Vanjština urbanih sredina nezamisliva je bez zasađenog drveća, imperativno uređenih i odnjegovanih stabala, prilagođenih cestama, ulicama, stazama, prolazima i prolaznicima. Grad koji drži do estetskih mjerila svoje vrijednosti, do formiranja i čuvanja prostora za odmor i rekreaciju, za estetski i duhovni užitak ljudi, planski, u smislu provođenja zadaća uređenja prostora, brine o svakom deblu i krošnji na koje ima vlasničko pravo, usamljenima ili grupiranima u drvorede i parkove – brine, kako to vole reći ekolozi s frazom u džepu, o tim rijetkim vegetacijskim otocima i arhipelazima, okruženih morem sivog asfalta.
Tako na uglu Ulice Stjepana pl. Horvata i Ulici Đure Basaričeka, u blizini OŠ Ivan Goran Kovačić u Slavonskom Brodu, raste usamljena vrba, planski dotjerana ljudskim rukama, s obrezanom krošnjom koja je pretvorena u karikaturu, s ljudolikom frizurom. Neodoljivo podsjeća ovo drvo na onduliranu, grotesknu MILF, na ocvalu ženu s trajnom, pritupavu, unakaženu, čudovišnu, nastrano sprem(lje)nu za poglede. A ono što je najljepše kod tog drveta, ono po čemu ga volimo vidjeti, ono po čemu se izdvaja- granje koje slobodno pada do zemlje, upravo dodirujući vlastito korijenje – podštucano je. Dovedena je vrba u red, nabijen joj je imaginarni lonac na krošnju kao nekada seoskoj djeci na glavu, ujedančeno su joj skraćene elegantne šibe koje čine najvažniji dio njene osobnosti. Podrezana je poradi pridržavanja gradskih pravila za ugodu osjetila stanovnika, poradi uspostave poretka komunalne estetike koja ne trpi zlouporabu sobode rasta. Upropaštena vrba posljedica je glorificiranja apsurda, odstupapanje znaka od značenja.
Ova smiješna, neobična, karikirana vrba snažno podsjeća na podšišane ljude. Zapravo, svim ljudima namijenjena je sudbina ondulirane vrbe, pretvorba u likove po volji onih koji će pored njih prolaziti, zapišavati ih, iskorištavati njihovu koru, deblo, mladice, sokove. U frizerskim salonima Obitelji, Škole, Crkve, Države, Nacije, Političke stranke, ljudima se uz pomoć škara odgoja i obrazovanja, drila i indoktrinacije, prave idejne, religijske, ideološke frizure s kojima će se lakše raspoznati i uklopiti u svijet jednoobraznosti i koje neće dopustiti odstupanje od svrstavanja i utjerivanje u torove. Osnovna djelatnost ljudskog društva je represivan uzgoj podšišanih ljudi. Friziranje glava u samim je temeljima funkcioniranja svega čime se čovjek bavi. Kultura je svjetska radionica za podrezivanje ljudskih vrba.
U postojećem perimisivnom društvu dopušteno je podšišavanje po volji glava koje se podšišavaju, ali s ciljem izražavanja privida slobode, lažnog prevladavanja granica osrednjosti, sprečavanja dosezanja superiornih vrijednosti i razina. Neobične reality frizure ne govore o slobodi, nego o surogatu kreativnosti, mediokritetstvu koja permisivnost vidi kao najviši stupanj demokracije, a radi se zapravo o „izrazu sustava opresije“ temeljenom na procjeni potreba modernog, površnog čovjeka
I tako, susrećemo po gradu i svijetu ljude s idiotskim načinima češljanja i kretenskim ošišanim oblicima svojih glava, koji se ponose na svoj izgled blesana, nakaza, slugana, vojnika, vjernih čuvara lokala u kojima se pružaju usluge šišanja. Što je najstrašnije, u stanju su uvjeravati, baviti se time profesionalno, da je to najbolji način, da bi svi, i ti, i ti, i ti… odranije nasilno podšišan(i), ponovo trebali dati ošišati, jer možeš zbog odbijanja (pri)stati pod njihov lonac i škare u pakao, zatvor, logor, na Biro za zapošljavnje, možeš na lomaču, strijeljenje, osudu, stigmatiziranje… A one koji više ne dopuštaju biti objektima za oštre škare iskusnih obrtnika koji šišaju i njeguju ukupnost filozofskih, društvenih, političkih, moralnih, religioznih itd. ideja svojstvenih jednome razdoblju ili jednoj društvenoj skupini, koji samo žele pustiti da im misli i osjećaji divlje rastu, slobodno, nesputano, na sve strane, kao supstrat psihe slobodnog čovjeka – smatra se anarhistima, anarhoprimitivstima, nepopustljivima, neprilagođenima, sumnjivima, nedomoljubnima, protudržavnim elementima, za anatemu i, uopće, neprijateljima…. Oni su, kažu im frizeri i vlasnici salona, za pilanu, a ne za herbarij i/ili ljudski park, ta kancerogena pluća umirućih gradova. Sa simptomatološkog stanovišta zdravlje ljudske zajednice ugrožava iscrpljivanje energije revolta mehaničkim programiranjem revolta, imitacijama vječnih vrijednosti uz pomoć blještavih ideološko-kulturnih „rekvizitorija simbola, moda, ukusa“ i drugih fenomena ljudskog regresa.
sbperiskop
