Oko šest i pol ujutro Pisak su probudile glasne zavijajuće sirene. Izjurili smo iz kuća ravno u predvorje pakla: gusti crveno-smeđi oblak sakrio je rano sunce i ispunio zrak teškim zadahom gareži i pepela. Bunovan i polugol otrčao sam na magistralu iza kuće, gdje su se već okupili susjedi i putnici namjernici koje je tu zaustavila policija.
Zadivljujućom uigranošću, poput Ferrarijevog tima, vatrogasci su razvijali crijeva s vodom, a mi smo nijemi od užasa gledali preko puta ceste, gdje je vatrena zvijer, nošena snažnim refulima bure, palacajući golemim plamenim jezicima gutala šumu i uz strahotnu potmulu grmljavinu galopirala prema prvim kućama, jedva dvadesetak metara daleko.
Tako je u subotu ujutro počelo. Stajali smo tako nijemi valjda cijelih pet-šest minuta prije nego što smo savladali šok i progovorili.
- Ko je ovo moga zapalit, zna li se šta? - konačno je upitao netko.
- Navodno dvojica na motoru - odgovorio je jedan upućeni, što ga u selu zovu Sherlock Holmes. - Vidili su ih u Brelima.
- Je, je, na crvenom motoru - prisnažio je drugi, Hercule Poirot se zove - sad su javili iz Makarske.
- Najprije, nisu dvojica, nego samo jedan, neki Poljak - ispravila ih je u to naša Miss Marple u šlafroku. - I nije bija na motoru, nego u Audiju sedmici.
- Ukrajinac - uključio se četvrti, Philip Marlowe se zove.
- Šta Ukrajinac?
- Nije Poljak u Audiju sedmici, nego Ukrajinac - važno je objasnio Filip. - Već privode sve Ukrajince s Audijima od Makarske do Omiša.
- Ljudi, ne govorite gluposti, odakle vam te pizdarije? - javio se konačno Glas Razuma, naš seoski Dirty Harry s čačkalicom u ustima. - Nije u Audiju, nego na quadu.
- Quadu?
- Aha - premjestio je Šporki Hari čačkalicu na lijevu stranu. - Maloprije su ga uhapsili, ali ne daju u javnost jer je Ukrajinac.
- Mater im je*em ukrajinsku - pljunuo je Sherlock u suhu travu. - Najprije su pokupovali sve živo od Omiša do Piska, pa sad pale!
- Slabo njih Putin dere - pustio je Poirot oduška svom pravednom gnjevu. - Treba to sve zapalit.
- Šta je ovo, ljudi? - dotrčao je u taj čas uspaničeni susjed. - Šta se događa, ko ovo pali, za majku Isusovu?
- Jedan mali plavokosi na crnom quadu - odgovorila su ona trojica uglas. - Uhapsili ga maloprije u Omišu, ali ne daju u javnost jer je sin nekog ukrajinskog ministra, pa je Plenković naredija da se sve zataška.
Pet-šest minuta - ajde, neka je cijelih deset - deset minuta trebalo je, eto, našem vrhunski obučenom istražiteljskom timu da riješi slučaj. Još vatra nošena burom nije protutnjala našim malim selom, u Marušićima su još uvijek mirno spavali, a kriminalisti i forenzičari iz CSI Piska već su identificirali, locirali i uhapsili bahatog sina ukrajinskog ministra energetike koji je proteklih dana potpalio pet-šest manjih požara na našoj maloj rivijeri, uključujući i taj posljednji, iznad naših kuća, koji će za samo pola sata izrasti u vatrenu godzilu, spustiti se na more i spaliti cijele susjedne Marušiće.
Premijer Andrej Plenković, u stalnom valjda kontaktu s opunomoćenim veleposlanikom Ukrajine Vasilom Kiriličem i na telefonskoj vezi s predsjednikom Volodimirom Zelenskim, odmah je nazvao ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i ravnatelja SOA-e Hrvoja Omrčanina da zataškaju stvar kako god znaju i umiju, pa maloga piromana izvuku iz pritvora i pošalju ćaći u Ukrajinu, pola policijskog i obavještajnog aparata Republike Hrvatske od ranih jutarnjih sati radi na zataškavanju slučaja bahatog ukrajinskog guzonjinog sina koji se na quadu vozi magistralom i zabavlja paleći Dalmaciju, ali sve im džabe: nekoliko budnih građana uz magistralu riješilo zagonetku i sjebalo cijelu operaciju.
Još jednom valjalo se, eto, pokloniti našem pučkom policijsko-istražiteljskom geniju. Ne zna on možda izračunati utrošak električne energije i koliko mu je u uljari bacilo maslinovo ulje, ne zna riješiti ni jednostavnu jednadžbu koju mu je sin u drugom osnovne dobio za domaći zadatak, ne zna niti u križaljci riješiti tri okomito, inicijali Marka Livaje, ali probudite ga usred noći s najsloženijim kriminalističkim ili geostrateškim slučajem, i on će vam odmah reći tko je ubio Kennedyja, tko je Trumpa ucijenio da napadne Iran, tko je zapalio Marušiće, a tko zataškava sva tri slučaja.
Dok se umjetna inteligencija još nije ni zagrijala, dok Chat Premium Ultra Diesel Turbo GPT cijelih pet stotinki sekunde grozničavo smišlja kako započeti odgovor, već je naša pučka inteligencija naslonjena na metalnu ogradu magistrale ispisala cijelu optužnicu zajedno s imenom, prezimenom, imenom ćaće, OIB-om i DNK-om okrivljenog, forenzičkim izvještajem i nalazom ovlaštenog sudskog vještaka.
Nekakav detektiv amater, recimo, gledajući kako uoči hrvatskog Dana neovisnosti oganj guta šumu oko Vruje - mitskog mjesta hrvatske povijesnice, na kojemu su Klukas, Lobel, Tuga, Buga i društvo prvi put ugledali more - brzopleto bi se zaletio i zaključio kako su taj strašni požar na našoj rivijeri potpalili, šta ja znam, recimo...
- Srbi.
- Šta Srbi?
- Možda su Srbi - ponovio sam oprezno. - Srbi su nadaleko poznati palikuće.
- Srbi?! - s prezirnim podsmijehom gledali su me kolege iz CSI Piska. - U kojem stoljeću ti živiš?
I zaista, morali ste među postrojenim osumnjičenicima primijetiti uočljivi izostanak Srba: do jučer prvi osumnjičeni za sve požare u Dalmaciji, prvi su eliminirani s popisa sumnjivih. Danas, na Srbe sumnja još samo poneki luzer iz Thompsonove pjesme, onaj kojemu dragana "nije znala da će tako odnijeti ga divlje rijeke", jer "on se, brate, nije mak'o iz devedeset i neke". Kad danas na kongresu kriminalista i forenzičara na magistrali kažeš da bi mogli biti Srbi, isto kao da si rekao da bi mogli biti Etruščani.
Nekad je sve bilo mnogo jednostavnije. Srbi su bili krivi za sve, joker "prozovi" za sve situacije. Nije bilo problema za koji uzrok ne bi bili Srbi. Tko je američkog predsjednika ucijenio da napadne Iran, tko ga je ubio, tko je zapalio selo, tko je zataškao sva tri slučaja, uvijek i iza svega stajali su Srbi - Neočekivana Sila Koja Se Iznenada Pojavljuje I Zapali Selo. Dobro, više zapravo Očekivana Sila Koja Se Iznenada Pojavljuje I Zapali Selo. "Di su Srbi, da im se nije šta dogodilo?", pitali bi se ljudi kad u ovo doba godine ne bi još bilo nijednog stupića dima od Istre do Dubrovnika.
A onda su Srbi jednog jutra tiho i neprimjetno nestali iz naših života. Što bi rekao pokojni Predsjednik Sviju Hrvata, kao da ih nikada nije ni bilo. Nije ih tako ostalo ni za leskovački roštilj, a kamoli čestiti požar. Toliko ih nema, šta da vam pričam, da niti naprednoj pučkoj umjetnoj inteligenciji uoči Dana neovisnosti, usred najgore vatrene katastrofe posljednjih godina, uopće nisu pali na pamet.
Od Srba, što da vam kažem, sumnjiviji čak i Ukrajinci. Ima ih valjda više. Možda, istina, još uvijek ne za nacionalnu manjinu i ukrajinske "Novosti", ali dovoljno da u subotu zapjevamo, jedan, dva, tri, ajmo svi:
"Zbog Anice i bokala piva, zapalit ću Ukrajinu do Lviva."
