cijeloj Francuskoj, uključujući 412 samo u Parizu. 630 ih je bilo pritvoreno, a u nedjelju navečer je ta brojka pala na 378 zatočenih, uključujući 38 maloljetnika. Bilo je 263 ozlijeđenih, uključujući 83 pripadnika snaga sigurnosti.
U subotu navečer je u Arlesu umrla treća osoba, a četvrta je bila starica u Marseilleu, koja je umrla u nedjelju u bolnici.
Vlada je s jedne strane nekoliko puta izjavila kako ne želi promijeniti kurs, “ali s obzirom na situaciju mora biti otvorena za dijalog”, iako bez ikakvog učinka.
Ovaj tjedan će biti ključan za razumijevanje kojim će smjerom krenuti ovaj društveni pokret, koji je sada sposoban iznositi političke zahtjeve koji dolaze iz društvene magme koja ključa. Proglašavanje “izvanrednog stanja” bi moglo biti posljednja karta za političku elitu u Parizu i interese onih koje predstavlja.
Ali povijesti nas uči da su svi oni koji su u Francuskoj pod svaku cijenu htjeli ostati na vlasti tu vlast na kraju izgubili.
logično
Dio prosvjednika se protekla tri uzastopna vikenda sukobio s policijom, koja je odgovoru koristila suzavac, vodene topove i gumene palice. Izdvojene skupine su palile automobile i bacale kamenje u policiju. Ukupno je zapaljeno oko desetak automobila.
Početni zahtjevi sudionika prosvjeda su bili sniženje cijena goriva, međutim, kako tvrde “Žuti prsluci”, oni žele općenito povećati kupovnu moć Francuza, kojima je ozbiljno životni standard, još pod prethodnim administracijama, koje su posegle za mjerama štednje, rezanjem javne potrošnje, promjenama radnog zakonodavstva, povećanjem poreznog pritiska na široke slojeve stanovništva i drugim mjerama poznatim pod eufemizmom strukturne reformne, što je imalo katastrofalan učinak na francusko gospodarstva, da je bivši predsjednik François Hollande morao proglasiti “izvanredno stanje” u ekonomiji zemlje.
Prema najnovijim podacima, ukupno je uhićeno 412 osoba, od kojih je 387 zadržano u pritvoru. U sukobima je ozlijeđeno 133 prosvjednika i 23 policajca. Od 1. siječnja se u Francuskoj očekuje se novi porast cijena goriva, 27% na godišnjoj razini za dizel i 15% za benzin.
Četiri smrtna slučaja
Iako mediji o tome nerado govore, do sada je u prosvjedima život izgubilo četvero ljudi. Ovog vikenda je u Marseilleu jedna starija žena umrla u bolnici, gdje je zaprimljena s ozljedom od krhotine granate sa suzavcem. 80-godišnja žena je ozlijeđena u svom stanu u Marseilleu, gdje je u subotu zadobila ranu od komada granate sa suzavcem. Umrla je u nedjelju u operacijskoj sali bolnice u Marseillesu, priopćio je AFP.
Macron ne popušta
Po povratku iz Argentine, gdje je sudjelovao na summitu skupine G20, predsjednik Emmanuel Macron je htio posjetiti centar Pariza, kako bi se uvjerio u razmjere štete nakon prosvjeda održanih ovog vikenda.
Dok je prolazio Avenijom Kléber u Parizu, okružen tjelohraniteljima i pratnjom, “Žuti prsluci” su vikali predsjedniku i ministru unutarnjih poslova da podnesu ostavku, kao što se vidi na videu koji je objavljen na društvenim mrežama.
VIDEO – Žuti prsluci protiv Macrona na Aveniji Kléber u Parizu
Francuski je predsjednik otišao do Slavoluka pobjede u Parizu, koji je oštećen u neredima u subotu.
Nakon jučerašnje hitne sjednice sa svojim ministrima i predstavnicima snaga sigurnosti, na kojem je bilo govora o mogućem uvođenju izvanrednog stanja, macron se ipak nije usudio posegnuti za tako drastičnom mjerom. U Francuskoj je izvanredno stanje zadnji put nametnuto nakon terorističkih napada 2015. godine, a ono je uključivalo policijski sat, zatvaranje određenih javnih objekata, zabranu prometa i prosvjeda u određenim zonama. Macron se za sada se suzdržao od prijetnji, ali je rekao kako će svi izgrednici i počinitelji nasilja biti kažnjeni.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji ima najgori rejting od kada je izabran na ovaj položaj, potpuno je nespremno dočekao pobunu “Žutih prsluka”, koja je izbila 17. studenog. Francuzi su odluku o povećanju trošarina na gorivo protumačili kao jedan od brojnih poteza kojima se pogoduje bogatima i dodatni udar na njihov životni standard.
Blokada skladišta goriva
U prošli ponedjeljak su “Žutih prsluci”, blokirali pristup 11 skladišta goriva u vlasništvu francuske kompanije Total, zbog čega je 75 Totalovih benzinskih crpki ostalo bez goriva, rekao je glasnogovornik naftne kompanije. Prekomorski teritoriji trpe nestašice najosnovnijih potrepština, ali podržavaju prosvjedni pokret.
Sudionici pokreta “žutih prsluka” dolaze iz raznih regija, društvenih i dobnih skupina, a počeli su se organizirati putem interneta. Iako se ne može poreći da tijekom prosvjeda nema izljeva bijesa i nasilja, nikako ne treba isključiti da među prosvjednicima ima i ubačenih skupina, posebno manjih skupina koje sebe definiraju kao “ljevičarske”, “anarhističke” ili “desničarske”, čijim se uslugama obavještajne službe i policija odavno koriste, kako bi djelima vandalizma diskreditirali prosvjedne pokrete.
Eklatantan primjer u tom smislu je bio veliki prosvjed tijekom summita G8 u Genovi u srpnju 2001. godine, kada su pripadnici skupine Black Blok iz cijele Europe stigli u grad, izazvali sukob s policijom, bolje rečeno zajedno s infiltriranim policajcima u njihovim redovima, koja im je nakon insceniranog okršaja otvorila put za bijeg, da bi potom krenula premlaćivati sve članove prosvjednog pokreta “No Global”, koji je uspio okupiti 200 000 ljudi, koji je prikazan kao “vandalski” i “kojem niša nije sveto, čak ni imovina običnih ljudi koji se bore i rade kako preživjeli”. Srećom, za sada ovaj scenarij, koji je ranije uspješno primijenjen u Genovi i drugdje u svijetu, ne vidimo u Francuskoj.
VIDEO – Pregovori jednog od pripadnika skupine “Black Blok” ili infiltriranog policajca u njihove redove prije početka nasilja u Genovi 2001.
Francuski predsjednik i njegov kabinet ministara se suočavaju s pokretom “Žutih prsluka” koji i dalje uživaju veliku podršku naroda. Prema rezultatima ankete koju je proveo Haris Interactive, nakon subotnjih prosvjeda čak 70 posto anketiranih Francuza podržava prosvjed,a među njima i brojne poznate osobe.
U međuvremenu se predsjednik Macron, vlada i ministri nadaju da će se prosvjedni pokret raspršiti i nestati, navodeći kako je svakog vikenda sve manje “Žutih prsluka” na ulicama francuskih gradova. Međutim, prosvjedi pokret postaje sve organiziraniji, a zahtjevi rastu, od početne želje za ukidanjem nametnutih trošarina na gorivo, do posljednjeg zahtjeva kojim se bezuvjetno traži ostavka predsjednika i ministra policije. Barem do ovog trenutka. S druge strane je su čelnici policije i žandarmerije sve nervozniji i prekomjerno nasilje koriste čak i u slučajevima gdje ton nije potrebno, što neizbježno dovodi do odgovora velike većine “Žutih prsluka” koji na ulice nisu izašli kako bi palili, niti razbijali bilo što.
Objavljena platforma “Žutih prsluka”
Iako je već tri tjedna bilo nemoguće znati što točno žele “Žuti prsluci”, a posebno pronaći njihove vođe, zato što jedne osobe ili manje skupine koja vodi pokret zapravo i nema, konačno je objavljena platforma prosvjednog pokreta koju su objavili novinari talijanskog portala Contropiano, koji su trenutno u Francuskoj.
Preveli smo njihovu platformu i saznali smo da u fokusu nije samo povećanje troškova goriva, nego činjenica da nema napretka i sve veće društveno raslojavanje.
Tako se u zahtjevima pokreta koji je zapalio Francusku nalaze zahtjevi poput renacionalizacije javnih službi, promjene radnog zakonodavstva u korist radnika i borba protiv mjera štednje.
Portal Contropiano navodi da su “Žuti prsluci” svoje zahtjeve dostavili medijima 29. studenog, ali oni nisu objavljeni. Mnogo toga je proteklih tjedana rečeno o ovom pokretu. Na primjer, na početku su pokret podržali i ljevica Jean-Luca Mélenchona i sindikati kao što je CGT, ali su se kasnije predomislili. Ipak, 1. prosinca su u mnogim dijelovima Francuske izašli na ulice zajedno, “Žuti prsluci” i “Crveni prsluci”, poštujući međusobnu autonomiju.
Ovi su prosvjedi nešto drugačiji od onih koji su protekle dvije godine potresali Francusku, iako je prenaglašeno govoriti o epizodama netolerancije unutar samog pokreta, koji su se tu i tamo dogodili. Mainstream mediji uporno ponavljaju kako iza pokreta stoji “krajnja desnica”, što je netočno. Čelnica Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen je samo izjavila kako je jedino rješenje za smirivanje situacije da se raspusti Nacionalna skupština i održe prijevremeni izbori.
Ovoje popis 41 zahtjeva “Žutih prsluka”, što je zapravo platforma njihovog djelovanja, možda i političkog.
Zahtjevi su tipični radničku klasu ili osiromašenu i uplašenu srednju klasu bez obzira na političku preferenciju. Na prvom mjestu su materijalni uvjeti života i stavke kao što su posao, stanovanje, socijalna skrb i porezi.
Postoje i zahtjevi vezani za migracije, kojoj se Francuzi protive, ali bez velikog izljeva rasizma. Primjerak popisa zahtjeva “Žutih prsluka” je dobio Aurélie Dianara, koji živi i radi u Parizu.
Rad i plaća
1. Više progresivnosti u porezu na dohodak, što znači više olakšica.
2. Minimalna plaća od 1300 eura neto.
3. Mirovinski sustav mora ostati solidaran i stoga socijaliziran, a ne doprinosni sustav.
4. Nema mirovine ispod 1200 eura
5. Plaće svih Francuza, mirovine i naknade se moraju prilagođavati inflaciji.
6. Zaštita francuske industrije i zabrana njezina preseljenja.
Zaštita naših znanja i našeg rada
7. Ukidanje odvojenog rada. Nije normalno da osoba koja radi na francuskom teritoriju ne bi imala iste plaće i ista prava. Svaka osoba ovlaštena za rad na francuskom teritoriju mora biti na istoj razini kao i francuski državljanin i njegov poslodavac mora platiti isti iznos doprinosa.
8. Za siguran posao ograničiti ograničene ugovore za velike tvrtke. Želimo više trajnih ugovora.
9. Maksimalna plaća može biti 15 000 €.
10. Stvaranje radnih mjesta za nezaposlene.
11. Dob za odlazak u mirovinu treba biti 60 godina za sve one koji su obavljali teške poslove 55 godina.
Pravo na dom
12. Riješiti problem beskućnika.
13. Ograničiti cijene najma i osigurati više smještaja po umjerenim cijenama, posebno za studente i privremene radnike.
14. Provesti veliki plan toplinske izolacije domova zbog ekoloških razloga i financijskih pogodnosti za obitelji.
Dobrobit, investicije, infrastruktura, javne politike
15. Favorizirati male tvrtke u ruralnim područjima i urbanim centrima. Zaustaviti izgradnju velikih trgovinskih područja oko velikih gradova koji ubijaju male tvrtke, trgovce i poduzetnike i više besplatnog parkiranja u urbanim središtima.
16. Povećati invalidnine.
17. Ako šestogodišnje dijete nema ničiju skrb, potrebno je nastaviti s PAJEMPLOI sustavom pomoći do deset godina.
18. Isti sustav socijalne skrbi za sve, uključujući obrtnike i samozaposlene radnike.
19. Odmah zaustaviti zatvaranje malih prijevoznih linija, poštanskih ureda, škola i rodilišta.
20. Osigurati dobrobit za starije ljude, uz dovoljno novca.
21. Najviše 25 učenika po razredu u osnovnim školama.
22. Odgovarajući alati za psihijatriju.
23. Zabrana prodaje imovine koja pripada Francuskoj (brane, zračne luke…)
24. Pravosuđe, policija, žandarmerija i vojska moraju imati odgovarajuće opremu. Prekovremeni sati im moraju biti plaćeni ili odbijeni od tjedne ili mjesečne radne satnice.
25. Sa svim sredstva dobivenim cestarinom autoceste su dužne održavati ceste, autoceste i sigurnost na cestama.
26. Cijena plina i električne energije su porasle zbog privatizacije tog sektora, stoga oni ponovno moraju postati javno dobro i cijene usklađeno sniziti na realnu razinu.
27. Promicati prijevoz robe željeznicom.
Oporezivanje i ekonomska politika
28. Porezi – velike kompanije kao MacDonald, Google, Amazon, Carrefour moraju plaćati više, a maleni obrtnici, tvrtke manje.
29. Okončati povećanja trošarina na goriva.
30. Zabraniti oporezivanje na izvoru. U Francuskoj se porezi plaćaju na kraju godine.
31. Dosta s poreznim kreditom za tvrtke. Koristimo ovaj novac za pokretanje francuske industrije vodika, koja je ekološki prihvatljiva, za razliku od električne.
32. Dosta s mjerama štednje. Prestanimo prestati plaćati kamate na dug koji je proglašen nelegitimnim i krenimo otplaćivati dug bez uzimanja novca od siromašnih, nego 80 milijardi pronađimo u poreznim prijevarama.
33. Zabrana naplaćivanja naknade kada kupci koriste karticu za kupnju. Odrediti porez za brodsko gorivo i kerozin.
Demokracija i troškovi politike
34. Svaki izabrani zastupnik ima pravo na srednju plaću. Troškovi prijevoza bit će provjereni i nadoknađeni ako su opravdani.
35. Narodni referendum mora ući u Ustav. Moramo stvoriti čitljivu i učinkovitu internetsku lokaciju kojom upravlja neovisno nadzorno tijelo, gdje ljudi mogu napraviti račun. Ako prijedlog dobije 700 000 potpisa, mora se raspravljati, dovršiti, dopuniti od strane Nacionalne skupštine, koja će imati obvezu da u godinu dana održi referendum na nacionalnoj razini. Trenutno, francuski ustav ne predviđa referendum.
36. Povratak na mandat od sedam godina za predsjednika Republike. Izbor zastupnika dvije godine nakon predsjednika dopušta slanje pozitivnog ili negativnog signala u vezi njegove politike. Time bi se pomoglo da se čuje glas naroda.
37. Ukinuti doživotne naknade za predsjednike.
Integracija i migracija
38. Tražitelj azila mora biti prihvaćen.
39. Razlozi koji određuju prisilnu migraciju moraju biti riješiti.
40. Oni kojima je uskraćeno pravo na azil odmah moraju biti vraćeni u svoje zemlje podrijetla.
41. Potrebno je uspostaviti pravu integracijsku politiku. Živjeti u Francuskoj znači postati Francuz, što znači da osoba mora svladati tečaj francuskog jezika, francuske povijesti i građanski odgoj.
Ovo je lista zahtjeva “Žutih prsluka” iz kojih se vidi da se pokret ne može definirati kao ljevičarski ili desničarski. Platforma “Žutih prsluka” u samo jednoj stavci spominje smanjenje trošarina na gorivo, što je znak da se predsjednik Emmanuel macron suočava s puno većim nezadovoljstvom širokih slojeva stanovništva i upitno je kako će se izvući iz svega ovog. Možda represijom?
Naime, samo u glavnom gradu je specijalna policija koristila više od 10 000 “streljiva” različitih vrsta. Suzavca MP7 7940 komada, 800 zaglušujućih granata, 339 granata za omamljivanje GLI-F4, koje jedino koristi Francuska i koje su u više navrata uzrokovale ozbiljne ozljede, 776 “gumenih metaka” i oko 140 000 kubika vode ispaljene visokotlačnim hidrantima.
Prema neovisnim izvorima je 682 ljudi privedeno na ispitivanje u cijeloj Francuskoj, uključujući 412 samo u Parizu. 630 ih je bilo pritvoreno, a u nedjelju navečer je ta brojka pala na 378 zatočenih, uključujući 38 maloljetnika. Bilo je 263 ozlijeđenih, uključujući 83 pripadnika snaga sigurnosti.
U subotu navečer je u Arlesu umrla treća osoba, a četvrta je bila starica u Marseilleu, koja je umrla u nedjelju u bolnici.
Vlada je s jedne strane nekoliko puta izjavila kako ne želi promijeniti kurs, “ali s obzirom na situaciju mora biti otvorena za dijalog”, iako bez ikakvog učinka.
Ovaj tjedan će biti ključan za razumijevanje kojim će smjerom krenuti ovaj društveni pokret, koji je sada sposoban iznositi političke zahtjeve koji dolaze iz društvene magme koja ključa. Proglašavanje “izvanrednog stanja” bi moglo biti posljednja karta za političku elitu u Parizu i interese onih koje predstavlja.
Ali povijesti nas uči da su svi oni koji su u Francuskoj pod svaku cijenu htjeli ostati na vlasti tu vlast na kraju izgubili.
logično
