Dakle, usprkos svemu, ostaješ živjeti u svom gradu zbog i/ili radi (toga, što):
1. Orijentacije i srastanja s prostorom, zbog navike postojanja po poznatim pravcima kretanja. Čim se probudiš znaš da sunce izlazi iznad Ekonomske škole, a zalazi u savski meandar iza mosta (kako samo može stati onako veliko i crveno?) Između je jug, a na jugu je more; sjever je dalek i hladan, ali kada dolazi zima, dolazi sa svih strana.
2. Mladosti koja je dedićevski poklanjala, ali je i krala, i bila nevjerna i nije suviše dala… tu, baš tu, eto, tu.
3. Ulicâ koje te podsjećaju na jumbo skandinavku koju svakodnevno napamet ispunjavaš. Vodoravno: naziv trga po kome si šetao u krug kao blesav (5 slova); okomito: naziv ulice u kojoj si proveo djetinjstvo (11 slova).
4. Save, rijeke koja te podsjeća na tebe, na protjecanje i različitost, ali i na zarobljenost u koritu tijela i na nepromjenjivost. Sava vijuga i zahtijeva potpunu zaokupljenost, ona zaustavlja tvoj pogled, do predoziranja, do iščezavanja tvojih svojstava.
5. Keja, šetališta koje te drži na sigurnoj udaljenosti od ujeda ljepotice Save.
6. Tvrđave, jer je demilitarizirana otvorila svoje ulaze civilima, novim vojnicima, čuvarima mira koji svojim prisustvom s užitkom paze na taj dragocijeni spoj spomeničke baštine i formi novog doba.
7. Zanesenjakâ, ushićenih, jer njihova blizina je blagotvorna, ljekovita za tvoju otvrdlu sposobnost oduševljavanja. A to su: feljtonisti, filmaši, slikari, ribiči, majstori sa zlatnim rukama, vlasnici zoo vrtova, zaštitnici prirode, informatičari, promatrači ptica, pronalazači, volonteri, muzičari, astronomi, kolekcionari, usamljenici, igrači igrica, čuvari igubljenih životinja… i drugi pozitivni luđaci
8. Knjižnice, mjesta oko kojeg se vrtloži energija nostalgije. A nostalgičar je zarobljenik duha vremena koji za tebe ne prestaje odašiljati žive i moćne slike oblikovanja i značenja. Dakle, posuđivač knjiga iz knjižnice svojevoljni je uznik tog emocionalnog prostora koji za tebe čuva knjige, istinska odmorišta i izvore hladne, okrepljujuće vode smisla tvog postojanja.
9. Poloja, najbliže i najfunkcionalnije „sigurne kuća” za skloniti se od terora monotonog, iscrpljujućeg i slabo plaćenog rada. Poloj je prostor na kome vlada una fides – odmor, sekularna vjera čijim se dogmama svaki posjetitelj dobrovoljno i s užitkom pokorava. Poloj je najsavršeniji spoj terapeutskog lječilišta za kronične bolesti civilizacije, punjača potrošene energije, trgovine u kojoj se za zanemarivu cijenu kupuje kvalitetno slobodno vrijeme i atmosfere jednakopravnosti i jednakovažnosti. Na tom komadiću pjeskovite obale okruženom vodom, travom, drvećem, suncem – svom se snagom dolazi do izražaja rasipnička raskoš ljeta.
10. Primjene iskustva kao zbroja tvojih razočarenja i grešaka za koji svi znaju, još od osnovne škole. Tvoja stara mjesta su najbolja za stjecanje novih iskustava, novih razočarenja, po scenariju života.
11. Gradskog lica koje nikada ne pokazuje iskežene zube, lica koje nema stroge oči, oči koje ne prekoravaju one koji se, po kriterijima malograđana, nisu snašli.
12. Uloge raskrižja puteva, tokova i smjerova za one koji dolaze iz, i/ili, odlaze prema Bosni, Mađarskoj, Srbiji, Zagrebu…
13. Otprilike znaš kome treba platiti za radno mjesto. U tom paklu pogrešne selekcije ljudi za prava mjesta, mnogi su spremni odriješiti kesu i podmazati ulazak u svoju budućnost. Ono što te ipak čini optimističnim je činjenica da postoji unaprijed određena tarifa.
14. Neizvjesnosti koju donose promjene. A i odgovara ti ona Ruskinova misao o tome da oni koji vole raznolikost i promjenu , to su oni slaba karaktera i tvrda srca.
15. Korza, najerotičnijeg gradskog položaja, mjesta akumulacije energije radosti, zabave i bezbrižnosti, okupljališta onih koji se usuđuju razveseliti.
16. Savjetnika na Zavodu za zapošljavanje, tim organskim spremištima statističkih podataka, ispražnjenih od empatije, pred kojima osjećaš supremaciju što si niko i ništa u Slavonskom Brodu.
17. Prometa, u kome traje aktivna i miroljubiva koegzistencija između pješaka i vozača.
18- 21. Proljeća, ljeta, jeseni, zime, raskošnih klimatskih mijenja sa slavonskom rubinom od cvijeća i snijega.
I
Željno očekujem osvajačke trupe Jeseni,
njenu sočnu vojsku plodova.
Strahujem od ubačenih
izvidnica Zime.
II
Jesen je završna svečanost Ljeta.
Zborovi oblikovani u Proljeću
izvode dozrele pjesme
o suštini mirisa i boja.
22. Ljudskih ferala, postojanih svjetiljki koje su (ti) osvjetljavale prolaze u povijesnoj tmini.
23. Niskog intenziteta političkog kreteniziranja. Takozvani političari ne potcijenju građane otvoreno; šmiraju u svojim praktički privatnim vodviljima, dueliraju međusobno s floretima na čijim je vrhovima dugmad. Njihove parole, fraze, zlopamćenje, osvetoljubivost i prigodničarsko sveznanje kreteniziraju i uznemiruju građane, ali, ne toliko da bi ih izazvali do pobune.
24. Bolnice, jer ako se treba razboljeti i (iz)liječiti, neka to bude ovdje. Još uvijek je to malo mjesto da se oni koji na svom dlanu drže tvoj život ne bi razbahatili toliko da dlan čvrsto stisnu. A i znaju raditi.
25. Medijâ zbog njihovog humorističkog pristupa stvarnosti. Nasmijavaju te slike i riječi koje odašilju u svijet. Grohotom se smiješ kad su oni najozbiljniji i najstroži.
26. Sjećanja/uspomena, petöfijevska jedina daska razbijene nam lađe koju su val i vjetra udaranje bacili da nam se na obali nađe.
27. Suradnika na portalu. Vidjeti 22, uz potpuno blesavu pomisao da si i ti to njima.
28. Predaka, jer krenuli su odavde. I ovdje završili.
29. Potomaka, jer krenuli su odavde slijedeći naše tragove.
30. Nisi dosad ustuknuo pred prigradskim i gradskim smećem, lokalnom plastikom u obliku ljudi, otpadom koji će trajati zauvijek. Ostaješ u iz razloga dosljednosti i odsustva straha, nadajući se da sam nećeš postati protuha nalik na čovjeka.
