Kada sam u kuharici „Glumačka kuhinja“ između 250 recepata poznatih hrvatskih glumica i glumaca, pronašao recept Mie Oremović (1918-2010), nije mi odmah svanulo radi li se o šali ili subverziji (ustvari, aversu i reversu istog novčića kojim se plaća nametnuta stvarnost.)  No, tada sam bio sklon pomisliti da se legendarna Mia, najpoznatija po ulozi tete Mine u filmu Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli (1970), narugala ideji glumačke kuharice, i prenemaganjima kolegica i kolega. Nešto kasnije bilo mi je jasnije jasnije da se radi o iskrenosti, neskrivanju, nefoliranju, jednostavnosti koja je u sebi imala buntovnički otklon od zadane i očekivane društvene uloge žene koja mora znati (s)kuhati i zahtjevna jela.

Luksuzno opremljena knjiga izašla 1997. godine u izdanju „D.A.FILM“, a nakladnik i urednica bili su brat i sestra Aćimović, Dejan i Tatjana. Proslov o glumačkom kuhanju (ili ponegdje o konzumiranju hrane?) napisao je Rene Bakalović. Dakle, knjiga obiluje receptima glumačkog svijeta koji, stekao sam dojam, ne glumi samo na pozornici kazališta i u filmovima, nego i u svojim kuhinjama. Osim Mie. Izdvojit ću tek  nekoliko naziva jela kako bi vidjeli o kakvim se počesto pretencioznim majstori(ja)ma radi: kineska oštrokisela juha (Relja Bašić); slatkokisela svinjetina na kineski (Helena Buljan); jastog s tijestom (Darko Ćurdo); lagana juha od golubova (Mato Ergović); pohana teleća glava (Danko Ljuština); školjke sa zelenom tjesteninom i šafranom (Mustafa Nadarević); rezanci s dimljenim lososom u umaku od gorgonzole (Matko Raguž); puževi na burgundski način (Darko Stazić); ljetni ručak u terakoti (Ksenija Marinković); punjene lignje u prošeku (Nina Violić).

Mia Oremović svoj je recept nazvala Recept. Za razliku od kolegica i kolega koji odmah prelaze na sastojke i pripremu,  ona uvodno ima potrebu napisati:

Drago mi je kad se katkada nađem s kolegama ili prijateljima u društvu, sjednemo u neki restoran na ručak, koji znade duže potrajati. Tada ima mnogo priča, sjećanja, smijemo se šalama i bivamo ugodni jedni drugima. Hvalimo kuhara, bio je sjajan, neki uzimaju njegove recepte, osobito to zanima naše dečke.

Ja recepte ne uzimam. Kuhati ne volim. Jako ne volim.Vjerojatno ima tome neki podtekst, ali nije to ni važno. Eh, ali, kako to već biva u obiteljima, udruženjima ili nečem sličnom, dogodi se da na vas dođe red kuhati ručak. Pa evo gotovo bez bola i tuge, jednog zgodnog ručka.

RECEPT

Dolazite kući, i prije nego što ste skinuli kaput, stavite kuhati krumpire. Trgovine su sada pune paketića smrznutih ribica ili nečeg sličnog. Kad se sjetite da su krumpirići kuhani, tresnite u tavicu ono iz paketića; krumpirova salata dobiva još i luk i neki zgodan sos iz bočice.

Gotovo za pet minuta.

Svi će vas hvaliti i pljeskati vam.

A vi,

zdravi

opušteni!

Talentirana i strastvena, posebna, svoja, nadmoćna u svojoj vlastitosti, Mia će vječno primati kolegice, kolege i prijatelje koji joj se neminovno pridružuju kao što se i ona mnogima pridružila nakon odlaska sa zemaljske scene. Pretpostavljam da tamo i tada ima mnogo priča, sjećanja, smiju se šalama i bivaju ugodni jedni drugima. A najviše se, vjerujem, raduju njezinom nenadmašnom RECEPTU kad ona u tavicu tresne “ono iz paketića”

sbperiskop