Hoće li tim njenim riječima ohrabrena rulja pohitati pod prozore neprijatelja koji, eto, javno i glasno, zviždi svemu hrvatskom, a u najnovijem slučaju to nisu Mirjana Rakić, Nina Violić, Oliver Frljić, Bojan Glavašević, lijevi mediji, Srbi, Talijani, svi ti manjinski i većinski mrzitelji Hrvatske koje valja eliminirati?
Hoće li i sada predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović biti zgrožena upućenim joj zvižducima, hoće li se i sada pitati, baš kao i ministar kulture Zlatko Hasanbegović, tko to vidi fašizaciju u Hrvatskoj, gaženje slobode medija i gušenje prava manjina?
Hoće li pozvati premijera Tihomira Oreškovića da sazovu hitnu sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost zbog tog i takvog zvižduka upućenog suverenoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj, članici EU-a, koji je sve njezine svetinje, uključujući i poimanje domoljublja, izvrgnuo ruglu? Hoće li i ovoga puta biti hrabra i drska predsjednica Republike pa poručiti kako i sloboda izražavanja, u koju valjda po defaultu spada i sloboda zviždanja, ima svoje granice a onima koji je pređu, jao im majci?
Hoće li tim njenim riječima ohrabrena rulja pohitati pod prozore neprijatelja koji, eto, javno i glasno, zviždi svemu hrvatskom, a u najnovijem slučaju to nisu Mirjana Rakić, Nina Violić, Oliver Frljić, Bojan Glavašević, lijevi mediji, Srbi, Talijani, svi ti manjinski i većinski mrzitelji Hrvatske koje valja eliminirati? Da, hoće li Velimir Bujanec s crnokošuljašima i ovog puta izrezati kartonski lik i krenuti put Buzina ne bi li Julieti Valls Noyes, američkoj veleposlanici u Zagrebu, uručili šajkaču četničkog silovatelja protestirajući što njezin šef John Kerry zviždi Hrvatskoj odbijajući u svom vašingtonskom uredu primiti hrvatskog ministra vanjskih poslova?
Dobro, prije je to bio šamar ili vritnjak nego li zvižduk, prevedeno s diplomatskog jezika na svakidašnji, jer oni koji bolje poznaju svijet vanjske politike, kažu da je »riječ o događaju bez presedana u novijoj hrvatskoj povijesti«. Predsjednica Republike zajedno s Vladom po Ustavu sukreira hrvatsku vanjsku politiku, pa je poruka State Departmenta upućena i Pantovčaku i Markovom trgu. Kao i pitanje: »Što to vi tamo radite?«.
Razumije Kolinda Grabar-Kitarović jako dobro što su velike Sjedinjene Države zatvorenim Kerryevim vratima poručile maloj Hrvatskoj koja se voli hvaliti najmoćnijom silom svijeta kao saveznicom, podvijajući rep i za manje stvari. Bila je predsjednica predugo u diplomaciji i Washingtonu a da ne bi razumjela da je, kada ti netko tako veliki zvizne jer radiš nedopustive faulove, krajnje vrijeme poslušati ga, shvatiti što ti je činiti i upristojiti se.
Očigledno, lekcija nakon posjeta posebnog izaslanika za pitanja holokausta u State Departmentu Nicholasa Deana, nakon koje je predsjednik Sabora, onaj koji predlaže promjenu njegovog imena oživljavajući Pavelića u HDS, Željko Reiner izjavio kako u Hrvatskoj antisemitizam uopće nije problem, nije naučena. Zato je sada Kerryjevim odbijanjem da primi Kovača ljestvica dignuta na gotovo najvišu razinu.
Batina je sve veća, a mrkva sve manja, vjerojatno i zbog pacerskog smjenjivanja šefa SOA-e Dragana Lozančića, zbog čega su i neki američki interesi bili ugroženi pa je preko noći iz javnosti nestao potpredsjednik Sabora, Domoljubni Ivan Tepeš. Zvižduk iz Washingtona sramota je ne samo za predsjednicu Republike, Vladu i vladajuće, već i za sve one koji žele uljuđenu i uređenu Hrvatsku.
Od protektorata gori su samo terorizam i anarhija.
novilist
