(foto-kolaž) Dijana Perišić Vukobratović - Drvena Marija
Damir Novak - Složna obitelj
Emil Strniša - Zvonko (požar)
Nađan Dumanić - Znak (srednji prst)
________________________
(anegdota) Danica Majnarić - ODŽAK
Arambašća avlija je bila najpoznatija avlija u selu Koprivnici. Tu su živjeli gotovo svi budući intelektualci i još mnogo budućih uspješnih poduzetnika. Jednog dana dolazi dimnjačar kod bab-Mande Filipove. Ona ga pita šta je došo i što hoće, a on kaže da je došao očistiti odžak. A baba će na to: “Mi to nemamo!“. Dimnjačar ju uhvati za ruku, izvede na pol avlije i pokaže joj dimnjak. A ona se začudi: “Isuse, toj sigurno moj Filip sazido kad sam ja bila u Pleternici!“ (A Filip umro prije 30 godina).
______________________
(crnohumorna anegdota) Gorkić Taradi - POSLJEDNJI KRIK
Branka je cijeli mjesec bila zaokupljena jednim jedinim ciljem: uhvatiti Đuru i jednom zauvijek riješiti problem koji ju je izluđivao. Već danima nije spavala kako treba, jer je svaki put kad bi sklopila oči u glavi čula samo Đuru, kreštavog glasanja koje je rezalo poput britve. Nije se mogla koncentrirati ni na posao ni na mirisne juhe i pečenja koja su se krčkala u kuhinji njenog restorana. Sve je izgubilo okus otkad je Đuro počeo svojom neprekidnom galamom uništavati njezin život.
Bila je žena na rubu, a Đuro je prelazio sve granice. U selu su svi znali tko je on – visok, bahat i uvijek spreman skočiti na nekoga da ga povrijedi. Nije se ustručavao omalovažavati ljude i praviti se važan, kao da je centar svijeta. Bio je nepodnošljiv, a što je najgore, imao je običaj galamiti po selu u cik zore, kao da namjerno želi uznemiriti Branku.
Svako jutro, prije nego što bi sunce probilo noćno nebo, Đuro bi bio budan, spreman da joj zagorča dan. Njegovo dozivanje, oštro i prodorno, budilo ju je u cik zore, prkoseći prirodnom ritmu sna i mira. Branka bi se, s glavom zakopanom u jastuk, pitala kako je moguće da netko može biti toliko dosadan, toliko nametljiv, toliko – neizdrživ.
Đuro je bio poznat po selu, bahat i samouvjeren, kao da ga se ništa ne tiče. "Đuro ovako, Đuro onako" – stalno bi čula o njemu, čak i kad je pokušavala pobjeći od njegove proklete vike. Činilo se kao da je cijelo selo u nekoj vrsti tihe zavjere, prešutno pristajući na njegovo teroriziranje, kao da nitko nije imao hrabrosti suprotstaviti mu se.
Ali Branka je imala. Pucala je po šavovima. Prokleti Đuro! Njegovo ponašanje bilo je nepodnošljivo, svakodnevno ju je uvlačio u vrtlog mržnje koji više nije mogla kontrolirati. Đuro je bio utjelovljenje njezinih noćnih mora, nesanice, napetih živaca i neprestanog umora. Kad bi zatvorila oči, vidjela bi njegovo lice – groteskno, podrugljivo – dok joj se smije u lice, iznova i iznova.
I tako, Branka je donijela odluku. Jednog vrućeg lipanjskog dana, dok su valovi znoja klizili niz njezina leđa dok je pripremala novu porciju juhe, odlučila je: Đuro mora nestati. Mora ga maknuti iz svog života. Plan je bio jednostavan, ali smrtonosno precizan. Već danima je smišljala svaki detalj. Pomno je proučila Đurine navike – kad se pojavljuje, gdje luta, što voli. Nije to bilo teško; bio je previše predvidljiv.
Branka je zurila u Đuru, držeći nož u ruci, i sve ono što je godinama tinjalo u njoj sada je počelo ključati. Bila je iscrpljena, više emocionalno nego fizički. Đuro je bio taj tihi teret koji je polako i sigurno gušio njezin život. Svaki zvuk koji je izlazio iz njegovih ustiju pa čak i način kojim se kretao izazivali su u njoj bujicu neizgovorene mržnje.
Bilo je to postepeno – sitnice koje su se pretvorile u planine nesnošljivosti. Njegovo neprestano zanovijetanje, nadglasavanje, uvijek prisutna potreba da bude najglasniji i u centru pažnje, pretvorili su Brankinu svakodnevicu u zatvor bez zidova. Ali sada je bila gotova s tim.
Nož je bio hladan u njezinoj ruci, ali ona nije osjećala hladnoću. Osjećala je samo olakšanje koje dolazi s odlukom. Bilo joj je dosta. Bilo joj je dosta Đurinog postojanja, on nema više mjesta na ovom svijetu.. Bio je tu predugo, kao sjena koja nikada ne odlazi, kao bolest koja polako izjeda iznutra.
Sada je znala – više ga ne može podnijeti. Sada je znala što mora učiniti.
S nožem u ruci, prišla mu je polako, izvan vidokruga. Dok se bližio trenutak obračuna, srce joj je udaralo poput bubnja. Svaki korak prema njemu činila je s preciznošću profesionalnog ubojice. "Ovo je kraj," šapnula je kroz stisnute zube, usmjeravajući sav bijes prema njemu.
A onda, u trenutku kad je udarila, kad je krv poprskala pločice kuhinje, Đuro se počeo nekontrolirano trzati. Nakon nekoliko trenutaka trzanja i grčenja, tijelo je prešlo u stanje nepokretnosti.
Ležao je na stolu, beživotan, a Branka je odjednom shvatila koliko je dugo bila opsjednuta, a sada je mrtav ležao tu pred njom. On, razlog svih njezinih neprospavanih noći.
Kasnije tog dana njezin restoran mirisao je na svježu juhu. Gosti su počeli stizati, a ona je posluživala tanjur za tanjurom. "Što je tajna ove juhe?" upitao je jedan od stalnih gostiju, oduševljen bogatim okusom.
Branka se zagonetno nasmiješila. "Poseban sastojak," rekla je, pogledom prelazeći preko jela.
"Je li to juha od pivca?" netko je upitao, nagnuvši se nad tanjur.
Branka se nasmijala. "Da, Đuro je bio pivac."
______________________
(happygram) Slavko Kendželić - POHLEPAN BOŽJI STVOR
Ljudskoj pohlepi nema kraja.
Pohlepa je postala pozitiva.
Tek u tuđem, tek u otetom
čovjek istinski uživa.
______________________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
ELON MUShKatni oraščić
(karikatura: Josip Ljubičić)
___________________________
Velimir Karabuva AFORIZMI
Kako to gordo zvuči: bogata zemlja, a narod siromašan.
Nije dobro kada premijer laže svojim mislima.
Da Vlada zna što sve govori, ne bi se tako često sastajala.
Što vlast više slavi svoje uspjehe, to je uspjeha sve manje.
Tako domoljuban i emotivan govor, a tako jadno ponašanje.
Ljudi koji žele dugo vladati imaju kratak i siromašan život.
Kod nas su istine sve više povjerljive.
Mladi danas tvrde da nemaju svoje ideale. Mi smo ih imali, ali smo ih iznevjerili.
Što vrijedi ministru financija da ima sve u glavi, kad ne zna gdje mu je!
Nije dobro kad političari počnu pjevati, kad se već cijelo selo probudilo.
