Globalni Jug odlučio je snažno udariti šakom o stol „protiv zapadnoga/američkog hegemonizma i politike moći” te “prakticirati istinski multilateralizam“.
Američko globalno ekonomsko-vojno predatorstvo, uključivo širenje NATO-a na Istok, protivno zapadnom „jamstvu“ vođama predraspadnog SSSR-a (Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika) da se to neće dogoditi, te neodgovorno europsko sluganstvo politici tzv. America First! – osobito nabildanoj za predsjedničkih mandata Donalda Johna Trumpa i sada njegovim osvetničkim carinama što ih je i američki sud proglasio nezakonitima – u više je od polovice svijeta izazvalo alergijsku reakciju radi uspostave tzv. novoga globalnog poretka. Globalni Jug je odlučio snažno udariti šakom o stol „protiv zapadnoga/američkog hegemonizma i politike moći te prakticirati istinski multilateralizam“, što podrazumijeva ocjenu da je „globalno upravljanje zapelo na raskrižju“.
SAD je uvjerljivo izgubio ulogu „gazde svijeta“, ekonomski je pao na koljena i prima moralne pljuskeTo je bio ne samo moto summita neki dan Šangajske organizacije za suradnju (SCO), gdje se – uz domaćina Xi Jinpinga te predsjednika Ruske Federacije Vladimira Vladimiroviča Putina i indijskog premijera Narendre Modija – okupilo 27 čelnika nezapadnih zemalja (pola svijeta) u kineskom gradu Tianjinu, nego i poruka masovnih vojnih mimohoda u Moskvi, Pekingu, Hanoiju… Uznapredovalo je blokovsko svrstavanja svijeta ne samo Sjever-Jug već i unutar Sjevera i Juga. Iza prvenstveno ekonomskih interesa, geostrateških i geopolitičkih presizanja, opasno se zvecka oružjem kao u kritično hladnoratovsko doba, (ne)izravno prijeti tzv. strateškim savezima i destabiliziraju globalni mir i sigurnost. A to, je li, ne sluti na dobro.
Nakon najveće vojne parade u kineskoj povijesti, gdje su prikazana i nova supersofisticirana oružja kojima je Peking pretekao i SAD i Rusiju, Zapad se zabrinuo, a njihovi su vojni stratezi imali razloga staviti prst na čelo. Tim više, jer je susret lidera nuklearnih sila Kine, Rusije, Indije i Sjeverne Koreje – da se ne ide šire – što javno, što tajno polučio strateške ekonomsko-vojne i ine sporazume, što je Trump nazvao „spletkarenjem protiv SAD-a“. Ratnohuškačko činovništvo na sljemenu EU-a i NATO-a će također nakon summita čelnika 27 nezapadnih zemalja u Tianjinu te demonstracije kineskog oružja u Pekingu imati razloga resetirati svoje tzv. obrambene doktrine. Utemeljene na polit-ekonomskoj i dominaciji vojne sile (Trump: „SAD ima najmoćniju vojsku na svijetu, Kinezi nas se ne usude napasti“). Hoće li se NATO usuditi stati Moskvi na kurje oko ili se, sic transit, umiješati u obranu Tajvana od povratka matici zemlji!?
Ukrajinski rat s milijunima ubijenih, unakaženih, prognanih i unesrećenih s obiju strana više nije nikomu od gospodara života i smrti crvena krpa za prizvati svijest i savjest odgovornosti, već puka stilska figura u dijareji licemjernog nadmetanja u – nečovječnosti.
Zapad jamačno neće ostati bez odgovora na kinesko-rusko-indijsko-sjevernokorejski strateški izazov, ali jest pitanje njegove uvjerljivosti i snageFrancuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Friedrich Merz upravo raspaljuju predratnu histeriju na Starom kontinentu. Najavljuju „Putinov napad na Europu“. Prestravljeni – ruski duh naoružan do zuba i konvencionalnim i nuklearnim oružjem sudnjeg dana, sic transit – u niskom je startu za masovni napad na Uniju. Francuske bolnice su dobile nalog ministarstva zdravstva da se pripreme za neizbježan rat u Europi, odnosno „veliki vojni angažman do ožujka 2026.“, a njemački je kancelar izvijestio javnost da je zemlja „u pripravnosti zbog ruske vojne vježbe u Bjelorusiji kodnog imena ‘Zapad 2025.’“. Francuski Metro.co.uk piše kako bolnice moraju biti pripremljene za liječenje ranjenih francuskih i stranih vojnika i raspolagati kapacitetima za 10.000-15.000 ljudi do 180 dana te planirati mjesta u blizini luka i aerodroma eda bi se moglo „vojnike brzo premjestiti“.
Francuska je prije par mjeseci izdala tzv. vodič za preživljavanje, koji na 20 stranica navodi 63 mjere samozaštite građana od oružanih sukoba, prirodnih katastrofa, industrijskih nesreća i curenja nuklearnog materijala (ta država ima 56 nuklearki, pa u slučaju rata sjedi na atomskoj bombi). Glavno tajništvo za obranu i sigurnost (SGDSN), autor vodiča, savjetuje građanima držati u pripravnosti šest litara vode, konzerviranu hranu, baterije, svjetiljke, paracetamol i zavoje. Iako vlast tvrdi da vodič „nema veze s Putinovim prijetnjama“, kasniji događaji sugeriraju suprotno. Tim više, jer se za slučaj nuklearnog napada savjetuje zaključati sva vrata i pridružiti se lokalnim obrambenim snagama, ako je napad neizbježan. Le Figaro pretpostavlja da „Francuska time reagira na nestabilno stanje u svijetu“, pa i povećanjem vojnih izdataka s trenutnih dva na 3,5 posto.
„Svaka razumna osoba je savršeno svjesna toga da u Rusiji nikada nije bilo, nema i nikada neće biti želje za napadom na bilo koga“, reagirao je ruski predsjednik u razgovoru sa slovačkim premijerom Robertom Ficom na summitu u Kini. „Što se tiče članstva Ukrajine u EU, nikad nismo imali prigovora na to, ali što se tiče njezina ulaska u NATO, to je druga stvar.“ Ta zapadna izmišljotina o tzv. ruskom napadu na Europu – iako Moskva ni prije Ukrajine za to nije imala namjere/razloga niti ekonomsko-vojne kapacitete, pogotovo sada, nakon tri i pol godine rata – smokvin je list agresivne politike dominacije, kapitalističkog predatorstva u ime širenja tzv. demokracije i našeg načina života. Jest uvenuo i smežuran, ali taj je list i dalje na torzu profućkanih ukrajinskih milijardâ. Sic transit.
Dominacija moći i sirove sile, negiranje prava na sâm ljudski život, kojekakve tzv. sankcije, političke i ekonomske ucjene, uskraćivanje hrane i lijekova, ne smije biti normalan obrazac funkcioniranja zajedničkog doma„Kineski narod je veliki narod, ne boji se nasilja, neovisan je i snažan“, poručio je predsjednik Xi Jinping nakon Tianjina i pekinške vojne parade, ciljajući one na Zapadu koji zamišljaju tzv. svjetski poredak kao konstantu globalne politike America First! „Kina je nezaustavljiva i nikad se neće dati zastrašiti nasilnicima. Danas se čovječanstvo ponovo suočava s izborom između mira i rata, dijaloga i sukoba, uzajamne koristi i konkurencije. Kineski narod čvrsto stoji na pravoj strani povijesti – na strani ljudske civilizacije i napretka – posvećen putu mirnog razvoja i suradnje s narodima svih zemalja radi izgradnje zajednice sa zajedničkom budućnošću.“
To je otprilike i okvir kineske ideje, predstavljene na summitu u Tianjinu, o alternativi aktualnim globalnim savezima. Uglavnom pod nadzorom SAD-a kao arbitra ne samo tzv. međunarodnog prava u pogledu temeljnih ljudskih prava/sloboda već i ključnih ekonomskih, geopolitičkih, geostrateških, vojnih i inih odnosa među državama, pa i unutar njih. Svijet nije ničije ćaćinstvo, zajedničko je i ravnopravno vlasništvo sveg čovječanstva. Dominacija moći i sirove sile, negiranje prava na sâm ljudski život (npr. Palestinaca, Rohinja, etc.), kojekakve tzv. sankcije, političke i ekonomske ucjene, uskraćivanje hrane i lijekova, itsl. ne smije biti normalan obrazac funkcioniranja zajedničkog doma.
Tzv. novi svjetski poredak, koji se već neko vrijeme nastoji uspostaviti na tektonski nemirnom tlu globalne nepravde i izostanka socijalne empatije, gdje su tzv. zajedničke, međunarodne institucije izgubile autoritet, moć i utjecaj na ključna svjetska gibanja, opet poprima obličje i smisao prošlih blokovskih podjela. Pitanje je samo vrijedi li i stanje tzv. ravnoteže straha na isti način ili joj novi lideri globalnog mira/rata sad pridaju sofisticiranije značenje, pa možda neće biti regulativ racionalnog u javnim politikama?
Činjenica jest da globalna budućnost svijeta s uskoro 10 milijardâ ljudi, pretežno natalitetno bujajućih gladnih usta na eksploatiranu globalnom Jugu, više ne može i ne smije opstati kao nedodirljiv feud hegemonizma i politike sile. Ako ne ide drukčije, a očito još neko vrijeme neće ići, jer se višestoljetne navike/koristi teško odreći, novi ekonomski i geopolitički jaki igrači (npr. u euro-azijskoj, azijsko-pacifičkoj regiji, ali i šire) udruženo će udariti na izvore nesigurnosti. „Kad je riječ o glavnom izvoru nesigurnosti u međunarodnom sustavu“, tvrdi Wen-Ti Sung, suradnik u Atlantic Councilovu Global China Hubu na Tajvanu, „više se spominje Trumpov unilateralizam no kineska diplomacija vukova-ratnika. Sada je Kina ta koja opet drži volan.“
A kako će svijet izgledati sutra, ne ovisi samo o toj najmnogoljudnijoj zemlji na Kugli. Globalnoj prvakinji u hipersoničnoj balističkoj tehnologiji i umjetnoj inteligenciji, čiji vojni stratezi razvijaju ratni projekt tzv. drugog udara u slučaju vojne agresije na Kinu i čija je financijska likvidnost puno perspektivnija od američke predbankrotne državne nelikvidnosti. Ne ovisi čak ni o ovim ili onim savezima, o ratnim ishodima i tzv. međunarodnim deklaracijama koliko ovisi o kritičnoj masi svijesti kako je Plavi planet naš zajednički dom. Koji treba urediti na zadovoljstvo cijele obitelji, držati ga čistim i urednim, popravljati kvarove i držati se kućnog reda. Za takav tzv. novi svjetski poredak nije dovoljno samo sastančiti i pisati zaključke, nego s međusobnim povjerenjem zasukati rukave i – raditi.
Zapad jamačno neće ostati bez odgovora na kinesko-rusko-indijsko-sjevernokorejski strateški izazov – o polit-ekonomski i vojno impotentnoj Uniji nije vrijedno govoriti kao o vjerodostojnom akteru – ali jest pitanje uvjerljivosti i snage tog odgovora u okolnostima što ih determiniraju moralna potkapacitiranost, predrasude, povijesni kiksevi i neutemeljene ambicije na tuđu štetu. Je li to odgovor na „urotu protiv SAD-a“ (Trump) ili nešto drugo, pokazat će vrijeme. No, činjenica jest da globalni Jug zadnjih desetljeća minira Americu First!
SAD je uvjerljivo izgubio ulogu „gazde svijeta“, ekonomski je pao na koljena (npr. zemlje SCO-a obrću godišnje 30 bilijuna dolara, a SAD-ov je minus 32 bilijuna dolara) i prima moralne pljuske. Najbolniju zbog sudjelovanja u izraelskom genocidu nad Palestincima u Pojasu Gaze te okupiranima Zapadnoj obali rijeke Jordana i istočnom Jeruzalemu.
