Ekvador je predao Juliana Assangea, osnivača WikiLeaksa, britanskim vlastima i sada mu prijeti izručenje Sjedinjenim Državama gdje mu žele suditi za urotu, za što bi mogao dobiti smrtnu kaznu ili doživotni zatvor u Guantanamu. U svojih gotovo 15 godina aktivnosti, WikiLeaks je objavio više od 10 milijuna povjerljivih dokumenata. Među njima većina ima veze s tajnim planovima američke vlade u obavještajnim, sigurnosnim i ratnim programima.
Platforma koju je vodio zatvoreni Julian Assange bila avangarda u objavi tajnih podataka, toliko da su ga progonile savezničke vlade Washingtona, kao što su Švedska i Velika Britanija. Sam Assange se sklonio 2012. godine u maloj sobi u veleposlanstvu Ekvadora u Londonu, dok mu je vlada Lenina Morena ukinula taj status. Ovdje vrijedi podsjetiti na ono što je WikiLeaks objavio i zbog čega ga elita u Washingtonu toliko mrzi, iako je samo obavljao svoj novinarski posao.
Godine 2007. je WikiLeaks objavio tisuće dokumenata u obliku priručnika i informacija iz zatvora kojeg je 2002. godine stvorila Bushova administracija u zaljevu Guantanamo na Kubi. Novi zatvorski sustav je dio programa postupaka za osobe za koje se sumnja da su teroristi. Crveni križ je potvrdio da nisu svi zarobljenici iz Guantanama bili teroristi, a kritike zbog funkcioniranja, odnosno mučenja, tortura, proizvoljnog pritvora, nepodizanja optužnice i držanje zatvorenika u pravnom limbu godinama su rasle iz godine u godinu. Obama je, između ostalog, Nobelovu nagradu za mir dobio i zbog obećanja da će zatvoriti Guantanamo, što nije učinio.
Tajne vijesti o ratovima u Afganistanu i ratnim dnevnicima u Iraku objavljene su 2010. godine s gotovo 400 000 izvješća o ratu u Iraku od 2004. do 2009. U tim dokumentima možemo pronaći sve, od vojne opreme koju američka vojska koristi do informacija o vojnim ciljevima i ubijenim civilima, te zlostavljanju i mučenju ratnih zarobljenika.
U 2010. je WikiLeaks objavio milijune diplomatskih nota napisanih između 1966. i 2010. Najvažnije detalje su objavili mnogi međunarodni mediji, a objave su otkrivale stavove diplomatskih vođa Washingtona, uključujući Henryja Kissingera, te upute njihovim diplomatima da špijuniraju strane političare. Ovaj je dio objava WikiLeaksa poznat i kao CableGate, a dokumenti potvrđuju šalu: “Zašto nema državnog udara u Sjedinjenim Državama? Zato što tamo ne postoji američko veleposlanstvo.”
Arhiva koju je Chelsea Manning 2010. dao WikiLeaksu je na svjetlo dana objavljena kao videozapis pod naslovom Collateral Murder, koji pokazuje kako američka vojska puca iz helikoptera Apache na civilne ciljeve glavnom gradu Iraka u Bagdadu, uključujući novinara Reutersa, koji pada na zemlju.
Između 2012. i 2013. je više od 5 milijuna poruka elektroničke pošte procurilo iz američke obavještajne tvrtke Stratfor. Globalne obavještajne datoteke objavile su brojne dokumente u kojima koji se objašnjavaju pojedinosti o unutarnjoj mreži masovnog nadzora u Sjedinjenim Američkim Državama koje je provodila NSA, kao i o tajnim operacijama koje je Washington proveo u Siriji između 2004. i 2011. Također su se otkrile veze između obavještajnih službi i američke sigurnosne zajednice i nekih tvrtki koje djeluju kao trusovi mozgova i nevladine organizacije, a koje služe eliti.
Od 2013. do 2016. godine je WikiLeaks objavio dokumente u kojima se navodi kako je američka vlada tajno pregovarala o sporazumima o slobodnoj trgovini poznatim kao Trans-Pacific Partnership (TPP), Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP) i Trade in Services Agreement (TISA). Prije pojavljivanja Donalda Trumpa je Washington imao strategiju da novim ekonomskim i pravnim sustavom uspostavi hegemoniju u kojem bi se gotovo u cijelom svijetu teško kršila čak i građanska prava, a sve na temelju sporazuma koji nikada nisu bili objavljeni. Istina o njima se saznala tek nakon objave WikiLeaksa, što je izazvalo val nezadovoljstva u zemljama koje su sudjelovale u tajnim pregovorima s Washingtonom i multinacionalnim korporacijama.
Od svog osnutka 2006. godine je WikiLeaks objavio nekoliko nestandardnih datoteka multinacionalnih korporacija koje sadrže tajne podatke, kao što su bile posljedice izlijevanja toksina u Obali Slonovače u energetskoj tvrtki Trafigura, čime je pogođeno oko 100 000 ljudi. Tada je otkriveno da su engleski mediji bili sudionici u skrivanju takvih događaja. Osim toga, otkrivene su off shore aktivnosti švicarske banke Julius Bär Group i njene veze s Bijelom kućom i vojno-industrijskim kompleksom japanske tvrtke Sony. Dakle, na meti Assangea su se našle vlade, ali i financijske institucije i velike multinacionalne i vojne korporacije.
U 2016. godini se saznalo da Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) špijunirala telefone njemačke kancelarke Angele Merkel i bivšeg glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona. Otkrivene su bilješke talijanske diplomacije iz kojih se saznalo da su bivši premijer Silvio Berlusconi i njegov izraelski kolega Benjamin Netanyahu razgovarali o Baracku Obami. U toj objavi se otkriva da su bili špijunirani ministri komunikacije Europske unije i Japana, kako bi detaljno saznali njihove sporazume kako bi se izbjeglo “uplitanje Sjedinjenih Država” u međunarodne odnose, a sve s jednom svrhom: prikupiti podatke kako bi ih koristili za vlastite interese geopolitičke moći na globalnoj razini.
Godine 2016. Nacionalni odbor Demokratske stranke je WikiLeaks objavio oko 44 000 poruka elektroničke pošte, otkrivajući kampanju sabotaže protiv kandidature Bernya Sandersa u stranci koju je morala predstavljati Hillary Clinton. S druge strane, 30 000 od tih poruka pripada Hillary Clintonu ili ih je ona poslala tijekom njenog mandata kao Obamine državne tajnice. Otkrivena je njena uloga u državnom udaru u Hondurasu 2009. godine, korumpirana djelatnost Zaklade Clinton na Haitiju, plan tajne intervencije u ratu u Siriji, te milijuni dolara zarađenih davanjem uputa i lekcija bankama i američkim tvrtkama. Ove informacije su dovele do poraza Hillary Clinton u utrci protiv Donalda Trumpa za Bijelu kuću. Mnogi analitičari još uvijek vjeruju da je Trump svakako bolja opcija.
U 2017. godini je objavljen “Vault 7”, dosad najveća zbirka dokumenata Središnje obavještajne agencije (CIA). Možete čitati arhive o tome kako CIA ima golemi arsenal za računalno hakiranje usporediv s onim kojim raspolaže NSA. Najvažnija stvar je da izvođači i službenici agencije imaju tisuće alata koji rade sa “zlonamjernim softverom, virusima, trojancima, nultim danom napada, udaljenim sustavima kontrole zlonamjernih programa i pripadajućom dokumentacijom”. Ti su podaci sada u službi hakera, koji možda znaju vašu IP adresu, a sve zbog neodgovornosti sustava sigurnosti CIA-e.
Ovo je deset smrtnih grijeha Juliana Assangea samo u očima američke elite, iako je sve navedeno, ako bolje pogledamo, posao kojeg su trebali odraditi istraživački novinari The New York Timesa ili The Washington Posta. Međutim, kako je to nemoguće očekivati, jer su američki mediji ne tako davno, tijekom devedesetih, prešli u vlasništvo nekoliko velikih korporacija koje su usko povezane s američkom vladom, sada se pravim novinarstvom moraju baviti hakeri ili neovisni novinari koji često i ne rade za plaću i objavljuju vijesti samo kako bi razbili medijsku propagandu i mrak u koje je utonulo slobodno novinarstvo na Zapadu.
Što reći za kraj? Julian Assange je u zatvoru i čeka ga moguće izručenje Sjedinjenim Državama, a nekada najprestižnije američko priznanje u oblasti novinarstva “Pulitzerovu nagradu” dobili su The New York Times, The Washington Postu, New Yorker, Press Democrat i Reuters. Među nagrađenim listovima nalaze se, između ostalih, Sun Sentinel, Pittsburgh Post, Los Angeles Times, Advocate, The Wall Street Journal i AP.
Pogledajmo što su objavili vrli američki novinari i usporedimo to s onim što je objavio Assange. Novinari Los Angeles Timesa su nagrađeni za izvještavanje o ginekologu s Univerziteta Južna Kalifornija koji je optužen za zlostavljanje nekoliko stotina mladih žena u više od 25 godina. Pulitzerova nagrada dodijeljena je i novinarima The New York Timesa koji su proveli osamnaestomjesečnu istragu o financijama Donalda Trumpa. A što bi drugo i mogli raditi, nego istraživati Trumpa?
Novinari Reutersa Wa Lone i Kyaw Soe Oo su nagrađeni su za izvještavanje o vojsci i budističkim stanovnicima Mianmara odgovornim za protjerivanje i ubojstva Rohingya u toj zemlji. Dodijeljene su i nagrade fotografima, za kategorije pisanja, drame i muzike, a posebna nagrada je dodijeljena i legendarnoj pjevačici soula Arethi Franklin, za neizbrisiv doprinos američkoj muzici i kulturi.
Ovo je danas novinarstvo u Sjedinjenim Državama, dok Jullian Assange zbog otkrivanja istine mora biti ušutkan, zatvoren, možda i smaknut.
logično
Platforma koju je vodio zatvoreni Julian Assange bila avangarda u objavi tajnih podataka, toliko da su ga progonile savezničke vlade Washingtona, kao što su Švedska i Velika Britanija. Sam Assange se sklonio 2012. godine u maloj sobi u veleposlanstvu Ekvadora u Londonu, dok mu je vlada Lenina Morena ukinula taj status. Ovdje vrijedi podsjetiti na ono što je WikiLeaks objavio i zbog čega ga elita u Washingtonu toliko mrzi, iako je samo obavljao svoj novinarski posao.
1. Arhiva Guantanama
Godine 2007. je WikiLeaks objavio tisuće dokumenata u obliku priručnika i informacija iz zatvora kojeg je 2002. godine stvorila Bushova administracija u zaljevu Guantanamo na Kubi. Novi zatvorski sustav je dio programa postupaka za osobe za koje se sumnja da su teroristi. Crveni križ je potvrdio da nisu svi zarobljenici iz Guantanama bili teroristi, a kritike zbog funkcioniranja, odnosno mučenja, tortura, proizvoljnog pritvora, nepodizanja optužnice i držanje zatvorenika u pravnom limbu godinama su rasle iz godine u godinu. Obama je, između ostalog, Nobelovu nagradu za mir dobio i zbog obećanja da će zatvoriti Guantanamo, što nije učinio.
2. Afganistan i Irak
Tajne vijesti o ratovima u Afganistanu i ratnim dnevnicima u Iraku objavljene su 2010. godine s gotovo 400 000 izvješća o ratu u Iraku od 2004. do 2009. U tim dokumentima možemo pronaći sve, od vojne opreme koju američka vojska koristi do informacija o vojnim ciljevima i ubijenim civilima, te zlostavljanju i mučenju ratnih zarobljenika.
3. CableGate i američka diplomacija
U 2010. je WikiLeaks objavio milijune diplomatskih nota napisanih između 1966. i 2010. Najvažnije detalje su objavili mnogi međunarodni mediji, a objave su otkrivale stavove diplomatskih vođa Washingtona, uključujući Henryja Kissingera, te upute njihovim diplomatima da špijuniraju strane političare. Ovaj je dio objava WikiLeaksa poznat i kao CableGate, a dokumenti potvrđuju šalu: “Zašto nema državnog udara u Sjedinjenim Državama? Zato što tamo ne postoji američko veleposlanstvo.”
4. Kolateralna ubojstva
Arhiva koju je Chelsea Manning 2010. dao WikiLeaksu je na svjetlo dana objavljena kao videozapis pod naslovom Collateral Murder, koji pokazuje kako američka vojska puca iz helikoptera Apache na civilne ciljeve glavnom gradu Iraka u Bagdadu, uključujući novinara Reutersa, koji pada na zemlju.
5. Stratfor dokumenti
Između 2012. i 2013. je više od 5 milijuna poruka elektroničke pošte procurilo iz američke obavještajne tvrtke Stratfor. Globalne obavještajne datoteke objavile su brojne dokumente u kojima koji se objašnjavaju pojedinosti o unutarnjoj mreži masovnog nadzora u Sjedinjenim Američkim Državama koje je provodila NSA, kao i o tajnim operacijama koje je Washington proveo u Siriji između 2004. i 2011. Također su se otkrile veze između obavještajnih službi i američke sigurnosne zajednice i nekih tvrtki koje djeluju kao trusovi mozgova i nevladine organizacije, a koje služe eliti.
6. TPP, TTIP i TISA
Od 2013. do 2016. godine je WikiLeaks objavio dokumente u kojima se navodi kako je američka vlada tajno pregovarala o sporazumima o slobodnoj trgovini poznatim kao Trans-Pacific Partnership (TPP), Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP) i Trade in Services Agreement (TISA). Prije pojavljivanja Donalda Trumpa je Washington imao strategiju da novim ekonomskim i pravnim sustavom uspostavi hegemoniju u kojem bi se gotovo u cijelom svijetu teško kršila čak i građanska prava, a sve na temelju sporazuma koji nikada nisu bili objavljeni. Istina o njima se saznala tek nakon objave WikiLeaksa, što je izazvalo val nezadovoljstva u zemljama koje su sudjelovale u tajnim pregovorima s Washingtonom i multinacionalnim korporacijama.
7. Otkrića o vezama banaka, Bijele kuće i vojne industrije
Od svog osnutka 2006. godine je WikiLeaks objavio nekoliko nestandardnih datoteka multinacionalnih korporacija koje sadrže tajne podatke, kao što su bile posljedice izlijevanja toksina u Obali Slonovače u energetskoj tvrtki Trafigura, čime je pogođeno oko 100 000 ljudi. Tada je otkriveno da su engleski mediji bili sudionici u skrivanju takvih događaja. Osim toga, otkrivene su off shore aktivnosti švicarske banke Julius Bär Group i njene veze s Bijelom kućom i vojno-industrijskim kompleksom japanske tvrtke Sony. Dakle, na meti Assangea su se našle vlade, ali i financijske institucije i velike multinacionalne i vojne korporacije.
8. Globalna špijunaža kao geopolitičko oruđe
U 2016. godini se saznalo da Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) špijunirala telefone njemačke kancelarke Angele Merkel i bivšeg glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona. Otkrivene su bilješke talijanske diplomacije iz kojih se saznalo da su bivši premijer Silvio Berlusconi i njegov izraelski kolega Benjamin Netanyahu razgovarali o Baracku Obami. U toj objavi se otkriva da su bili špijunirani ministri komunikacije Europske unije i Japana, kako bi detaljno saznali njihove sporazume kako bi se izbjeglo “uplitanje Sjedinjenih Država” u međunarodne odnose, a sve s jednom svrhom: prikupiti podatke kako bi ih koristili za vlastite interese geopolitičke moći na globalnoj razini.
9. Pad Hillary Clinton
Godine 2016. Nacionalni odbor Demokratske stranke je WikiLeaks objavio oko 44 000 poruka elektroničke pošte, otkrivajući kampanju sabotaže protiv kandidature Bernya Sandersa u stranci koju je morala predstavljati Hillary Clinton. S druge strane, 30 000 od tih poruka pripada Hillary Clintonu ili ih je ona poslala tijekom njenog mandata kao Obamine državne tajnice. Otkrivena je njena uloga u državnom udaru u Hondurasu 2009. godine, korumpirana djelatnost Zaklade Clinton na Haitiju, plan tajne intervencije u ratu u Siriji, te milijuni dolara zarađenih davanjem uputa i lekcija bankama i američkim tvrtkama. Ove informacije su dovele do poraza Hillary Clinton u utrci protiv Donalda Trumpa za Bijelu kuću. Mnogi analitičari još uvijek vjeruju da je Trump svakako bolja opcija.
10. Interna CyberCIA
U 2017. godini je objavljen “Vault 7”, dosad najveća zbirka dokumenata Središnje obavještajne agencije (CIA). Možete čitati arhive o tome kako CIA ima golemi arsenal za računalno hakiranje usporediv s onim kojim raspolaže NSA. Najvažnija stvar je da izvođači i službenici agencije imaju tisuće alata koji rade sa “zlonamjernim softverom, virusima, trojancima, nultim danom napada, udaljenim sustavima kontrole zlonamjernih programa i pripadajućom dokumentacijom”. Ti su podaci sada u službi hakera, koji možda znaju vašu IP adresu, a sve zbog neodgovornosti sustava sigurnosti CIA-e.
Ovo je deset smrtnih grijeha Juliana Assangea samo u očima američke elite, iako je sve navedeno, ako bolje pogledamo, posao kojeg su trebali odraditi istraživački novinari The New York Timesa ili The Washington Posta. Međutim, kako je to nemoguće očekivati, jer su američki mediji ne tako davno, tijekom devedesetih, prešli u vlasništvo nekoliko velikih korporacija koje su usko povezane s američkom vladom, sada se pravim novinarstvom moraju baviti hakeri ili neovisni novinari koji često i ne rade za plaću i objavljuju vijesti samo kako bi razbili medijsku propagandu i mrak u koje je utonulo slobodno novinarstvo na Zapadu.
Što reći za kraj? Julian Assange je u zatvoru i čeka ga moguće izručenje Sjedinjenim Državama, a nekada najprestižnije američko priznanje u oblasti novinarstva “Pulitzerovu nagradu” dobili su The New York Times, The Washington Postu, New Yorker, Press Democrat i Reuters. Među nagrađenim listovima nalaze se, između ostalih, Sun Sentinel, Pittsburgh Post, Los Angeles Times, Advocate, The Wall Street Journal i AP.
Pogledajmo što su objavili vrli američki novinari i usporedimo to s onim što je objavio Assange. Novinari Los Angeles Timesa su nagrađeni za izvještavanje o ginekologu s Univerziteta Južna Kalifornija koji je optužen za zlostavljanje nekoliko stotina mladih žena u više od 25 godina. Pulitzerova nagrada dodijeljena je i novinarima The New York Timesa koji su proveli osamnaestomjesečnu istragu o financijama Donalda Trumpa. A što bi drugo i mogli raditi, nego istraživati Trumpa?
Novinari Reutersa Wa Lone i Kyaw Soe Oo su nagrađeni su za izvještavanje o vojsci i budističkim stanovnicima Mianmara odgovornim za protjerivanje i ubojstva Rohingya u toj zemlji. Dodijeljene su i nagrade fotografima, za kategorije pisanja, drame i muzike, a posebna nagrada je dodijeljena i legendarnoj pjevačici soula Arethi Franklin, za neizbrisiv doprinos američkoj muzici i kulturi.
Ovo je danas novinarstvo u Sjedinjenim Državama, dok Jullian Assange zbog otkrivanja istine mora biti ušutkan, zatvoren, možda i smaknut.
logično
