Dugo toplo brodsko ljeto trajalo je bez dovoljno stacionarnih i pokretnih kulturnih klima događaja. Na prste se mogu prebrojati manifestacije, koncerti, predstave, promocije i drugi oblici prezentacija kulturno-zabavnih sadržaja koji su imali funkciju nasušnog rashlađivanja. Visoke temperature zraka ometale su Brođanima koncentraciju i isušivale im tijela koja se morala braniti tek znojenjem, a dušu pržile dosadom i zijevanjem pred malim ekranima na kojima su se prikazivali reprizni televizijski programi. Rashladnih priredbi za bespomoćne Brođane bilo je veoma malo.
Usput treba napomenuti - ljudima na jugu Hrvatske ipak je lakše, znaju se snaći, drugog su mentaliteta, ne treba im puno da rashlade svoj vrući temperamnet. Oni imaju ventilatore na svakom kantunu - pisme klapa ispod bolta. Kad bi kojem slučajem naši dečki iz čista mira pustili glas na korzu ili nekoj od pustih pokrajnjih ulica, čuđenju, a možda i negodovanju, ne bi bilo kraja. Takvi smo.
U Varaždinu deset dana trajat će Špancirfest. Njihov ambiciozni i isplativi program za rashlađivanje (ostanimo još samo ovaj put dosljedni u upotrebi usporedbe kulture i rashladnih uređaja) od suhe ispraznosti, praznine i svakodnevnog repetiranja običnosti i glupavosti, koji pregrijavaju građane naviknute na rad i brige, kreatorima brodskih kulturnih događanja može poslužiti kao orijentir. Nešto nedostaje Brodu da poveže sve niti svoje osobnosti, da uposli lijenu kulturnu birokraciju, da pozove u pomoć znalačke konzultante izvan sinekurskih krugova, tzv. profija zaduženih za prezentaciju grada, za zabavu, za turističke mamce, za izvlačenje najboljeg iz onoga što im stoji na raspolaganju, da oslobodi stvaralačke snage, i da pretvori Brod u privremeni kulturno-turistički centar Hrvatske. Sve što se događa i organizira na razini je podsaveza, zone ili, u najboljem slučaju, treće kulturne lige.Tek rijetki događaji sjaje u tmini opće prosječnosti i zadržavanja u određenim granicama, samoomeđenjima.
Palanački duh, ograničeni dometi odgovornih kulturnih, turističkih, privrednih i političkih pokretačkih snaga, nesposobnost definiranja brodskog identiteta koji bi trebao biti uređen tako da funkcionira kao spoj modernog urbaniteta i građanskih povijesnih osobitosti, oslanjanje na kič, na iritantne simplifikacije uz zloporabu tvrđavske scenografije, zaziranje od pozivanje u goste velika spisateljska imena, informiranje o događajima koje je kvalitetom ispod te ispodprosječne manifestacijske razine, odbijanje ujedinjavanja snaga u sinergičnu rezultatntu, podcijenjivanje prosvjetara, nepostojanje jačeg izdavaštva, nepostojanje socioloških istraživanja, promocije koje sliče kao jaje jajetu, odsustvo hrabrosti i provokativnosti, odsustvo poslovnosti i njuha za lovu, škrtarenje gradskih vlasti u davanju novca onim udrugama koje hoće i mogu ispred Broda brisati epitet „provincijski“, neupečatljivost onoga što je u Brodu najupečatljivije, nepokretanje projekata koji bi postojeće stanje zatrpali nanosima svojim svježih ideja koje vode zaokretu, turističke priče za prošlo stoljeće, nepostojanje godišnjih planova brodskih kulturnih institucija, zapošljavanje „naših“ krivih ljudi na pravim „zajedničkim“ mjestima. Vijeće grada koje ne vijeća, nego viče, televizijska kuća koja izvještava, izvještava, izvještava, umjesto da atraktivno dokumentira... sve su to rastrojavajući razlozi i podrivačke kvalitete onemogućavanja vrijednosti koje ne mogu doći do izražaja i koje bi, ujedinjene, Brod predstavile kao urbanu sredinu, a ne kao palanku - kao duh zatvorenosti, strah od sveta s one strane brda, duh plemenske sabornosti i zazornosti prema svakom razlikovanju. Strah od otvorenosti prema nepoznatom, drugačijem, vodi ka tradicionalizmu u kome se krije spas od opasnosti traganja i dovođenja u pitanje sopstvene egzistencije.
Uvjeren sam da je palanaštvo maska Broda i da se ona predugo nalazi ispred njegovog istinskog lica urbanog središta. Istinsko lice Slavonskog Broda, otvorenog grada, mora se naći ispred maske, preobrazbom, prevrednovanjem i odbacivanjem vrijednosti koje ga čine skučenim i ružnim. Dosta je kamufliranja potrebe za traganjem za novim, smjenjujućim, dosta je prikrivanja nezadovoljstva poretkom od kojeg imaju koristi oni koji mu vjerno služe. Ljudi su hodočasnici, a ne psi na lancu. Ljudi hoće stvarno i duhovno putovati, a ne čuvati dvorišta svojih gospodara i lajati na prolaznike.
