Ujevićeva poetska, ali potpuno istinita misao da knjiga nije hrana, ali je poslastica, navodi na njeno daljnje razvijanje – da je knjiga poslastica, ali da je sve manje poželjna. Sudimo to po poraznoj činjenici kako se u prostorijama u tom smislu najveće slastičarne u gradu-Gradske knjižnice, knjige sve manje konzumiraju. Statistički podaci i istraživanja o čitanju knjiga neporecivo govore da opada broj onih koji redovito čitaju odnosno opada broj pročitanih knjiga. Opada u mnogim gradovima Hrvatske, ne samo u Slavonskom Brodu.
Godine 2013. Odjel za odrasle Gradske knjižnice Slavonski Brod imao je oko 3 000 korisnika/članova, a Dječji odjel: 660. Ugrubo, to je oko pet posto od ukupnog broja stanovnika. Doda li se broju od 60 000 gradskih stanovnika veliki broj stanovnika sela koja gravitiraju Brodu, tek oko 3 posto stanovnika koristi se slastičarskim uslugama „hrama knjige“. Prevladavale su korisnice. Najviše su se čitali ljubavni i kriminalistički romani, te romani iz nacionalne književnosti. Dominantna traženost knjiga bila je iz opusa američke književnosti. Brođanke i Brođani u prosjeku najviše su čitali u siječnju mjesecu. Kad se zbroje sve posuđene knjige u svim mjesecima dobije se brojka od 100 000 knjiga godišnje. Manje nego 2012. godine. Bez puno misaone akrobatike može se konstatirati – knjige izlaze iz mode. Ispod negativnih statističkih podataka o knjizi nalaze se negativni trendovi u društvu. Svjedočimo im kao žrtve koje se ekspolatira i osiromašuje zarad profita i užitka manjine koja nam je od života učinila iscrpljujuću utrku.
Brodski znalci iznutra drže kako je primarni problem u neadekvatnom odgoju za kulturu čitanje knjiga koji, iako započinje jako rano, takoreći u dječjem predškolskom dobu, popušta pod utjecajem drugih medija, filma, televizije, interneta, e-čitača – za dječju glina-psihu primamljiviji načini tumačenja i iskazivanja svijeta i vlastitih osobnosti. Izostaje općedruštvena i prosvjetna upornost razvijanja ljubavi i potrebe prema čitanju. Čitanje knjiga traži koncentraciju, strpljenje, posvećenost, vrijeme, a doba u kojem živimo vrijeme je prečaca, surogata, prenamjene, ubrzanosti, profita. Knjige bi trebalo promicati, ali kako, pitaju se zaduženi za brigu oko njenog posuđivanja, kada populistički, komercijalni, lokalni mediji za usluge reklamiranja traže novac. A uloga im je, a i uvjet dobivanja koncesije, promicanje nacionalne kulture. Pored odgovornosti “drugih”, najveća odgovornost za povratak ugleda knjige i čitanja imaju unutarnje snage knjižnice, mobilizacija njihove cehovske osposobljenosti za isticanje vrijednosti robe koju prodaju, te angažiranje kreativnih potencijala, kako knjižničarskih, tako menadžerskih.
Zvuči kao apsurdna šala da tek trećina nastavnika hrvatskog jezika u brodskim osnovnim školama ima korisnički status. Preformulirat ćemo: samo svaki treći nastavnik maternjeg jezika i književnosti posuđuje knjige u brodskoj Gradskoj knjižnici. I taj podatak govori o utjecaju primjera na (ne)odgovarajuće ponašanje. O utjecaju političara tzv. čelnika kao primjera na koje se treba ugledati kad je u pitanju čitanje, ne vrijedi potrošiti više od jedne prosto-prezirne rečenice.
Kako se kaže, hladan pekmez na kruh se namazati ne može. U tom smislu, nikoga se ne može natjerati na čitanje, ali može ga se „rastopiti“ drukčijim pristupima znanju, istrajnijim isticanjem istinskih vrijednosti, debanalizaciji življenja i postojanja. Pri tome treba neprekidno imati na umu Konfucijevu misao da čitanje bez razmišljnja stvara nesređen duh, a razmišljanje bez čitanja stvara čovjeka neuravnoteženim.
sbperiskop
