Emeritus profesor sociologije na Sveučilištu Binghamton, New York, James Petras je siguran da Sjedinjene Američke Države svjesno vode vanjsku politiku konfrontacije, potkopavanja i svrgavanja nepoželjnih vlada, što izravno proizlazi iz uloge Sjedinjenih Američkih Država kao svjetskog vojnog i političkog centra.
U zapadnom novinarstvu to je danas trend uspoređivati SAD sa starim Rimskim carstvom, pa se svi oni koji nisu “građani novog Rima” ili nisu među “saveznicima rimskog naroda” automatski nazivaju “barbarima” koji ne cijene “dobra zapadne civilizacije”.
Budući da “civilizacija” može biti samo ona kakva je u Sjedinjenim Američkim Državama, protiv “nerazumnih barbara” se bori na svim mogućim razinama. Kako bi ocijenili važnost potencijalnih prijetnji, američki analitičari koriste vojne, političke i ekonomske kriterije. Prijetnje su obično podijeljene na tri razine. Među “barbarima” su sljedeće zemlje.
1. Ruska Federacija
Zemlja s jakim nuklearnim potencijalom, vojnim i povijesnim tradicijama, ogromnim energetskim resursima i savezima u vanjskoj politici. Na Rusiju se gleda kao na “Kartagu koju se mora uništiti”, obzirom da je prethodni “Punski rat” završen kolapsom Sovjetskog Saveza.
2. Narodna Republika Kina
Rastuća ekonomska sila koja “novom Rimu” prijeti širenjem trgovine i tehnološkim napretkom. Kineski vojni potencijal raste, a jača i utjecaj azijskog diva u jugoistočnoj
3. Demokratska Narodna Republika Koreja
Poboljšanje nuklearne raketne tehnologije i vrlo aktivna vanjska politika, što se vidi kao potencijalna prijetnja američkim saveznicima u regiji.
4. Venezuela
Ova latinoamerička zemlja ima društveni i politički model koji prijeti standardnom američkom kolonijalnom modelu za narode Latinske Amerike. Osim toga, naftni resursi Venezuele su nešto čega se SAD nikako ne žele odreći.
5. Iran.
Zemlja s “alternativnim političkim islamom”, koji je dijametralno suprotan onome u Saudijskoj Arabiji. Prijetnja je interesima Izraela, ima bogate naftne resurse i politički je suverena zemlja. Iran ubrzano usavršava tehnologiju, uključujući i vojnu.
6. Sirija
Siriju karakterizira sekularni nacionalizam, kojeg kombinira s važnim geopolitičkim statusom u regiji. Vanjskopolitički savez s Iranom, Rusijom, Palestinom i Irakom. Sirija je multinacionalna država i kao ujedinjena zemlja je učinkovita alternativa željenom procesu trajne “balkanizacije” Bliskog istoka.
1. Kuba
Zemlja s antiliberalnim političkim sustavom Latinske Amerike, koja ima društveni model koji stanovništvu pruža kvalitetno obrazovanje i medicinu. Neovisna je u vanjskoj politici.
2. Libanon
Strateški pozicioniran u regiji Bliskog istoka i zemlja u kojoj jača utjecaj vojno-političkog pokreta Hezbollah, koji se svim silama bori protiv takozvane “Islamske države”.
3. Jemen
U Jemenu su nacionalni pokret Ansarullah i Huti borci orijentirani prema Iranu i suprotstavlja se saudijskom političkom i vojnom utjecaju.
1. Bolivija
Zemlja s neovisnom vanjskom politikom, koja se oslanja na potporu stanovništva i ima savezničke odnose s Venezuelom.
2. Nikaragva
Neovisna vanjska politika, saveznički odnosi s Kubom i Venezuelom. Glavni američki ciljevi u odnosu na Nikaragvu su standardna politika sankcija, vojne baze, uplitanje u unutarnje poslove zemlje kampanjama za “očuvanje okoliša” i druge propagandne kampanje i subverzivne političke aktivnosti.
Profesor James Petras smatra da je od svih zemalja najranjivija Venezuela, budući da previše ovisi o izvozu nafte. Zemlja je bila na rubu bankrota, ali je spas u posljednji trunak stigao iz Moskve koja je reprogramirala dugove zemlje i Caracasu isporučila 600 000 tona pšenice. Ipak, opozicija u zemlji sustavno djeluje po uputama Washingtona, a američka administracija je uspjela organizirati izolaciju vodstva ove zemlje od strane Argentine, Brazila, Kolumbije i Meksika.
Prema Jamesu Petrasu je Iran puno manje ranjiv od drugih zemalja, ako izuzmemo svjetske velesile poput Kine i Rusije. Na primjer, Iran je pronašao alternativno tržište u Kini i ne ovisi o zapadnim kreditorima. Islamska Republika je stabilnija i zbog jakih vanjskopolitičkih veza diljem svijeta.
Sjeverna Koreja, unatoč snažnim sankcijama, također je manje ranjiva od Venezuele. Za razliku od države Latinske Amerike u Sjevernoj Koreji ne postoji “ulična politička oporba” koju financiraju Sjedinjene Američke Države.
Ranjivost Rusije je u najgorem slučaju moguća ranjivost na propagandu, financiranje prozapadne opozicije i ovisnost oligarhije o imovini u inozemstvu.
Kina je u situaciji njezinu gospodarsku snagu dopunjuje vojna sila. Američko vodstvo se nakon raspada Sovjetskog Saveza nije usudilo izravno napadati “neprijatelje” iz prve kategorije i oslanjalo se na neizravne napade. Ovi napadi uključuju ekonomske sankcije protiv Rusije, Irana, Koreje i Venezuele.
Saudijska Arabija i Izrael aktivno surađuju i djeluju protiv Irana, ali ovdje veliki rat može dovesti do neočekivanih posljedica. Iran ipak nije Libanon ili Palestina.
Prema Jamesu Petrasu, Washington može uništiti države druge i treće razine, ali Bolivija, Kuba ili Jemen ne utječu na globalne političke i gospodarske trendove. Čak i ako nekim čudom Saudijska Arabija pobijedi Jemenu, temeljito to ništa neće promijeniti.
U praksi, američka vanjska politika je u svijetu stvorila neku vrstu “Ligu pravde”. Nakon urušavanja Sovjetskog Saveza je cijeli svijet gravitirao oko centra “carstva” i vazalskih država koje su usvojile “univerzalne civilizacijske vrijednosti”. Naravno, “barbari” su se morali suočiti s američkom invazijom. Izravnom vojnom ili drugim oblicima agresije.
Sirija je bila prva zemlja u kojoj je razvoj situacije doveo do odstupanja od američkog scenarija.
Ovdje profesor James Petras podsjeća na američki film “Justice League”, koji je namijenjen tinejdžerima. No, on ga povezuje s današnjim svijetom, jer su likovi u filmu, vrlo različiti jedni od drugih, prisiljeni na ujedinjenje kako bi spasili stanovnike Zemlje od invazije vanzemaljaca. Ljudi su suviše slabi i ne mogu si sami pomoći.
“U filmu se napadači obrušavaju na sva živa bića u kojih osjete strah. Dakle, kako bi se obranili od agresije, morate nadvladati neprijatelja velikom snagom, što bi danas bila tehnologija, ali se u prvom redu ne smijete bojati. Inače, ovaj svijet čeka uništenje zbog uništenja. Međutim, ono što se sada događa nije radnja iz stripova ili filmova. Ovo je prava tragedija”, zaključuje profesor James Petras.
Neizravno američki profesor sugerira na ujedinjenje, razvoj tehnologije i ne bojati se agresora, a Siriju je naveo kao prvi uspješan primjer uspjeha u pružanju ovakvog otpora.
logično
U zapadnom novinarstvu to je danas trend uspoređivati SAD sa starim Rimskim carstvom, pa se svi oni koji nisu “građani novog Rima” ili nisu među “saveznicima rimskog naroda” automatski nazivaju “barbarima” koji ne cijene “dobra zapadne civilizacije”.
Budući da “civilizacija” može biti samo ona kakva je u Sjedinjenim Američkim Državama, protiv “nerazumnih barbara” se bori na svim mogućim razinama. Kako bi ocijenili važnost potencijalnih prijetnji, američki analitičari koriste vojne, političke i ekonomske kriterije. Prijetnje su obično podijeljene na tri razine. Među “barbarima” su sljedeće zemlje.
U prvoj skupini su:
1. Ruska Federacija
Zemlja s jakim nuklearnim potencijalom, vojnim i povijesnim tradicijama, ogromnim energetskim resursima i savezima u vanjskoj politici. Na Rusiju se gleda kao na “Kartagu koju se mora uništiti”, obzirom da je prethodni “Punski rat” završen kolapsom Sovjetskog Saveza.
2. Narodna Republika Kina
Rastuća ekonomska sila koja “novom Rimu” prijeti širenjem trgovine i tehnološkim napretkom. Kineski vojni potencijal raste, a jača i utjecaj azijskog diva u jugoistočnoj
3. Demokratska Narodna Republika Koreja
Poboljšanje nuklearne raketne tehnologije i vrlo aktivna vanjska politika, što se vidi kao potencijalna prijetnja američkim saveznicima u regiji.
4. Venezuela
Ova latinoamerička zemlja ima društveni i politički model koji prijeti standardnom američkom kolonijalnom modelu za narode Latinske Amerike. Osim toga, naftni resursi Venezuele su nešto čega se SAD nikako ne žele odreći.
5. Iran.
Zemlja s “alternativnim političkim islamom”, koji je dijametralno suprotan onome u Saudijskoj Arabiji. Prijetnja je interesima Izraela, ima bogate naftne resurse i politički je suverena zemlja. Iran ubrzano usavršava tehnologiju, uključujući i vojnu.
6. Sirija
Siriju karakterizira sekularni nacionalizam, kojeg kombinira s važnim geopolitičkim statusom u regiji. Vanjskopolitički savez s Iranom, Rusijom, Palestinom i Irakom. Sirija je multinacionalna država i kao ujedinjena zemlja je učinkovita alternativa željenom procesu trajne “balkanizacije” Bliskog istoka.
Drugu skupinu čine:
1. Kuba
Zemlja s antiliberalnim političkim sustavom Latinske Amerike, koja ima društveni model koji stanovništvu pruža kvalitetno obrazovanje i medicinu. Neovisna je u vanjskoj politici.
2. Libanon
Strateški pozicioniran u regiji Bliskog istoka i zemlja u kojoj jača utjecaj vojno-političkog pokreta Hezbollah, koji se svim silama bori protiv takozvane “Islamske države”.
3. Jemen
U Jemenu su nacionalni pokret Ansarullah i Huti borci orijentirani prema Iranu i suprotstavlja se saudijskom političkom i vojnom utjecaju.
Protivnici najniže razine su:
1. Bolivija
Zemlja s neovisnom vanjskom politikom, koja se oslanja na potporu stanovništva i ima savezničke odnose s Venezuelom.
2. Nikaragva
Neovisna vanjska politika, saveznički odnosi s Kubom i Venezuelom. Glavni američki ciljevi u odnosu na Nikaragvu su standardna politika sankcija, vojne baze, uplitanje u unutarnje poslove zemlje kampanjama za “očuvanje okoliša” i druge propagandne kampanje i subverzivne političke aktivnosti.
FOTO: Karta nuklearnog oružja
Profesor James Petras smatra da je od svih zemalja najranjivija Venezuela, budući da previše ovisi o izvozu nafte. Zemlja je bila na rubu bankrota, ali je spas u posljednji trunak stigao iz Moskve koja je reprogramirala dugove zemlje i Caracasu isporučila 600 000 tona pšenice. Ipak, opozicija u zemlji sustavno djeluje po uputama Washingtona, a američka administracija je uspjela organizirati izolaciju vodstva ove zemlje od strane Argentine, Brazila, Kolumbije i Meksika.
Prema Jamesu Petrasu je Iran puno manje ranjiv od drugih zemalja, ako izuzmemo svjetske velesile poput Kine i Rusije. Na primjer, Iran je pronašao alternativno tržište u Kini i ne ovisi o zapadnim kreditorima. Islamska Republika je stabilnija i zbog jakih vanjskopolitičkih veza diljem svijeta.
Sjeverna Koreja, unatoč snažnim sankcijama, također je manje ranjiva od Venezuele. Za razliku od države Latinske Amerike u Sjevernoj Koreji ne postoji “ulična politička oporba” koju financiraju Sjedinjene Američke Države.
Ranjivost Rusije je u najgorem slučaju moguća ranjivost na propagandu, financiranje prozapadne opozicije i ovisnost oligarhije o imovini u inozemstvu.
Kina je u situaciji njezinu gospodarsku snagu dopunjuje vojna sila. Američko vodstvo se nakon raspada Sovjetskog Saveza nije usudilo izravno napadati “neprijatelje” iz prve kategorije i oslanjalo se na neizravne napade. Ovi napadi uključuju ekonomske sankcije protiv Rusije, Irana, Koreje i Venezuele.
Saudijska Arabija i Izrael aktivno surađuju i djeluju protiv Irana, ali ovdje veliki rat može dovesti do neočekivanih posljedica. Iran ipak nije Libanon ili Palestina.
Prema Jamesu Petrasu, Washington može uništiti države druge i treće razine, ali Bolivija, Kuba ili Jemen ne utječu na globalne političke i gospodarske trendove. Čak i ako nekim čudom Saudijska Arabija pobijedi Jemenu, temeljito to ništa neće promijeniti.
U praksi, američka vanjska politika je u svijetu stvorila neku vrstu “Ligu pravde”. Nakon urušavanja Sovjetskog Saveza je cijeli svijet gravitirao oko centra “carstva” i vazalskih država koje su usvojile “univerzalne civilizacijske vrijednosti”. Naravno, “barbari” su se morali suočiti s američkom invazijom. Izravnom vojnom ili drugim oblicima agresije.
Sirija je bila prva zemlja u kojoj je razvoj situacije doveo do odstupanja od američkog scenarija.
Ovdje profesor James Petras podsjeća na američki film “Justice League”, koji je namijenjen tinejdžerima. No, on ga povezuje s današnjim svijetom, jer su likovi u filmu, vrlo različiti jedni od drugih, prisiljeni na ujedinjenje kako bi spasili stanovnike Zemlje od invazije vanzemaljaca. Ljudi su suviše slabi i ne mogu si sami pomoći.
“U filmu se napadači obrušavaju na sva živa bića u kojih osjete strah. Dakle, kako bi se obranili od agresije, morate nadvladati neprijatelja velikom snagom, što bi danas bila tehnologija, ali se u prvom redu ne smijete bojati. Inače, ovaj svijet čeka uništenje zbog uništenja. Međutim, ono što se sada događa nije radnja iz stripova ili filmova. Ovo je prava tragedija”, zaključuje profesor James Petras.
Neizravno američki profesor sugerira na ujedinjenje, razvoj tehnologije i ne bojati se agresora, a Siriju je naveo kao prvi uspješan primjer uspjeha u pružanju ovakvog otpora.
logično
