Laž je rijetko kad skromna. Korov raste bujno. (Kračkovski)
Svijet pati od poremećene ravnoteže. Njegovo kretanje sve je nagnutije, pa posrnuće osjećamo svi. Jesu li takav stav spram pada i uspravnosti ovaj put uzrokovali loša percepcija položaja i pokreta njegove glave, upalni procesi u unutarnjem uhu, neadekvatan prijenos nervog influksa kroz vestibularni živac ili je zbog silnih i čestih udaraca k vragu otišao njegov centar za ravnotežu? A možda je obitavalište ljudske vrste zaista ravna ploča koja počiva na leđima slonova i kitova koje je naprosto stid mirno kroz svemir nositi smeće, pa se nagnula? I tu očitu neravnotežu i disproporcionalnost Svijeta oni koji su ih prouzrokovali posljednjih 25 godina nazivaju Novim svjetskim poretkom.
Kad je riječ o spomenutim uzrocima i onima koji ih obilato proizvode, neutralna isljedba dokazala bi da se Svijet iz ravnoteže zapravo uvijek izbaci polugama politike svršenog čina i udarcima osvajačkih ratova. U svom djelu “O ratu” Karl von Klauzevitz o svezi politike i rata kaže: “Prema tome, da ponovimo: rat je instrument politike; on nužno mora nositi njen karakter, on se mora mjeriti njenim mjerilima; vođenje rata, u njegovim općim crtama, stoga je baš sama politika, koja umjesto uzimanja pera poteže mač, ali zato ne prestaje misliti po svojim vlastitim zakonima.” Kao postojani kemijski spoj dva elementa- interesa i moći- politika ima mnogostruka svojstva i namjene: i razrijeđivača i ljepila i goriva i otrova i lijeka u oblikovanju i usmjeravanju društvene zajednice. U intervjuu objavljenom svojevremeno u “Zarezu”, Svetislav Basara, književnik i istinski opozicionar tadašnjem Miloševićevom režimu u Srbiji, o politici kaže: “To je odvratna rabota. Čak i kad se vodi u nekoj od najboljih varijanti, ona je u najmanju ruku dosadna i uglavnom je teren na kome se najbolje snalaze mediokriteti, mutivode i ljudi skloni lagodnom životu na tuđoj grbači.”
Teško se, na temelju svakodnevnog iskustva i poznavanja historije (znanosti o povijesti), ne složiti s ovim negativističkim viđenjem politike kao neizbježnog agensa koji je bespoštedno prodro i u nasitnije pore države (političke zajednice), društva i pojedinaca, a pogotovo se s njim slažu pozorniji promatrači najnovijeg ratnog kaosa u Siriji. Na domaćem terenu svu monstruoznost spoja politike i rata saznali smo tijekom misije”NATO- pakta na Kosovu i Srbiji. Kao na dlanu vidio se sukob dvije paklene “dosljednosti” koje su poput jarčeva jurišale jedna na drugu na uskom brvnu sukobljenih interesa. Ako je proklamirani cilj svake politike, a govorimo o ciljevima srpske politike i politike zapadne vojne alijanse, ostvarivanje “Dobra”, pitamo, u ime svih normalnih i umornih od tehnološke i medijske zagađenosti ovog zrnca pijeska u svemiru na kome žele samo mirno, dostojanstveni i u miru odživjeti svoju etapu, gdje su granice u upotrebi “opravdanih” sredstava, i tko su ti koji ih svojim olovkama nasilja povlače? Očito je, dakle, da su na obje strane balkanskog brvna bili Basarini “terenci”: mediokriteti, mutivode i ljudi skloni lagodnom životu na tuđoj grbači.
Dok su puna tri tjedna letjeli skoro nevidljivi avioni, dok su pljuštle bombe i projektili skuplji od meta koje treba srušiti, dok su protuzračne obrane ispaljivale rakete, dok su građani bombardiranih gradova pravili žive štitove na mostovima, dok je SAD objašnjavao da štiti principe “slobodnog svijeta” i humanosti, dok je Srbija odgovara da Bill Clinton više ne gura cigare od duhana u vaginu gđice M. Lewinski, već da šalje vatrene cigare na jednu suverenu zemlju, i da mu ona neće popušiti, dok je američki državni sekretar i vodeći jastreb u američkoj vladi M. Allbriht isticala da je akcija NATO-a na Kosovu zapravo pokazna vježba za treći milenijum za sve neposlušne, dok je veliki engleski dramatičar Harold Pinter uzvraćao da je riječ o agresiji apsolutno nelegalnoj i da vjerojatno predstavlja posljednji čavao u pogrebnom kovčegu UN-a, čitava jedna ljudska kasta brižno je analizira efekte neravnopravnog sudara dvije tvrdoglave “dosljednosti”.
I inače, kad Mars napada, mediji govore, govore... Na djelu su čitavi umreženi konglomerati glasnogovornika, speakmana, bivših političara, reportera, novinara, glasnogovornika, vojnih stručnjaka, voditelja, generala u pričuvi, bivših pasa rata, komentatora, govornika, spikera, propagandista, navijača i mahera medijskom manipulacijom pod kapama medijskih kuća kao što su CNN i Fox News. I umjesto da u cilju mirnog razrješavanja sukoba, otrpaju istinu o besmislenosti ubijanja i nasilnog rješavanja problema, ispod prljavih naslaga općeg odnosno obostranog nerazumijevanja, većina njih zlurado skreće pogled s jame u koju je ona namjerno bačena, agresivno huškaju, krivotvore, podvaljuju i demonstriraju umijeće upravljanja uništavalačkim propagandnim strojem, i bivaju gorima od najgorih- političara. Nikada kao prije nije bila istinitija tvrdnja da “samo čestit čovjek smije biti govornik (Nemo orator nisi vir bonus)
Zato, za slobodnomisleće ljude koji se žele ophrvati lažnim dilemama i generalizacijama, za pacifiste, za sve savjesne i zabrinute koji si putem tendecioznih, sluganskih medija predočavaju sliku užasa u Iraku, Libiji i Siriji, prenosimo nekoliko savjeta koje je 1968. ( u vrijeme najžeščih američkih napada na Vijetnam) dao M Snow:
“- Nemojte brkati činjenice s interpretacijom činjenica!
- Nemojte brkati ilustracije s činjenicama!
- Nemojte oklijevati da budete sumnjičavi!
- Nikada ne prestanite biti kritični!
- Ne prihvaćajte bezuvjetno da dio ili nekolicina predstavlja mnoge!
- Nemojte vjerovati da ono što se dogodili kasnije mora biti prouzročeno onim što se dogodilo ranije!
- Nemojte misliti: gdje ima promidžbenog dima ima i činjenične vatre!
- Ne oklijevajte potražiti neko drugo objašnjenje za iznesene podatke!”
Kad je riječ o spomenutim uzrocima i onima koji ih obilato proizvode, neutralna isljedba dokazala bi da se Svijet iz ravnoteže zapravo uvijek izbaci polugama politike svršenog čina i udarcima osvajačkih ratova. U svom djelu “O ratu” Karl von Klauzevitz o svezi politike i rata kaže: “Prema tome, da ponovimo: rat je instrument politike; on nužno mora nositi njen karakter, on se mora mjeriti njenim mjerilima; vođenje rata, u njegovim općim crtama, stoga je baš sama politika, koja umjesto uzimanja pera poteže mač, ali zato ne prestaje misliti po svojim vlastitim zakonima.” Kao postojani kemijski spoj dva elementa- interesa i moći- politika ima mnogostruka svojstva i namjene: i razrijeđivača i ljepila i goriva i otrova i lijeka u oblikovanju i usmjeravanju društvene zajednice. U intervjuu objavljenom svojevremeno u “Zarezu”, Svetislav Basara, književnik i istinski opozicionar tadašnjem Miloševićevom režimu u Srbiji, o politici kaže: “To je odvratna rabota. Čak i kad se vodi u nekoj od najboljih varijanti, ona je u najmanju ruku dosadna i uglavnom je teren na kome se najbolje snalaze mediokriteti, mutivode i ljudi skloni lagodnom životu na tuđoj grbači.”
Teško se, na temelju svakodnevnog iskustva i poznavanja historije (znanosti o povijesti), ne složiti s ovim negativističkim viđenjem politike kao neizbježnog agensa koji je bespoštedno prodro i u nasitnije pore države (političke zajednice), društva i pojedinaca, a pogotovo se s njim slažu pozorniji promatrači najnovijeg ratnog kaosa u Siriji. Na domaćem terenu svu monstruoznost spoja politike i rata saznali smo tijekom misije”NATO- pakta na Kosovu i Srbiji. Kao na dlanu vidio se sukob dvije paklene “dosljednosti” koje su poput jarčeva jurišale jedna na drugu na uskom brvnu sukobljenih interesa. Ako je proklamirani cilj svake politike, a govorimo o ciljevima srpske politike i politike zapadne vojne alijanse, ostvarivanje “Dobra”, pitamo, u ime svih normalnih i umornih od tehnološke i medijske zagađenosti ovog zrnca pijeska u svemiru na kome žele samo mirno, dostojanstveni i u miru odživjeti svoju etapu, gdje su granice u upotrebi “opravdanih” sredstava, i tko su ti koji ih svojim olovkama nasilja povlače? Očito je, dakle, da su na obje strane balkanskog brvna bili Basarini “terenci”: mediokriteti, mutivode i ljudi skloni lagodnom životu na tuđoj grbači.
Dok su puna tri tjedna letjeli skoro nevidljivi avioni, dok su pljuštle bombe i projektili skuplji od meta koje treba srušiti, dok su protuzračne obrane ispaljivale rakete, dok su građani bombardiranih gradova pravili žive štitove na mostovima, dok je SAD objašnjavao da štiti principe “slobodnog svijeta” i humanosti, dok je Srbija odgovara da Bill Clinton više ne gura cigare od duhana u vaginu gđice M. Lewinski, već da šalje vatrene cigare na jednu suverenu zemlju, i da mu ona neće popušiti, dok je američki državni sekretar i vodeći jastreb u američkoj vladi M. Allbriht isticala da je akcija NATO-a na Kosovu zapravo pokazna vježba za treći milenijum za sve neposlušne, dok je veliki engleski dramatičar Harold Pinter uzvraćao da je riječ o agresiji apsolutno nelegalnoj i da vjerojatno predstavlja posljednji čavao u pogrebnom kovčegu UN-a, čitava jedna ljudska kasta brižno je analizira efekte neravnopravnog sudara dvije tvrdoglave “dosljednosti”.
I inače, kad Mars napada, mediji govore, govore... Na djelu su čitavi umreženi konglomerati glasnogovornika, speakmana, bivših političara, reportera, novinara, glasnogovornika, vojnih stručnjaka, voditelja, generala u pričuvi, bivših pasa rata, komentatora, govornika, spikera, propagandista, navijača i mahera medijskom manipulacijom pod kapama medijskih kuća kao što su CNN i Fox News. I umjesto da u cilju mirnog razrješavanja sukoba, otrpaju istinu o besmislenosti ubijanja i nasilnog rješavanja problema, ispod prljavih naslaga općeg odnosno obostranog nerazumijevanja, većina njih zlurado skreće pogled s jame u koju je ona namjerno bačena, agresivno huškaju, krivotvore, podvaljuju i demonstriraju umijeće upravljanja uništavalačkim propagandnim strojem, i bivaju gorima od najgorih- političara. Nikada kao prije nije bila istinitija tvrdnja da “samo čestit čovjek smije biti govornik (Nemo orator nisi vir bonus)
Zato, za slobodnomisleće ljude koji se žele ophrvati lažnim dilemama i generalizacijama, za pacifiste, za sve savjesne i zabrinute koji si putem tendecioznih, sluganskih medija predočavaju sliku užasa u Iraku, Libiji i Siriji, prenosimo nekoliko savjeta koje je 1968. ( u vrijeme najžeščih američkih napada na Vijetnam) dao M Snow:
“- Nemojte brkati činjenice s interpretacijom činjenica!
- Nemojte brkati ilustracije s činjenicama!
- Nemojte oklijevati da budete sumnjičavi!
- Nikada ne prestanite biti kritični!
- Ne prihvaćajte bezuvjetno da dio ili nekolicina predstavlja mnoge!
- Nemojte vjerovati da ono što se dogodili kasnije mora biti prouzročeno onim što se dogodilo ranije!
- Nemojte misliti: gdje ima promidžbenog dima ima i činjenične vatre!
- Ne oklijevajte potražiti neko drugo objašnjenje za iznesene podatke!”
