Živjeti u Slavonskom Brodu, znači 24 sata dnevno udisati zagađeni, po zdravlje štetan zrak koji zaudara na pokvarena jaja, i nerijetko slušati kako se ismijavaju građanski aktivisti koji to uporno dokazuju i pokušavaju, za dobro svih, zaustaviti.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači morati usvojiti pravila ponašanja u doseljeničkom prihvatilištu. Brod je (bio) Gunja za rijeku doseljeničke energije, umjesto da je (bio) hidroelektrana.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači zavidjeti onima koji ne žive niti su ostali živjeti u njemu.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači ne moći se pohvaliti s nijednim artiklom koji se proizvodi u domaćoj tvornici, a koji se kupuje u svim mjestima Hrvatske („made in Slavonski Brod“).
Brod, grad na rubu pejićevskog plodnog blatnog korita između Drave i Save, nikada nije imao tvornicu za proizvodnju zimnice i prerađevina od mesa.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači svjedočiti mučnom udrugarskom incestu. Postojanje lokalnih udruga zasniva se na interesnim, bliskim međusobnim odnosima osnivača/pokretača koji u svoje „brakove i obitelji“ ne pripuštaju svježu kreativnu krv sa strane. Zato su mnogi projekti poput nakazne djece.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači imati tek privremeno sugrađanstvo s mladim svjetskim prvacima iz matematike, informatike, geografije. A kada ovi iz Broda nužno odu, oni koji će ostati poručivat će im kako svoje uspjehe ne bi postigli bez njih.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači gledati lokalni TV dnevnik koji ima više vjerskog sadržaja o misama, procesijama, mladomisnicima, biskupima, župama, svecima, blagdanima, nego što nudi sadržaj o gospodarskim i poduzetničkim uspjesima.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači biti stanovnikom mjesta čije je urbano središte na samom njegovom rubu, i čiji su rubni problemi u središtu interesa vlasti.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači stidjeti se neobaviještenosti i nekulture mjesnih političara, i lijenosti i nedomišljatosti prvaka lokalnih organizacija političkih stranaka.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači pomiriti se s organiziranjem lažnih testiranja kandidata za izmišljene poslove u birokraciji lokalne uprave i samouprave, prihvatiti unaprijed poznate/namještene rezultate zapošljavanja uhljeba. Što drugo nego pomiriti se kada se čak i u privatnim firmama zapošljava preko stranačkih veza.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači podnositi volju antieuropske manjine koja je, u svijetu najpoznatiju brodsku ulicu ( jer se u njoj nalazi „Đuro Đaković“), nazvala po jednom od vođa nacionalističke fašističke organizacije.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači prolaziti ulicama na kojima se ne mogu vidjeti kurve i svodnici, jer ordiniraju i agitiraju po/u institucijama i političkim organizacijama.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači pasivno se utaboriti, kao u Tvrđavi iz 18. stoljeća, iz koje nikada nisu pokretani vojni pohodi i koja se nikada od nikoga nije branila.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači podnositi palanačku oholost poricanja povijesti i biti žrtvom nezainteresiranosti odgovornih za budućnost.
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači samopomoći si u borbi s egzistencijalnim prijetnjama i alergenim kulturnim korovom tek povremenim terapeutskim provalama frustracija na internetskim portalima.
