Borislav Josipović Joso - naSkok
Brigita Lukina - Izbori
Keti Radevska - Putin
Miroslav Gerenčer Gero - Mirko Fodor
_____________________________
Dražen Jergović - KOZERIJA
S pravom mačkom svaki je mjesec veljača.
________________________
Ivan Grahovec - KATALOG OMILJENIH PJESAMA
U dvorani s pozlaćenim kvakama, zrak je bio gust od državničke odgovornosti i mirisa skupe kolonjske vode. Premijer je, popravljajući kravatu koja stoji ravnije od linije horizonta, duboko uzdahnuo. Pred njim je ležao problem. Ne inflacija, ne zdravstvo, ne demografija – nego Josip i njegove glasnice.
„Gledajte,” započeo je Premijer tonom čovjeka koji objašnjava djetetu da se pijesak ne jede, „situacija s gospodinom Dabrom je neugodna. Ali, budimo realni, to su bile poklade. Čovjek je bio pod utjecajem... recimo, atmosfere. Možda i malog postotka nečeg prozirnog što nije voda. Tko od nas u naletu maškara nije slučajno zapjevao o Paveliću? To je praktički kao da ste fulali tonalitet u 'Zvončićima'.”
Novinari su podigli obrve, ali Premijer je već bio u petoj brzini „modernog suverenizma”.
„Razgovarao sam s koalicijskim partnerima. Hrebak je na službenom putu – vjerojatno traži liberalne vrijednosti negdje u bespućimaroaminga – ali Klasić je dignuo ruku za našeg ministra. Dakle, koalicija je stabilna kao armirani beton. To što jedan partner pjeva pjesme koje ne spadaju u moj 'Katalog omiljenih pjesama' (koji je, usput budno rečeno, sastavljen isključivo od briselskih šansona i zvukova bankomata), to je njegova osobna stvar. Ja ne mogu odgovarati za tuđe glasnice, pogotovo ako su neusklađene s našim europskim putem.”
Netko iz zadnjeg reda je dobacio: „Znači, stabilnost države ovisi o tome hoće li Dabro obećati da će idući put pjevati nešto od ABBA-e?”
„To je smiješno,” odsjekao je Premijer sa smiješkom koji ledi krv u žilama. „Mi gradimo inkluzivno društvo. Toliko smo inkluzivni da uključujemo i one koji bi najradije isključili sve ostale. To je vrhunac demokracije. Moja ostavština nije jedan pjevački nastup u šatoru. Moja ostavština je gospodarski rast, dok se ostali bave tričarijama poput povijesti i ideologije. Mi se bavimo budućnošću, čak i kad naši partneri uporno gledaju u 1941.”
Zatim se osvrnuo na Zagreb i onu „bezvrijednu papirušinu” o zabrani simbola.
„Taj zaključak Grada Zagreba o zabrani ZDS-a... pa to ne proizvodi pravne učinke. To je kao da ja zabranim kiši da pada. Pravno, taj papir je koristan jedino ako vam ponestane salveta na domjenku. Ako Tomašević brani Thompsonu Arenu zbog pozdrava, ja savjetujem poduzetnicima: tužite! Sudovi ionako vape za malo posla, a što je bolje za hrvatsko gospodarstvo od dugogodišnjih parnica oko tri slova?”
Na odlasku, dok je korakom suverenog poluboga napuštao govornicu, Premijer se okrenuo:
„I zapamtite, ovo nije najgora stvar koja nam se dogodila. U mom mandatu se dogodilo sve osim invazije skakavaca. Jedan raspjevani DP-ovac je samo pozadinska buka u simfoniji našeg uspjeha. Sljedeći put ćemo mu kupiti karaoke set s predinstaliranim himnama EU-a. Problem riješen.”
U hodniku se tiho začulo kako netko iz osiguranja mrmlja melodiju. Premijer je zastao, osluhnuo, prepoznao da nije s „popisa” i nastavio dalje, čvrsto držeći kormilo države koja se lagano naginje udesno, ali – kako on kaže – isključivo zbog vjetra, a ne zbog kormilara.
____________________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
DOMA uzGOJio NOVO KMETstvo
Zvonimir Nemet - AFORIZMI
(iz 37. autorove knjige „Nemetizmi“)
Heroji se nisu tražili, oni su se rodili.
Domoljubljem se kite oni što pobjegoše s jeftinim isprikama.
Gledaj me u lice, dolje se nema što vidjeti.
Današnje Pepeljuge ne može usrećiti ni deset pari cipela.
Kad ne znaš kako, koliko, lijek je laku noć i nikako.
Obraz ima vrijednost a nema cijenu.
Ni pad im ne može srušiti ego.
Daljine su produkt loših blizina.
Oni na papiru ti ne trebaju.
Modrica ispod oka znači da je razgovor završen.
Četiri šape imaju više ljubavi od dvije noge.
Katastrofa je imati profil a sebe izgubiti.
Postupci i djela su temelj ljudskosti a ne diploma ili status.
Jedino su Amiši mudri u svijetu umjetne inteligencije.
Kad sebe podsjećaš na početak počinje ti kraj.