(Zvonimir Barisin / CROPIX)


Jest da hrvatska vlada ne valja i zaslužuje i jače reagiranje građana od zvižduka i primitivnog arlaukanja dobro situiranih žena i muškaraca u najboljoj, a neiskorištenoj radnoj snazi, međutim, nepristojno je to raditi na državnom slavlju (Knin) ili prigodom odavanju pijeteta mrtvima (Vukovar)! Teza o smišljenom zanemarivanju branitelja okrugla je laž (da se bolje kotura!), jer su upravo hrvatski branitelji najpovlaštenija kategorija građana. Godišnje dobivaju samo iz državnog proračuna oko sedam milijardi kuna


Piše: Marijan Vogrinec


Ako su Čavoglave „Hrvatska kakva bi trebala biti“ i kakva se ovih dana predstavila 11. puta uzastopno na narodnom derneku u tom selu, hvala najljepša na takvoj Hrvatskoj! Hvala najljepša i na Hrvatskoj u kojoj su idoli „domoljublja“ i „vjere u Boga“ lokalni pjevač Marko Perković Thompson, osuđeni ratni zločinac iz BiH Dario Kordić, pristala laička „političarka“ Željka Markić i šibenski biskup mons. Ante Ivas. Milijun puta hvala na ognjištarskoj Hrvatskoj u kojoj će primitivni zvižduci i arlaukanje preko mrtvih kostiju, s ruba pameti, remetiti spokoj vukovarskih žrtava i kninska sjećanja na pale junake u Domovinskom ratu. Upravo se ta sramota odjednom zgusnula i neugodno sjevnula na jednom malom kamenitom prostoru Bijedne naše. U jednom jedinom danu!


Nije stvar u tome što ne misle svi u hrvatskom nacionalnom korpusu jednako ili Hrvatsku ne zamišljaju podjednako. Zašto i bi!? Tko ima monopol na viziju koja bi svima bila obavezna? Različiti smo ljudi i takvi trebamo ostati, ali jest opasno kad se te razlike pokušavaju nasilno prosijati kroz jednoumno svjetonazorsko ili političko-ideološko sito, a ono što prođe kroz sitne očice – ukalupiti. Tom su nasilnom ukalupljivanju poslužili i zato su inscenirani zvižduci premijeru i predsjedniku RH na središnjem gradskom trgu u Kninu. Nije se „spontano“ zviždalo i ostavljalo majmunski dojam kao iz prvih scena Kubrickove „Odiseje u svemiru“, primitivno ponašanje na svečanosti je režirano.


Divljački se nasrtalo i na samo sjeme Republike Hrvatske koja bi imala biti europski uljuđenom, otvorenom modernom svijetu, ugodnom za život svim njezinim građanima i njihovim gostima, bogatstvu u različitostima… Nasrtalo se na viziju Hrvatske znanja i prosperiteta, građanskih i ljudskih prava, sekularnih vrijednosti… Imena premijera Zorana Milanovića i predsjednika RH Ive Josipovića tek su crvena krpa za razjariti onaj dio hrvatskog korpusa koji mentori mržnje žele navući da iz mentalnih špilja nasrnu kukom i motikom na tu viziju Hrvatske. Zato produbljuju podjele i među samim Hrvatima, raspaljuju strasti i nesnošljivost, zloporabljuju demokraciju i popustljivost kenjkave vlasti.


Ofucane desničarske fraze


Predsjednik RH Ivo Josipović reći će novinarima da su primitivizam i divljaštvo s kninske svečanosti, 5. kolovoza 2014., dio demokracije „za koju su se borili i dali svoje živote i hrvatski branitelji“. Nije točno! Nisu se borili i umirali za primitivnu i divljačku Hrvatsku u kojoj za većinu ljudi neće biti posla ni kruha, a svjetonazorsko-političko-ideološko kolo će voditi likovi kakve personificiraju Thompson, Dario Kordić, Željka Markić, militantni biskupi, umirovljeni general Ljubo Česić Rojs i „novi HDZ“ Tomislava Karamarka koji, tvrdi premijer, osmišljava svu tu ultradesničarsku gungulu. Uključujući mjestu i događaju neprimjereno zviždanje – preko mrtvih! – institucijama hrvatske države.


Cijeli je scenarij proslave 19. obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluje osmišljen tako da se vidljivo omalovaže državna vlast i vizija europske Hrvatske, a nametne ognjištarska Hrvatska koja je samu sebe zločinom pokopala 1945. godine. Prigodna riječ u ime branitelja povjerena je čovjeku iz županijskog vrha Hvidre, čiji je šef HDZ-ov saborski zastupnik iz Pitomače Josip Đakić, poznat po nasilništvu u svom kraju i agresivnim napadima na SDP-ovu vlast. Osim što je jedva sricao napisani mu tekst, propagandno je gurnut u izravan tv-prijenos svečanosti, gdje je telalio već ofucane desničarske fraze: Vlada vodi zemlju u pogrešnom smjeru, a branitelji su bačeni na marginu društva!


Jest da Vlada ne valja i zaslužuje i jače reagiranje građana od zvižduka i primitivnog arlaukanja dobro situiranih žena i muškaraca u najboljoj, a neiskorištenoj radnoj snazi, međutim, nepristojno je to raditi na državnom slavlju (Knin) ili prigodom odavanju pijeteta mrtvima (Vukovar)! Teza o smišljenom zanemarivanju branitelja okrugla je laž (da se bolje kotura!), jer su upravo hrvatski branitelji najpovlaštenija kategorija građana. Neopravdano! Nisu se valjda borili za braniteljske apanaže i povlastice, nego za Hrvatsku po mjeri svih njezinih žitelja!? Zašto bi branitelji morali biti građani prvog reda, zaštićeni u svakom smislu kao lički medvjedi, a svi bi ostali u zemlji imali pokorno plesati kako sviraju vođe 1205 veteranskih udruga!? Kakav vražji „dignitet i dostojanstvo“ o kojima govore ti dobro potkoženi vođe, a državi krepava od gladi u dužničkom ropstvu preko glave!?


Oko 1,35 milijuna građana „drugog reda“, koji još imaju sreću nešto raditi i plaćati državne doprinose, dakle, dužni su bespogovorno izbrojiti na braniteljske ruke oko sedam milijardi kuna na godinu! Toliko iznosi ta proračunska stavka. Branitelji su s obiteljima gotovo svi stambeno zbrinuti, mirovine im i invalidnine stižu u sekundu, imaju dionice, Braniteljski fond, prednost u zapošljavanju, djeca prednost pri upisu u škole i fakultete i niz drugih pogodnosti o kojima njihov susjed ili rođak iz „drugog reda“ ne može ni sanjati. Kako su to onda degradirani?


Recimo, građani samo šefu Hvidre Đakiću plaćaju u Hrvatskom saboru više od 40.000 kuna bruto. Svaki mjesec! A ostala beriva? Što imaju od toga zauzvrat? Nered i ružne slike na ulicama kad počnu „braniteljski prosvjedi“. Dobro, ako sutra dođe „novi HDZ“ na vlast sa svojim partnerima, takvih „provala nezadovoljstva vlašću“ više neće biti. Ni čekićanja ćirilice ni štrajka liječnika, traktorskih barikada po selima ni kolona prema Zagrebu…


Braniteljski „savjetnik“ sada pritvorene sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, poznat po ratnom nadimku Orkan, mjesečno je primao 5000 kuna naknade ni za kakav posao! Takvih i sličnih primjera bezbroj. Ali i onih poput pomoćnog kuhara D. B. u bivšoj vojnoj bolnici u zagrebačkoj Dubravi, koji je od prvog do zadnjeg dana bio u Domovinskom ratu, preživio masakr na Uni, puna mu soba spomenica i odličja, a nije bio dovoljno „pametan“ izmisliti nekakav PTSP, tjelesnu invalidnost za ozljedu na toboganu u dječjem vrtiću, nije se s tridesetak godina ogrebao za braniteljsku mirovinu (inače, dvostruko veću od prosječne civilne za punih 40 godina radnog staža!) i danas guli krumpir u bolničkoj kuhinji za sirotinjsku plaću.


I ne pada mu na pamet – mora raditi za kruh sinu i supruzi! – skakati po „braniteljskim“ prosvjedima u majici boje smrti, vikati „za dom, spremni“ ili sramotiti se zviždanjem po Vukovaru i Kninu. Izviče se na suce kada Dinamo gubi u Maksimiru, i to je to.


Tri su Hrvatske među kojima, koliko je negativne energije već nabujalo, neće biti mira dok – ne pukne tikva! Ili pukne film međunarodnoj zajednici, koja je nakon tisuću godina pustila Hrvatima ustrojiti državu u kojoj će polagati ispit zrelosti iz vladanja. U jednoj su Hrvatskoj ešaloni utopljenih u ognjištarsku prošlost i zatrovanih uglavnom izmišljenim nacionalnim mitovima, od kojih se garant ne mogu plaćati režije i nahraniti obiteljske uzdanice. Drugu Hrvatsku čine „proleterske“ brigade pretežno sekularnih Europejaca, koji se kunu u građanski habitus, ravnopravnost, ljudska prava i slobode globalnog značenja. U trećoj, ponajvećoj, ona je tiha voda (brege dere) koja zbog prve dvije Hrvatske (svaka s plus-minus četvrtinskim udjelom u biračkom tijelu) apstinira na izborima. Dok joj ne prekipi vladajući javašluk, pa se uvjerljivo pomakne jezičac na vagi.


Tada dobar dio „šutljivih“ izađe glasovati „protiv“, pa noga biračke volje žestoko tresne u stražnjicu desno ili lijevo raskalašeno društvo na vlasti, HDZ ili SDP. I tako će biti još najmanje dva-tri mandata. Bez obzira što se na hrvatskom stranačkom nebu mogu nabrojiti 143 veće i manje zvijezde, a svako malo neka medijski zablista više od ostalih (OraH Mirele Holy, Laburisti, Nacionalni forum Nikice Gabrića, uskoro stranke Radimira Čačića ili Milana Bandića).


Hrvatski državni susjedi s one strane Dunava imaju od pamtivijeka (i heraldički armiranu!) izreku „Samo sloga Srbina spašava“, a slavenska braća s desne strane najveće europske rijeke onu o „hrvatskom jalu“ (svomu zavidan!) i moderniju inačicu: „Tri Hrvata, pet stranaka“. Svodi se na isto: nesloga! Toliko u genima ukorijenjena nesloga da će i Hrvati i Srbi prije izumrijeti kao narodi, natalitetno nesposobni održavati makar status quo, nego si neslogu izbiti iz glave. To im se karakterno zlo cijelu povijest obijalo o glavu, jer nisu u stanju osvijestiti zašto svako malo nagaze na iste grablje!


Zlo na entoj potenciji


Stoga su i hrvatski zvižduci preko mrtvih kostiju, s ruba pameti, zapravo upućeni samima sebi trenutno drukčijeg svjetonazora i političko-ideološkog horizonta. I taj oblik nezrelosti, a ne demokratske svijesti i slobode, skok je objema nogama na grablje. Sve žešći i otvoreniji u posljednje vrijeme desni pohod netolerancije i mržnje pouzdan je znak da je tako i da to neće proći bez posljedica. Crne slutnje osvješćuju i minuli događaji u Kninu i Čavoglavama, gdje su se u bliskom klinču našle – ne samo na razini svjetonazorsko-ideoloških teorija – prve dvije Hrvatske, desna i lijeva. Treće će, kad se stekne kritična količina nezadovoljstva dizanjem zla na entu potenciju, odlučiti koga će tvrda drška grabalja tresnuti posred čela.


cavoglave_kordic11_687898S0


(Zvonimir Barisin / CROPIX)


Što je čavoglavski slavuj imena ubojite puške i komu želio poručiti ugošćujući ratnog zločinca Darija Kordića, koji je početkom lipnja pušten iz haaškog zatvora na prijevremenu slobodu? Što je i komu želio poručiti dopuštajući mu držati politički govor pred više desetaka tisuća politički desno nabrijanih ljudi? Zaboga, pa taj je čovjek pravomoćno osuđen na 25 godina robije zbog ubijanja bošnjačkih civila i ne može ni u snu nikomu normalnom biti ni uzor niti počasni gost! Makar i na seoskom derneku. Nije u redu. Štoviše, taj se lik nije ni pokajao (kamoli pomolio, a toliki je katolik!) zbog masovnih zločina koje su počinili vojnici Hrvatskog vijeća obrane među bošnjačkim civilima, a Kordić im je bio među pretpostavljenima u samoproglašenoj hercegovačkoj paradržavi.


„Ovo je veličanstveni skup“ – prenosi Večernji list riječi Darija Kordića. „Čavoglave su putokaz kojim bi trebala ići Hrvatska. Ovdje su Hrvati iz Hrvatske, ali i iz BiH te inozemstva. Mi imamo jednu domovinu u dvije države. Hrvatski se političari trebaju odreći idola, a posvetiti se Bogu. To je način na koji će naša domovina izaći na pravi put.“ Publika je oduševljeno klicala, prekidala ga pjesmom „Zovi, samo zovi, svi će sokolovi…“, a Kordić je s mikrofonom u ruci i „Očenašem“ poveo molitvu. Da ima Boga i da jest takav kakvim ga prikazuju hrvatski biskupi, ne bi dopustio da mu se uvlače pod astralnu halju likovi kao Dario Kordić i oni koji ga slave kao nacionalnog heroja!


Cavoglave, 05.08.2014 -  Koncert Marka Perkovica Thompsona povodom nacionalnog praznika


(Zvonimir Barisin / CROPIX)


Otkako je početkom lipnja sletio u Zagrebu nakon odvaljene dvije trećine haaške kazne, ekstremna politička desnica i militantni dio Katoličke crkve u RH i BiH, uz talambase njihovih medija, navlače ratnog zločinca kao Romi nekad medvjeda na lancu. Ako je takav čovjek s takvim bremenom na leđima nekomu uzor, vrijedan divljenja ili primjer hrvatstva, alal mu vjera! Neka si ga slobodno, na vlastitu sramotu, vodi kući i stavi na počasno mjesto u regalu. I Thompsonu je na čast i obraz, što u jednom Dariju Kordiću, Željki Markić i mons. Anti Ivasu vidi mjeru autentičnog hrvatstva i viziju Hrvatske u kojoj nema mjesta za „goste“.


A dugačak boravak među četiri zatvorska zida, očito, ostavio je traga na Kordićevoj psihi, pa jadnik ne shvaća što se sve promijenilo otkad ga nije bilo i brka neke činjenice. Misli da je stalo njegovo vrijeme onog trenutka kad su ga njegovi „domoljubi“, spašavajući vlastite guzice, „dragovoljno“ otpremili u Haag. Kao što je njegov ideološki mentor Gojko Šušak svojedobno zapisao u svojoj biografiji – „mjesto rođenja: Široki Brijeg, NDH (Hrvatska)“ – anticipirajući valjda pripajanje zapadne Hercegovine Hrvatskoj, zbog koje je fiksideje nagrabusio i Dario Kordić, slično se i ratnom zločincu „omaklo“ u Čavoglavama.


„Ovdje su Hrvati iz Hrvatske, ali i iz BiH i inozemstva“, kaže. Otkad to BiH nije Hrvatskoj inozemstvo? Ili on još misli da BiH velikim dijelom jest Hrvatska? Misle li to i one tisuće raspomamljenih, koji su frenetično pljeskali toj nebulozi? Tko će sutra čiju glavu staviti na panj za tu kobnu bedastoću? Kordiću je i čavoglavski dernek „veličanstven skup“, zajedno s poplavom crne, boje smrti, i zastava ustaškog kroja (bijelo početno polje šahovnice, bez krune s grbovima povijesnih pokrajina) kakve su neometano „krasile“ i središnji trg u Kninu. Jadnik uistinu ne zna što jest veličanstveno, a što je seoski sajam na kojem mnoštvo kojekakvih namjernika jede, pije, pjeva i svira do iznemoglosti. Do posljednje kune u džepu!


Cavoglave, 05.08.2014 -  Koncert Marka Perkovica Thompsona povodom nacionalnog praznika


(Zvonimir Barisin / CROPIX)


Ne daj bože da Hrvatska i pola koraka krene putem, koji utiru Čavoglave, što zaziva Dario Kordić! To bi značilo istinski početak njezinog kraja u krvi, očaju i bezumlju. Hrvatska pod čavoglavskim VIP šatorom i vječno raspoloženim Rojsom u sredini!? Koji je svojom mudrošću i pojavom „zvijezda dana“, gdje god se zatekne. Hvala, ne! Sa Željkom Markić, koja se samozadovoljno smješka i šibenskim biskupom, koji u transu božjeg prosvjetljenja obasipa blagoslovima sve oko sebe? Dok Dario Kordić moli Očenaše jedan za drugim, do besvijesti, širi ruke i bogobojazno upire pogled prema nebu? Nazdravlje!


„Hrvatski se političari trebaju odreći idola, a posvetiti se Bogu. To je način na koji će naša domovina izaći na pravi put“, prorokuje ratni zločinac, koji si umišlja da nekomu nešto politički (i vjerski) znači, jer mu šaka zadrtih ultraša svako malo gura mikrofon u ruke. „Ora et labora“, složio bi se Thompson s Kordićevim političkim naputkom, pa kad gladna Hrvatska padne na koljena, neka se samo kolektivno moli i bit će u hipu – sita „na pravom putu“! A taj put vodi na groblje. Ne kaže Kordić zašto se on i njegovi iz vrha tzv. HZ/HR Herceg-Bosne koji su odlučivali o životu i smrti nisu kritičnih 1990-tih godina „odrekli idola“, „posvetili Bogu“ i Hercegovce izveli „na pravi put“. Umjesto da su im zločesto podijelili thompsone, škorpione, heklere i uzije te ih poslali ubijati civile po Ahmićima!


Zločinci i žrtve


Bacili su svoje hercegovačke Hrvate u očaj i neimaštinu, kobno posvađali sa susjedima Bošnjacima i Srbima, iselili u RH i razjurili po drugim zemljama s dokumentima „hrvatskih državljana“, a sebi dovijeka naprtili za vrat usud ratnih zločina i nacionalističkih megalomana. Razočarali ih iluzijom da mogu biti „nacionalno veliki“ na tuđoj zemlji i tuđoj krvi, a sebi usput natrpali džepove da će im, ne uplete li se sudbinska pravda, biti opskrbljeno nekoliko budućih naraštaja.


ahmici_1993_5


Ahmići 1993.


„Pozdravimo bivšeg hrvatskog uznika“, najavio je Thompson svog posebnoga gosta, „koji je ovdje s nama i koji je dao veliku žrtvu za sve nas!“ Je li to čavoglavski slavuj prepukla glasa i strijeljajućeg pogleda povrh crne majice optužio desetke tisuća sudionika derneka za ratne zločine i neljudsku politiku, a nedužni/dobri je Dario preuzeo njihov krimen na sebe i žrtvovao se poput Isusa Krista. Mašala, čuje se iz bošnjačkih grobova po Lašvanskoj dolini (i šire).


ahmici-1993


Ahmići 1993.


Treba li civilizirani svijet takvu Hrvatsku u svojim njedrima, koja zviždi preko mrtvih kostiju, s ruba pameti, arlauče psovkama i prijeti stisnutim šakama vlastitim državnim institucijama!? Ne treba. Je li pravi put Hrvatske u dostojanstvenije i bogatije sutra „domoljublje i vjera“ tipa ratnog zločinca Darija Kordića i njegovih prijatelja pod mitrama!? Sačuvaj bože! Treba li Hrvatska biti država kakvu revizijom povijesti žele ustrojiti vukovarsko-kninsko-čavoglavski rasovi u crnom, pod ustaškim zastavama i arijevskim lustracijama koje s iskrenim hrvatstvom nemaju blage veze!? Nije to pravi put i, bude li među građanima RH dovoljno zdrave pameti, ta se napaćena zemlja više neće dati strvinarima.


Izvor: tacno